Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ob-31/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću koje čine sutkinje tog suda Ksenija Jakovčević, predsjednica vijeća, Jadranka Matić, članica vijeća i sutkinja izvjestiteljica i Lidija Bošnjaković, članica vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice, maloljetne GČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa majka i zakonska zastupnica ĆČ, a nju punomoćnik Sanjin Jurmić odvjetnik iz Rijeke, protiv tuženika SČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Leona Modrušan, odvjetnica iz Pule, radi povećanja uzdržavanja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P Ob-258/2024-17 od 17. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 27. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika SČ iz [adresa], kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P Ob- 258/2024-17 od 17. listopada 2024.:

- pod točkom I.a i I.b izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku da za uzdržavanje maloljetne tužiteljice od 01. siječnja 2023. na dalje, sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, plaća uzdržavanje preko iznosa od 300,00 eura do iznosa od 430,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama kako je određeno tim dijelom izreke prvostupanjske presude,

- pod točkom II. izreke u dijelu kojim je, s obzirom na sporni dio uzdržavanja, naloženo tuženiku da za uzdržavanje maloljetne tužiteljice plati razliku između uplaćenih mjesečnih iznosa i dosuđenog mjesečnog iznosa od 430,00 eura ukupan iznos od 3.813,93 eura sa zateznim kamatama koje na pojedine iznose (počevši od iznosa od 74,37 eura s dospijećem 01. siječnja 2023. na dalje kako su određeni) teče kako je određeno izrekom te presude i

- pod točkom IV. izreke u cijelosti.

II. Odbija se zahtjev tuženika SČ iz [adresa], za naknadu troška žalbe kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice maloljetne GČ iz [adresa] za naknadu troška odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da za uzdržavanje maloljetne tužiteljice, umjesto iznosa od 159,27 eura mjesečno, koji iznos je određen sudskom presudom Županijskog suda u Splitu, posl. broj Gž Ob-257/15 od 21. travnja 2016., od 04. listopada 2022., kao dana utuženja pa do 31. prosinca 2022. doprinosi 300,00 eura, a od 01. siječnja 2023. na dalje sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti iznos od 430,00 eura i to najkasnije do 15.-og u mjesecu za tekući mjesec na bankovni račun majke i z.z. ĆČ te je određeno da je u slučaju zakašnjenja plaćanja budućih mjesečnih iznosa uzdržavanja tuženik dužan platiti i zakonske zatezne kamate tekuće od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate (točka I.a i I.b izreke), naloženo je tuženiku da iznos od 4.029,03 eura s osnova razlike između uplaćenih mjesečnih iznosa i dosuđenog mjesečnog iznosa uzdržavanja od utuženja 04. listopada 2022. do donošenja presude 17. listopada 2024. plati odjednom u roku od 15 dana na bankovni račun majke i z.z. ĆČ sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate na način kako je pobliže određeno izreko te presude (točka II. izreke), odbijen je zahtjev tužiteljice preko dosuđenog iznosa (točka III. izreke) i naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 894,66 eura sa zateznom kamatom tekućom od pravomoćnosti ove presude do isplate (točka IV. izreke).

2. Protiv te presude, u dijelu kojim je točkom I.a izreke izmijenjeni iznos uzdržavanja preko iznosa od 300,00 eura do iznosa od 430,00 eura s pripadajućim kamatama (I.b), kojim je točkom II. izreke uračunavanje plaćenih iznosa izvršeno u odnosu na uzdržavanje koje prelazi sporni iznos te protiv odluke o troškovima postupka pod točkom IV. izreke žali se tuženik pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP). Predlaže da sud drugoga stupnja preinači prvostupanjsku presudu u skladu s navodima žalbe i da sukladno tome preinači i odluku o troškovima parničnog postupka, a zahtjeva i naknadu troška nastalog mu podnošenjem žalbe.

3. Odgovorom na žalbu tužiteljica predlaže da žalbeni sud odbije žalbu kao neosnovanu te da potvrdi prvostupanjsku presudu u žalbom pobijanom dijelu i zahtjeva naknadu troška nastalog podnošenjem odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva sud prvog stupnja je pošao od slijedećih činjenica:

- da je maloljetna tužiteljica u vrijeme donošenja ranije sudske odluke o uzdržavanju imala tri godine i devet mjeseci, a da je u vrijeme podnošenja ove tužbe imala deset godina i tri mjeseca i bila učenica 4. razreda osnovne škole te u vrijeme donošenja presude da je bila učenica 6. razreda osnovne škole i da je imala navršenih 12 godina i tri mjeseca,

- da te činjenice ukazuju da su se njezine ukupne životne potrebe u međuvremenu povećale, a time da su i troškovi njezinog uzdržavanja porasli i to u odnosu na troškove prehrane, nabavke odjeće, obuće, školovanje (nabavka školskog pribora, školskih izleta, i raznih školskih aktivnosti ), nabavke higijenskih potrepština, zabave (izleti, kino, kazalište, rođendani ) te odbojke kao izvanškolske aktivnosti,

