Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2722/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Tihane Marije Miladin, predsjednice vijeća, Ivice Veselića, člana vijeća i suca izvjestitelja i Vlatke Paškvalin Bošković, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po odvjetniku Damiru Žulj iz Daruvara, protiv tuženika Erste&Steiermärkische Bank d.d. sa sjedištem u Rijeci, Jadranski trg 3A, OIB: 23057039320, zastupanog po Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević i Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru poslovni broj P-604/2021-33 od 3. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 17. veljače 2026.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru poslovni broj P-604/2021-33 od 3. svibnja 2023., te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je odlučeno:

"I. Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o [broj kredita] (novi broj partije kredita glasi: br. 2402006- 1031262160 / 51400607-5107492597) koji su dana 03.11.2005. g. zaključili tužitelj BŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3A, OIB: 23057039320, i to odredba čl. 7. Ugovora o [broj kredita] od 03.11.2005. g. (novi broj partije kredita glasi: br. 2402006-1031262160 / 51400607-5107492597), a kojom odredbom je tuženik povrijedio interese i prava tužitelja tako što je koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz CHF, a koja je ništetna.

II. Nalaže se tuženiku Erste &Steiermärkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3A, OIB: 23057039320 isplatiti tužitelju BŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 22.291,07 eura / 167.952,35 kuna zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama i to:

- na iznos od 1,98 eura / 14,93 kn počam od 10.12.2005. g.,

- na iznos od 1,17 eura / 8,85 kn počam od 11.01.2006. g.,

- na iznos od 0,81 eura / 6,08 kn počam od 11.11.2008. g.,

- na iznos od 10,97 eura / 82,65 kn počam od 10.01.2009. g.,

- na iznos od 14,46 eura / 108,97 kn počam od 11.02.2009. g.,

- na iznos od 23,75 eura / 178,93 kn počam od 11.03.2009. g.,

- na iznos od 7,59 eura / 57,19 kn počam od 11.04.2009. g.,

- na iznos od 9,37 eura / 70,63 kn počam od 09.05.2009. g.,

- na iznos od 5,62 eura / 42,32 kn počam od 11.06.2009. g.,

- na iznos od 8,37 eura / 63,03 kn počam od 11.07.2009. g.,

- na iznos od 2,58 eura / 19,47 kn počam od 11.08.2009. g.,

- na iznos od 7,49 eura / 56,48 kn počam od 11.09.2009. g.,

- na iznos od 2,72 eura / 20,47 kn počam od 10.10.2009. g.,

- na iznos od 5,31 eura / 39,99 kn počam od 11.11.2009. g.,

- na iznos od 5,58 eura / 42,08 kn počam od 11.12.2009. g.,

- na iznos od 15,31 eura / 115,33 kn počam od 12.01.2010. g.,

- na iznos od 20,77 eura / 156,46 kn počam od 13.02.2010. g.,

- na iznos od 19,02 eura / 143,35 kn počam od 11.03.2010. g.,

- na iznos od 27,75 eura / 209,09 kn počam od 10.04.2010. g.,

- na iznos od 33,52 eura / 252,56 kn počam od 11.05.2010. g.,

- na iznos od 42,19 eura / 317,87 kn počam od 11.06.2010. g.,

- na iznos od 52,21 eura / 393,35 kn počam od 10.07.2010. g.,

- na iznos od 41,31 eura / 311,27 kn počam od 11.08.2010. g.,

- na iznos od 71,09 eura / 535,66 kn počam od 11.09.2010. g.,

- na iznos od 63,09 eura / 475,34 kn počam od 12.10.2010. g.,

- na iznos od 64,58 eura / 486,57 kn počam od 11.11.2010. g.,

- na iznos od 79,63 eura / 600,00 kn počam od 11.12.2010. g.,

- na iznos od 102,73 eura / 774,05 kn počam od 12.01.2011. g.,

- na iznos od 80,28 eura / 604,85 kn počam od 11.02.2011. g.,

- na iznos od 85,92 eura / 647,36 kn počam od 11.03.2011. g.,

- na iznos od 75,89 eura / 571,85 kn počam od 12.04.2011. g.,

- na iznos od 55,49 eura / 418,09 kn počam od 02.05.2011. g.,

- na iznos od 53,58 eura / 403,72 kn počam od 11.05.2011. g.,

- na iznos od 49,45 eura / 372,57 kn počam od 02.06.2011. g.,

- na iznos od 116,72 eura / 879,47 kn počam od 02.07.2011. g.,

- na iznos od 150,82 eura / 1.136,32 kn počam od 02.08.2011. g.,

- na iznos od 145,99 eura / 1.099,99 kn počam od 02.09.2011. g.,

- na iznos od 120,74 eura / 909,70 kn počam od 05.10.2011. g.,

- na iznos od 0,46 eura / 3,48 kn počam od 15.10.2011. g.,

- na iznos od 103,64 eura / 780,87 kn počam od 16.11.2011. g.,

- na iznos od 1,38 eura / 10,36 kn počam od 02.01.2012. g.,

- na iznos od 115,68 eura / 871,63 kn počam od 14.01.2012. g.,

- na iznos od 70,06 eura / 527,87 kn počam od 07.03.2012. g.,

- na iznos od 18,44 eura / 138,95 kn počam od 08.05.2012. g.,

- na iznos od 12,82 eura / 96,56 kn počam od 02.08.2012. g.,

- na iznos od 47,57 eura / 358,46 kn počam od 10.08.2012. g.,

- na iznos od 1,77 eura / 13,32 kn počam od 15.08.2012. g.,

- na iznos od 15,78 eura / 118,91 kn počam od 02.09.2012. g.,

- na iznos od 45,54 eura / 343,11 kn počam od 05.09.2012. g.,

- na iznos od 15,29 eura / 115,18 kn počam od 02.10.2012. g.,

- na iznos od 41,94 eura / 316,02 kn počam od 11.10.2012. g.,

- na iznos od 61,36 eura / 462,31 kn počam od 02.11.2012. g.,

- na iznos od 0,30 eura / 2,23 kn počam od 14.11.2012. g.,

- na iznos od 16.816,32 eura / 126.702,60 kn počam od 15.11.2012. g.,

- na iznos od 767,07 eura / 5.779,52 kn počam od 20.11.2012. g.,

- na iznos od 2.331,47 eura / 17.566,49 kn počam od 22.12.2012. g.,

- na iznos od 148,33 eura / 1.117,59 kn počam od 25.12.2012. g., sve do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. g. pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3A, OIB: 23057039320 naknaditi tužitelju BŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] parnične troškove u iznosu od 5.027,62 eura / 37.880,60 kn sa zateznim kamatama računajući ove od dana donošenja presude po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. Tuženikov prigovor prijeboja za iznos tražbine od 15.673,02 kn, a s osnove razlike depozita zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na slijedeće iznose od:

- kn 764,70 od 07.12.2011. pa do isplate,

- kn 914,66 od 07.02.2012. pa do isplate,

- kn 1.207,84 od 03.04.2012. pa do isplate,

- kn 706,55 od 12.05.2012. pa do isplate,

- kn 856,93 od 12.06.2012. pa do isplate,

- kn 831,98 od 03.07.2012. pa do isplate,

- kn 10.390,36 od 21.12.2012. pa do isplate,

i to po stopi propisanoj čl. 29. stv. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

te za iznos tražbine od 4.669,34 kn s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na slijedeće iznose od:

