REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-1073/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca: Marije Sošić, kao predsjednice vijeća, Igora Rakića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Helene Poropat kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Miličeviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Miličević i Šupuković d.o.o. Zagreb, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćnicama ŽT, Tamari Stanić Sertić i Ivani Štih, odvjetnicama u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-476/2022-21 od 17. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 16. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-476/2022-21 od 17. svibnja 2024. u pobijanom dijelu točke I. izreke kojim je tužitelju dosuđena glavnica preko iznosa od 1.324,48 eura do ukupno dosuđenih 1.924,48 eura s pripadajućim zateznim kamatama, kao i u pobijanom dijelu točke III. izreke kojim je tužitelju dosuđen parnični trošak preko iznosa od 900,00 eura do ukupno dosuđenih 1.821,30 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.924,48 eura s pripadajućim zateznim kamatama koje na iznos od 1.526,31 eura teku od 4. prosinca 2021. do isplate, a na iznos od 398,17 eura teku od 22. studenog 2022. do isplate (točka I. izreke). S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva, koji se odnosi na zatezne kamate koje na iznos od 398,17 eura teku od 4. prosinca 2021. do 21. studenog 2022., tužitelj je odbijen (točka II. izreke). Tužitelju je dosuđen parnični trošak u iznosu od 1.821,30 eura s pripadajućim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 17. svibnja 2024. do isplate (točka III. izreke).

2. Navedenu presudu pravodobnom i dopuštenom žalbom djelomično pobija tuženik u odluci o glavnoj stvari (točka I. izreke) preko nespornog iznosa od 1.324,48 eura do ukupno dosuđenih 1.924,48 eura, kao i u odluci o parničnom trošku (točka III. izreke) preko nespornog iznosa od 900,00 eura do ukupno priznatih 1.821,30 eura, sve zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 11. i 12. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) i onih iz članka 354. stavka 1. u vezi s člancima 190. i 191. ZPP-a. Osporava visinu tužitelju priznate naknade neimovinske štete (preko nespornog dijela), kao i priznati tijek zateznih kamata na dosuđene iznose neimovinske i imovinske štete, koji da je valjalo odrediti tek od dana presuđenja. U odnosu na parnične troškove, smatra da su tužitelju neopravdano priznati troškovi vansudskog odštetnog zahtjeva i obrazloženog podneska od 4. srpnja 2022., kao i da je prvostupanjski sud primijenio nemjerodavne odredbe odvjetničke Tarife o vrijednosti boda za zastupanje. Žalbeni je prijedlog tuženika preinačiti prvostupanjsku presudu u smislu žalbenih navoda, podredno ju ukinuti u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje troškove žalbe.

3. Sa žalbom tuženika postupljeno je u skladu s odredbom članka 359. ZPP-a.

3.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet spora je konačno postavljeni zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete te imovinske štete na ime tuđe njege i pomoći, nastale kao posljedica prometne nesreće koja se dogodila 1. lipnja 2021. u Jelkovcu, a koju je prouzrokovao osiguranik tuženika naletom na bočni dio vozila kojim je upravljao tužitelj.

6. Prvostupanjski sud je prihvatio konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja, osim u manjem dijelu sporednog potraživanja - zateznih kamata, u bitnome s obrazloženjem da je dopuštanje preinake tužbe - povišenjem tužbenog zahtjeva nakon provedenog vještačenja u tijeku glavne rasprave - bilo dopušteno i svrsishodno u smislu članka 190. stavaka 2. i 3. ZPP-a, zatim da osnovanost visine tužbenog zahtjeva proizlazi iz provedenog vještačenja, na koje stranke nisu imale primjedbi, kao i posebnih okolnosti konkretnog slučaja, te da tužitelju imaju pripasti zatezne kamate na priznate iznose naknade štete od podnošenja odštetnog zahtjeva, osim u pogledu preinačenog (povišenog) dijela glavnice u tijeku glavne rasprave, u odnosu na koji dio zatezne kamate imaju teći od dana preinake.

7. Ispitavši pobijani dio presude u granicama žalbenih navoda tuženika, pazeći pritom po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava (osim u odnosu na odluku o troškovima postupka) i na zakonom propisane bitne povrede odredaba parničnog postupka (članak 365. stavak 2. ZPP-a), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjska presuda, u pobijanom dijelu, pravilna i zakonita.

