REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-604/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića, mr. sc. Senije Ledić i Jadranke Anić-Matić članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AĐT s prebivalištem u [adresa], Downey CA 90241, SAD, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Krpan, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice AĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Božo Kelava, odvjetnik u Zagrebu, radi namirenja potraživanja iz založene stvari, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2748/2025-2 od 14. listopada 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P-194/2021-57 od 4. travnja 2025., u sjednici održanoj 17. veljače 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2748/2025-2 od 14. listopada 2025., odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2748/2025-2 od 14. listopada 2025. se odbacuje u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2748/2025-2 od 14. listopada 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P-194/2021-57 od 4. travnja 2025.
2. Tužitelj podnosi prijedlog protiv drugostupanjske presude zbog jednog pravnog pitanja koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni pozivom na odredbu čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23
– dalje: ZPP). Prijedlog podnosi pozivom na odredbu čl. 385.a st. 2. ZPP zbog povrede temeljnih ljudskih prava uz tvrdnju da su mu osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka ili pogrešnom primjenom materijalnog prava povrijeđeno temeljno Ustavom zajamčeno pravo na pošteno i pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
3. U opravdanju razloga važnosti postavljenih pitanja predlagatelj se poziva na presudu Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-708/2017 i Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1200/2017 od 22. svibnja 2019. te Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-5139/17 od 20. studenoga 2018. uz tvrdnju da je shvaćanje zauzeto u pobijanim nižestupanjskim odlukama suprotno shvaćanju iz navedenih presuda. Predlaže dopustiti podnošenje revizije uz zahtjev za naknadu troškova sastava prijedloga za dopuštenje revizije.
4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
5. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP ovaj sud je ocijenio da postavljeno pitanje nema značaj pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
6. Odgovor na postavljeno pitanje je usko vezan za okolnosti konkretnog slučaja, pa se ne može smatrati da se radi o pravnom pitanju važnom ne samo za odluku u ovom sporu nego i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Naime, iz sadržaja postavljenog pitanja te navoda iznijetih u prijedlogu za dopuštenje revizije proizlazi da tužitelj prijedlog podnosi ne zato jer smatra da bi odluka revizijskog suda bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, već isključivo zato što nije zadovoljan odlukom drugostupanjskog suda koja ne ide u njegovu korist.
7. Tvrdnje tužitelja kojima pokušava dokazati osnovanost (ali ne i važnost) postavljenog pitanja se u potpunosti svode na preispitivanje vlastitih, ranijih, žalbenih navoda. Ponavljanjem žalbenih razloga nedvojbeno upućuju na to da tužitelj nije obrazložio zašto bi postavljena pitanja bila važna za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, a posebice razloge zbog kojih bi odluka o postavljenom pitanju bila važna za razvoj prava kroz sudsku praksu. Pogrešno je shvaćanje tužitelja da odluke na koje se kao razlog važnosti postavljenih pitanja poziva u prijedlogu za dopuštenje revizije u opravdanju postavljenih pitanja usporedive s pobijanom drugostupanjskom presudom u smislu da bi se radilo o pravnim pitanjima i neujednačenoj praksi viših sudova. Naime, u svakom od predmeta na koje se tužitelj poziva odluka o tužbenom zahtjevu obrazložena je specifičnim činjeničnim okolnostima s kojima se ne može usporediti činjenična situacija u predmetnom slučaju. Naime, odluka u sporu o postavljenom pitanju ovisi o načinu vođenja postupka, izvedenim dokazima i njihovoj ocjeni, pa stoga te odluke ne daju značaj važnosti postavljenom pitanju niti je pozivanjem na navedene odluke tužitelj opravdao značaj važnosti postavljenih pitanja. Ovo stoga što u odnosu na postavljeno pitanje niti u jednoj odluci na koju se kao razlog važnosti tih pitanja predlagatelj poziva nije izraženo nikakvo shvaćanje o postavljenom pitanju.
8. Naime, ako su u prijedlogu za dopuštenje revizije izloženi razlozi u kojima predlagatelj iznosi samo svoje prosudbe o potrebi za odgovorima na određena pravna pitanja, a zapravo tako samo izražava neslaganje s pobijanom drugostupanjskom odlukom, kao što je to u ovom slučaju tada valja zaključiti da to nisu razlozi iz čl. 385.a ZPP koji bi u cilju ujednačavanja sudske prakse opravdavali intervenciju revizijskog suda.
9. S obzirom na izloženo valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odbiti prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja te je riješeno kao u toč. I. izreke rješenja.
10. U pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP valja reći da tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka ili pogrešnom primjenom materijalnog prava bilo povrijeđeno temeljno Ustavom zajamčeno pravo na pošteno i pravično suđenje iz čl. 29. st. 1.
Ustava i čl. 6. Konvencije.
11. Imajući na umu okolnosti konkretnog slučaja i činjenično utvrđenje o postupku pred nižestupanjskim sudovima (koja u ovom postupku ne mogu biti predmetom preispitivanja), shvaćanje suda izraženo u pobijanoj presudi te cjelokupno obrazloženje prijedloga za dopuštenje revizije, za zaključiti je, da tužitelj u biti izražava nezadovoljstvo drugostupanjskom presudom. Naime, činjenica da tužitelj nije uspio u predmetnom sporu, ne znači da su mu ujedno povrijeđena temeljna ljudska prava, a koja su zaštićena kategorija na temelju Ustava i Konvencije. Isto tako, pošto sud nižeg stupnja zauzima drugačije pravno shvaćanje i različito ocjenjuje dokaze od tužitelja ne predstavlja povredu temeljnog ljudskog prava.
12. Glede navoda tužitelja da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava valja reći da Konvencija i Ustav samo sadrže određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
13. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužitelju bilo omogućeno izjasniti se o zahtjevima i navodima tuženice, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. U nižestupanjskim presudama sudovi su odgovorili na sve odlučne navode tužitelja pa tako i tuženice. Njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pošteno i pravično suđenje.
14. Slijedom navedenog, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije pa je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučeno kao u toč. II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 17. veljače 2026.
Predsjednik vijeća:
IPvarend
Vsjuečdenmiki lv ijeća
Ivan Vučemil
