REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-1673/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, po u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Nataše Babić, kao predsjednice vijeća, Biljane Bojanić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Kristine Pavičić Sirotić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. PČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. DČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnicima Ivanu Šalini i Boži Vrkiću, odvjetnicima u Zadru, protiv tuženika: 1. GČ iz [adresa], 2. ĆČ iz [adresa], 1. i 2. tuženici zastupani po punomoćniku Ivanu Skoblaru, odvjetniku u Zadru i 3. TČ iz [adresa], radi predaje u posjed i isplate, odlučujući o tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1138/2020-50 od 17. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj 17. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalbe 1. tužiteljice PČ i 2. tužitelja DČ u odnosu na glavnu stvar, te 1.tuženika GČ 2. tužene ĆČ i 3.tuženice TČ, kao neosnovane, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1138/2020-50 od 17. rujna 2025.

II. Djelomično se prihvaća žalba 1. tužiteljice PČ i 2. tužitelja DČ u odnosu na toč. IV., kojom je odlučeno da svaka stranka snosi svoj trošak, te se nalaže 1.tuženiku GČ, 2. tuženoj ĆČ i 3.tuženoj TČ da 1. tužiteljici PČ i 2. tužitelju DČ naknade trošak parničnog postupka u iznosu od 415,05 eura, uz zateznu kamatu od donošenja ove odluke, dok se u preostalom dijelu odbija taj zahtjev.

III. Odbijaju se zahtjevi žalitelja za naknadom troška žalbenog dijela postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

" I. Nalaže se tuženiku po 1) GČ i tuženoj pod 2) ĆČ predati u suposjed dio nekretnine oznake čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je u nalazu vještaka građevinske struke Ante Vukovića od 08. kolovoza 2022. u prizemlju označen točkama J-K-M-L-N-O-P-I-J, koji nalaz je sastavni dio ove presude, dok se u odnosu na tuženu pod 3) TČ odbija ovaj dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na dio predmetne nekretnine u prizemlju označen točkama J-K-M-L-N-O-P-I-J.

II. Nalaže se tuženoj po 3) TČ predati u suposjed dio nekretnine oznake čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je u nalazu vještaka građevinske struke Ante Vukovića od 08. kolovoza 2022. na katu označen točkama 11- 12-13-14-15-16-11, koji nalaz je sastavni dio ove presude, dok se u odnosu na tuženika pod 1) GČ i tuženu pod 2) ĆČ odbija ovaj dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na dio predmetne nekretnine na katu označen točkama 11-12-13-14-15-16-11.

III. Odbija se zahtjev tužitelja pod 1-2) kojim traže da se naloži tuženicima pod 1-3) da im solidarno isplate svakom mjesečni iznos od po 135,00 EUR počevši od 01. svibnja 2019. pa do predaje u suposjed čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na svaki dospjeli mjesečni iznos pa do isplate.

IV. Svaka strana snosi svoj trošak."

2. Protiv navedene presude pravovremenu žalbu podnose 1. tužiteljica PČ (u nastavku 1.tužiteljica) i 2. tužitelj DČ (u nastavku 2. tužitelj), u odnosu na toč. III. Izreke presude i toč. IV., zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, jer da su navedeni razlozi u odnosu na odlučne činjenice nejasni i proturječni kao i sami sebi dokazima, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Žalbom, u bitnome, navode da su tuženici dužni isplatiti naknadu za korištenje njihove stvari, obzirom da predmetne nekretnine koriste u cijelosti i spriječavaju tužitelje i na taj način imaju korist od toga. Vezano za odbijen trošak parničnog postupka, trebalo je isti i dosuditi u odnosu na trošak vještačenja. Žalbeni je prijedlog preinačenje pobijane presude prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti i dosude ukupno zatraženog parničnog troška uvećanog za trošak sastava žalbe, a podredno u pobijanom dijelu ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje.

