1                                                    Broj: Ppž-62/2022

 

 

                                 

 

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R  J  E  Š  E  N  J  E

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. D. G., zbog prekršaja iz čl. 6. i dr. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 41/77., 52/87., 47/89., 55/89., 5/90. – pročišćeni tekst, 30/90. – ispravak pročišćenog teksta, 47/90. i 29/94.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, I Policijske postaje Zagreb, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 30. studenog 2021., broj: 31. PpJ-1990/2020, u sjednici vijeća održanoj 9. siječnja 2024.,

 

r i j e š i o    j e

 

Prihvaća žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, I Policijske postaje Zagreb, ukida se pobijana prvostupanjska presuda te se predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 30. studenog 2021., broj: 31. PpJ-1990/2020, na temelju čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okr. D. G. je oslobođen optužbe da bi, na način činjenično opisan u t. I) izreke pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a, na način činjenično opisan u t. II) izreke pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 17. istog Zakona. U odnosu na troškove prekršajnog postupka, odlučeno je da isti padaju na teret proračunskih sredstava.

 

              2. Protiv te presude, žalbu je pravodobno podnio tužitelj, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te povrede materijalnog prekršajnog prava. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na novo suđenje i to pred drugim sucem.

 

              3. Žalba je osnovana.

 

4. Prije svega, ispuštanjem dijela činjeničnog opisa optužbe kod donošenja oslobađajuće presude, prvostupanjski sud je povrijedio odredbu čl. 179. st. 3. Prekršajnog zakona, zanemarivši da se okrivljenik može osloboditi optužbe samo za ono što je i kako je optuženo, bez ikakvih izmjena i dopuna, ni u činjeničnom opisu niti u pravnoj kvalifikaciji. Kod donošenja osuđujuće odluke, prvostupanjski sud je ovlašten, prema rezultatima dokaznog postupka, mijenjati činjenični opis i pravnu kvalifikaciju prekršaja, pazeći pritom da ne prekorači optužni prijedlog i da u potpunosti riješi predmet optužbe. Međutim, kod donošenja oslobađajuće odluke, a prvostupanjski sud je u ovom predmetu donio upravo tu odluku, mora postojati potpuni identitet činjeničnog i pravnog opisa između optužbe i presude.

 

5. U ovom prekršajnom predmetu, optužbom su, prema pravnoj kvalifikaciji, okrivljeniku bila stavljena na teret dva prekršaja (čl. 6. i čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira), koja su bila opisana jednim činjeničnim opisom. Prvostupanjski sud je razdvojio činjenične opise, tako da je svaki prekršaj, koji je okrivljeniku bio stavljen na teret, posebno činjenično opisao (što je ovlašten učiniti), ali je pritom ispustio određene dijelove činjeničnog opisa optužbe (što nije ovlašten učiniti kod donošenja oslobađajuće presude). Osim toga, dio činjeničnog opisa optužbe koji glasi „oglušio se na naredbe policijskog službenika“ svrstao je u činjenični opis prekršaja iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, što je, po stavu ovog suda, pogrešno, jer se odbijanjem postupanja po naredbi policijskog službenika ne može ni uvrijediti niti omalovažiti službenu osobu, nego samo omesti u obavljanju dužnosti. Stoga je citirani dio činjeničnog opisa optužbe („oglušio se na naredbe policijskog službenika“), kao i ostali dio koji je prvostupanjski sud ispustio, trebalo razmatrati u okviru prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

 

6. Prvostupanjski sud je, u biti, prekršaj iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira činjenično opisao samo onim radnjama okrivljenika za koje je, provedenim dokaznim postupkom, utvrdio da nisu počinjene („svađao se s putnicima u vlaku“ te „u više navrata došao u verbalni sukob i dovikivao im pogrdne riječi“), a ostali dio činjeničnog opisa ovog prekršaja, kao i onaj dio za koji je prethodno navedeno da ga je pogrešno svrstao u činjenični opis prekršaja iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, nije uopće razmatrao u svjetlu eventualnog ispunjenja bića prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a što je trebao učiniti.

