Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-258/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Nike Grospić Ivasović, predsjednice, CT, izvjestiteljice i članice, ČT, članice, u pravnoj stvari tužitelja LT /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], kojeg zastupa Tomislav Barišić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika ŠT /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], kojeg zastupa Marko Rafaj, odvjetnik iz Siska, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pn-50/2024-12 od 14. studenog 2025., u sjednici održanoj 17. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pn-50/2024-12 od 14. studenog 2025. u dijelu stavka II. izreke u kojem je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 6.203,51 eura na ime pravične novčane naknade sa zateznim kamatama, i zahtjev za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos od 2.700,00 eura za razdoblje od 23. srpnja 2013. do 8. veljače 2018.

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pn-50/2024- 12 od 14. studenog 2025. u dijelu stavka II. izreke u kojem je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 188,00 eura (preko iznosa od 2.700,00 eura do iznosa od 2.880,00 eura) na ime pravične naknade i sudi:

Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime pravične novčane naknade daljnji iznos od 188,00 eura sa zateznim kamatama od 9. veljače 2018. do isplate po stopi koja se od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. određivala za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određivala za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućem polugodišta, za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope – po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, u roku 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime pravične novčane naknade iznos od 2.700,00 eura sa zateznim kamatama od 9. veljače 2018. do isplate (stavak I. izreke).

Odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 6.391,51 eura (preko iznosa od 2.700,00 eura do iznosa od 9.091,51 eura) po istoj osnovi sa zateznim kamatama od 23. srpnja 2013. do isplate i zahtjev za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznosa od 2.700,00 eura za razdoblje od 23. srpnja 2013. do 8. veljače 2018. (stavak II. izreke). Naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.102,50 eura (stavak III. izreke).

2. Protiv presude pod stavkom II. izreke i dijelu odluke o parničnom trošku s kojim nije uspio u prvostupanjskom postupku, žali se tužitelj pozivom na žalbene razloge iz odredbe članka 353. stavkom 1. ZPP-a[1] , dok bi iz sadržaja žalbe proizlazilo da dio prvostupanjske presude pobija zbog djelomično pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 355. ZPP-a) i primijenjenog materijalnog prava (članak 356. ZPP-a). Ne navodi povrede i propuste prvostupanjskog suda koje bi imale značaj bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

2.1. Tužitelj predlaže preinaku ili ukidanje pobijanog dijela prvostupanjske presude slijedom žalbenih navoda i zahtijeva trošak žalbe u iznosu od 591,20 eura (nagrada za sastava žalbe po punomoćniku odvjetniku – 312,50 eura + sudska pristojba na žalbu – 278,70 eura).

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev za naknadu neimovinske štete u iznosu od 9.091,51 eura zbog povrede prava osobnosti tužitelja na duševno i tjelesno zdravlje u događaju od 22. srpnja 2013. (na lokalnoj cesti 33175 u mjestu [adresa] između kućnog broj 1C i 1D), u kojem je tuženik nožem zadao tužitelju ubodnu ranu u gornjem dijelu leđa, dubine 5 cm i širine 2 cm.

1 Zakon o parničnom postupku (Narodne novine, broj.148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., u daljnjem tekstu: ZPP-a)

6. Nije sporno da su vezano za predmetni štetni događaja, i događaj koji mu je prethodio pravomoćno okončana dva kaznena postupka – protiv tuženika zbog nanošenja tjelesne ozljede tužitelju 22. srpnja 2013. (presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj K-25/2014 od 8. ožujka 2016.) i protiv tužitelja zbog kaznenog dijela prijetnje upućene tuženiku i njemu bliske osobe istog dana (presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj K-188/2014 od 4. ožujka 2016.), da su tuženik i tužitelj u tim kaznenim postupcima za kaznena djela za koja su optuženi proglašeni krivim i da su im izrečene kazne (obojici uvjetne osude).

7. Na temelju u bitnome tih činjenica prvostupanjski je sud odgovornost za nastali štetni događaj ocijenio u omjeru – tuženik 60%, a tužitelj 40%, što tužitelj osporava utoliko što tvrdi da u postupku nije utvrđeno da bi upravo radnja tužitelja prethodila štetnom događaju i da samim tim nije niti mogla biti uzrok napada tuženika na njega, i da se zbog verbalne radnje, provokacije ili prijetnje pod pretpostavkom da su prethodile štetnom događaju ne može smanjivati naknade kada je počinitelj (tuženik) reagirao teškom i opasnom fizičkom silom, osobito uporabom hladnog oružja jer da se u takvim situacijama ne može govoriti o suodgovornosti, pogotovo ne u omjeru od 40% (tužitelja).