- da je i kod tuženika od 2016. došlo do promjene, jer je zasnovao zajednicu života u kojoj mu je rođena kćerka G, 27.veljače.2017., pa je sada u obvezi uzdržavati dvoje maloljetne djece,

- da je tuženik zaposlen i da je, uzimajući ukupne godišnje prihode, u 2022. prosječno mjesečno zarađivao 1.210,00 eura, u 2023. prosječno mjesečno 2.898,22 eura, a da je u razdoblju od 01. siječnja 2024. do 30. lipnja 2024. tuženik mjesečno prosječno zaradio 2.173,56 eura (točka 68. obrazloženja),

- da je tuženik od listopada 2022. na dalje, za pojedine mjesece, plaćao iznose uzdržavanja i u iznosu nešto većem od određenog ranijom sudskom odlukom (iznosi su navedeni pod točkom 69. obrazloženja).

5.1. Na temelju tih činjenica sud je zaključio, imajući na umu propisano čl. 307., čl. 313. i čl. 317. Obiteljskog zakona (Nar. nov. broj 103/15., 98/19., 47/20., 49/23., 156/23., dalje: ObZ), da je za uzdržavanje maloljetne tužiteljice bilo potrebno oko 600,00 eura mjesečno tijekom 2022., a oko 860,00 eura za 2023. i 2024., od čega bi tuženik kao otac trebao mjesečno doprinositi 300,00 eura tijekom 2022., računajući od podnošenja tužbe (kako je i sam predložio da bi plaćao na ročištu 29. srpnja 2024.), dok da tijekom 2023. i 2024. njegova obveza uzdržavanja iznosi 430,00 eura mjesečno.

5.2. Također, donoseći odluku u ovom dijelu, sud je uzeo u obzir obveze i mogućnosti tuženika i to njegove prihode i činjenicu da je u međuvremenu postao otac još jednog maloljetnog djeteta koje treba uzdržavati te činjenicu da s novom obitelji živi, bez naknade, u stanu roditelja njegove nove partnerice, kao i činjenicu da je tuženik dobrog zdravlja, u naponu životne snage i da nema prepreke da ostvaruje i dodatnu zaradu, koju smatra da sa svojim zanimanjem (informatičar) svakako može ostvariti. Osobito je sud uzeo u obzir i činjenicu da tuženik tužiteljicu viđa svega 1-2 puta godišnje što umanjuje i njegove troškove koje bi imao da s tužiteljicom provodi onoliko vremena na koliko ima pravo prema pravomoćnoj sudskoj odluci.

6. Ispitujući prvostupanjsku odluku ovaj je sud ocijenio da prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih ju se ne bi moglo ispitati u smislu čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a, a u postupku pred sudom prvog stupnja nisu počinjene ni ostale povrede parničnog postupka iz te zakonske odredbe na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u skladu s čl. 365. st. 2. tog Zakona.

7. Suprotno navodima žalbe, sud prvog stupnja ocjenu je dokaza proveo u skladu s čl. 8. ZPP-a te nije osnovano niti isticanje povrede iz čl. 354. st. 1. tog Zakona.

8. Na temelju tako provedene ocjene dokaza sud prvog stupnja pravilno je i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice (navedene pod točkom 5. ovog drugostupanjskog obrazloženja) te subjektivnom analizom provedenih dokaza pravilnost tako utvrđenih činjenica žalbom nije dovedena u sumnju.

9. Isto tako navodima žalbe nije dovedena u sumnju niti pravilnost promjene materijalno prava.

10. Slijedom toga na navode žalbe valja reći da je točno da u smislu čl. 310. ObZ- a roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a da roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja te da se svakodnevna skrb o djetetu smatra jednakovrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja.

10.1. Međutim, time što je sud ocijenio da za mjesečne potrebe maloljetne kćeri stranaka od 2023. na dalje treba financijski iznos uzdržavanja od 860,00 eura mjesečno, od čega bi tuženik trebao doprinositi 430,00 eura mjesečno, sukladno svojim mogućnostima, nije povrijeđeno navedeno načelo jednakovrijednosti faktične brige o djetetu. Pobijanom presudom određeni financijski doprinos tuženika uzdržavanja određen je u skladu s tuženikovim trenutnim mogućnostima, čime se ne vrijeđa načelo jednake vrijednosti davanja u uzdržavanju, jer se smatra da majka uzdržavanju u nematerijalnom smislu donosi isto toliko.

10.2. Naime, financijske potrebe djece u pojedinim slučajevima, kao što je i u predmetnom slučaju, mogu biti i veće od mogućnosti roditelja koji uzdržavanju doprinosi u novcu. Odredbe ObZ-a u tom slučaju ne propisuju da odredba čl. 310. ObZ-a isključuje obveznu primjenu odredbi koje propisuju koje je sve činjenice potrebno utvrditi da bi se odredilo koliko je obveznik financijskog dijela uzdržavanja u mogućnosti doprinositi. Također, odredbe tog Zakona ne propisuju da se s obzirom na tako utvrđene okolnosti ne smije odrediti uzdržavanje u iznosu manjem od onog koliko iznose mjesečne potrebe djeteta, odnosno da potrebe djeteta trebaju biti jednake određenom novčanom iznosu uzdržavanja.

