REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-281/2026-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice 1. RA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. tužitelja JA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] oboje zastupani po punomoćnici Ivani Rus, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vizentin Brnabić & Rus j.t.d., Rijeka, Pomerio 27, protiv tuženice Erste&Steiermärkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB 23057039320, zastupana po punomoćniku Damiru Metelku, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević i partneri d.o.o., Zagreb, Lopašićeva 6, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlozima tužitelja i tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1393/2025-2 od 9. rujna 2025., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P -940/2019-28 od 5. veljače 2025., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P -940/2019-32 od 18. veljače 2025. te dopunska presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P - 940/2019-32 od 18. veljače 2025., u sjednici održanoj 17. veljače 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Tužiteljima se dopušta podnošenje revizije protiv točke I. i IV. presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1393/2025-2 od 9. rujna 2025., zbog pravnih pitanja:
„Je li Aneks Ugovora o kreditu, sklopljen temeljem ZID ZPK (NN 102/15), otklonio i zamijenio ništetne ugovorne odredbe o načinu promjene kamatne stope i nepoštene odredbe kojom je glavnica kredita vezana za valutu CHF iz Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, unatoč činjenici da ZID ZPK ne sadrži odredbe o ništetnosti i načinu restitucije?
Je li korisnik kredita koji je vršio plaćanja temeljem nepoštene ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope jednostranom odlukom banke i nepoštene odredbe kojom je glavnica kredita vezana za valutu CHF iz Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, obeštećen sklapanjem i provedbom Dodatka Ugovoru, sklopljenim temeljem ZID ZPK (NN 102/15), odnosno, je li obveza korisnika kredita u CHF, provedbom konverzije, svedena na onu obvezu kolika bi bila prema početnim uvjetima kredita uz eliminaciju ništetnih ugovornih odredbi?“.
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbija u odnosu na postavljena pitanja.
III. Prijedlog tuženika u odnosu na povrede temeljnih prava tuženika zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda se odbacuje.
IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1393/2025-2 od 9. rujna 2025. prijedloge za dopuštenje revizije podnijeli su i tužitelji i tuženik svatko u onom dijelu kojim nije uspio u žalbenom postupku.
2. Tužitelji su u prijedlogu naznačili četiri pitanja.
2.1. U odnosu na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja ovaj sud je, u odnosu na pitanja navedena u točki I. izreke ovog rješenja ocijenio da su ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 , 155/23, 146/25 – dalje: ZPP), jer je riječ o pravnim pitanjima važnima u smislu odredbe članka 385.a stavka 1. ZPP-a za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Naime, pobijana odluka u suprotnosti je primjerice s odlukama Županijskog suda u Puli broj Gž-73/2019 od 16. ožujka 2020. i Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici broj Gž -1172/18 od 30. lipnja 2020. Također u pogledu pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena revizija postoji nejedinstvena praksa ovoga suda.
2.2. Slijedom navedenog, valjalo je u odnosu na prijedlog tužitelja na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. i odredbe čl. 389.b. st. 3. ZPP vezano za navedena pitanja odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja. U odnosu na preostala pitanja a na temelju iste odredbe za ostala pravna pitanja uzeto je da je prijedlog u odnosu na njih povučen.
3. Tuženik je u prijedlogu za dopuštenje postavio dva pravna pitanja:
„1. Ima li tužitelj pravni interes zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredaba osnovnog Ugovora o kreditu u slučaju kada su potrošač i Banka sukladno glavi “IV.a KONVERZIJA KREDITA DENOMINIRANIH U CHF I DENOMINIRANIH U KUNAMA S VALUTNOM KLAUZULOM U CHF“ iz ZIDZPK/15, zaključili Aneks ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR?
2. Imajući u vidu odredbu članka 154. stavka 1. ZPP-a, može li sud, u slučaju kada je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, pozivanjem na pravo tužitelja na pristup sudu kao njegovog konvencijskog prava, primjenjujući odredbu članka 154. stavka 4. ZPP-a, odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka?“
3.1. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. ZPP vijeće revizijskog suda je ocijenilo da pitanja koja je tuženik postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu budući da u pogledu prvog pitanja pobijana odluka ne odstupa od pravnog shvaćanja ovog suda izraženog u odlukama ovoga suda broj Rev-809/2021 od 21. prosinca 2022, Rev-57/2024 od 23. siječnja 2024.
3.2. U odnosu na drugo postavljeno pitanje tuženika valja napomenuti da od odgovora na navedeno pitanje ne ovisi ishod spora s obzirom da tuženik polazi od pogrešnog stajališta da su tužitelji u cijelosti izgubili parnicu, što nije slučaj.
4. Budući da, slijedom navedenog, u odnosu na prijedlog tuženika nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP -a, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a riješio kao u točki II. izreke.
5. Tuženik se u prijedlogu za dopuštenje revizije, izražavajući svoje neslaganje sa nižestupanjskim odlukama, poziva i na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17
- dalje: EKLJP), pozivajući se na arbitrarnost u odlučivanju.
5.1. Ovaj sud smatra da nisu ispunjene niti pretpostavke predviđene u odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP za dopuštenost revizije, jer vjerojatnost teških postupovnih ili materijalnopravnih povreda u postupku nije učinjena vjerojatnima, te ovaj sud smatra da su u svojim presudama nižestupanjski sudovi odgovorili na sve odlučujuće navode tuženika. Njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje, te je revizija u tom dijelu odbačena na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP te je riješeno kao u točki III. izreke ove odluke.
6. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja, jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje postupka (čl. 155. st. 1. ZPP u vezi čl. 166. st. 1. ZPP).
Zagreb, 17. veljače 2026.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug
