K-667/2025-16

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji Lovrenki Kovačić Bućan, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Jelene Galić, kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv optuženika ČV, zbog počinjenja kaznenog djela protiv javnog reda – nasilničkim ponašanjem – djelo opisano po članku 323. a stavcima 1. i 2. Kaznenog zakona (“Narodne novine” broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 144/22., 114/23., 36/24.; u daljnjem tekstu: KZ/11) a kažnjivo po članku 323. a. stavku 2. KZ/11 te kazneno djelo protiv imovine – oštećenjem tuđe stvari – djelo opisano i kažnjivo po članku 235. stavku 1. KZ/11, u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu pod poslovnim brojem KO-DO-349/2025 od 3. travnja 2025., nakon javne rasprave održane dana 10. veljače 2026. u prisutnosti zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u Splitu Anje Adamović, optuženika i njegovog branitelja Željka Vrdoljaka, odvjetnika u Splitu, dana 13. veljače 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

OPTUŽENIK ČV, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin UV i ŠV rođene Č, rođen **.**.1983. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, autolimar, pismen, sa završnom SSS, zaposlen kao iznajmljivač i vozač taksija, sa mjesečnim primanjima cca 1.000,00 eura, neoženjen, bez djece, srednjeg imovnog stanja, bez vojnog čina, neodlikovan, neosuđivan,

A)

k r i v  j e

I. što je 26. studenog 2024., oko 17:00 sati u Splitu, u „parku za pse“ u ulici Mažuranićevo šetalište bb, pristupio svojoj bivšoj djevojci MV koja je tu šetala psa te joj je uzeo povodac za psa i od nje zatražio da mu preda svoj mobitel, a kada je imenovana to odbila učiniti, na drzak i nasilan način pretražio ju je tako što ju je tresao kojom prilikom joj je pokidao „điletin“, da bi u jednom trenutku kod MV pronašao a potom i uzeo njezin mobitel marke „Samsung Galaxy S24“ s pripadajućom SIM karticom pozivnog broja: [broj SIM kartice], koji joj je odbio vratiti, iako je to tražila od njega u više navrata, a nakon što se nakratko udaljio od MV, s tla je uzeo dvije prazne staklene pivske boce, ponovo joj se približio držeći boce u rukama koje je potom razbio sebi o glavu, koja scena je kod MV izazvala tjeskobu i strah za njen život, da bi nakon par trenutaka ispred nje na tlo bacio povodac za psa, nakon čega se udaljio u prisutnosti svoga oca UV koji je u međuvremenu pristupio u predmetni park, istovremeno poručivši MV zapovjednim glasom da ide sa njim popiti piće, da se obavezno spusti, što MV od straha za svoj život nije htjela učiniti, kojim postupanjem je imenovana na javnom mjestu dovedena u ponižavajući položaj,

II. dakle, nasiljem iživljavanjem i osobito drskim ponašanjem na javnom mjestu drugog doveo u ponižavajući položaj, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi

III. čime je počinio kazneno djelo protiv javnog reda – nasilničkim ponašanjem - djelo opisano i kažnjivo po članku 323. a stavcima 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 144/22., 36/24.; u daljnjem tekstu KZ/11) a kažnjivo po članku 323. a stavku 2. KZ/11

IV. Na temelju članka 323. a stavka 2. KZ/11, optuženik se

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci,

V. Nakon toga mu se na temelju članka 56. KZ/11, izriče

u v j e t n a  o s u d a

na način da se optuženiku kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci neće izvršiti ako optuženik u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini neko novo kazneno djelo.

VI. Na temelju članka 70. KZ/11 optuženiku se

i z r i č e

sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana

koja može trajati do isteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude a najdulje dvije godine, a izvršavat će se u u zdravstvenoj ustanovi ili u pravnoj osobi ili kod fizičke osobe specijalizirane za otklanjanje nasilničkog ponašanja pod uvjetima određenim posebnim propisom.

VII. Na temelju članka 70. stavka 4. KZ/11 sud će o ovoj presudi obavijestiti nadležno tijelo za probaciju radi daljnjeg postupanja propisanog posebnim zakonom i na temelju tog zakona donesenim podzakonskim propisima.

