Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Katice Lučić, kao predsjednice vijeća te sutkinja Jasne Momirović i Ivane Bosnić-Kovačić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog GO, zbog prekršaja iz članka 199. stavak 8. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/2008., 48/2010., 74/2011., 80/2013., 158/2013., 92/2014., 64/2015., 89/2015., 108/2017., 70/2019., 42/2020., 85/2022., 114/2022. i 133/2023.), odlučujući o prigovoru okrivljenika podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave osječko-baranjske, Policijske postaje Donji Miholjac od 18. kolovoza 2025., broj: 211-07/25-3/13405, u sjednici vijeća održanoj dana 17. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se prigovor okrivljenog GO kao neosnovan te se prekršajni nalog potvrđuje.
II. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okrivljeni GO obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 30,00 eura (trideset eura) u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave osječko-baranjske, Policijske postaje Donji Miholjac od 18. kolovoza 2025., broj: 211-07/25-3/13405, okrivljeni GO proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaje iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te članka 51. stavka 5. u svezi članka 293. stavka 2. istog Zakona, za koje mu je izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 1.710,00 eura, u koju je, temeljem članka 40. Prekršajnog zakona, uračunato vrijeme tijekom kojeg je okrivljeniku bila oduzeta sloboda temeljem naredbe o smještaju u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opojnog sredstva, kao jedan dan zatvora, odnosno iznos od 39,82 eura, tako da mu preostaje za platiti novčanu kaznu u iznosu od 1.670,18 eura. Uz kaznu, okrivljenik je na ime troškova prekršajnog postupka dužan naknaditi iznos od 104,36 eura.
1.1. Istim prekršajnim nalogom, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od tri mjeseca.
2. Okrivljenik je protiv navedenog prekršajnog naloga pravodobno podnio prigovor zbog izrečene mu novčane kazne i zaštitne mjere, slijedom čega je Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud), temeljem članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.
3. Prigovor nije osnovan.
4. Ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda iz prigovora, ovaj Sud je utvrdio da nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika niti su počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, kao i da nije nastupila zastara prekršajnog progona.
4.1. Ovaj je Sud primijetio da, iako se ne radi o povredi materijalnog prava na štetu okrivljenika, izdavatelj prekršajnog naloga u izreci nije utvrdio pojedinačne novčane kazne za svaki pojedini prekršaj u stjecaju. Naime, kod djela u stjecaju, kao u konkretnom slučaju, najprije je potrebno utvrditi pojedinačnu novčanu kaznu za svaki pojedini prekršaj, a zatim temeljem članka 39. Prekršajnog zakona izreći ukupnu novčanu kaznu, što izdavatelj prekršajnog naloga nije ispravno učinio, već je naveo zakonske raspone kazne za svako pojedino djelo, a potom izrekao ukupnu novčanu kaznu.
4.2. Međutim, s obzirom da je iz ukupno izrečene novčane kazne ipak moguće zaključiti koje su pojedinačne novčane kazne utvrđene okrivljeniku, to nije došlo do povrede prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika. Naime, iz izrečene ukupne novčane kazne od 1.710,00 eura razvidno je da je izdavatelj prekršajnog naloga za prekršaj iz članka 199. stavka 8. Zakona okrivljeniku utvrdio minimalnu zakonom propisanu novčanu kaznu u iznosu od 1.320,00 eura, dok je za prekršaj iz članka 51. stavkom 5. Zakona utvrđena novčana kazna u fiksno propisanom iznosu od 130,00 eura, koje je uvećana za iznos od 260,00 eura po osnovi članka 293. stavka 2. Zakona. U tu kaznu uračunato je vrijeme tijekom kojeg je okrivljeniku bila oduzeta sloboda temeljem naredbe o smještaju u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opojnog sredstva, kao jedan dan zatvora, odnosno iznos od 39,82 eura, tako da mu preostaje za platiti novčanu kaznu u iznosu od 1.670,18 eura.