2.1. 3.tužena TČ (u nastavku 3.tužena), podnosi žalbu u odnosu na toč. II. izreke pobijane presude, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnome, žalbom navodi da se nalazi u nesmetanom, mirnom, samostalnom kao i poštenom posjedu, a nakon smrti oca i zakonitom posjedu svoga dijela od djetinjstava, uz suglasnost roditelja i to oca, pok. VČ i majke ĆČ (2. tužena), stana na I.katu u površini od 19,4 m2. Time da je dosjelošću stekla vlasništvo na k. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u odnosu na taj stan na I. katu koji se sastoji od kuhinje, kupaonice i sobe, sukladno čl. 159. i 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, te nije u obvezi predati u suposjed isti tužiteljima. Prijedlog 1. i 2. tužitelja u odnosu na sudsku nagodbu odnosi se na potvrđenje postojanja prešutnog dogovora o razvrgnuću suvlasničke zajednice, i posjed 2. tužitelja drugog dijela čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kojeg prvostupanjski sud ne spominje izrijekom presude.

Žalbeni je prijedlog preinačenje presude suda prvog stupnja odbijanjem tužbenog zahtjeva tužitelja u cijelosti, a podredno da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje, uz zahtjev troška sastava žalbe.

2.2. Tuženici GČ (u nastavku 1. tuženik) i ĆČ (u nastavku 2. tužena), podnijeli su pravovremenu žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava

i odluke

o trošku.

Žalbom, u bitnome, navode da utvrđenja suda prvog stupnja su netočna i ne proizlaze iz provedenih dokaza, obzirom da je nesporno da 1. tuženik nije u posjedu predmetnog dijela nekretnine, što i potvrđuju iskazi saslušanih svjedoka, dok je istu i ranije 2.tuženica koristila sa svojim suprugom za spavanje, a nakon njegove smrti istu koristi sama. Posebno se pobijanom presudom ignoriraju iskazi tužitelja, odnosno uopće se ne spominju, pa tako iz iskaza istih proizlazi da oni zapravo nisu nikada ni tražili predaju u posjed, i ne znaju tko je u posjedu predmetnog dijela nekretnine, a sam tužbeni zahtjev je nejasan i neprovediv, budući da se u istom ne navodi kome bi to 1. i 2. tuženici trebali predati predmetni dio. Nesporno je da je u posjedu predmetne nekretnine isključivo 2.tužena, koja je osoba starije životne dobi i bolesna, a tu sobu je i koristila sa svojim pok. suprugom, a od njegove smrti isključivo koristi sama, pa je logično da ne želi pustiti tužitelje u svoj intimni i privatni prostor, niti postoji ikakav razuman razlog zašto bi uopće tužitelji htjeli stupiti u suposjed.

Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, a podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3. Sa žalbama 1. i 2. tužitelja, te 1. i 2. tuženika i 3. tužene postupljeno je temeljem odredbe čl. 359. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.

- pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP).

4. Odgovorom na žalbu 3. tuženica, smatra neosnovanom žalbu tužitelja. Žalbeni je prijedlog da se ta žalba tužitelja odbije kao neosnovana, a uvaži žalba 3. tuženice.

5. Žalba 1. i 2. tužitelja i 1. i 2. tuženika, te 3. tuženice nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći pri tome - dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a sve kako je to propisano čl. 365. st. 2. ZPP, ocjena je ovog suda, kao suda drugog stupnja, da je pobijana presuda pravilna.

7. Obzirom na žalbene navode žalitelja u dijelu u kojem se ukazuje na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP valja navesti da sud prvog stupnja nije počinio ovu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, obzirom da su pobijanom presudom navedeni dovoljno jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi, o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.

8. Suprotno žalbenim navodima, ova bitna povreda parničnog postupka nije počinjena ni u dijelu u kojem se ističe od strane 1. i 2. tuženika da nisu navedeni razlozi u odnosu na iskaze 1. i 2. tužitelja.

