Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Kž-33/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, kao predsjednice vijeća te Mirne Mavriček i Rajka Kipkea, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog JČ, zbog kaznenog djela iz članka 149. stavka 2. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17. i 118/18., dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbi privatnog tužitelja društva AMMA grupa d.o.o. Zagreb, kao pravnog slijednika društva Marinada d.o.o. Slatina protiv presude Općinskog suda u Čakovcu od 22. rujna 2023. broj K-270/2022-28, u sjednici održanoj 17. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba privatnog tužitelja društva AMMA grupa d.o.o. Zagreb kao neosnovana i potvrđuje presuda prvostupanjskog suda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Čakovcu od 22. rujna 2023. broj K- 270/2022-28 optuženi JČ je, na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. – dalje: ZKP-I. time da se u izreci pobijane presude pogrešno navode brojevi službenog glasila u kojima su objavljene izmjene tog Zakona iz 2024. i 2025., a koje izmjene prvostupanjski sud, prilikom donošenja pobijane presude 2023. nije mogao primijeniti), oslobođen optužbe za kazneno djelo protiv časti i ugleda – klevete iz članka 149. stavka 2. (ispravno je trebalo navesti u vezi sa stavkom 1.) KZ/11. Ujedno je, na temelju članka 158. stavka 1. i 2. ZKP -I., privatni tužitelj društvo AMMA grupa d.o.o. Zagreb (ranije društvo Marinada d.o.o.) s imovinskopravnim zahtjevom upućeno u parnicu. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP-I., odlučeno je da je troškove kaznenog postupka dužan naknaditi privatni tužitelj i to optuženom JČ troškove iz članka 145. stavka 2. točke 7. ZKP-I. na ime nagrade i nužnih izdataka branitelja u iznosu koji će biti naknadno određen posebnim rješenjem te paušalni trošak iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP-I. u paušalnom iznosu od 50,00 eura.
2. Protiv te presude žalbu je podnio privatni tužitelj AMMA grupa d.o.o. Zagreb, po opunomoćeniku, odvjetniku Krešimiru Rastiji, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona. Predlaže drugostupanjskom sudu da prihvati žalbu, preinači presudu prvostupanjskog suda i optuženog JČ proglasi krivim, osudi ga i naloži mu namiriti troškove kaznenog postupka te privatnom tužitelju dosudi imovinskopravni zahtjev, podredno da privatnog tužitelja s imovinskopravnim zahtjevom uputi u parnicu ili da pobijanu presudu ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
3. Na žalbu privatnog tužitelja odgovorio je optuženi JČ, po braniteljici odvjetnici Nataliji Kriković, predlažući njezino odbijanje, uz dosudu optuženiku zatraženog troška.
4. Žalba nije osnovana.
5. Iako je uvodno u žalbi naznačio žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka, u obrazloženju žalbe privatni tužitelj nije obrazložio u čemu nalazi tu žalbenu osnovu, zbog čega je ovaj drugostupanjski sud pobijanu presudu ispitao u skladu s odredbom članka 476. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25., dalje: ZKP- II.) te utvrdio da nije počinjena neka od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje drugostupanjski sud, prema odredbi članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP -II. pazi po službenoj dužnosti, niti je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon (članak 476. stavak 2. točka 2. ZKP-II.).
6. Iz obrazloženja žalbe razvidno je da privatni tužitelj, tvrdnjom da optuženi JČ, na kojem je teret dokazivanja istinitosti tvrdnji koje je iznio na tiskovnoj konferenciji 23. listopada 2018., tijekom postupka nije uspio dokazati istinitost tvrdnji da je društvo Marinada d.o.o., kao prednik društva AMMA grupa d.o.o. Zagreb u poslovanju kršio odredbe Zakona o zabrani nepoštenih trgovačkih praksi lancu opskrbe hranom, svojom žalbom presudu prvostupanjskog suda pobija isključivo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
7. Međutim, s obzirom na rezultate dokaznog postupka, pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da provedenim dokazima nisu nedvojbeno utvrđena sva bitna obilježja kaznenog djela klevete iz članka 149. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11.