- kn 3,50 od 2.12.2005. pa do isplate,

- kn 3,71 od 2.1.2006. pa do isplate,

- kn 25,72 od 2.2.2006. pa do isplate,

- kn 62,81 od 2.3.2006. pa do isplate,

- kn 81,47 od 2.4.2006. pa do isplate,

- kn 74,43 od 2.5.2006. pa do isplate,

- kn 67,56 od 2.6.2006. pa do isplate,

- kn 81,16 od 2.7.2006. pa do isplate,

- kn 85,37 od 2.8.2006. pa do isplate,

- kn 61,51 od 2.9.2006. pa do isplate,

- kn 69,30 od 2.10.2006. pa do isplate,

- kn 67,94 od 2.11.2006. pa do isplate,

- kn 79,00 od 2.12.2006. pa do isplate,

- kn 110,50 od 2.1.2007. pa do isplate,

- kn 131,67 od 2.2.2007. pa do isplate,

- kn 121,84 od 2.3.2007. pa do isplate,

- kn 127,58 od 2.4.2007. pa do isplate,

- kn 181,18 od 2.5.2007. pa do isplate,

- kn 194,35 od 2.6.2007. pa do isplate,

- kn 211,72 od 2.7.2007. pa do isplate,

- kn 211,60 od 2.8.2007. pa do isplate,

- kn 187,80 od 2.9.2007. pa do isplate,

- kn 223,21 od 2.10.2007. pa do isplate,

- kn 224,08 od 2.11.2007. pa do isplate,

- kn 199,23 od 2.12.2007. pa do isplate,

- kn 201,95 od 2.1.2008. pa do isplate,

- kn 157,96 od 2.2.2008. pa do isplate,

- kn 120,48 od 2.3.2008. pa do isplate,

- kn 83,45 od 2.4.2008. pa do isplate,

- kn 170,31 od 2.5.2008. pa do isplate,

- kn 194,43 od 2.6.2008. pa do isplate,

- kn 168,07 od 2.7.2008. pa do isplate,

- kn 220,60 od 2.8.2008. pa do isplate,

- kn 98,15 od 2.9.2008. pa do isplate,

- kn 208,79 od 2.10.2008. pa do isplate,

- kn 156,91 od 2.12.2008. pa do isplate,

i to do 31.12.2007. po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. pa do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. stv. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. pa do isplate s kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, odbija se kao neosnovan."

2. Protiv te presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 12/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), s prijedlogom da ovaj viši sud preinači pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška i troška žalbe, podredno ukine pobijanu presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava osnovanost žalbe tuženika i predlaže odbiti žalbu, uz naknadu troška odgovora na žalbu.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim dijela odredbe članaka 7. Ugovora o [broj kredita] sklopljenog 3. studenoga 2005. između parničnih stranaka i isplatu iznosa od 22.291,07 eura na ime preplaćenog iznosa s osnove valutne klauzule.

6. Prihvaćanjem zahtjeva tužitelja, sud prvog stupnja je zaključio da su ništetni dijelovi odredaba Ugovora, kojima je ugovorena valutna klauzula kojom je otplata vezana uz CHF, na temelju zaključka da se o tim odredbama nije pojedinačno pregovaralo a ona, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača.

7. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, sud drugog stupnja je utvrdio da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354 st. 2 toč. 11 ZPP, a na koju povredu tužena određeno ukazuje u žalbi, budući da pobijana presuda sadrži nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, osobito, jer o odlučnim činjenicama presuda ne sadrži jasne, dostatne i neproturječne razloge.

8. Naime, sud prvog stupnja temelji svoju odluku na zaključku kako je pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno da je tužena u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula u valuti CHF, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tužena, kao trgovac i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, tužena nije kao trgovac potrošače informirala o svim potrebnim parametrima i rizicima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na neizvjesnosti iznosa glavnice kredita kojeg je potrošač kao dužnik imao obvezu vratiti banci, te da se utvrđenja iz navedene parnice odnose ne samo na potraživanje naknade štete, već i na predmetno potraživanje.

9. Nadalje prvostupanjski sud zaključuje da je, sukladno članku 502.c ZPP, sud vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da je u ugovorima o kreditu, sklopljenim između potrošača i tužene, kao kreditora, u razdoblju kada je sklopljen i predmetni ugovor, ništetna odredba o valutnoj klauzuli vezanoj uz valutu CHF, pa da stoga nije bilo potrebno izvoditi dokaze na okolnost ništetnosti navedene odredbe, neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj, odnosno apstraktnoj razini, slijedom čega je sud na ročištu 28. veljače 2022. rješenjem odbio dokazni prijedlog tužene za saslušanjem svjedoka zaposlenika Banke ŽŠ, koja je "ugovarala ovaj kredit s tužiteljem" i OŠ, "njoj nadređene", a na okolnost jesu li tom prilikom rastumačene prijeporne ugovorne odredbe tužitelju, kao i na okolnost jesu li tužitelju prilikom pregovaranja obrazložene posljedice i rizici vezani za podizanje kredita u CHF, jer da su navedeni dokazi, s obzirom na izneseno, nepotrebni. U pobijanoj presudi sud nije dao nikakve druge razloge o tim prijedlozima tuženika.