8. Nije u pravu tužitelj kada tvrdi da u postupku nije utvrđeno da bi upravo radnja tužitelja prethodila štetnom događaju i da samim tim nije niti mogla biti uzrok napada tuženika na njega, s obzirom da iz rezultata raspravljanja proizlazi suprotno – da je tužitelj prijetnju tuženiku uputio istog dana (par sati prije štetnog događaja) i da je upućena prijetnja objektivno (prema mjerilu prosječnog čovjeka) mogla kod tuženika izazvati strah i uznemirenost.

9. Međutim, djelomično opravdano tužitelj dovodi u pitanje ocjenu odgovornosti sudionika štetnog događaja (tuženika i tužitelja) po prvostupanjskom sudu.

10. Naime, pored nekompromitirane činjenice da se tužitelj i tuženik poznaju od djetinjstva, da su povod verbalnih napada tužitelja na tuženika bila događanja kroz kraće vrijeme prije štetnog događaja, koja nisu osobno ugrožavala tuženika, kao jedini objektivni zaključak ostaje da kod tuženika uslijed verbalnog napada tužitelja koji se dogodio par sati prije štetnog događaja, nije mogao nastati takav afekt straha koji bi u znatnoj mjeri blokirao njegovu svijest (ili smanjio prag tolerancije), kojim bi se moglo opravdati njegovo reagiranje na verbalnu prijetnju tužitelja od 22. srpnja 2013. na način kako je reagirao – nožem zadao tužitelju ubodnu ranu u gornjem dijelu leđa, dubine 5 cm i širine 2 cm.

11. Stoga je po ocjeni drugostupanjskog suda suodgovornost za štetni događaja od 22. srpnja 2013., u kojem je tuženik nožem zadao ubodnu ranu tužitelju u omjeru – tuženik 80%, a tužitelj 20%.

12. Nadalje, iz rezultata raspravljanja, koji u konačnici nisu sporni proizlazi da je tužitelj (rođen 1961.) uslijed zadobivene ozljede u štetnom događaju (ubodne rane) trpio fizičke boli jakog intenziteta 2 dana, srednjeg intenziteta 7 dana, manjeg intenziteta 14 dana, primarni strah jakog intenziteta za vrijeme trajanja štetnog događaja, sekundarni strah jakog intenziteta dok je trajala neizvjesnost i utvrđivanje neposrednih posljedica za tužitelja, srednjeg intenziteta 6 mjeseci i slabiji tijekom liječenja, a povremeno i kasnije, da je nakon završenog liječenja zaostalo trajno smanjenje životne aktivnosti tužitelja od 10% (zbog razvijenog kroničnog posttraumatskog stresnog poremećaja sa trajnim promjenama osobnosti i depresivnim simptomima) i naruženost lakog stupnja (zaostao ožiljak na lijevom ramenu oko 1 cm, svjetlijih pigmenata u odnosu na okolnu kožu).

13. Navedena mjerila težine povrijeđenog prava osobnosti tužitelja, uz njegovu dob prema odredbi članka 1100. stavku 2. ZOO-a[2] opravdavaju kao realnu i pravičnu novčanu satisfakciju u iznosu od 3.600,00 eura. Preko tog iznose (za daljnji iznos od 6.203,51 eura), uz uvažavanje svih okolnosti konkretnog slučaja, zahtjev tužitelj nije u skladu s ciljem kojem služi pravična novčana naknada, a niti njezinoj naravi i društvenoj svrsi (pravična naknada priznata odredbom članka 1100. stavkom 1. ZOO-a nije naknada štete, niti kazna za štetnika, već činidba zadovoljenja u vidu novčane satisfakcije prema okolnostima svakog konkretnog slučaja), a zbog čega se suprotni žalbeni navodi vezano za visinu pravične novčane naknade ne mogu prihvatiti.