9. Obzirom na utvrđeno činjenično stanje u ovom postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

10. Predmet ovog spora je zahtjev 1. i 2. tužitelja radi predaje u suposjed nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i isplate, koje suvlasničke udjele su stekli nasljeđivanjem zajedničkog prednika pok. VČ, temeljem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-952/06, UPP/OS-194/06 donesenog 7. svibnja 2009. od strane Vere Marčine, javnog bilježnika u Zadru, kao povjerenika prvostupanjskog suda, uz navode da unatoč navedenom, tuženici pod 1. do 3. koristeći se fizičkim nasiljem i prijetnjama, njih onemogućavaju u suposjedu predmetne nekretnine, zbog čega su morali intervenirati djelatnici PU Zadarske. Također, da tuženik pod 1. GČ, iako na to nema nikakva prava, predmetnu nekretninu koristi i za iznajmljivanje turistima na koji način „ubire“ zaradu i onemogućava njih da i oni čine isto te da procjenjuju da na taj način isti stječu korist u iznosu od najmanje 1.000,00 kuna/135,00 eura mjesečno.

11. Iz stanja spisa proizlazi nespornim:

- da su tužitelji rješenjem o nasljeđivanju poslovni broj O-952/06, donesenog iza smrti zajedničkog prednika pok. VČ od 7. svibnja 2009., oca 1. i 2. tužitelja, 1. tuženika i 3. tuženice, te supruga 2.tuženice, nasljednicima proglašeni supruga ĆČ, 2.tužena, za 4/12 dijela, 3. tužena TČ u 1/12 dijela, te 1. tuženik GČ u 1/1 dijela, 1. tužiteljica PČ u 1/12 dijela i 2. tužitelj DČ u 1/12 dijela na k. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina];

- da je 2. tužena ĆČ kao primatelj uzdržavanja zajedno sa 1. tuženikom GČ, kao davateljem uzdržavanja, zaključila Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju 1. srpnja 2020., kojim je i ostavila davatelju uzdržavanja svoje nekretnine, pokretnine koje su i upisane čl. 1. Ugovora, između ostalog i južni dio prizemlja i južni dio kata obiteljske kuće čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

- da je u odnosu na dio nekretnine i provedeno vještačenje od strane vještaka Ante Vukovića, dipl. ing. građ.. od 8. kolovoza 2022., koji je označio predmetne nekretnine u prizemlju, te su 1. i 2. tužitelji u svom iskazu naveli da se radi o sobi koja je prije bila spavaća soba njihovih roditelja, pok. VČ i majke ĆČ (tužene pod 2.), kao i da istu drže u posjedu i koriste ih 1. i 2. tuženici, dok 1.tuženik koristi taj dio kada iznajmljuje svoj dio kuće, a da se ova soba ne iznajmljuje trećim osobama, kao i da su oni tražili od 2. tuženice ključ od prizemlja koji je ona odbila dati;

- saslušani svjedoci UČ, RČ, KČ i AČ, iskazali su da je predmetni dio nekretnine u prizemlju soba koju je prije 2. tuženica koristila sa suprugom za spavanje, a neko njegove smrti istu koristi 2.tuženica sama, u taj dio može se ući iz dijela kuće koju je naknadno nadogradio 1. tuženik, dok sobu na prvom katu koristi 3. tužena još i dok je bio živ otac VČ, te se prostorije ne iznajmljuju trećim osobama;

- da je 1. tužiteljica navela, da sobu koja se nalazi u prizemlju a koja je predmet spora, koristi njezina majka ĆČ2. tužena i brat GČ 1.tuženik, s obzirom da je majka svoj udio Ugovorom prepustila GČ, 1. i 2. tužitelji nemaju pristup istoj, dok su bili djeca svi su koristili sobu na prvom katu do udaje i vjenčanja a u toj je sobi ostala samo TČ 3. tužena, obzirom se nije udala, nakon smrti oca pokušala je doći u kuću i koristiti je, ne na način da tu spava, ali joj to 1. tuženik i 3. tužena nisu dozvoljavali i fizički je potjerali, pa je intervenirala policija, nakon toga pokušala je više puta (10 puta) ući u kuću što joj 1. i 3. tuženici nisu dozvolili, da ništa nakon smrti oca ne drži u posjedu pa je podnijela predmetnu tužbu za predaju u posjed;