VIII. Na temelju članka 58. stavak 5. KZ/11 uvjetna osuda može se opozvati i odrediti izvršenje izrečene kazne, ako optuženik bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom izrečenom uz uvjetnu osudu.

IX. Na temelju članka 148. st. 1. u svezi članka 145. stavka 2. točaka 1. i 6. Zakon o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11.

- službeni pročišćeni tekst, 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25.; u daljnjem tekstu ZKP/08) dužan je optuženik naknaditi trošak kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 800,00 EUR (osamsto eura) od čega iznos od 651,00 EUR (šesto pedeset jedan euro) predstavlja trošak pisanog psihijatrijskog Nalaza i mišljenja od 27. siječnja 2025. izrađenog od stalnog sudskog vještaka za psihijatriju Nikole Sikirice, iznos od 105,00 eura (sto pet eura) predstavlja trošak usmenog nalaza i mišljenja sudske istog vještaka danog 18. prosinca 2025., te iznos od 44,00 EUR (četrdeset četiri eura) koji iznos predstavlja paušalnu svotu, sve ovo je dužan platiti u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

B)

Na temelju članka 452. točke 3. ZKP/08.

odbija se optužba

I. da bi 26. studenog 2024., oko 17:00 sati u Splitu, u „parku za pse“ u ulici Mažuranićevo šetalište bb, po izlasku iz parka, predmetni mobitel „Samsung Galaxy S24“ hotimice bacio o betonski zid i tako oštećen ponio sa sobom, te je MV pričinjena materijalna šteta u iznosu od 1.100,00 eura,

pa da je time počinio kazneno djelo protiv imovine - oštećenjem tuđe stvari - djelo opisano i kažnjivo u članku 235. stavku 1. KZ/11.

II. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08, u odnosu na kazneno djelo iz dijela B) izreke presude, troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08, te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Dana 4. travnja 2025. zaprimljena je optužnica Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj KO-DO-349/2025 od 3. travnja 2025. podignuta protiv optuženika ČV zbog počinjenja kaznenog djela protiv javnog reda – nasilničkim ponašanjem – djelo opisano i kažnjivo po članku 323. a stavak 1. i 2. KZ/11., a kažnjivo po članku 323. a stavku 2. KZ/11. te kazneno djelo protiv imovine – oštećenjum tuđe stvari – djelo opisano i kažnjivo po članku 235. stavku 1. KZ/11 sve u svezi članka 51. KZ/11. Prilikom donošenja presude sud je izmijenio činjenični opis djela na način da je izostavio dio "zavlačio joj je ruku ispod majice, kojom prilikom je pokidao grudnjak" s obzirom da ovo sužavanje činjeničnog opisa ne ide u štetu optuženika.

2. Na raspravi održanoj dana 23. rujna 2025., a na temelju članka 416. ZKP/08 optuženik je pozvan da se izjasni o tome kakav stav zauzima prema optužnici, nakon čega je izjavio da se ne smatra krivim za kaznena djela koja mu se stavljaju na teret. Priznao je imovinskopravni zahtjev te je u dogovoru sa oštećenicom i svojim braniteljem, na ime imovinskopravnog zahtjeva, oštećenici kupio mobitel kojeg joj je i predao na raspravi, nakon čega je oštećenica odustala od imovinskopravnog zahtjeva. Na temelju članka 417. a stavak 5. ZKP/08 optuženik je iznio svoju obranu na kraju dokaznog postupka.

3.1. Na temelju članka 430. ZKP/08 u dokaznom postupku provedeni su dokazi čitanjem, pregledavanjem isprava i reproduciranjem snimki i to: Nalaz i mišljenje o provedenom psihijatrijskom vještačenju okrivljenika po stalnom sudskom vještaku Nikoli Sikirici, dr. med. (list 56-65 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedokinje – žrtve MV na dokaznom ročištu pred sucem istrage Županijskog suda u Splitu broj: Kir-1910/2024-4 od 21. ožujka 2025. (list 73-75 spisa).

3.2. Na raspravi provedeni su slijedeći dokazi: ispitivanje svjedokinje – žrtve MV (list 132 spisa), ispitivanje stalnog sudskog vještaka dr. Nikole Sikirice (list 143 spisa), ispitivanje svjedoka UV (list 144-145 spisa).

