Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-288/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda Koraljke Bumči, kao predsjednice vijeća te Gordane Mihele Grahovac i Željke Skomeršić kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog NU, zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom iz članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući povodom žalbe optuženog NU podnesene protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru broj K-45/2023-14 od 17. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 17. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog NU kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Općinski sud u Bjelovaru je presudom broj K-45/2023-14 od 17. veljače 2025., proglasio krivim optuženog NU zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano u članku 139. stavak 2. i 3. KZ/11. te ga je na temelju članka 139. stavak 3. KZ/11. osudio na kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, a na temelju članka 56. KZ/11. izrečena mu je uvjetna osuda tako da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja u trajanju 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.
2. Na temelju članka 148. stavak 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 147/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. - dalje u tekstu ZKP) optuženi NU oslobođen je obveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP.
3. Protiv presude pravovremeno je podnio žalbu optuženi NU putem branitelja Ozrena Korušeca, odvjetnika u Bjelovaru, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine te vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
6. Žalba nije osnovana.
7. Žalitelj u žalbi osporavajući činjenična utvrđenja suda ističe nelogičnosti u iskazima oštećenice i svjedoka, ukazujući na suprotnosti u istima kao i u odnosu na izvješće PP Bjelovar. Vezano uz iskaz oštećenice koji je prema tvrdnji žalitelja neuvjerljiv jer je oštećenica na dokaznom ročištu navela da ju je optuženik nakon izrečenih prijetnji zadržao u prostoru prizemlja i zatvorio vrata, dok svjedok RU tvrdi da je nakon izrečenih prijetnji izašao van i stao ispred vrata obiteljske kuća koja su bila otvorena, žalitelj nije u pravu jer oštećenica to nije rekla. Iz zapisnika o ispitivanju oštećenice proizlazi da je oštećena EU rekla da joj je optuženik rekao da ne može izaći van iz kuće do dolaska policije i nije ju pustio, što ne znači i da je zatvorio vrata pa da svjedok RU ne bi mogao čuti njihov razgovor. Optuženik, očito, s obzirom na prethodni verbalni sukob i postupanje oštećenice, zbog čega je zatražio policijsku intervenciju, je inzistirao na njezinom ostanku u kući do dolaska policije kako bi se razjasnio sukob, međutim, ne u toj mjeri da joj ograniči kretanje po kući, odnosno oduzme slobodu kako to tvrdi žalitelj.
8. Iz posebnog izvješća Policijske postaje Bjelovar proizlazi da je optuženik 5. listopada 2022. zatražio policijsku intervenciju, da je oštećena EU odmah ukazala policiji da joj je optuženik prijetio, da je upućena da podnese kaznenu prijavu, što je i učinila istoga dana. Točno je da u kaznenoj prijavi i prilikom policijske intervencije nije navela da bi njezin sin ĆU i svjedok RU čuli da se zbio sukob i izrečenu prijetnju. S obzirom na kratkoću vrijeme između samog događaja i podnošenja kaznene prijave životno je da u tom trenutku nije znala da postoje svjedoci događaja jer prema iskazu svjedoka ĆU i RU proizlazi da su nakon događaja, a prije dolaska policije sjeli na terasu kuće, neznajući da je netko zvao policiju pa da bi na licu mjesta trebali pričekati dolazak policijskih službenika. Svjedok RU je ispitan pred policijskim istražiteljem 22. studenog 2022., dok je oštećena EU ispitana na dokaznom ročištu pred sucem istrage Županijskog suda u Bjelovaru 18. siječnja 2023., dakle, oštećenica je ispitana nakon što je ispitan svjedok RU i iznio svoja saznanja o inkriminiranom događaju, stoga nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je oštećena EU pokušala ispraviti „propust“ napravljen tijekom podnošenja kaznene prijave, naznačavanjem svjedoka tek na dokaznom ročištu, što nije točno. Obavijesni razgovori sa ĆU i RU obavljeni su, a prema navodima policijskog izvješća od 20. listopada 2022., 11. i 12. listopada 2022., dakle, neposredno nakon događaja, što znači da su neposredno nakon događaja bili evidentirani kao presumptivni svjedoci.