- 2. tužitelj se suglasio sa iskazom 1. tužiteljice, naveo da su svi zajedno koristili kuću prije nego što je otac umro, soba u prizemlju bila je spavaća soba roditelja a sobu na katu koristio je sa svojom obitelji od 1996-1998., nakon toga je koristila TČ 3. tužena, osim što ju je koristila kratko 1. tužiteljica nakon što se razvela, nakon smrti oca majka ĆČ 2. tužena, im nije htjela dati ključ od prizemlja jer da ga 1. tuženi GČ ne želi dati, te da se sa GČ nikada nije svađao, samo želi pristup onome što mu pripada, nije bio od 2006. godine u unutrašnjosti kuće, međutim zaključuje da u prizemlju predmetnu sobu koriste majka i GČ sa svim članovima obitelji;

- 1. tuženik je u svom iskazu naveo, da je nakon smrti oca VČ, cijelo prizemlje nastavila koristiti majka ĆČ (2. tužena), u vrijeme kad bi 2. tužitelj iznajmio svoj dio kuće na katu, s obitelji bi došao tu u prizemlje gdje je boravio sa majkom, da je u to vrijeme živio u [adresa] i odlučio se preseliti sa obitelji u tu kuću u prizemlje koje je uredio još dok je otac bio živ, a da je ovdje predmetni dio prizemlja njezina spavaća soba, da se u tu sobu može ući samo kroz ostatak prizemlja kuće koje je u njegovom vlasništvu, da po kazivanju majke zna da je ista 2. tužitelju rekla da više ne može koristiti prizemlje jer ih je previše, da je tužiteljima zaključala vrata ispred nosa kada su došli tražiti ključ od prizemlja kuće, i da ključeve od prizemlja imaju samo on i majka, te da tužitelji ne mogu doći u posjed ključeva dok im se nešto ne dodijeli u tom prizemlju ili kad im majka ĆČ to dozvoli;

- 3. tuženica TČ iskazom navodi da je ovdje predmetni dio prizemlja spavaća soba njihovih roditelja, a nakon smrti oca da je majka nastavila koristiti cijelo prizemlje time da je 2. tužitelj DČ u vrijeme kada bi iznajmljivao svoj dio kuće, dolazio u to prizemlje kod majke, sve dok im majka nije to zabranila, što zna jer ga je o tome obavijestila njegova supruga P, a osobno je i vidjela kada su tužitelji došli do majke tražiti ključeve prizemlja govoreći da traže svoju djedovinu, i kada je i intervenirala i policija, te da se ona u to nije miješala, a da se ova soba ne iznajmljuje.

12. Prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka i zaključio da ne proizlazi da su suvlasnici nakon donošenja rješenja o nasljeđivanju iza zajedničkog prednika, pok. VČ, sporazumom među sobom podijelili posjed ovdje predmetnog dijela nekretnine na katu, te je i naloženo 3. tuženoj da tužiteljima taj dio nekretnine preda u suposjed, obzirom da je i utvrđeno da je ona jedina posjednica tog dijela nekretnine na katu.

13. Cijeneći i iskaze 1. tuženika i 3. tuženice proizlazi da je upravo 2. tuženica odbila dati ključeve od prizemlja tužiteljima, kao i da sam 1. tuženik odbija predati istima svoj primjerak ključa koji bi im omogućio da stupe u posjed predmetnog dijela nekretnine, i zaključuje da 1. i 2. tuženici onemogućavaju tužiteljima suposjed na koji oni imaju pravo kao suvlasnici ovdje predmetnog dijela nekretnine, te je i nakon donošenja rješenja o nasljeđivanju 1. i 2. tuženicima naloženo da taj dio nekretnine predaju u suposjed, a obzirom da 3. tužena nije u posjedu tog dijela, taj dio odbijen je kao neosnovan.

