Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ob-178/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću koje čine sutkinje toga suda Ksenija Jakovčević, predsjednica vijeća, Jadranka Matić, članica vijeća i sutkinja izvjestiteljica i Lidija Bošnjaković, članica vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice UŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Hrvoje Jukić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika HŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Branko Kostić, odvjetnik u Zagrebu, uz sudjelovanje maloljetnog JŽ i maloljetnog FŽ, koje zastupa posebna skrbnica UŽG, djelatnica Centra za posebno skrbništvo Zagreb, radi donošenja odluke o roditeljskoj skrbi i uzdržavanju, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob-682/2024-24 od 26. veljače 2025. i protiv dopunskog rješenja tog Suda, poslovni broj P Ob-682/2024-27 od 19. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 17. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika HŽ iz [adresa] kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob-682/2024-24 od 26. veljače 2025. u dijelu pod točkama I., II. i IV. izreke.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženika HŽ iz [adresa] kao neosnovana i potvrđuje se dopunsko rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob-682/2024-27 od 19. ožujka 2025.

Obrazloženje

U odnosu na prvostupanjsku presudu

1. Prvostupanjskom presudom određeno je da će maloljetni JŽ i maloljetni TŽ, stanovati s majkom UŽ na adresi u [adresa] (točka I. izreke) i da se osobni odnosi djece s tuženikom zabranjeni (točka II. izreke), određeno je da će majka ostvarivati djelomično samostalnu roditeljsku skrb u odnosu na maloljetnu djecu i to u dijelu donošenja odluka o školovanju i zdravlju djece, te izbora njihovih slobodnih aktivnosti, dok će u ostalim odlukama te o odlukama o bitnim osobnim pravima djece iz čl. 100. st. 1. Obiteljskog zakona roditelji zajednički zastupati djecu (točka III. izreke), naloženo je tuženiku plaćat uzdržavanje za svako dijete po u iznosu 229,60 Eura mjesečno, počevši od 01. listopada 2024. pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti, najkasnije do svakog 15-tog u mjesecu za tekući mjesec, time da sve dospjele, a neplaćene obroke, uzdržavanja plati odjednom, u roku 15dana od dana pravomoćnosti ove presude uvećano za pripadajuću zateznu kamatu, koja teče od dana dospijeća svakog pojedinog dospjelog, a neplaćenog obroka do isplate i naloženo je tuženiku da ubuduće na sve dospjele a neplaćene obroke mjesečnog uzdržavanja plati zateznu kamatu od dana dospijeća svakog pojedinog obroka do isplate, sve na tekući račun majke (točka IV. izreke), odbijen je tužben zahtjev tužiteljice za plaćanje iznosa uzdržavanja višeg od onog dosuđenog pod točkom IV. izreke te presude (za iznos od 70,40 Eura za svako dijete) kao neosnovan (točka V. izreke) te je naloženo tuženiku da tužiteljici nadoknadi parnični trošak u iznosu 500,00 eura (točka VI. izreke).

2. Protiv te presude, u dijelu pod točkom I. izreke, a sadržajno i pod točkama II. i IV. izreke, žali se tuženik pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP). Predlaže da sud drugoga stupnja ukine prvostupanjsku presudu i da predmet, u pobijanom dijelu, vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Odgovorom na žalbu tužiteljica osporava osnovanost žalbe tuženika. Predlaže da žalbeni sud odbije žalbu kao neosnovanu i da potvrdi prvostupanjsku presudu u žalbom pobijanom dijelu te zahtjeva naknadu troška nastalog podnošenjem odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Sud prvog stupanj odlučio je da će maloljetna djeca stranaka živjeti s majkom i zabranio je održavanje osobnih odnosa tuženika s djecom uz obrazloženje da iz stanja spisa proizlazi da je radi fizičkog nasilja oca nad maloljetnim JŽ, kao i zbog ranije prijavljenih događanja, pokrenut kazneni postupak protiv tuženika, te da je, unutar tog postupka, 07. listopada 2024., izrečena i mjera opreza zabrane tuženiku približavanja maloljetnoj djeci na razdaljinu manju od 300 metara i održavanja veze s njima, izravne ili neizravne, kako putem telefona, mobilnih uređaja, tako i putem e-mail adresa te društvenih mreža, koja mjera će ostati na snazi sve dok za to postoji potreba, a najdulje do pravomoćnosti presude. Stav je suda prvog stupnja da je ova činjenica dovoljan razloga za odluku kakvu je donio pod točkama I. i II. izreke pobijane presude. Također obrazlaže da izrečenu zabranu nije odredio na neko ograničeno vrijeme, iako je mjera opreza ograničenog trajanja, jer smatra da će po završetku trajanja te mjere biti potrebno provesti reevaluaciju obiteljske dinamike te da je u ovom trenutku u najboljem interesu djece da se odluči kako je u ovom dijelu i odlučio.

