Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž Ovr-203/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Gordani Bošković Majerović, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja E.ON Energija d.o.o., Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 81103558092, zastupanog po punomoćniku Tihomiru Zecu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Zec & parneri d.o.o. u Osijeku, protiv ovršenice JJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi troškova postupka izravne naplate, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Ovrv-61737/2025-2 od 13. lipnja 2025. godine, dana 16. veljače 2026.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Ovrv-61737/2025-2 od 13. lipnja 2025. godine u pobijanoj točki II. izreke.
II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška sastava žalbe kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja naloženo je ovršenici naknaditi ovrhovoditelju troškove postupka izvansudske ovrhe u iznosu od 28,12 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 8. svibnja 2025. godine pa do isplate (točka I. izreke) i odbijen je zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova postupka u preostalom iznosu od 62,50 eura kao neosnovan (točka II. izreke).
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio ovrhovoditelj, a konkretno žali se na točku II. izreke i to zbog zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - dalje: ZPP) koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 - dalje: OZ). Predlaže da ovaj sud prihvati žalbu ovrhovoditelja, preinači rješenje u pobijanom dijelu sukladno zakonu, a podredno da ukine rješenje u pobijanom dijelu i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Žalba je neosnovana.
4. Prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem odbio zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u iznosu od 62,50 eura s obrazloženjem da javni bilježnik bez zahtjeva ovrhovoditelja stavlja potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor.
5. Ovrhovoditelj smatra da je nepravilno postupio prvostupanjski sud kada je odbio zahtjev za naknadu troška pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti kao neosnovan, s obrazloženjem da prema sudskoj praksi kod naplate troškova izravne naplate ovrhovoditelj, zastupan po punomoćniku, ima pravo na naknadu troška za radnju pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti te da pri tome ne mora dokazivati tko je tu radnju obavio. Suprotno žalbenim navodima ovrhovoditelja, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je odbio zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi donesenog po javnom bilježniku Martini Šugar iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-103794/2024 od 19. prosinca 2024. godine.
6.1. Odredbom čl. 16. Izmjena i dopuna Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 131/20 - dalje: ZIDOZ/20) izmijenjena je odredba čl. 283. Ovršnog zakona (dalje: OZ), na način da je propisano kako će javni bilježnik, i to bez posebnog zahtjeva ovrhovoditelja, staviti potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio, ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor (čl. 283. st. 1. OZ), te takvo rješenje s potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti dostaviti ovrhovoditelju (čl. 283. st. 4. OZ).
6.2. Slijedom navedenih zakonskih izmjena, trošak koji se odnosi na pribavljanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi javnog bilježnika doneseno na temelju vjerodostojne isprave više se ne može smatrati opravdanim, budući da se navedena radnja provodi po službenoj dužnosti, bez ikakvog postupanja ili troška na strani ovrhovoditelja.
6.3. U konkretnom slučaju nije se radilo o rješenju o ovrsi na temelju ovršne isprave donesenom od strane suda, za koje bi bilo potrebno posebno pribavljati potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti u sudskoj pisarnici. Naprotiv, riječ je o rješenju o ovrsi donesenom od strane javnog bilježnika na temelju vjerodostojne isprave, pri čemu je javni bilježnik bio zakonski obvezan, i to bez zahtjeva ovrhovoditelja, staviti potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti te takvo rješenje dostaviti ovrhovoditelju, što je u ovom predmetu i učinjeno.
6.4. Stoga ovrhovoditelju u vezi s pribavljanjem klauzule pravomoćnosti i ovršnosti nije niti nastao stvarni trošak. Posljedično, navedeni trošak nije bio potreban za provedbu predmetne ovrhe te se ne može priznati ovrhovoditelju, imajući u vidu odredbu čl. 14. st. 4. OZ, prema kojoj ovrhovoditelj ima pravo zahtijevati isključivo naknadu onih troškova koji su mu bili potrebni za ovrhu, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud.
7. Slijedom navedenoga, sukladno čl. 380. t. 2. ZPP odlučeno je kao pod točkom I. izreke.
8. Zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška sastava žalbe je odbijen na temelju čl. 166. st. 1. ZPP, u svezi čl. 154. st. 1. i čl. 381. ZPP, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove odluke.
U Zagrebu 16. veljače 2026.
Sutkinja:
Gordana Bošković Majerović