14. U odnosu na zahtjev tužitelja za isplatu mjesečnog iznosa do predaje u posjed, iz tužbe proizlazi da se isplata potražuje kao dio koristi koju 1-3 tuženici ostvaruju iznajmljivanjem predmetnog dijela u prizemlju i na katu, provedenim vještačenjem utvrđeno je koliko iznosi najam u prizemlju i prostor na katu za utuženo razdoblje.

15. Cijeneći iskaz svjedoka 1. tuženika i 3. tuženice da se predmetni dijelovi nekretnine ne iznajmljuju, što su potvrdili i sami tužitelji svojim iskazom, te je taj zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.

16. Ovakva činjenična utvrđenja suda prvog stupnja i primjenu materijalnog prava prihvaća u svemu i ovaj sud, jer je za to sud prvog stupnja dao jasne i na zakonu osnovane razloge, koji nisu umanjeni žalbom žalitelja.

17. Materijalno pravnu osnovanost tužbenog zahtjeva u odnosu na nekretnine koje su u suvlasništvu stranaka, nakon donošenja rješenja o nasljeđivanju koji nije pravomoćno osporen, trebalo je ocijeniti prvenstveno kroz odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 129/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015., 94/2017. i 52/2025., dalje: ZVDSP).

18. U ovom postupku nije sporno da su parnične stranke svoje suvlasništvo stekle iza pok. VČ, oca i supruga 2. tužene, nakon rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-952/06, 7. svibnja 2009., te da je 2. tužena, supruga ĆČ suvlasnik u 4/12 dijela, 3. tužena TČ u 1/12 dijela, 1. tuženik GČ u 1/12 dijela, 1. tužiteljica PČ u 1/12 dijela i 2. tužitelj DČ u 2/12 dijela na k. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

19. Obzirom na žalbene navode sporno je da li tužitelji imaju pravo posjeda predmetne nekretnine, k. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], obzirom da ih u tome brane stupiti u suposjed 1.-3- tuženi, te je sporna i naknada na ime koristi koju tužitelji potražuju od uporabe predmetnih nekretnina.

20. Odredbom čl. 162. st. 1. ZVDSP propisano je da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovom posjedu. Člankom 42. st. 1. ZVDSP propisano da svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari ali oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje.

21. Obzirom su 1. i 2. tužitelji suvlasnici na predmetnih nekretninama i da su u samostalnom posjedu predmetnih nekretnina 1. do 3. tuženici, koji tvrde da imaju pravo na posjedovanje predmetnih nekretnina u njihovoj cjelini, prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je kao osnovan i prihvatio zahtjev tužitelja usmjeren na predaju u posjed predmetnih nekretnina, u odnosu i na dijelove koje samostalno posjeduju 1. do 3. tuženici.

22. Valja navesti i da smrću pok. VČ otvoreno je njegovo nasljedstvo, u smislu odredbe čl. 122. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj: 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19, dalje: ZN). Stoga odnose stranaka za taj dio nekretnine treba razriješiti primjenom čl. 141. ZN-a, koji uređuje institut nasljedničke zajednice. Prema navedenoj odredbi do utvrđenja koliki dijelovi nasljednog prava pripadaju pojedinim nasljednicima sunasljednici upravljaju i raspolažu svime što čini nasljedstvo po pravilima po kojima zajednički vlasnici upravljaju i raspolažu stvarima, osim onim što je povjereno na upravljanje izvršitelju oporuke ili skrbniku ostavine. Stavkom 2. istog članka propisano je, pošto bude utvrđeno koliki dijelovi nasljednog prava pripadaju pojedinim nasljednicima, do razvrgnuća sunasljednici upravljaju i raspolažu svime što je do tada bilo zajedničko po pravilima po kojima suvlasnici upravljaju i raspolažu stvarima, osim onim što je povjereno na upravljanje izvršitelju oporuke ili skrbniku ostavine.

