Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2024/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda predsjednice vijeća Gordane Držaić, sutkinje izvjestiteljice Jadranke Travaš i Ksenije Grgić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ZGJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Dejan Bogdanović, odvjetnik u Zagrebu, protiv 1. tuženika B2 Kapital d.o.o. za poslovne usluge, OIB: 57509775367, Zagreb, Radnička cesta 41, kojeg zastupa punomoćnik Luka Marok, odvjetnik u Zagrebu i 2. tuženika ZG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi 1. tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie poslovni broj P-808/2022-27 od 14. veljače 2023. na sjednici vijeća održanoj 17. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama- Buie poslovni broj P-808/2022-27 od 14. veljače 2023. u dijelu pod točkom I. II. i III. i sudi:

Odbija se zahtjev tužiteljice koji glasi:

„Proglašava se nedopuštenom ovrha na nekretnini određena temeljem Rješenja o ovrsi Općinskog suda u Pazinu Stalne službe u Bujama, poslovni broj Ovr-104/2021-2 od dana 02.03.2021.g. na 1/2 dijela zk.č.br. 966, u naravi kuća i dvorište ukupne površine 289 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tužiteljice ZGJ [adresa] „.

II. Nalaže se tužiteljici ZGJ naknaditi 1. tuženiku B2 Kapital d.o.o. za poslovne usluge, trošak parničnog postupka 808,78 eur[1] kn sa zakonskim zateznim kamatama počam od donošenja ove drugostupanjske presude pa do isplate i to po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.

III. Nalaže se tužiteljici ZGJ naknaditi 1. tuženiku B2 Kapital d.o.o. za poslovne usluge trošak žalbenog postupka u iznosu od 424,97 eura, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja je donio rješenje kojim je odbio prigovor mjesne nenadležnosti. I presudu kojom je pod točkom proglasio nedopuštenom ovrhu na nekretnini određenu temeljem rješenja o ovrsi Općinskog suda u Pazinu Stalne službe u Bujama, poslovni broj Ovr-104/2021-2 od dana 2. ožujka na 1/2 dijela zk.č.br. 966, u naravi kuća i dvorište ukupne površine 289 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tužiteljice ZGJ, [adresa].

Pod točkom II. izreke naloženo je 1. tuženiku B2 Kapitalu d.o.o., Zagreb i 2. tuženiku ZG da tužiteljici naknade troškove postupka u iznosu od 389,53 eur/ 2.934,91 kuna zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 14. veljače 2023. pa do isplate.

Pod točkom III. izreke odbijen je zahtjev 1. tuženika za naknadu parničnog troška.

2. Protiv ove presude žalbu je podnio 1. tuženik B2 Kapital d.o.o. zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda uz naknadu troška za sastav žalbe.

3. Žalba je osnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio i žalbene navode tužiteljice, ovaj sud nalazi da nisu počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za proglašenje nedopuštenosti ovrhe koja se vodi temeljem rješenja o ovrsi Općinskog suda u Pazinu Stalne službe u Bujama- Buie poslovni broj Ovr-104/2021-2 od 2. ožujka 2021., na ½ nekretnine upisane u zk.č.br. 966, zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća i dvorište ukupne površine 289 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], za koju tužiteljica tvrdi da predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i 2. tuženika.

6. U prvostupanjskom postupku utvrđene su sljedeće činjenice:

- da je nekretnina na kojoj se provodi ovrha u predmetu poslovni broj Ovr-104/2021 upisana u zk. č. br. 966, zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao vlasništvo 2. tuženika ZG,

- da je tužiteljica zaključkom suda od 8. srpnja 2021. poslovni broj Ovr-104/21 upućena na pokretanje parnice protiv 1. tuženika B2 Kapital d.o.o. i 2. tuženika ZG radi proglašenja ovrhe nedopuštenom određene rješenjem o ovrsi suda prvog stupnja poslovni broj Ovr-104/2021 od 2. ožujka 2021. obzirom na njene tvrdnje da predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu stranaka,

- da su tužiteljica i 2. tuženik zaključili brak 17. listopada 1992.,

- da je nekretnina k. č. br. [katastarska čestica], zk. il. 737 k. o. [katastarska općina] kupljena 29. rujna 1997. te predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i 2. tuženika

- iz iskaza tužiteljice proizlazi da nije znala da je 2. tuženik podigao kredit radi čije se naplate vodi ovršni postupak

- iz iskaza 2. tuženika proizlazi da je kredit za adaptaciju kuće podigao 2005 ili 2004. te se radilo o iznosu od 100.000,00 kn u CHF, da tužiteljicu nije obavijestio o podignutom kreditu koji je uzeo na 15 godina

- da je 1. tuženik kao ovrhovoditelj i cesionar s Erste&Steiermärkische bank d.d. kao cedentom sklopio dana 16. prosinca 2016. Ugovora o cesiji kojim je Erste&Steiermärkische bank d. d. kao cedent ustupilo ovrhovoditelju, ovdje 1. tuženiku kao cesionaru svoju novčanu tražbinu po ugovoru o kreditu od 23. studenog 2005. sklopljenom između Erste&Steiermärkische bank d.d. kao vjerovnika i ovršenika, ovdje 2. tuženika kao korisnika kredita,

- da je na temelju prijedloga za ovrhu od 1. ožujka 2021. uknjižena zabilježba pokretanja ovršnog postupka poslovni broj Ovr- 104/2021 pod brojem Z- 3481/2021.

7. Sud prvog stupnja je prihvatio zahtjev tužiteljice te utvrđujući da je predmetna nekretnina koja je predmet ovrhe bračna stečevina ocijenio da je tužiteljica postupala savjesno obrazloživši da nikada svoje stvarno pravo nije upisala u zemljišne knjige jer nije bilo potrebe za tim dok je 1. tuženik nesavjestan jer se radi o pravnoj osobi kojoj je djelatnost naplata potraživanja i da je mogao preispitati okolnosti stvarnog zemljišnoknjižnog stanja, posebno zato što osiguranje radi povrata konkretnog kredita nije bilo upisano u zemljišnoj knjizi na predmetnoj nekretnini.

8. Međutim, ovakvo utvrđenje ne može prihvatiti i ovaj sud.

9. Nije sporno da je tužiteljica zaključkom suda prvog stupnja kao treća osoba upućena u parnicu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom s obzirom na istaknuti prigovor da je predmetna nekretnina koja je predmet ovrhe bračna stečevina. Stoga se sukladno odredbi čl. 55. st. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. - Odluka USRH, 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24., dalje: OZ) tužba kojom se pokreće parnica na koju je upućena tužiteljica može temeljiti samo na razlozima koje je tužiteljica istaknula u žalbi u povodu koje je upućena na parnicu.

10. Tužiteljica tužbeni zahtjev radi nedopuštenosti ovrhe temelji na prigovoru da je predmetna nekretnina bračna stečevina te da je tužiteljica kao bračni drug suvlasnik u ½ dijela te nekretnine.

11. Za prosudbu pravne valjanosti raspolaganja zajedničkom imovinom, a time i za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva o nedopuštenosti ovrhe na nekretnini upisanoj na samo jednom bračnom drugu odlučno je postojanje savjesnosti i poštenja sudionika pravnog odnosa, dakle, 1. tuženika B2 Kapital d.o.o. kao ovrhovoditelja, tužiteljice kao treće osobe i bračnog druga ovršenika.

12. Međutim, nepravilno je prvostupanjski sud utvrdio savjesnost tužiteljice smatrajući da je predmetna nekretnina bračna stečevina te prihvatio iskaz tužiteljice da ista nije od 1997. do 2021. pokušala upisati svoje vlasništvo na predmetnoj nekretnini iz razloga što „ za to nije bilo potrebe „, dok je ocijenio da 1. tuženik nesavjestan jer je kao pravna osoba kojoj je djelatnost naplata potraživanja, mogao preispitati okolnosti stvarnog zemljišnoknjižnog.

13. Po ocjeni ovog suda u konkretnoj situaciji kada je tužiteljica tek u ovršnom postupku pod poslovnim brojem Ovr – 104/2021 koji je 1. tuženik B2 Kapital d.o.o. pokrenuo 1. ožujka 2021. radi namirenja tražbine na temelju ovršne isprave Izjave 2. tuženika o suglasnosti o zapljeni ovjerenoj kod javnog bilježnika pod poslovnim brojem OV- 3188/05 od 28. studenog 2005. istakla prigovor da je suvlasnica nekretnine temeljem bračne stečevine, takvo postupanje je usmjereno na sprječavanje provođenja ovrhe te u takvoj situaciji u odnosu na 1. tuženika B2 Kapital d.o.o. čije postupanje je bilo savjesno nastupaju pravni učinci zaštite povjerenja u potpunost, a ne u istinitost zemljišne knjige.

