Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-7592/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinje Katice Lučić kao predsjednice vijeća te Jasne Momirović i Ivane Bosnić-Kovačić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe CHOOSE PLITVICE j.d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe LZ, zbog prekršaja iz članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22.) i dr., odlučujući o žalbi okrivljene pravne osobe i okrivljene odgovorene osobe podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Gospiću, Stalne službe u Gračacu, poslovni broj Pp-1137/2024-16 od 7. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 17. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e:
I. U povodu žalbe okrivljene pravne osobe CHOOSE PLITVICE j.d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe LZ, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci djela na način da se djelo okrivljenika iz točke II.) izreke pravilno pravno označava kao prekršaj iz članka 150. stavka 1. točke 2. i stavka 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj: 80/13., 137/13., 98/19., 33/23.).
II. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljene pravne osobe CHOOSE PLITVICE j.d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe LZ te se prvostupanjska presuda potvrđuje.
III. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljenici su obvezni naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 eura (pedeset eura) u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okrivljena pravna osoba CHOOSE PLITVICE j.d.o.o. i okrivljena odgovorna osoba LZ proglašeni su krivima zbog prekršaja iz članka 172. stavka 2. točke 5. u svezi stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju (točka I. izreke) te prekršaja iz članka 150. stavka 1. točke 2. i stavka 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (točka II. izreke), te su, uz primjenu članka 37. te članka 39. Prekršajnog zakona, kažnjeni ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 3.300,00 eura (okrivljena pravna osoba) odnosno 700,00 eura (okrivljena odgovorna osoba). Okrivljenici su ujedno propisno upozoreni da će se novčana kazna smatrati plaćenom u cijelosti ako u određenom roku plate dvije trećine izrečene kazne.
1.1. Istom presudom okrivljenici su obvezni naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 eura svaki.
2. Protiv navedene presude okrivljenici su pravodobno podnijeli žalbu iz svih žalbenih razloga, u bitnome navodeći kako su namjeravali radnike prijaviti tijelima obveznih osiguranja, no da su radnici u kratkom roku odustali od zaposlenja, zbog čega prijave ipak nisu izvršene. Žalitelji predlažu da ih se iz tih razloga oslobodi od kazne.
3. Žalba je neosnovana.
4. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu žalbenih navoda, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) je utvrdio da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, no da je, očito omaškom u pisanju, djelo okrivljenika činjenično opisano u točki II. izreke pobijane presude pogrešno pravno označeno kao prekršaj iz članka 150. stavka 1. točke 2. i stavka 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, umjesto kao prekršaj iz članka 150. stavka 1. točke 2. i stavka 2. istog Zakona, pa je ovaj Sud po službenoj dužnosti pravilno pravno označio djelo okrivljenika, kao u izreci.
5. Činjenično stanje u provedenom postupku pravilno je i potpuno utvrđeno, a iznesenim žalbenim navodima žalitelji nisu doveli u sumnju pravilnost činjeničnog utvrđenja, pri čemu se ističe da okrivljenici činjenično priznaju počinjenje prekršaja. Shodno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju, prvostupanjski je sud svoje saznanje o djelima okrivljenika zasnovao na ocjeni svih u postupku izvedenih dokaza, i to prije svega temeljem uvida u zapisnik o izvršenoj kontroli izvršenja predmetnog rješenja te materijalnoj dokumentaciji priležećoj spisu.
6. Razmatrajući odluku o kazni, ovaj Sud nalazi da kazne izrečene okrivljenicima nisu prestroge. Naime, prvostupanjski je sud okrivljenicima za oba prekršaja utvrdio ublažene novčane kazne, uvažavajući utvrđene olakotne okolnosti na strani okrivljenika, koje okolnosti i po mišljenju ovog Suda, u svojoj ukupnosti, predstavljaju naročite olakotne okolnosti u smislu članka 37. Prekršajnog zakona. Ovaj Sud tako utvrđene kazne, kao i ukupno izrečene kazne, smatra primjerenima težini prekršaja, stupnju krivnje, opasnosti djela, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.
6.1. U odnosu na žalbene navode vezane za oslobođenje okrivljenika od kazne, ovaj Sud je stava kako u predmetnom slučaju nema mjesta primjeni odredbe članka 38. Prekršajnog zakona. Naime, okolnosti koje je prvostupanjski sud cijenio kao olakotne na strani okrivljenika (dosadašnja prekršajna nekažnjavanost te činjenicu da su imenovani radnici radili svega dva odnosno tri dana) od utjecaja su na odmjeravanje visine kazne te eventualnu primjenu instituta ublažavanje kazne, a što je prvostupanjski sud i učinio, no ne i na oslobađanje okrivljenika od kazne s obzirom da nisu ispunjene pretpostavke propisane člankom 38. Prekršajnog zakona.
7. Budući da je ovaj Sud, postupajući po žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena njihova prekršajna odgovornost, to je temeljem članka 139. stavka 3. i stavka 5., u svezi s člankom 138. stavkom 2. točkom 3.c) Prekršajnog zakona, nastala i obveza podmirivanja paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka koji su nastali u povodu žalbe okrivljenika na ovom Sudu, s time da je visina paušalnog iznosa određena sukladno složenosti i trajanju prekršajnog postupka.
8. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 17. veljače 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Hana Bogović v.r.
Katica Lučić v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Gospiću u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.