8. U ovoj fazi postupka, s obzirom na žalbene navode tuženika, nisu sporni osnova ni visina tražbine tužitelja do iznosa od 1.324,48 eura, kao ni visina parničnih troškova dosuđenih tužitelju do iznosa od 900,00 eura. U tom, žalbom nepobijanom dijelu, prvostupanjska presuda je postala pravomoćna pa nije predmetom ispitivanja od strane ovog drugostupanjskog suda.

8.1. Sporni jesu tužitelju više dosuđeni iznosi naknade štete i parničnih troškova, kao i tužitelju priznati tijek zateznih kamata na dosuđene iznose neimovinske i imovinske štete.

9. U prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a).

9.1. Prvostupanjska presuda nema ni nedostataka zbog kojih se njena pravilnost ne bi mogla ispitati, s obzirom na to da je izreka pobijane presude dovoljno jasna, a prvostupanjski sud je u obrazloženju naveo valjane, jasne i dostatne razloge u pogledu dosude, tuženiku spornog, iznosa neimovinske štete, kao i u pogledu određivanja tijeka zateznih kamata na priznate iznose neimovinske i imovinske štete. Na isti način je prvostupanjski sud obrazložio svoju odluku o dopuštanju preinake tužbe, povećanjem tužbenog zahtjeva nakon provedenog vještačenja u tijeku glavne rasprave, slijedom čega, suprotno žalbenim navodima tuženika, nije počinjena apsolutno bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

9.2. Dopuštanjem preinake djelomičnim povećanjem tužbenog zahtjeva u tijeku glavne rasprave, prvostupanjski sud također nije počinio bitnu povredu iz članka 354. stavka 1. u vezi s člancima 190. i 191. ZPP-a, kao ni onu iz članka 354. stavka 2. točke 12. ZPP-a, s obzirom na to da tužitelj, do provedenog vještačenja, nije mogao točno odrediti svoj tužbeni zahtjev, što se ne može pripisati njegovoj krivnji. I prema shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, takva preinaka je, unatoč protivljenju tuženika, bila svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama (članak 190. stavci 2. i 3. ZPP-a), cijeneći posebice činjenicu da je utemeljena na istoj činjenično- pravnoj osnovi o kojoj se raspravljalo u tijeku postupka. Suprotna sudska praksa, na koju se u žalbi poziva tuženik, utemeljena je na procesnim odredbama koje su bile mjerodavne do uvođenja sadašnjeg stavka 2. u članak 190. ZPP-a, odnosno do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 70/19).

10. Prvostupanjski sud je, na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio i materijalno pravo prilikom odmjeravanja visine neimovinske štete.

10.1. Člankom 1100. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje: ZOO) propisano je da će sud, u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema (stavak 1.). Sud će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom (stavak 2.).

10.2. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je, uz nalaz i mišljenje vještaka, valjano i cjelovito cijenio specifične okolnosti koje u konkretnom slučaju opravdavaju visinu, tužitelju dosuđene, neimovinske štete, što je valjano obrazloženo u točki 25. prvostupanjske presude, pa takve okolnosti, koje u bitnome nisu ni sporne među parničnih strankama, u cijelosti prihvaća i ovaj sud kao pravilne i valjano obrazložene. Naime, sagledavajući u njihovoj ukupnosti intenzitet i trajanje fizičkih bolova i straha koje je pretrpio tužitelj, zatim vrstu zadobivenih ozljeda (trzajna povreda vrata i natučenja lijevog ramena, prsišta i kuka), zaostalo smanjenje životne aktivnosti kod tužitelja (1-2%), a posebice cijeneći tužiteljevu mlađu dob u trenutku nesreće (19 godina) – što pretpostavlja da će veći dio života trpjeti trajne posljedice, kao i trajanje liječenja i pritom pretrpljene nelagodnosti (RTG snimanja, specijalistički pregledi, fizikalne terapije, nošenje ovratnika, potreba mirovanja, uzimanja analgetika i sl.) te najzad i svrhu koju ima dosuda naknade neimovinske štete – to je ocjena ovoga suda da je prvostupanjski sud pravilno tužitelju odmjerio naknadu neimovinske štete u iznosu od 2.322,49 eura.