14. Nastavno valja ukazati da u okolnostima kada su dva sudionika određenog pravnog odnosa savjesna, odnosno kada je jedan od njih kao ovrhovoditelj u dobroj vjeri, a drugi bračni drug koji nije bio sudionik prethodno zaključenog pravnog posla čija je posljedica upis prava vlasništva, odnosno koji nije upisan kao vlasnik nekretnine u odnosu na koju se provodi postupak ovrhe i u tom postupku se pojavljuje kao treća osoba, a u isto je vrijeme bračni drug ovršenika, polazeći od sadržaja i pravnog domašaja načela povjerenja u zemljišne knjige, prednost u zaštiti prava ima savjesni ovrhovoditelj koji se poziva na načelo povjerenja u zemljišne knjige. To vrijedi čak i onda kada je bračni drug savjestan i nije znao za raspolaganja drugog bračnog druga odnosno kada su ovrhovoditelj i takav bračni drug istodobno bili u dobroj vjeri.

15. Naime, narušavanje povjerenja u zemljišne knjige kao temeljnog načela zemljišnoknjižnog prava dovodi do narušavanja načela pravne sigurnosti, a među osobe koje se pouzdaju u potpunost onoga što je upisano u zemljišnoj knjizi unosi pravnu nesigurnost što je suprotno načelu vladavine prava kao jedne od vrednota ustavno-pravnog poretka Republike Hrvatske.

16. Prema pravnom shvaćanju druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 22. veljače 2018. zauzeto je pravno shvaćanje prema kojem predmnijevani vlasnik, kao što je u konkretnom slučaju tužiteljica može uspješno štititi svoje pravo na predmetu ovrhe kada u postupku dokaže da je ovrhovoditelj bio nesavjestan, nepošten, odnosno da je zloupotrijebio svoje pravo.

17. Iz tako zauzetog pravnog shvaćanja proizlazi u biti da se i kod stjecanja založnog prava i kasnije u ovršnom postupku radi prodaje nekretnine na kojem je upisano založno pravo primjenjuje načelo povjerenja u zemljišne knjige. Slijedom navedenog, od značaja je utvrditi da li je ovrhovoditelj kod stjecanja svog prava na predmetu ovrhe bio savjestan, pošten i da nije zloupotrijebio svoje pravo, odnosno da je postupao s povjerenjem u zemljišne knjige. To se odnosi i u odnosu na pravo vlasništva bračnog druga stečenog na temelju zakona. Navedeno pravno shvaćanje u skladu je i s odlukama ovoga suda broj Rev-1548/10 od 3. ožujka 2011. i Rev- 1031/20 od 21. listopada 2020.

18. Međutim, tijekom postupka tužiteljica ničim nije pokušala dokazati nesavjesnost postupanja ovrhovoditelja, već se isključivo poziva da je predmnjevani suvlasnik predmetne nekretnine u ½ dijela s osnova bračne stečevine.

19. Pravo vlasništva tužiteljice stečenog na temelju zakona (u ovoj pravnoj stvari zajedničkog vlasništva) na imovini koja je bračna stečevina s upisanim pravom vlasništva u zemljišnim knjigama na drugog bračnog druga, ne uživa jaču pravnu zaštitu i ne proizvodi pravne učinke erga omnes u odnosu na pravo ovrhovoditelja koji je postupao s povjerenjem u zemljišne knjige i nije bio dužan istraživati izvanknjižno stanje, i koji je u dobroj vjeri ishodio zabilježbu ovrhe, kao i pravo na namirenje, na nekretnini dok još pravo bračnog druga nije bilo upisano.

20. Kako je ovrha u postupku Ovr-104/2021 određena rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-104/2021 od 2. ožujka 2021. na temelju ovršne isprave Izjave 2. tuženika o suglasnosti o zapljeni ovjerenoj kod javnog bilježnika pod poslovnim brojem OV- 3188/05 od 28. studenog 2005. to savjesnost tužiteljice valja ocjenjivati u trenutku zabilježbe ovršnog postupka pod poslovnim brojem Ovr-104/2021 dana 4. ožujka 2021. pod brojem Z-3481/2021.