22.1. Postojanje nasljedničke zajednice pretpostavlja to da nasljednici do diobe zajedničke stvari upravljaju i raspolažu nasljedstvom, odnosno s nasljedničkom zajednicom kao cjelinom, bez obzira na veličinu i vrijednost nasljednih dijelova. Ovo stoga što i prema odredbi čl. 129. ZN-a, u času ostaviteljeve smrti nasljednik stječe nasljedno pravo i na njega po sili zakona prelazi ostavina umrle osobe, čime postaje njegovo nasljedstvo ( st.1.).

23. Stoga je, vezano za sada pravomoćno rješenje iz ostavine koje rješenje u bitnome i deklaratorne naravi, te su njime utvrđeni nasljednici i njihovi suvlasnički dijelovi, ali kako nije došlo do podjele odnosno razvrgnuća suvlasničke zajednice, nasljednici upravljaju i raspolažu svime što je do tada bilo zajedničko, pa tužitelji imaju pravo na vršenje suposjeda predmetne nekretnine.

24. Žalbeni navodi 3. tuženice da je u mirnom i zakonitom posjedu svoga dijela i da je stekla vlasništvo dosjelošću, to se i u okviru ovog postupka ne može posebno cijeniti, jer u odnosu na taj dio, kao i cjelokupnu nekretninu nije provedena dioba, pa se time ne može pozivati na njezino vlasništvo toga stana na prvom katu, obzirom to njezino samovlasništvo nije utvrđeno. U odnosu na prijedlog tužitelja za zaključenjem sudske nagodbe, može se smatrati postojanjem prešutnog dogovora o razvrgnuću suvlasničke zajednice, ali obzirom i da 1. do 3. tuženici nisu pristali na dogovor o razvrgnuću kao i zajedničku diobu, tada se isti prijedlog i ne može posebno cijeniti.

25. Vezano za posjed 2. tužitelja – drugog dijela zgrade čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], prvostupanjski sud na isto nije trebao posebno se pozivati, obzirom i da to nije bio dio tužbenog zahtjeva tužitelja, kao i u odnosu na postojanje posebnog dijela čiji posjed samostalno vrši i 1. tuženik, tada se i nije posebno raspravljalo u odnosu na taj dio, jer taj dio nije bio u okviru zahtjeva tužitelja, već se radi o dijelu kuće koji su nadogradili

2. tužitelj i 1. tuženik.

26. Time su i neosnovani žalbeni navodi 1. i 2. tuženika, da su predmetna utvrđenja neosnovana, i da 1. tuženik nije u posjedu predmetnog dijela nekretnine, obzirom i iz njegovog iskaza proizlazi da ima ključeve prizemlja. To ne proizlazi ni iz iskaza saslušanih svjedoka (KČ i AČ), na koje se žalbom ukazuje, obzirom da je potvrđeno da kada je 1. tuženik svoj posebni dio nekretnine iznajmljivao turistima, tada je i zajedno sa obitelji i koristio prizemlje zgrade. U tom prizemlju, nije sporno da je i 2. tužena isto koristila sa svojim suprugom, iza kojeg su utvrđeni suvlasnički dijelovi nasljednika.

27. Pri tome prvostupanjski sud je, suprotno žalbenim navodima 1. i 2. tuženika, naveo iskaze 1. i 3. tuženika kao i navode, da po kazivanju majke ista je 2. tužitelju i 1. tužiteljici zaključala vrata ispred nosa kada su došli tražiti ključeve prizemlja govoreći da traže svoju djedovinu, a ključeve od prizemlja imaju samo on i majka, 2. tuženica, te da tužitelji ne mogu doći u posjed ključa, dok im se nešto ne dodijeli u tom prizemlju ili kad im majka ĆČ to dozvoli.