10.2.1. Prilikom odmjeravanja visine neimovinske štete ne treba zanemariti ni značajnu inflaciju te rast potrošačkih cijena do kojih je došlo od zadnjeg usklađenja Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda RH u lipnju 2020. godine. Naime, prema javno dostupnim podacima Državnog zavoda za statistiku (https://web.dzs.hr/calcinfl.htm), samo inflacija je od podnošenja odštetnog zahtjeva u prosincu 2021. do presuđenja u svibnju 2024. iznosila 19,8%.

10.2.2. Pribrajajući, tako odmjerenom iznosu neimovinske štete, nesporni iznos imovinske štete od 265,60 eura te oduzimajući iznos od 663,61 eura koji je tuženik vansudski isplatio tužitelju, pravilno je prvostupanjski sud tužitelju dosudio ukupan iznos od 1.924,48 eura, slijedom čega se žalbeni navodi tuženika u tom smislu ukazuju neosnovanima.

11. Prvostupanjski sud je valjano i logično obrazložio, a što je u suglasju i s ostalom dokumentacijom u spisu, da je liječenje tužitelja okončano 24. rujna 2021., a ne 24. rujna 2022. kako je to omaškom navedeno u nalazu i mišljenju vještaka (točka 23. obrazloženja), pa s obzirom da je liječenje završeno prije podnošenja vansudskog odštetnog zahtjeva 3. prosinca 2021., to je prvostupanjski sud, pravilnom primjenom članka 12. stavka 4. mjerodavnog Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 – dalje: ZOOP), koji je u predmetnom slučaju primjenjiv na temelju članka 45. Zakona o izmjenama i dopunama ZOOP-a („Narodne novine“ broj: 155/23), ispravno tužitelju priznao zateznu kamatu na početno utuženi iznos prema danu podnošenja odštetnog zahtjeva (stranica 11 spisa), po stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. ZOO-a za „ostale odnose“. S druge strane, u odnosu na preinačeni (povišeni) dio tužbenog zahtjeva, prvostupanjski sud je pravilno tužitelju dosudio zateznu kamatu prema danu kada je takva preinaka izvršena, s obzirom na to da tuženik ne može biti u zakašnjenju u odnosu na preinačeni (povišeni) dio tužbenog zahtjeva prije nego li je isti uopće postavljen.

11.1. Tuženik neosnovano prigovara i tome da je zateznu kamatu na priznati iznos imovinske štete s osnove tuđe njege i pomoći trebalo tužitelju dosuditi tek od dana presuđenja, imajući pritom u vidu ne samo odredbu članka 12. stavka 4. ZOOP-a, već i činjenicu da satnica koju je primijenio prvostupanjski sud (3,32 eura), prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, odgovara iznosu satnice u vrijeme pružanja takve nemedicinske pomoći i njege, odnosno u vrijeme nastanka štete, pa nema razloga da se zatezna kamata na iznos imovinske štete tužitelju dosudi tek od dana presuđenja.

12. Pravilna je i odluka o parničnim troškovima, kako u osnovi (članak 154. stavak 5. ZPP-a) tako i u visini (članak 155. ZPP-a). Pritom je prvostupanjski sud ispravno tužitelju priznao troškove odštetnog zahtjeva (stranice 11-12 spisa), kao opravdanog troška u povodu parnice (članak 151. stavak 1. ZPP-a), te obrazloženog podneska od 4. srpnja 2022. (stranice 34-38 spisa) koji je, kao odgovor na iscrpne navode tuženika iz odgovora na tužbu, podnesen pravovremeno prije održavanja pripremnog ročišta od 19. rujna 2022.

12.1. Prvostupanjski sud je pri odmjeravanju parničnih troškova pravilno primijenio vrijednosni bod (2,00 eura) iz Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 - dalje: Tarifa) koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima, što je u skladu kako sa stajalištima Vrhovnog suda RH (npr. Rev- 562/2024) tako i s presudom Visokog upravnog suda RH broj Usoz-55/2024-21 od 18. srpnja 2025. („Narodne novine“ broj: 107/25) koja je potvrdila zakonitost Tbr. 52. stavka 3. Tarife iz kojeg proizlazi da, kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

13. Iz svega navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud u zakonito provedenom parničnom postupku, na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo, kako u pogledu pobijanog dijela odluke o glavnoj stvari tako i u odluci o parničnim troškovima, pa je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a valjalo odlučiti kao u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.

15. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe nije osnovan iz razloga što on s podnesenom žalbom nije uspio (članak 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a), pa je odlučeno kao u točki II. izreke ove drugostupanjske presude.

U Puli-Pola 16. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Marija Sošić