10.3. Potrebe primatelja uzdržavanja su jedna kategorija činjenica o kojima sud vodi računa kod određivanja uzdržavanja, a potrebe i mogućnosti davatelja uzdržavanja su druga kategorija takvih činjenica. U konačnici se utvrđeno u financijskom smislu ne treba podudarati kako bi zadovoljile načelo iz čl. 310. ObZ-a. Naprotiv, sud određuje na temelju tako utvrđenih činjenica koji najveći iznos je davatelj uzdržavanja u mogućnosti plaćati, a kada taj iznos odredi onda se smatra da taj konačno određeni iznos uzdržavanja u nenovčanom ekvivalentu odgovara uzdržavanju od strane roditelja koji za uzdržavanje ne doprinosi u novcu.

10.4. Dakle, u konkretnom slučaju, potrebe djeteta koje su ocijenjene u iznosu od 860,00 eura, što ovaj sud nalazi realnim s obzirom na današnje troškove života i dob djeteta, nisu dovele do obveze tuženika da plaća uzdržavanje u tom iznosu, barem u ovoj fazi. Ovo jer bi određivanje plaćanja tog iznosa prešlo mogućnosti tuženika, posebno jer ima još jedno dijete koje je dužan uzdržavati. Međutim, tako utvrđene potrebe ostavljaju mogućnost da se odluka o visini uzdržavanja u nekom trenu i promijeni, u koliko će to dopuštati okolnosti na strani tuženika, ali ostaje presumpcija da uzdržavanje koje je tuženik sada dužan plaćati u iznosu od 430.00 eura vrijedi jednako toliki kao nefinancijski doprinos majke u uzdržavanju.

11. Nadalje, ovaj je sud, kao i sud prvog stupnja, shvaćanja da tužitelj ima mogućnosti plaćati taj iznos uzdržavanja. Ovo ne samo jer njegova prosječna mjesečna primanja nadilaze minimalna primanja u Republici Hrvatskoj, već jer je tuženik mlada i zdrava osoba, koja ima stručna znanja s kojima ima mogućnost ostvariti i dodatne prihode. Također, kao i sud prvog stupnja, tužitelj nema izdatke koje bi imao da s tužiteljicom provodi barem onoliko vremena koliko je određeno pravomoćnom sudskom odlukom, već s tužiteljicom, što ne osporava vrijeme provodi 1 do 2 puta godišnje. Ta okolnost dodatno opravdava da se potvrdi iznos uzdržavanja određen pobijanom odlukom, jer majka i brigom i financijski uzdržava dijete i u periodu u kojem bi trebalo biti s ocem.

12. Dalje žalitelju valja odgovoriti da je sud pravilno njegove prihode utvrdio u prosječnom mjesečnom iznosu u periodu koji je uslijedio od podnošenja tužbe i da nije bilo nikakve osnove njegove prihode utvrđivati za period koji je prethodio podnošenju tužbe. Za određivanje iznosa uzdržavanja potrebno je uzeti u obzir visinu prihoda u periodu na koji se uzdržavanje odnosi, pa prihodi prije toga nisu od značaja za odluku o zahtjevu kakav je predmetni.

13. Glede životnog standarda žalitelju valja odgovoriti da njegov životni standard, s obzirom da nema posebne izdatke oko stanovanja (kredit, najam) i da ostvaruje iznadprosječne prihode, bez obzira na činjenicu da ima još jedno maloljetno dijete plaćanjem uzdržavanja tužiteljici nije doveden u pitanje. Ponavlja se godišnja primanja tuženika, uprosječena na mjesečnu razinu, prelaze iznose minimalne plaće u Republici Hrvatskoj. Stoga ako tuženik ima subjektivni dojam da mu njegova primanja nisu dostatna za plaćanje uzdržavanja tužiteljici i za brigu o drugom maloljetnom djetetu, s kojim ne živi sam, već s novom partnericom te dijele brigu o tom djetetu u svakom smislu, onda ima mogućnost i dužnost ostvariti dodatnu zaradu.

14. Slijedom toga stav je ovoga suda da je sud prvog stupnja pravilno odlučio kao pod točkom I. i II. izreke pobijane presude, zbog čega je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske odluke na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a, bez potrebe odgovaranja na navode žalbe izvan rečenog (čl. 375. st. 1. ZPP-a).

15. Odluka o troškovima postupka potvrđena je na temelju čl. 380. točka 2. u vezi s čl. 365. st. 2. ZPP-a.

16. Tuženiku trošak žalbe nije priznat jer sa žalbom nije uspio (čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP-a), a tužiteljici nije priznat trošak odgovora na žalbu jer nije bio potreban (čl. 155. st. 1. u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP-a).

U Zagrebu 17. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

Ksenija Jakovčević