8. Naime, kazneno djelo klevete iz članka 149. stavka 1. KZ/11. čini onaj tko pred drugim za nekoga iznese ili prenese neistinitu činjeničnu tvrdnju koja može škoditi njegovoj časti ili ugledu, znajući da je neistinita. Iz citirane zakonske odredbe jasno proizlazi da je za ostvarenje bića kaznenog djela klevete iz članka 149. stavka 1. KZ/11., između ostalog, nužno da počinitelj zna da je činjenična tvrdnja koju pred drugim za nekoga iznosi ili prenosi, neistinita. Zakonski opis kaznenog djela klevete ili članka 149. stavka 2. KZ/11. (po kojem je djelo pravno označeno u privatnoj tužbi) predstavlja kvalificirani oblik tog kaznenog djela opisanog u stavku 1. članka 149. KZ/11. i odnosi se na modalitete počinjenja djela zbog kojih je neistinita činjenična tvrdnja koja može škoditi nečijoj časti ili ugledu postala pristupačna većem broju osoba.
9. U konkretnom slučaju, podnesenom privatnom tužbom, optuženom JČ stavljeno je na teret da je na tiskovnoj konferenciji 23. listopada 2018. u [adresa], nastupajući u osobno ime, ali i kao predsjednik Udruge međimurskih proizvođača merkantilnog krumpira, za društvo Marinada d.o.o. Slatina iznio neistinitu činjeničnu tvrdnju da, rušeći otkupnu cijenu krumpira, krši Zakon o zabrani nepoštenih trgovačkih praksi u lancu opskrbe hranom.
10. Iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi, što očigledno prihvaća i privatni tužitelj s obzirom na to da je tu okolnost naznačio u činjeničnom opisu predmetne inkriminacije, da je optuženi JČ, na tiskovnoj konferenciji 23. listopada 2018. nastupio i u svojstvu predsjednika Udruge međimurskih proizvođača merkantilnog krumpira. Iznijetu okolnost potvrdili su u svojim iskazima svjedoci OČ, FČ, CČ, EČ, HČ i MČ iz čijih iskaza ujedno proizlazi da se prethodno na skupštini Udruge međimurskih proizvođača merkantilnog krumpira, između ostalog, raspravljalo o tome da društvo Marinada d.o.o. ruši cijenu krumpira, budući da imenovano društvo otkupljuje krumpir za cijenu od 0,90 kuna/kg. Ujedno, iz iskaza svjedoka DČ, VČ, PČ i BČ, proizlazi da je i Zajednica hrvatskih voćara i Hrvatska voćarska zajednica ovlastila optuženog JČ , kao predsjednika Udruge međimurskih proizvođača merkantilnog krumpira, da i u njihovo ime sazove tiskovnu konferenciju na temu kršenja Zakona o zabrani nepoštenih trgovačkih praksi u lancu opskrbe hranom, da je istina sve što je optuženik izjavio na toj tiskovnoj konferenciji 23. listopada 2018. i da oni iza svega i dalje stoje.
11. S obzirom na to da je suglasne iskaze naprijed navedenih svjedoka prvostupanjski sud ocijenio vjerodostojnima, to proizlazi da su proizvođači krumpira na skupštini koja je prethodila predmetnoj tiskovnoj konferenciji raspravljali o tome da društvo Marinada d.o.o. krumpir otkupljuje po cijeni nižoj od ostalih otkupljivača, čime ruši otkupnu cijenu krumpira i da takvo postupanje predstavlja kršenje Zakona o zabrani nepoštenih trgovačkih praksi u lancu opskrbe hranom, pa se stoga nameće zaključak da optuženi JČ nije imao razloga sumnjati da inkriminirana tvrdnja nije istinita. To tim više jer su istovjetan stav o poslovnoj praksi društva Marinada d.o.o. imali i članovi Zajednice hrvatskih voćara i Hrvatske voćarske zajednica, koji su ovlastili optuženika da i u njihovo sazove tiskovnu konferenciju i o poslovnoj praksi društva Ma rinada d.o.o., za koju nalaze da je nepoštena i protivna Zakonu o zabrani nepoštenih trgovačkih praksi u lancu opskrbe hranom, i u njihovo ime obavijesti javnost.