3.3. Drugih dokaznih prijedloga nije bilo kao ni primjedbi na izvedene dokaza pa su pregledani Potvrda Odjela za prekršajne evidencije i Uvjerenje Odjela za kaznene evidencije, obje od 18. prosinca 2025.

3.4. Prije završetka dokaznog postupka ispitan je optuženik te je pregledan zapisnik o ispitivanju osumnjičenog ČV po čl. 208.a Zakona o kaznenom postupku Policijske uprave splitsko - dalmatinske, II. Policijske postaje Split s DVD snimkom, broj: K-1132/24 od 29. studenog 2024. (list 29-31 spisa), zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenog ČV s DVD snimkom od 30. studenog 2024. (list 40-45 spisa).

4. Optuženik je u svojoj obrani naveo da nije počinio kaznena djela navedena u optužnici, on i žrtva su se prepirali "bez veze" oko poziva na telefon. Nije bilo guranja ni natezanja, od fizičkog kontakta kojeg su imali jedino je bilo to što je optuženik žrtvi napipao džepove tražeći svoj mobitel. Nije mu bila namjera razbiti mobitel, on se slučajno razbio.

5.1. U završnom govoru zastupnica optužbe je na temelju članka 444. ZKP/08 iznijela svoju ocjenu dokaza izvedenih na raspravi. U odnosu na kazneno djelo oštećenja tuđe stvari koje se optuženiku stavlja na teret optužnicom, obzirom da se radi o kaznenom djelu koje se progoni po prijedlogu, a oštećenica je tijekom rasprave, a nakon što je optuženik istoj kupio novi mobitel i time naknadio prouzročenu štetu povukla prijedlog za kazneni progon, predlaže se u tom dijelu donijeti odbijajuću presudu. Što se tiče kaznenog djela nasilničkog ponašanja, nakon provedenog dokaznog postupka smatra nedvojbeno utvrđenim kako je optuženik počinio predmetno kazneno djelo na način kako ga se to tereti optužnicom. Naime, iz obrane optuženika, iskaza oštećene – žrtve te iskaza ispitanog svjedoka UV nedvojbeno proizlazi kako je predmetne prigode između žrtve i optuženika došlo do verbalne prepirke, međutim optuženik i žrtva o tijeku događaja imaju različite verzije. Za istaknuti je kako je žrtva MV ispitana pred sucem istrage detaljno opisala inkriminirani događaj te je pri svom iskazu ostala i tijekom rasprave. Da bi njezin svjedočki iskaz trebalo cijeniti vjerodostojnim proizlazi iz činjenice da je ista čitavo vrijeme zapravo ne iskazuje svoju zainteresiranost za kazneni progon, čak niti da se optuženik kazne, ali unatoč tome ona nije odstupila od ranije danog iskaza niti išta dovodi u pitanje njezinu vjerodostojnost. Optuženik tvrdi kako kritične prigode, izuzev pretraživanja džepova žrtve nije došlo do fizičkog kontakta dok je žrtva kako pred sucem istrage tako i pred raspravnim sucem jasno navela da joj je optuženik pokidao grudnjak, a i njegov otac je rekao da je tijekom događaja optuženik žrtvu pretresao, iako nije detaljno opisao na što je točno mislio. Tijekom dokaznog postupka provedeno je psihijatrijsko vještačenje okrivljenika pa je tako stalni sudski vještak za psihijatriju dr. Nikola Sikirica u svom nalazu i mišljenju konstatirao kako je optuženik osoba s obilježjima graničnog i disocijalnog poremećaja ličnosti sa štetnom uporabom kanabinoida i drugih sredstava ovisnosti, prvenstveno kokaina, te je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio smanjeno ubrojiv u manjem stupnju. Vještak je mišljenja kako postoji opasnost od počinjenja sličnog ili istog kaznenog djela te je preporuka vještaka izricanje sigurnosne mjere obveznog psihosocijalnog tretmana. Stoga predlaže da sud optuženog ČV za počinjeno kazneno djelo nasilničko ponašanja proglasi krivim te mu izrekne kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci, a potom na temelju čl. 56. KZ/11 istome izrekne uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od jedne godine ne počini novo kazneno djelo. Prilikom odmjeravanja sankcije, sud bi olakotnim okolnostima na strani optuženika trebao cijeniti njegovu dosadašnju neosuđivanost, njegov odnos prema žrtvi nakon počinjenja djela, a posebno nezainteresiranost same žrtve za kazneni progon protiv njega, dok posebno izraženih otegotnih okolnosti ne nalazi. Respektirajući citirani nalaz i mišljenje o provedenog psihijatrijskom vještačenju optuženika predlaže se na temelju čl. 70. KZ/11 optuženiku izreći sigurnosnu mjeru obveznog psihosocijalnog tretmana.

