Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-73/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sutkinji Slavici Garac, u pravnoj stvari tužitelja IE /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], kojeg zastupa Davor Pavičić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Pavičić & Partneri d.o.o. sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika trgovačkog društva, HP – Hrvatska pošta d.d. /OIB: 87311810356/ sa sjedištem u [adresa], kojeg zastupa JE, dipl. iur, zaposlenica, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1058/2023-33 od 23. prosinca 2025., nadnevka . 16. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1058/2023-33 od 23. prosinca 2025. pod stavkom I. izreke i dijelu stavka III. izreke, u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak prvostupanjskog postupka u iznosu od 996,25 eura sa zateznim kamatama od 23. prosinca 2025. do isplate.

II. Preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 1058/2023-33 od 23. prosinca 2025. u dijelu stavka III. izreke, u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju daljnji iznos od 209,08 eura na ime troška prvostupanjskog postupka (preko iznosa od 996,25 eura do iznosa od 1.205,33 eura) sa zateznim kamatama i sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu daljnjeg iznosa od 209,08 eura na ime troškova prvostupanjskog postupka sa zateznim kamatama od 23. prosinca 2025. do isplate.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju s osnove imovinske štete (izgubljene zarade) iznos od 304,88 eura sa zateznim kamatama tekućim na iznos od: 89,55 eura od 15. siječnja 2023.; 65,54 eura od 15. ožujka 2023.; 66,36 eura od 15. svibnja 2023.; 83,43 eura od 15. srpnja 2023., sve do isplate (stavak I. izreke) i naknaditi parnični trošak u iznosu od 1.205,33 eura sa zateznim kamatama od 23. prosinca 2025. do isplate (stavak III. izreke).

Odbijen je zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 0,62 eura na ime naknade imovinske štete (stavak II. izreke).

2. Protiv presude pod stavkom I. i III. izreke žali se tuženik pozivom na žalbene razloge iz odredbe članka 353. stavka 1. ZPP-a[1] . Predlaže preinaku ili ukidanje pobijanog dijela prvostupanjske presude slijedom žalbenih navoda i neodređeno zahtijeva trošak žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Ispitivanjem prvostupanjske presude u pobijanom dijelu nisu utvrđene bitne povrede odredba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. u vezi s člankom 457. ZPP-a). Tuženik, osim što se poziva na žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka ne navodi povrede i propuste prvostupanjskog suda koje bi imale značaj apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

6. Budući da se u sporovima male vrijednosti kakav je i predmetni (članak 458. stavak 1. ZPP-a) presuda ili rješenje kojima se završava spor ne može pobijati žalbom zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, niti relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka (članak 467. stavak 1. ZPP-a), to žalbeni navodi koje tuženik veže za te razloge nisu razmatrani.

7. Materijalno pravo je pravilno primijenjeno (osim djelomično u odluci o troškovima).

8. Naime, prema pravilima o odgovornosti i naknadi štete u odnosu radnika i poslodavca (članak 111. stavak 1. ZR-a[2] , članak 25. stavak 1. ZZR-a ) poslodavac je dužan naknaditi radniku štetu po općim propisima obveznog prava.

9. Općim propisima o popravljanju štete sadržanim u ZOO-a[4] između ostalog je propisano da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala (članak 1085. stavak 1.), a ako uspostava prijašnjeg stanja ne

1 Zakon o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., u daljnjem tekstu: ZPP-a)

2 Zakon o radu (Narodne novine, broj: 93/2014., 127/2017., 98/2019., 151/2022., 46/2023., 64/2023.) 3 Zakon o zaštiti na radu (Narodne novine broj: 71/2014., 118/2014., 154/2014., 94/2018., 96/2018.) 4 Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023., u daljnjem tekstu: ZOO-a)

otklanja štetu da je odgovorna osoba dužna dati naknadu u novcu (članak 1085. stavci 2. - 4.), da će sud uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzrokovanja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se materijalna situacije oštećenog dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja (članak 1090.), među kojoj je i naknada imovinske štete po osnovi izgubljena zarada zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad za vrijeme bolovanja, obveza koje može biti utvrđena / dosuđena kao jednokratna naknada (članak 1095. stavak 1.) ili kao renta (članak 1095. stavak 2.).

10. Iz rezultata izvedenog dokaza medicinskim vještačenje proizlazi da je bolovanje tužitelj u prosincu 2022., veljači, travnju i lipnju 2023. u uzročnoj vezi sa nezgodom na radu od 10. ožujka 2011. (izloženosti tužitelja razbojstvu na radnom mjestu), u omjeru od 25% (u preostalom omjeru razlog bolovanja, u istom razdoblju su druge bolesti tužitelja), a iz rezultata izvedenog dokaza financijskim vještačenjem da razlika između naknade za bolovanje i 25% bruto plaća koje bi tužitelj ostvario radom da nije bio na bolovanju zbog ozljede na radu, iznosi ukupno 304,88 eura, odnosno za prosinac 2022. - 89,55 eura, siječanj 2023. - 65,54 eura, ožujak 2023. - 66,36 eura i svibanj 2023. - 83,43 eura.