12. Za ostvarenje zakonskih obilježja kaznenog djela protiv časti i ugleda, klevete iz članka 149. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. doista, kako to i privatni tužitelj navodi u žalbi, nije od važnosti je li optuženi JČ inkriminirane tvrdnje iznosio u svoje ime ili u ime udruge čiji je bio član, a ujedno i predsjednik. Međutim, činjenica da je na tiskovnoj konferenciji sudjelovao i inkriminirane tvrdnje iznosio u ime Udruge međimurskih proizvođača merkantilnog krumpira (ali i u ime članova Za jednice hrvatskih voćara i Hrvatska voćarska zajednica) i iznosio činjenične tvrdnje o kojima su članovi navedene Udruge prethodno raspravljali i usaglasili stavove, kako to je pravilno, na temelju provedenih dokaza, utvrdio prvostupanjski sud, upućuje na zaključak da je optuženi JČ bio uvjeren u istinitost iznijetih činjeničnih tvrdnji o poslovanju društva Marinada d.o.o., pa stoga provedenim dokazima nije nedvojbeno utvrđeno da je optuženik znao da su činjenične tvrdnje koje je iznio na tiskovnoj konferenciji neistinite.
12. Dakle, kraj nesporne činjenice koju ne dovodi u pitanje ni privatni tužitelj, već istaknutu okolnost navodi u činjeničnom opisu terećenog kaznenog djela u privatnoj tužbi, da je optuženi JČ inkriminirane izjave za društvo Marinada d.o.o. na tiskovnoj konferenciji u [adresa] 23. listopada 2018. iznio kao član, ali i kao predsjednik Udruge međimurskih proizvođača merkantilnog krumpira, kraj iskaza naprijed imenovanih svjedoka koji su potvrdili da je optuženik na tiskovnoj konferenciji iznosio stavove Udruge, ali i stavove članova Zajednice hrvatskih voćara i Hrvatske voćarske zajednice, to s pravom prvostupanjski sud zaključuje da ovdje nije dokazano da bi optuženi JČ počinio kazneno djelo klevete iz članka 149. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., budući da, zbog navedenih okolnosti koje je pravilno utvrdio prvostupanjski sud, ovdje nije dokazano da je optuženi JČ znao da su inkriminirane tvrdnje neistinite, jer je očigledno, s obzirom da su članovi Udruge međimurskih proizvođača merkantilnog krumpira imali istovjetne stavove o kojima se prethodno raspravljalo, imao opravdanog razloga smatrati da su istinite tvrdnje o postupanju društva Marinada d.o.o. protivno Zakonu o zabrani nepoštenih trgovačkih praksi u lancu opskrbe hranom.
13. Slijedom svega navedenog, s obzirom na to da je za ostvarenje bića kaznenog djela klevete iz članka 149. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. nužno dokazati da je počinitelj u trenutku iznošenja ili pronošenja činjenične tvrdnje koja može naškoditi nečijoj časti ili ugledu morao znati da je činjenična tvrdnja neistinita, što ovdje nije nedvojbeno utvrđeno, to je pravilno prvostupanjski sud zaključio da nije dokazano da je optuženi JČ inkriminiranim postupanjem počinio kazneno djelo klevete iz članka 149. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. te optuženika, na temelju odredbe članka 453. točke 3. ZKP-I. oslobodio optužbe.
14. Stoga, s obzirom na to da ne postoje razlozi zbog kojih privatni tužitelj pobija presudu prvostupanjskog suda, niti povrede zakona iz članka 476. stavka 1. ZKP -II., na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je trebalo, na temelju članka 482. ZKP-II., odlučiti kao u izreci ove presude.
Varaždin, 17. veljače 2026.
Predsjednik vijeća
Igor Pavlic