21. Polazeći od činjenice da je sporna nekretnina na kojoj se traži utvrđenje nedopuštenosti ovrhe u ½ dijela sve do podnošenja tužbe bila uknjižena na 2. tuženika ZG, da je 1. tuženik B2 Kapital d.o.o. uknjižio 2021. založno pravo na nekretnini koja je bila upisana kao njegovo samovlasništvo, da u trenutku podnošenja prijedloga za upis prisilnog založnog prava iz zemljišnoknjižnog izvatka nije bilo vidljivo da na nekretnini postoje tuđa prava odnosno ograničenja te da tužiteljica sve do podnošenja tužbe radi nedopuštenosti ovrhe nije reagirala, nije poduzela niti jednu od mogućih radnji u zaštiti svog eventualnog izvanknjižnog stvarnog prava (zahtijevala upis svog izvanknjižnog prava, pokrenula postupak radi utvrđenja bračne stečevine) već je tijekom ovog postupka iznosila tvrdnje da joj suprug nije ništa govorio o ugovoru o kreditu sklopljenim sa Erste&Steiermärkische bank d.d. 23. studenog 2005. za koji je tuženik dao Izjavu suglasnosti o zapljeni, to je valjalo odbiti zahtjev tužiteljice radi proglašenja ovrhe nedopuštenim.

22. Valja reći da u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu na nekretnini u predmetu Ovr-104/2021 u zemljišnim knjigama nije bilo vidljivo nikakvo pravo tužiteljice, slijedom čega 1. tuženik nije znao niti je imao razloga posumnjati da nekretnina nije u vlasništvu 2. tuženika. Naime, nisu postojale nikakve činjenice ili okolnosti koje bi mogle biti poznate 1. tuženiku, a koje bi ga navele da posumnja u istinitost i potpunost upisa u zemljišnim knjigama, slijedom čega je po ocjeni ovog suda 1. tuženik prilikom pokretanja ovrhe bio savjestan odnosno pošten.

23. Naime, ovaj sud ne može prihvatiti utvrđenje suda prvog stupnja da je 1. tuženik nesavjestan jer je mogao „preispitati okolnosti stvarnog zemljišnoknjižnog stanja“ obzirom da ukoliko je sud mislio da je 1. tuženik nepošten jer nije ispitao izvanknjižno stanje, tada valja reći da je odredbom čl. 122. stavkom 3. ZV propisano da se nedostatak dobre vjere ne može predbaciti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje.

24. Po ocjeni ovog suda tužiteljica se vlastitim propustima izložila riziku da netko treći u međuvremenu pozivajući se na načelo povjerenja u zemljišne knjige stekne stvarna prava i na njezinom suvlasničkom dijelu predmetne nekretnine. To iz razloga jer se vlasništvo nekretnine stečene na temelju zakona ne može suprotstaviti pravu onoga koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je stečeno na temelju zakona nije bilo upisano (čl. 130. st. 1. ZV).

25. Slijedom navedenog utvrđeno je da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za proglašenje ovrhe nedopuštenom iz odredbe članka 59. OZ-a.

26. Stoga je valjalo temeljem odredbe čl. 373. točka 3. ZPP-a preinačiti pobijanu presudu i odbiti zahtjev tužiteljice te odlučiti kao pod točkom I. izreke.

27. Kako je preinačena odluka o glavnoj stvari to je valjalo preinačiti i odluku o troškovima postupka te sukladno odredbi čl. 154. st. 1., i 155. ZPP-a naložiti tužiteljici platiti 1. tuženiku troškove postupka u iznosu od 808,78 eura. Navedeni trošak se sastoji od zastupanja 1. tuženika po punomoćniku te je isti odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine„ broj 142/12, 126/22 i 138/23; dalje Tarifa), a sastoji se od sastava odgovora na tužbu (Tbr. 8.1.) - 100 bodova, podneska od 26. svibnja 2022. Tbr. 8.3.)- 25 bodova, podneska od 13. srpnja 2022. (Tbr. 8. 1.) i podneska od 5. prosinca 2022. (Tbr. 8.1.) po 100 bodova. Što uz 25% PDV iznosi 808,78 eur / 6.093,75 kn. Odluka o zateznim kamatama se temelji na odredbi čl. 151. ZPP-a, pa je odlučeno u točki II. izreke.

28. Prvotuženiku je dosuđen trošak žalbenog postupka po Tbr. 10.1. u vezi Tbr. 7.1. Tarife u iznosu od 312,50 eur i sudske pristojbe u iznosu od 115,47 eur, što ukupno iznosi 427,97 eura. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom III. izreke.

U Zagrebu, 17. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Gordana Držaić