5.2. U završnom govoru branitelj optuženika je naveo kako iz činjenica koje su utvrđene tijekom dokaznog postupka, iskaza svjedoka UV te iskaza oštećene predmetni događaj može se okvalificirati jedino kao remećenje javnog reda i mira, jer je bila riječ o svađi dviju osoba koje su u ljubavnoj vezi na javnom mjestu; to se može okvalificirati prekršajem, a nikako se ne može okvalificirati i navesti da je okrivljeni prema oštećenoj počinio nasilje, da se iživljavao, da se ponašao drsko, da je istu doveo u ponižavajući položaj, jer to nije točno, ono što je protupravno okrivljeni napravio, napravio je jedino u odnosu prema samom sebi, dok nikakvu agresiju koja bi prelazila nekakvo uobičajenu svađu dvije osobe koje su u vezi nije iskazao. Stoga se traži donijeti oslobađajuću presudu, a samim tim nema ni mjesta primjeni predložene sigurnosne mjere.

5.3. Optuženik se složio sa završnim govorom svog branitelja.

6. Nije sporno da je dana 26. studenog 2024. u 17:00 sati u parku za pse došlo do prepirke između optuženika i MV i da je dijelu događaja prisustvovao otac optuženika UV, sporno je je li došlo do međusobnog kontakta kako je opisano u optužnici, je li optuženik razbio boce sebi o glavu, je li zapovjedio MV da ide popiti piće s njim i njegovim ocem.

7.1. Optuženik je u svojoj obrani na raspravi naveo kako mu je žao što se ovo sve dogodilo, bacio je mobitel i to se više nikada neće ponoviti. Nije baš bilo onako kako je navedeno u optužnici. Nije bilo natezanja i guranja. On i žrtva su se prepirali, no nije bilo guranja ni natezanja. On je tražio svoj mobitel i u tom metežu je uzeo njen mobitel i bacio ga je, no kako je u blizini bio zidić ekran mobitela, odnosno rub mobitela je dirnuo taj zid te se ekran razbio. Mobitel je i dalje bio u funkciji. Njegov mobitel je bio u blizini u grmlju, ne može se sjetiti je li ga žrtva tu bacila ili je njemu slučajno ispao prilikom svađe koja je trajala oko pola sata. Svađali su se "bez veze" oko poziva na telefon. Naime, njegov mobitel je bio isključen, a očekivao je poziv svoga oca koji se uputio iz Sinja a kojem je trebao dati novac.

7.2. Optuženik je pozvao majku kada je otac došao, pozvao ju je preko očevog mobitela te je majka prijavila ovaj događaj policiji.

7.3. Jedini fizički kontakt između optuženika i žrtve je taj što joj je napipao džepove tražeći svoj mobitel. Nakon ovog događaja optuženik, žrtva i otac optuženika popili su piće i poslije su otišli svatko na svoju stranu.

7.4. U prethodnom postupku optuženik je naveo da se on i MV vole, da je događaj započeo u vrijeme dok je MV pričala s njegovom majkom na mobitel. I majka žrtve i maka optuženika su protiv njihove veze. Njegova majka je rekla ružnu riječ oštećenici, nije bila u pravu, a oštećenica je "puka" i rekla ih 1000. On nije razbio bocu od glavu već od pod samo da se one prestanu svađati. Njegov mobitel je bio u oštećenice, a on je uzeo njezin, uzeo joj ga je iz ruke, te joj je rekao da će joj ga vratiti kad ona vrati njegov mobitel ili će joj ga razbiti i kupiti novi. Njegov otac je pozvao njegovu majku na mobitel prilikom svađe. U park je došao po pozivu žrtve, koja mu je uzela mobitel. Otac je bio u parku skoro od početka događaja. Njegova majka je zvala policiju, a on ni sam ne zna zašto.