4.3. Slijedom ranije iznesenog, ovaj Sud izdavatelju prekršajnog naloga ukazuje da je ubuduće u izreci prekršajnog naloga obvezan utvrditi iznose pojedinačnih novčanih kazni za svaki pojedini prekršaj u stjecaju (umjesto navesti propisani raspon kazne), a potom, temeljem članka 39. Prekršajnog zakon, izreći ukupnu novčanu kaznu.
5. Okrivljenik u prigovoru priznaje počinjenje prekršaja te navodi da se nalazi u teškoj financijskoj situaciji s obzirom da mu je supruga nezaposlena te žive od njegove mirovine. Ujedno navodi da mu je vozačka dozvola neophodna za odlazak liječniku te prijevoz supruge liječniku, s obzirom da su oboje narušenog zdravstvenog stanja. Iz svih navedenih razloga predlaže da se novčana kazna ublaži, a zaštitna mjera ukine.
6. Razmatrajući odluku o u pogledu navoda prigovora na odluku o kazni, ovaj Sud smatra da je okrivljeniku odmjerena novčana kazna u zakonom propisanim granicama, razmjerno svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona. Naime, za prekršaj iz članka 199. stavka 8. okrivljeniku je utvrđena novčana kazna u visini posebnog zakonskog minimuma, što predstavlja najblažu zakonom propisanu vrstu i mjeru kazne za predmetni prekršaj, dok mu je za djelo iz članka 51. stavka 5. Zakona utvrđena kazna u fiksno propisanom iznosu od 130,00 eura, koja je uvećana za iznos od 260,00 eura po osnovi članka 293. stavka 2. Zakona. U tu kaznu ispravno je uračunato vrijeme tijekom kojeg je okrivljeniku bila oduzeta sloboda temeljem naredbe o smještaju u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opojnog sredstva, kao jedan dan zatvora, odnosno iznos od 39,82 eura, tako da mu preostaje za platiti novčanu kaznu u iznosu od 1.670,18 eura.
6.1. Cijeneći težinu počinjenih prekršaja te činjenicu da je okrivljenik inkriminiranim postupanjem, i to u alkoholiziranom stanju, izazvao prometnu nesreću s ozlijeđenom osobom, ovaj Sud smatra da nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne i da se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona te svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogle postići blažim kažnjavanjem, kako se to sugerira u prigovoru.
6.2. Kod takvog stanja stvari, sve okolnosti koje se ističu u prigovoru našle su dovoljno odraza u utvrđenim pojedinačnim kaznama odnosno izrečenoj ukupnoj novčanoj kazni, koje su primjerene i dostatne kako svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.
7. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud smatra da je odluka prvostupanjskog tijela o zaštitnoj mjeri zakonita i pravilna. Naime, inkriminirano ponašanje okrivljenika predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa, slijedom čega takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno počiniti takve prekršaje. Stoga je pobijanim nalogom osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije, budući da je primjena iste u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnih prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.
7.1. Duljina trajanja izrečene mjere od tri mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, dakle u gotovo minimalnom zakonom propisanom trajanju, po ocjeni ovog suda i više je nego primjerena težini počinjenog prekršaja, pri čemu se naročito misli na visoku razinu alkohola u organizmu okrivljenika i opasnost ponavljanja prekršaja.
7.2. Imajući u vidu prethodno navedeno, to prigovor okrivljenika nije osnovan niti u tom dijelu.
8. Odluka o paušalnom iznosu troškova postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota određena vrlo blizu donje granice okvira paušalne svote određene Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.), a s obzirom na manju složenost i kraće trajanje postupka.
9. Slijedom svega navedenog, temeljem članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 17. veljače 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Hana Bogović, v.r.
Katica Lučić, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi osječko-baranjskoj, Policijskoj postaji Donji Miholjac u 2 otpravka: za spis i okrivljenika.