10. Navedena odluka prvostupanjskog suda se ne može prihvatiti.

11. Presudom suda EU br. C-26/13 od 30. travnja 2014. je u odnosu na tumačenje i primjenu čl. 4 st. 2 Direktive 93/13/EEZ, odlučeno da se odredba čl. 4 st. 2 Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva, već da u ugovoru moraju na transparentan način potrošaču biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama ugovora odnosno općih uvjeta poslovanja koje se na to odnose, tako da potrošač na temelju točnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze. Budući da tužena nije obavijestila tužitelja o značenju odredaba o valutnoj klauzuli, na temelju kojih bi on mogao predvidjeti ekonomske posljedice sklapanja takvog ugovora, ugovorna odredba je neodređena i neodrediva te nije razumljiva, čime se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi u smislu odredbe čl. 81 st. 1 ZZP/03, prema kojoj se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

12. Obzirom na to da je u pojedinačnom potrošačkom sporu teret dokazivanja o obaviještenosti (informiranosti) potrošača u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora na tuženoj banci, i odluka u tom sporu se temelji upravo na okolnosti da zaposlenik banke prije sklapanja ugovora nije obavijestio potrošača rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka, onda primjena pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP) podrazumijeva obvezu suda da na okolnost obaviještenosti konkretnog potrošača (tužitelja), koja nije bila utvrđivana u kolektivnom sporu, izvede dokaze koje je banka predložila u pojedinačnom potrošačkom sporu.

13. Pritom valja istaknuti i da je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u odluci poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., jasno naveo da nije isključeno da su u pojedinačnim slučajevima banke predmetnu odredbu koristile u skladu s načelom savjesnosti i poštenja, ali da to nije predmet ispitivanja u postupku kolektivne tužbe.

14. Stoga je u ovom postupku sud pogrešno zaključio da se odluke donesene u postupku kolektivne zaštite mogu automatizmom primijeniti na pojedini potrošački spor bez ispitivanja nepoštenosti konkretne ugovorne odredbe, pa je u tom smislu pogrešno primijenio odredbe Zakona o zaštiti potrošača koje se odnose na nepoštene odredbe o potrošačkim ugovorima i to odredbe čl. 96 st. 1 i čl. 99 Zakona o zaštiti potrošača iz 2007., odnosno čl. 81 st. 1 i čl. 84 Zakona o zaštiti potrošača iz 2003..

15. Dakle, u ovom pojedinačnom potrošačkom sporu, nije bilo moguće odbiti dokazni prijedlog za saslušanjem svjedoka ŽŠ i OŠ, djelatnica tužene (izvođenje kojeg dokaza je predložio na okolnost obaviještenosti određenog potrošača u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora), a potom zaključiti da banka nije dala odgovarajuće obavijesti potrošaču prije sklapanja ugovora, kako je to sud prvog stupnja zaključio, a na što tužena osnovano upire u žalbi.

16. Takvim tumačenjem bi nastala situacija u kojoj se odluka o tužbenom zahtjevu temelji na okolnosti koja zapravo nikad nije bila utvrđena niti ju je banka mogla dokazivati, ni u kolektivnom, ni u pojedinačnom potrošačkom sporu, što je protivno zahtjevima jednakosti oružja i prava na pristup sudu (Ustavni sud Republike Hrvatske, U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022. i dr.).

17. Slijedom iznesenih razloga, a primjenjujući izloženo pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske, na konkretan potrošački spor u kojem je tužena, dakle, predložila da se njezine djelatnice ŽŠ i OŠ saslušaju na okolnost obaviještenosti (informiranosti) tužitelja o odredbama predmetnog potrošačkog ugovora, odnosno obaviještenosti o posljedicama i rizicima fluktuacije tečaja CHF, to je sud prvog stupnja bio dužan saslušati ŽŠ i OŠ kao svjedoka u ovom postupku, dok je vezano za dokazni prijedlog za saslušanjem javnog bilježnika koji je solemnizirao predmetni ugovor o kreditu, za ukazati da se Ustavni sud kroz niz svojih odluka izjasnio da se saslušanjem javnog bilježnika ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora, jer javni bilježnik prilikom solemnizacije ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirao, niti je imao takve zakonske ovlasti prema mjerodavnom zakonodavnom okviru.

18. Slijedom navedenog, valjalo je, temeljem odredbe čl. 369 st. 1 ZPP, pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, kao u izreci pod I.

19. U ponovljenom postupku će sud prvog stupnja prvenstveno otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koje mu je ukazano ovim rješenjem te će izvesti po tuženoj predloženi dokaz saslušanja svjedokinja ŽŠ i OŠ, a razmotriti će i ocijeniti i ostale žalbene prigovore tužene, te će tek tada biti u mogućnosti donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku.

20. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 166 st. 3 ZPP (stavak II izreke).

U Zagrebu 17. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

Tihana Marija Miladin