8.1. Svjedokinja žrtva MV navela je da ostaje pri svom iskazu kojeg je dala u prethodnom postupku. Prilikom naguravanja pokidan joj je đilet i dio grudnjaka. Optuženik je nije udario. U vrijeme događaja nije bila u vezi s optuženikom. Ne želi da se optuženik kazni, nema više straha od optuženika.

8.2. U prethodnom postupku žrtva MV navela je da je s optuženikom bila u vezi koju je prekinula 10-ak dana prije predmetnog događaja. Tog dana otišla je u park za psa, optuženik zna da ona tamo šeta psa, u park je došao vidno rastrojen, govorio je nerazumno ali je shvatila da je tvrdio da se ona spojila na njegov mobitel, nakon čega mu je ona rekla da to nije istina i da ode. On je uzeo povodac od njezinog psa, skinuo je psa sa njega, tako da nije mogla otići. Optuženik je od nje zahtijevao da mu preda njezin mobitel kojeg je držala u zadnjem džepu hlača, ona to nije htjela pa ju je optuženik počeo pretraživati, ona je tražila da prekine, počeo je rukama čupati njezin đilet (prsluk) na kojem su napukli džepovi od tog potezanja i uvlačenja ruku u džepove. Cijelo vrijeme je tražio da mu preda mobitel navodeći da se ona sa svojim mobitelom spojila na njegov, što nije istina. U jednom trenutku upio je uzeti njezin mobitel kojim je lupnuo u svoju glavu pa ga je bacio na pod i mobitel se razbio. Tada je došao optuženikom otac UV koji je govorio optuženiku da pusti žrtvu, nakon čega je optuženik uzeo žrtvin mobitel s poda te su optuženik i otac napustili park no prethodno je opet mobitelom lupino od zid, nakon čega se vratio uzeo dvije obližnje prazne boce pive, te razbio boce sebi o glavu. Tada je vratio povodac za psa a kad je opet krenuo napuštati park rekao joj je da mu se posli javi i da će joj on i njegov otac kupiti joj novi mobitel.

9.1. Stalni sudski vještak za psihijatriju dr. Nikola Sikirica dao je svoj pisani Nalaz i mišljenje od 27. siječnja 2025. u kojem je naveo da je optuženik osoba kod koje su prisutna određena obilježja graničnog i disociranog poremećaja ličnosti. Evidentirana je i štetna uporaba kanabinoida i drugih sredstava ovisnosti koji se u međunarodnoj klasifikaciji bolesti označavaju pod šifrom F 19.1. U vrijeme počinjenja djela optuženik je bio smanjeno ubrojiv u manjem stupnju. Postoji opasnost od počinjenja sličnog ili istog težeg kaznenog djela. Raspravno je sposoban te se preporuča izricanje mjere obveznog psihosocijalnog tretmana.

9.2. Na raspravi je sudski vještak iskazao da ostaje pri nalazu i mišljenju opisanom u točki 9.1. obrazloženja. Zaključak da su kod optuženika prisutna određena obilježja graničnog i disociranog poremećaja ličnosti donesen je nakon provedenog psihijatrijskog pregleda i kliničkog intervjua s okrivljenikom te uvidom u medicinsku dokumentaciju u informacijskom sustavu KBC-a Split. Karakteristike ta dva poremećaja ličnosti su niži prag tolerancije na frustraciju, te neprimjerena reakcija na objektivno neutralne egzogene podražaje a što je naveo u pisanom Nalazu i mišljenju. Psihosocijalni tretman je nešto što se uobičajeno preporuča kod ovakvih slučajeva, tj. kod kaznenih djela koja su učinjena u stanju smanjene ubrojivosti, a imaju obilježja nasilja.