 

7. Zbog navedenog, pobijanu presudu je, u odnosu na prekršaj iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, trebalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje kako bi se osnovanost optužbe za ovaj prekršaj razmotrila u odnosu na sve što je optužbom bilo činjenično opisano a odnosi se na ovaj prekršaj. Prvostupanjski sud je, za procjenu ovog prekršaja, optužbu dužan kritički razmotriti, imajući na umu da se radilo o vremenu ubrzo nakon početka pandemije bolesti COVID-19, da se radilo o legitimnoj odluci Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske prema kojoj svi putnici u javnom prijevozu moraju nositi zaštitnu masku na licu, jer u protivnom vozilo ne može prometovati, da je povod inkriminiranom događaju bilo odbijanje okr. D. G. da stavi zaštitnu masku na lice u vlaku, kao i sve posljedice koje su nastupile. Prvostupanjskom sudu se napominje da je, u slučaju donošenja osuđujuće presude, ovlašten, pa i dužan, prema rezultatima dokaznog postupka, izvršiti izmjenu (preciziranje) činjeničnog opisa prekršaja ako se time okrivljenik ne proglašava krivim za neki drugi prekršaj od onoga koji mu je stavljen na teret ili ako se ne proglašava krivim za nešto više od onoga što mu je optužnim aktom stavljeno na teret (takva izmjena ne smije predstavljati preinačenje na gore za okrivljenika).

 

8. Razmotrivši navode žalbe u odnosu na prekršaj iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, utvrdio je da tužitelj, za sada, osnovano pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud nije proveo sve potrebne i dostupne dokaze.

 

9. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud oslobodio okrivljenika optužbe za prekršaj iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira iz razloga što okrivljenik poriče prekršaj, iz razloga što je svjedokinja D. T. koja je događaju bila nazočna, a što proizlazi iz priložene DVD snimke, u bitnom potvrdila navode obrane okrivljenika te iz razloga što su iskazi okrivljenika i svjedoka policijskog službenika P. M. u potpunosti kontradiktorni, koja kontradiktornost nije otklonjena izvođenjem dokazne radnje njihova suočenja.

 

10. Imajući na umu da je pregledom video snimke nadzorne kamere iz vlaka vidljivo da je kondukterka bila nazočna prvom kontaktu okrivljenika i policijskog službenika, a svjedok policijski službenik je iskazao „da ga je okrivljenik nazvao policajčićem na samom početku postupanja“, ovaj sud smatra da je u dokaznom postupku bilo potrebno ispitati kao svjedoka i kondukterku, jer je izvjesno da ima relevantna saznanja o sadržaju komunikacije između okrivljenika i policijskog službenika iz tog dijela inkriminiranog događaja, pa tako i o onome što se okrivljeniku stavlja na teret optužbom za prekršaj iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

 

11. Osim toga, iz iskaza svjedokinje D. T., za koju je nedvojbeno utvrđeno da se nalazila u neposrednoj blizini okrivljenika i policijskog službenika, proizlazi da je ista izjavila: „ja sam sjedila na mjestu udaljenom do okrivljenika cca jedan metar i čula sam njegovu raspravu s policajcem i sa sigurnošću mogu potvrditi da okrivljenik istog nije vrijeđao odnosno nisam čula da bi mu uputio bilo kakvu pogrdnu riječ“. S obzirom da se optužbom ne stavlja na teret da je okrivljenik policijskog službenika vrijeđao i omalovažavao „klasičnim“ odnosno uobičajenim pogrdnim izrazima, ovaj sud smatra da je, za potpunu sigurnost i jasnoću iskaza ove svjedokinje, prvostupanjski sud propustio, nakon što je svjedokinja dala svoj iskaz, predočiti joj riječi za koje optužba tvrdi da ih je okrivljenik uputio policijskom službeniku i pitati je da li je čula da bi to okrivljenik izgovorio. Po ocjeni ovog suda, to je bilo nužno kako bi se otklonile eventualne dvojbe oko možebitne činjenice da je svjedokinja čula da je okrivljenik izgovorio te riječi, ali smatra da iste nisu pogrdne i omalovažavajuće.

 

12. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud, u odnosu na prekršaj iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, nije proveo sve potrebne i dostupne dokaze u cilju pravilnog i točnog utvrđenja činjenica koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke, zbog čega je prvostupanjsku presudu, i u odnosu na ovaj prekršaj, trebalo ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

 

13. U ponovnom suđenju, prvostupanjski sud će, uvažavajući primjedbe dane u ovoj odluci, provesti sve već provedene dokaze, kao i dokaze na koje mu je ukazano u ovoj odluci, a po potrebi provesti i druge te pravilnom i kritičnom analizom svih provedenih dokaza, donijeti novu, zakonitu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti.

 

14. Ovaj sud nije prihvatio žalbeni prijedlog tužitelja da se ponovno suđenje održi pred drugim sucem, jer propusti zbog kojih je prvostupanjska presuda ukinuta nisu takve težine i naravi da bi zahtijevali održavanje nove rasprave pred drugim sucem.

 

15. Stoga je, na temelju čl. 206. st. 1. Prekršajnog zakona, riješeno kao u izreci ovog rješenja.

 

             

Zagreb, 9. siječnja 2024.

 

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.