5.1. Zbog navedenog sud nije posebno obrazlagao postojanje ostalih razloga zbog kojih je, eventualno, trebalo odlučiti na isti način, a vezano uz činjenice koje proizlaze iz očitovanja, mišljenja i prijedloga stručnog tima, koje je sadržajno prenio u obrazloženju pobijane odluke.

6. Ispitujući prvostupanjsku odluku ovaj je sud ocijenio da prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih ju se ne bi moglo ispitati u smislu čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a. Nesporna je u žalbenoj fazi činjenice da se protiv tuženika vodi kazneni postupak radi povrede prava djece i da je u tom postupku izrečena prethodno navedena mjera opreza (list 220 do 223 spisa). Ta je činjenica, i po shvaćanju ovoga suda, ujedno i dovoljno opravdan i dostatan razlog za opravdanje odluke kakva donesena pod točkama I. i II. izreke, te izostavljanjem navođenja nekih drugih razloga za takvu odluku, u specifičnim okolnostima konkretnog slučaja, nije počinjena navedena bitna povreda.

6.1. Ocijenjeno je da u postupku pred sudom prvog stupnja nisu počinjene ni ostale povrede parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u skladu s čl. 365. st. 2. tog Zakona.

7. Navodima žalbe žalitelj se poziva i na žalbeni razlog iz čl. 353. st. 1. točka 2. ZPP-a, ali odlučnu činjenicu, da se protiv njega vodi kazneni postupak i da je unutar tog postupka izrečena prethodno spomenuta mjera opreza, ne osporava. U takvoj specifičnoj situaciji, izostanak ocjene ostalih provedenih dokaza, sadržaj kojih je prenesen u obrazloženju pobijane odluke, ne upućuje na postojanje povrede iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a.

7.1. Pravo na ocjenu izvedenih dokaza je pridržano za prvostupanjski sud (čl. 8. ZPP) , kojemu pripada i ovlast (čl. 304. ZPP) odlučivanja o trenutku u kojem je predmet spora dovoljno raspravljen da se o njemu može donijeti valjana odluka. U konkretnom slučaju to je bio trenutak saznanja suda za činjenicu da se protiv tuženika vodi kazneni postupak i da je unutar tog postupka izrečena prethodno spomenuta mjera opreza. U takvoj situaciji, druge činjenice, koje proizlaze iz očitovanja nadležnih tijela ili iskaza, nisu više od odlučnog značaja za odluku kakav je donesena pod točkama I. i II. izreke. Stoga ovaj sud neosnovanim ocjenjuje isticanje povrede iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 8. tog Zakona, bez potrebe odgovaranja na navoda žalbe u ovom dijelu izvan rečenog (čl. 375. st. 1. ZPP-a).

8. Navodima žalbe nije dovedena u sumnju niti pravilnost promjene materijalnog prava na kojem sud temelji svoju odluku.

9. Nesporna činjenica da je u kaznenom postupku koji se vodi protiv oca izrečena mjera opreza sadržaja kako je prethodno rečeno, i po shvaćanja ovoga suda, je i više nego opravdan razlog da se odredi da će djeca živjeti s majkom. Ovo osobito jer samo trajanje kaznenog postupka koji se vodi protiv oca nije moguće previdjeti, niti je time moguće predvidjeti trenutak kada će mjera prestati, a na strani majke nema prepreka da se odredi da djeca žive s njom, niti u tom smislu išta žalitelj ističe u žalbi, osim što navodi da pobija točku I. izreke prvostupanjske presude.

10. Ovaj sud ne smatra osnovanim navode žalbe da je odluku o zabrani održavanja osobnih odnosa oca s djecom trebalo ograničiti u skladu s izrečenim trajanjem mjere opreza i da je nakon toga viđanja trebalo odrediti u skladu s mišljenjem koje je u ovom predmetu dao nadležni centar za socijalni rad.

10.1. Nakon prestanka mjere opreza odluka o zabrani održavanja osobnih odnosa može se promijeniti na zahtjev tuženika. Pri tome i ovaj sud, kao i sud prvog stupnja, smatra da će, s obzirom na specifične okolnosti konkretnog slučaja, biti potrebno ponovno zatražiti mišljenje nadležnog centra za socijalni rad radi davanja mišljenja o najboljoj opciji načina na koji između djece i tuženika ponovno uspostaviti osobne odnose, kojom dinamikom, sa ili bez nadzora. Ovo posebno jer iz podataka u spisu proizlazi da su odnosi između djece i žalitelja već i sada dosta narušeni, posebno u odnosu na maloljetnog JŽ, a trajanje mjere opreza dovesti će i do daljnjeg udaljavanja djece od oca. Stoga, suprotno navodima žalbe, ni ovaj sud ne smatra da je u interesu djece ograničavati trajanje izrečene zabrane do prestanka izrečene mjere opreza niti je u interesu djece potom odrediti dinamiku osobnih odnosa kako je predložilo nadležni centar, bez uvažavanja znanja o činjenici vođenja kaznenog postupka protiv tuženika i činjenici izricanje mjere opreza kakva je izrečena.