14. Dakle, od ukupne satisfakcije koja iznosi 3.600,00 eura, tuženik je dužan naknaditi tužitelju razmjerni dio (članak 1092. stavak 1. ZOO-a), koji iznosi 2.880,00 eura (80% od 3.600,00 eura), odnosno uz dosuđeni iznos po prvostupanjskom sudu (2.700,00 eura) i daljnji iznos od 188,00 eura sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe (9. veljače 2018.) do isplate (članak 1103. i članak 29. stavak 1., 2/2., 7. i 8. ZOO-a), a što znači da je po prvostupanjskom sudu pravilno odbijen zahtjev za plaćanje kamata na dosuđeni iznos pravične naknade za razdoblje od štetnog događaja (22. srpnja 2013.) do 8. veljače 2018. (dan prije podnošenja tužbe), koji dio prvostupanjske odluke tužitelj, osim što se poziva na žalbene razloge zbog kojih se i taj dio odluke može pobijati, posebno niti ne osporava.

15. Pogrešan je izbora i primjena pravila o zastari po prvostupanjskom sudu vezano za ocjenu prigovor zastare koji je istaknuo tuženik (shvaćanje iskazano u točkama 27. - 29. obrazloženja prvostupanjske presude prema kojem je nastupila zastara za dio pravične novčane naknade prema odredbi članka 230. stavku 1. i 2. ZOO-a), na što opravdano ukazuje i tužitelj.

16. Za ocjenu prigovora zastare u predmetnom postupku nije mjerodavna odredba članka 230. stavka 1. i 2. ZOO-a, nego odredba članka 231. stavka 1. ZOO-a, prema kojoj u slučaju kad je šteta prouzročena kaznenim djelom ( što jest slučaj u predmetnom postupku), a za kazneni progon je predviđen dulji rok zastare, zahtjev za naknadu štete prema odgovornoj osobi zastarijeva kad istekne vrijeme određeno za zastaru kaznenog progona.

17. Prema pravilima o zastari kaznenog progona sadržanim u KZ-a[3] , za kazneno djelo iz članka 117. stavka 1. KZ-a (tjelesna ozljeda), za koje je tuženik pravomoćno osuđen, zastara kaznenog progona je šest (6) godina (članak 81. stavak 1. alineja 6.

2 Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023., u daljnjem tekstu: ZOO-a)

3 Kazneni zakon (Narodne novine, broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023., 36/2024., 136/2025., u daljnjem tekstu: KZ-a) KZ-a) i u pravilu počinje teći danom kad je kazneno djelo počinjeno /iznimno i kasnije/ (članak 82. stavak 1. KZ-a).

18. Kako od dana počinjenja kaznenog djela (22. srpnja 2013.) do podnošenja tužbe (9. veljače 2018.) nije istekao takozvani privilegirani rok zastare od šest godina jer je tužba podnesena gotovo godinu i po dana prije isteka tog roka, to suprotno stavu prvostupanjskog suda nisu nastupili učinci zastare za dio potraživanja tužitelja po osnovi pravične novčane naknade.

19. Materijalno pravo u dijelu odluke o troškovima prvostupanjskog postupka nije primijenjeno na štetu tužitelja, nego na štetu tuženika, s obzirom da tužitelju razmjerno uspjehu u parnici od 59,80 % (osnova 80% + visina 39,60% = 119,60 % : 2 = 59,80 %) pripada manji trošak od suđenog po prvostupanjskom sud (19,60 % od 2.625,00 eura, a ne 42% od istog iznosa kako se to navodi u točki 37. obrazloženja prvostupanjske presude).

20. Budući da prema odredbi članka 374. ZPP-a drugostupanjski sud ne može preinačiti presudu na štetu stranke koja se žalila, ako je samo ona podnijela žalbu, to odluka o troškovima pod stavkom III. izreke prvostupanjske presude ostaje neizmijenjena jer se protiv presude žalio samo tužitelj.

21. Uspjeh tužitelja sa predmetnom žalbom od 2,94% (188,00 eura u odnosu na 6.391,51 eura) je neznatan slijedom čega mu ne pripada pravo naknade od tuženika (članak 154. stavak 5. ZPP-a).

22. Zaključno, tuženik je dužan isplatiti tužitelju na ime pravične novčane naknade ukupan iznos od 2.880,00 eura (iznos od 2.700,00 eura suđen po prvostupanjskom sudu + 188,00 eura) sa zateznim kamatama od 9. veljače 2018. do isplate i naknaditi trošak prvostupanjskog postupka u iznosu od 1.102,50 eura, zbog čega je odlučeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a za stavak I., članak 373. točka 3. ZPP-a za stavak II., članak 166. stavak 2. ZPP-a za stavak III.).

U Zagrebu 17. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

Nika Grospić Ivasović