28. Stoga, vezano za odredbe ZN nasljednicima pripada i pravo na suposjed ostavinske imovine, dok se ista međusobno ne razvrgne, odnosno ne podijeli, jer je nasljednička zajednica jedan od oblika zajedničkog vlasništva (čl. 57. ZVDSP). Prema čl. 59. st. 1. ZVDSP zajedničar je ovlašten izvršavati vlasničke ovlasti glede zajedničke stvari zajedno s ostalim zajedničarima, ako što drugo nije određeno tim ili drugim zakonom ili sporazumom zajedničara.

29. Postojanje i takve nasljedničke zajednice pretpostavlja da nasljednici do diobe zajedničke stvari upravljaju i raspolažu nasljedstvom, odnosno s nasljedničkom zajednicom kao cjelinom, bez obzira na veličinu i vrijednost nasljednih dijelova, i što prema čl. 129. ZN u času ostaviteljeve smrti nasljednik stječe nasljedno pravo i na njega po sili zakona prelazi ostavina umrle osobe, postaje njegovo nasljedstvo ( st. 1.), a u tom času nasljednik stječe i ostala prava i obveze vezane uz njegovo svojstvo nasljednika, ako što drugo ne proizlazi iz njihove pravne naravi (st. 2.).

30. Nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja vezano za obvezu plaćanja naknade za posjedovanje. Temeljem odredbe čl. 164. st. 1. ZVDSP propisano je da pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pritom oštećeno ili uništeno, dok prema odredbi čl. 165. st. 1. ZVDSP nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

31. Obzirom da se ne tuženici ne mogu smatrati nepoštenim posjednicima tuđe stvari, već istu posjeduju i ranije kako su je i posjedovali, kao i da su zakonski nasljednici iza ostavitelja tada nisu dužni dati naknadu za to što su i upotrebljavali i za onaj dio u kojem su i živjeli. Pri tome iz postupka i ne proizlazi da bi oni iznajmljivali taj dio prostora, pa stoga ni po toj osnovi nema obveze za isplatom.

32. Time je i pravilno odlučeno u odnosu na posjedovanje predmetne nekretnine – pravo na posjed u određenoj cjelini, i time i pravilno je primijenjeno materijalno pravo kada je kao osnovan prihvatio taj zahtjev tužitelja usmjeren na predaju u suposjed predmetne nekretnine.

33. Pravilno je i odlučeno o zahtjevu za isplatu naknade za korištenje navedene nekretnine, pa je stoga i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo, i valjalo je kao neosnovane odbiti žalbe tužitelja kao i žalbe 1. do 3. tuženika, te temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci ove presude.

34. U odnosu na odluku da svaka stranka snosi svoj trošak, istu je valjalo preinačiti. Radi se o dijelu parničnog troška koji su 1. i 2. tužitelji imali i bio je potreban za označavanje predmeta koji traže u suposjed, koji je i utvrđen nalazom Zajedničkog geodetskog ureda uz zatraženi i plaćeni trošak od 3.127,20 kn/415,05 eur-a. Obzirom da je taj trošak bio potreban i odnosi se na prihvaćen tužbeni zahtjev tada je i osnovom čl. 154. ZPP-a isti dosuđen. Preostali trošak vještačenja koji se odnosi na utvrđivanje mjesečne najamnine, u odnosu na koje potraživanje 1. i 2. tužitelji nisu uspjeli sa zahtjevom, taj trošak nije priznat. Obzirom da su 1. i 2. tužitelji uspjeli sa žalbom samo u odnosu na trošak, kao sporedni zahtjev, time im ne pripada pravo na trošak žalbe prema čl. 166. st. 2. ZPP-a, dok 1., 2., i 3. tuženi nisu uspjeli sa žalbom, pa nije dosuđen taj trošak osnovom čl. 154. st. 1. u vezi sa čl. 166. st. 1. ZPP-a.

U Puli-Pola 17. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Nataša Babić