11. Suprotno navodima žalbe sud prvog stupnja pravilno je odredio i iznos uzdržavanja koji je tuženik dužan plaćati.

11.1. Tuženik, naime, ne osporava potrebe djece kako ih je sud utvrdio, već navodi da s obzirom na svoju bolest i primanja koja trenutno ima ne može plaćati uzdržavanje koje je veće od njegovih primanja.

11.2. Međutim, tuženik zanemaruje da tijekom postupka nije želio dostaviti dokaz da radi bolesti sada prima naknadu u iznosu nešto višem od 500 eura mjesečno, da o svom zdravstvenom stanju i potrebama nije želio iskazivati, a da prema njegovim ranijim izjavama proizlazi da je po zanimanju ing. prometa i direktor firme [trgovačko društvo] te da je ranije ostvarivao primanja od 5.000,00 kn do 4.000,00 Eura, da nema kredita niti dugova i da je naveo da ima više nekretnina i posjeda, ali da sva njegova imovina glasi na bivšu suprugu, dok da sada stanuje u stanu koji glasi na njegovu majku, površine 80 m2 i da osim mlt. JŽ i mlt. FŽ nema druge djece (koje činjenice ne osporava ni u žalbi).

11.3. U takvoj situaciji, ovaj sud je stava da je sud prvog stupnja, pravilno utvrdivši potrebe djece (koje nisu sporne), pravilno visinu uzdržavanja odredio u visini minimalnog novčanog iznosa potrebnog za mjesečno uzdržavanje djece koja su stara kao mlt. JŽ i mlt. FŽ, odnosno u iznosu 229,60 eura po djetetu. Isto tako ovaj sud smatra da nije bilo mjesta umanjenju iznosa uzdržavanja osobito jer je i sam tuženik tijekom postupka izjavio da će prihvatiti svaku odluku suda o pitanju uzdržavanja, a ni za trenutno stanje zdravalja niti za istinitost tvrdnji o visini trenutnih primanja nije želio dostaviti nikakav dokaz.

12. Zbog navedenog je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske odluke na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a.

U odnosu na prvostupanjsko rješenje

13. Prvostupanjskim dopunskim rješenjem je naloženo tuženiku plaćati za uzdržavanje mlt. JŽ u iznos odu 229,60 Eura, a za mlt. FŽ iznos 229,60 Eura mjesečno, počevši od dana donošenja tog rješenja, 19. ožujka 2025. dok za to budu postojali zakonski uvjeti, najkasnije do svakog 15-tog u mjesecu za tekući mjesec s pripadajućim kamatama (točka I. izreke) i određeno je da žalba na to rješenje ne odgađa izvršenje (točka II. izreke).

14. Protiv tog rješenja žali se tuženik pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. ZPP-a. Predlaže da žalbeni sud uvaži žalbu, da ukine pobijano rješenje i da predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

15. Žalba nije osnovana.

16. Sud prvog stupnja je pobijano rješenje donio pozivom na čl. 539. ObZ-a te čl. 339. i čl. 340. ZPP-a, uz obrazloženje da maloljetna djeca žive s majkom, da otac ne doprinosi uzdržavanju i da je zbog toga doneseno ovo dopunsko rješenje vezano uz prethodno već donesenu privremenu mjeru, jer je istom bilo propušteno odlučiti o uzdržavanju.

17. Pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih ga se ne bi moglo ispitati u smislu čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a, a sud nije počinio ni druge povrede iz te odredbe na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u skladu s čl. 365. st. 2. ZPP-a.

18. Neosnovano navodima žalbe žalitelj ukazuje i na žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. točke 2. i 3. ZPP-a i na povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a.

18.1. U vezi toga žalitelja se upućuje na obrazloženje ove odluke pod točkama 11.2. i 11.3. obrazloženja ove odluke i na čl. 539. st. 1. ObZ-a, na koji se pravilno glede visine iznosa uzdržavanja pozvao i sud prvog stupnja.

19. Zbog navedenog je odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja bez potrebe odgovaranja na navode žalbe izvan rečenog na temelju čl. 380. točka 2. i čl. 375. st. 1. ZPP-a.

U Zagrebu 17. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

Ksenija Jakovčević