Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-3615/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda: Katice Lučić kao predsjednice vijeća te Jasne Momirović i Ivane Bosnić-Kovačić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe Kustura d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe TAU, zbog prekršaja iz članka 165. stavka 1. točke 5. u svezi stavka 2. Zakona o gospodarenju otpadom („Narodne novine“ broj: 84/21., 142/23.), odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Varaždin, Ispostave u Zaboku, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku, poslovni broj: Pp-1804/2024-7 od 3. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 17. veljače 2026.,

p r e s u d i o j e:

Prihvaćanjem žalbe tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Varaždin, Ispostave u Zaboku, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni na način da se okrivljenoj pravnoj osobi Kustura d.o.o. i okrivljenoj odgovornoj osobi TAU, zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci prvostupanjske presude, na temelju članka 165. stavka 1. točke 5. u svezi stavka 2. Zakona o gospodarenju otpadom, izriče novčana kazna u iznosu od 1.327,23 eura eura (tisućutristodvadesetsedam eura i dvadesettri centa) okrivljenoj pravnoj osobi, a okrivljenoj odgovornoj osobi novčana kazna u iznosu od 663,61 eura (šestošezdesettri eura i šezdesetjedan cent), koje kazne su dužni platiti u roku od 60 (šezdeset) dana od dana primitka ove presude, s time da će se, ako dvije trećine izrečene novčane kazne plate u roku za plaćanje, smatrati da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okrivljena pravna osoba Kustura d.o.o. i okrivljena odgovorna osoba TAU proglašeni su krivima zbog prekršaja iz članka 165. stavka 1. točke 5. u svezi stavka 2. Zakona o gospodarenju otpadom, činjenično opisanog u izreci presude te su, primjenom članka 37. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.), kažnjeni ublaženim novčanim kaznama u iznosu od 1.100,00 eura (pravna osoba) i 400,00 eura (odgovorna osoba).

1.1. Istom presudom svakom okrivljeniku je naloženo plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od po 20,00 eura.

2. Protiv navedene presude ovlašteni tužitelj pravodobno je podnio žalbu na odluku o visini kazne izrečene okrivljenicima, u bitnome navodeći kako u predmetnom slučaju, s obzirom na težinu djela i raspon propisane kazne, nisu ispunjene pretpostavke za primjenu instituta ublažavanja kazne.

2.1. Žalitelj predlaže da se, iz razloga iznesenih u žalbi, žalba prihvati te da se okrivljenike kazni u skladu sa zakonom.

3. Žalba je osnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbi, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) utvrdio je da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, povrede prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika niti je nastupila zastara prekršajnog progona, a na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Ispitujući pobijanu presudu u odnosu na odluku o kazni, uz ocjenu navoda žalbe, ovaj Sud smatra da opravdano žalitelj ukazuje da je prvostupanjski sud okrivljenicima izrekao preblage novčane kazne.

5.1. Naime, prvostupanjski je sud okrivljenicima izrekao ublažene kazne vodeći računa o dosadašnjoj prekršajnoj nekažnjavanosti te njihovom ponašanju nakon počinjenja prekršaja, međutim navedeni razlozi niti svaki zasebno niti u svojoj ukupnosti u konkretnom slučaju ne predstavljaju naročite olakotne okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne u smislu članka 37. Prekršajnog zakona te je u pravu tužitelj da u ovoj situaciji nije bilo zakonskih uvjeta za ublažavanje kazne. Slijedom navedenog, ovaj je Sud, prihvaćajući žalbu tužitelja, okrivljenicima izrekao novčane kazne u visini propisanog posebnog minimuma, smatrajući da su tako izrečene kazne razmjerne prirodi i težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne te da će se izrečenim kaznama postići svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

5.2. Budući da je člankom 152. stavkom 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku određenom odlukom kojom je ta kazna izrečena, odlučeno je kao u izreci.

6. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 17. veljače 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Hana Bogović v.r.

Katica Lučić v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Zlataru u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.