9. Izricanju prijetećih riječi nesporno je prethodio verbalni sukob između oštećene EU i optuženog NU započet ulaskom oštećene EU u dio kuće koji koriste NU i njegova supruga. Gdje se verbalni sukob točno zbio, je li to bilo u hodniku ili u kuhinji je irelevantno za opstojnost kaznenog djela. Oštećena EU izričito tvrdi da je tom prilikom optuženik izgovorio inkriminirane, prijeteće riječi, a u bitnom sadržaj istih u svojim iskazima potvrđuju svjedoci ĆU i RU. Činjenica što sin oštećenice ĆU nije prisustvovao policijskoj intervenciji, što je svjedok RU bio na mjestu događaja u vrijeme radnog vremena, je li oštećenica prije nego joj se optuženik obratio prijetećim riječima izvadila ključ iz brave ili ne, nisu odlučne činjenice o kojima bi ovisila opstojnost kaznenog djela prijetnje. Svjedoci ĆU i RU su bili ispred garaže, zaokupljeni prodajom, odnosno kupnjom skutera i životno je da ne obraćaju pažnju na zbivanja u kući, tko kamo hoda i gdje se nalazi, već njihovu pažnju privlače zbivanja u kući tek što uoče nešto neuobičajeno, stoga je logično da njihovi iskazi vezani uz ove činjenicu nisu u cijelosti podudarni.
10. Žalitelj, nadalje, prigovara postupanju policije nakon samog događaja, smatra da nisu postupili po Zakonu o kaznenom postupku i Protokolu o postupanju policije u slučaju obiteljskog nasilja jer su trebali ostati na mjestu događaja, eventualno zahtijevati pretragu obiteljske kuće optuženika radi pronalaska oružja, sačiniti procjenu rizika počinitelja, izvijestiti dežurnog državnog odvjetnika o događaju, a što nisu učinili. Opravdanost poduzetih i očekivanih radnji policije nije predmet ocjene u kaznenom postupku stoga ne može niti biti predmet propitivanja ovog drugostupanjskog suda.
11. Za opstojnost kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11., a posljedično i stavka 3. istog članka, bitno je da je izražena prijetnja objektivno podobna izazvati kod osobe kojoj je upućena osjećaj straha, ugroženosti, bojazni za vlastiti tjelesni integritet i život, što stvarno jesu riječi koje je, a prema zaključku prvostupanjskog suda, optuženik uputio oštećenici. Da se oštećenica uslijed naznačenih prijetnji osjećala ugroženo, proizlazi iz činjenice što je prijetnju prilikom policijske intervencije prijavila policiji.
12. Optuženi NU posebno ne pobija presudu zbog odluke o kazni, a kako se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, njegova žalba u skladu s odredbom članka 478. ZKP sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni pa je sud ispitao i odluku o kazni, odnosno kaznenopravnoj sankciji.
13. Prvostupanjski je sud prilikom odmjeravanja kazne kao olakotno cijenio da je optuženik tempore criminis imao 75 godina, da je neosuđivan, prekršajno nekažnjavan, postupanje oštećenice koja je tom zgodom počinila prekršaj na njegovu štetu i time doprinijela povodu samog sukoba, dok otegotnih okolnosti nije utvrdio. Kada se sve istaknute okolnosti ispravno vrednuju, a imajući u vidu ličnost optuženika, njegovu životnu dob, jačinu ugrožavanja, odnosno povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih su kaznena jela počinjena, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način i okolnosti pod kojima su djela počinjena, skrivljene učinke kaznenih djela, prijašnji počiniteljev život, njegove osobne i obiteljske prilike, ponašanje nakon počinjenja djela, kao i propisanu kaznu za terećeno kazneno djelo u trajanju od šest mjeseci do pet godina, prema stavu ovog drugostupanjskog suda, kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci što je u visini zakonski propisanog minimuma, izrečena uvjetna osuda s minimalnim rokom provjeravanja u trajanju 1 (jedne) godine, primjereni su istaknutim i utvrđenim okolnostima te će se upravo takvom sankcijom ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.
14. Slijedom navedenog, kako navodi žalba optuženika nije osnovana, a ispitivanjem pobijane po službenoj dužnosti, u skladu sa odredbama članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, primjenom odredbe članka 482. ZKP odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 17. veljače 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Koraljka Bumči