11. Prema tome, kako je to u biti zaključio i prvostupanjski sud, o pitanju obujma popravljanja štete u slučajevima u kojima radnik od poslodavca potražuje naknadu štete s osnova izgubljene zarade u visini razlike između naknade za bolovanje koju je radnik primao i bruto plaće koju bi ostvario da je radio, a što jest slučaj u predmetnom postupku, radnik ima pravo na naknadu razlike u bruto iznosu jer se tek isplatom navedenog punog iznosa ostvaruje njegovo pravo na naknadu štete po osnovi izgubljene zarade (članak 1090. ZOO-a). Zaključak prvostupanjskog suda je podudaran i sa pravnim shvaćanjima iskazanim u više odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske po istom pravnom pitanju (presuda broj Rev-3068/2018-2 od 28. kolovoza 2018. i druge odluke).

12. Stoga, nije u pravu tuženik kada tvrdi da je po prvostupanjskom sudu materijalno pravo pogrešno primijenjeno, a što je odraz njegovog pogrešnog stava da je prvostupanjski sud trebao zahtjev tužitelja promatrati u skladu s odredbom članka 1046. ZOO-a (istovjetno i članak 155. ZOO-a/1991 na koji se poziva) – "u svijetlu izmakle koristi", a ne kao naknadu plaća (što i nije, već kao naknadu imovinske štete po osnovi gubitka na zaradi zbog djelomične nesposobnosti za rad kao posljedici ozljede na radu), nastavno čemu tužitelju ne bi pripadalo pravo između potencijalne neto i bruto plaće, i kamate na bruto iznose.

13. Međutim, djelomično opravdano tuženik osporava odluku o troškovima zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

13.1. Za odluku o troškovima mjerodavna je odredba članka 154. stavaka 2. ZPP-a prema kojoj stranci koja je uspjela u parnici u većem dijelu pripada pravo na trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku (člankom 155. stavak 2. ZPP-a i OT[5] ) i drugi troškovi koji su bili potrebni u vođenju parnice (članak 155. stavak 1. ZPP-a), a ne

5 Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/2023., u daljnjem tekstu: OT)

odredba članka 154. stavka 5. ZPP-a na koju se pozvao prvostupanjski sud (neuspjeh tužitelja sa 15,93% svog zahtjeva iz tužbe nije neznatan).

13.2. Tužitelj je u predmetnoj parnici uspio sa 84,07% (osnova 100% + visina 68,13% = 168,13% : 2 = 84,07%), a tuženik 15,93%. Tuženik koji je u manjem dijelu uspio u parnici je dužan naknaditi tužitelju razmjerni dio troškova (84,07% - 15,93% = 68,14%) na ime nagrade za zastupanje po punomoćniku odvjetniku, koji iznosi 447,17 eura (68,14% od 656,25 eura).

13.3. Kako je tužitelj na ime naknade imovinske štete po osnovi izgubljene zarade u tužbi postavio zahtjev za isplatu iznosa od 447,48 eura, a u konačnici sa tim zahtjevom uspio sa osnovom u cijelosti i visinom 68,13% (304,88 eura), to se ne može prihvatiti stav tuženika da je tužitelj uspio u postupku samo sa 25% svog potraživanja, koji pogrešno veže sa činjenicom utvrđenog omjera uzročno posljedične veze, očito ispuštajući iz vida da je dužnost naknade troškova samostalna imovinskopravna obveza.

13.4. Pod točkom 27. obrazloženja prvostupanjske presude su navedene radnje i podnesci, i za svaku od radnji i podnesaka pripadajuću nagrada na ime zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku prema mjerodavnoj OT pa se i u tom dijelu žalbeni navodi tuženika ocjenjuju promašenim.

14. Dakle, tužitelju na ime zastupanja po punomoćniku odvjetniku pripada nagrada u iznosu od 447,17 eura i neovisno o uspjehu u parnici iznos od 549,08 eura na ime podmirenih troškova izvođenja dokaza medicinskim i financijsko računovodstvenim vještačenje, s obzirom da bez činjenica utvrđenih izvođenjem tih dokaza nije bilo moguće donijeti meritornu odluku, ili ukupan iznos od 996,25 eura, koji je tuženik dužan naknaditi tužitelju (članak 154. stavak 2. ZPP-a) sa zateznim kamatama od 23. prosinca 2025. (donošenja odluke o troškovima) do isplate (članak 151. stavak 3. ZPP-a, članak 29. stavak 1., 2/2., 7. i 8. ZOO-a).

15. Materijalno pravo je pogrešno primijenjeno u odluci o troškovima za daljnji iznos od 209,08 eura (preko iznosa od 996,25 eura do iznosa od 1.205,33 eura).

16. Zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe i pod pretpostavkom da je određeno postavljen (članak 164. stavak 1. ZPP-a) bio bi odbijen jer tuženik nije uspio sa žalbom u odnosu na osporavanu odluku o glavnom tužbenom zahtjevu (članak 154. stavak 1. u vezi s člankom 35. ZPP-a).

17. Iz navedenih razloga je odlučeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a za stavak I., članak 373. točka 3. ZPP-a za stavak II., članak 166. stavak 1. ZPP-a za stavaka III., a sve u vezi s člankom 457. ZPP-a).

U Zagrebu 16. veljače 2026.

Sutkinja:

Slavica Garac