10. Ispitan je svjedok UV (otac optuženika) koji je naveo da on svako malo dođe do kafića Ravel popiti kavu a taj dan je došao do parka kako bi svi zajedno popili kavu. Znao je da je optuženik u parku jer bi oni tu šetali svoje pse. Kada je došao oni su se svađali oko mobitela, dakle nije bio prisutan od početka svađe, optuženik je u svojoj ruci držao njen mobitel, nije imao svoj mobitel, žrtva ga je sakrila u grmlje. To je trajalo oko 40-ak minuta, on je nju "pritresao". Dok su se oni svađali, ona se dere, on se dere, "daj mi mobitel", svjedok je tih četrdeset minuta sjedio i pušio, čekao je da završe, nije ih se moglo zaustaviti. Kada je svađa završila, žrtva je izvadila iz grmlja mobitel optuženika i dala ga je optuženiku, nakon čega su svi otišli u kafić Ravel popiti kavu, žrtva je povela svog psa. Na kavi u kafiću Ravel svjedok joj je rekao "jesi li mu mogla odmah dati mobitel nego da se ja moram tu nervirati". Ne zna zašto je on držao njen mobitel u rukama, u parku, to mu nisu objasnili. Optuženik nije bio nasilan prema žrtvi , samo govorio "di je mobitel, di je mobitel" i "pipa" je tražeći mobitel. Žrtva u niti jednom trenutku nije tražila pomoć, samo je govorila da mora ići doma. Optuženik nije razbijao boce.

11. Na temelju članka 452. točke 3. ZKP/08 odbija se optužba da bi 26. studenog 2024., oko 17:00 sati u Splitu, u „parku za pse“ u ulici Mažuranićevo šetalište bb, po izlasku iz parka, predmetni mobitel „Samsung Galaxy S24“ hotimice bacio o betonski zid i tako oštećen ponio sa sobom, te je MV pričinjena materijalna šteta u iznosu od 1.100,00 eura, pa da je time počinio kazneno djelo protiv imovine

- oštećenjem tuđe stvari - djelo opisano i kažnjivo u članku 235. stavku 1. KZ/11. Na temelju članaka 452 točke 3. ZKP/08 sud će donijeti presudu kojom se optužba odbija s obzirom da nema prijedloga oštećenice (s obzirom da je ista u tijeku postupka namirena u iznosu svog imovinskopravnog zahtjeva pa je od istog odustala). Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08, u odnosu na kazneno djelo iz dijela B) izreke presude, troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08, te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

12.1. Nakon provedenog dokaznog postupka te ocjene svakog izvedenog dokaza posebno i svih izvedenih dokaza zajedno u međusobnoj povezanosti sud je utvrdio da je optuženik postupao upravo na način kako je to opisano u činjeničnom opisu izreke ove presude, a iz kojeg činjeničnog opisa proizlaze zakonska obilježja predmetnog kaznenog djela protiv javnog reda – nasilničkim ponašanjem - djelo opisano i kažnjivo po članku 323. a stavcima 1. i 2. KZ/11 a kažnjivo po članku 323. a stavku 2. KZ/11.

12.2. Na temelju članka 3. stavka 1. KZ/11 prema počinitelju primijenjen je zakon koji je bio na snazi u vrijeme kada je kazneno djelo počinjeno s obzirom da nije bilo promjena zakona koje bi bile blaže za počinitelja.

13. Sud je utvrdio činjenično stanje na temelju dokaza navedenih u točkama 3.1-3.4 obrazloženja, posebno na temelju iskaza žrtve MV te nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. Nikole Sikirice. Sud je detaljno analizirao vjerodostojnost iskaza žrtve MV te svjedoka UV kao i samog optuženika koje je povezao s vještačenjem dr. Nikole Sikirice.

14.1. Žrtva MV ostala je pri iskazu kojeg je dala u prethodnom postupku navela je da nije zainteresirana za kazneni progon. Njezin iskaz je logičan i dosljedan, osim u dijelu vezano za grudnjak, za kojeg je navela u prethodnom postupku da je oštećen dok je na glavnoj raspravi rekla a je malo oštećen. S obzirom na navedeno a i na činjenicu da je navela kako je optuženik nije uvlačio ruku ispod odjeće, taj dio iz činjeničkog opisa je izostavljen jer ide nije nedvojbeno utvrđeno da je grudnjak oštećen i koliko je oštećen , a ovakvo uređenje optuženice ide u prilog optuženiku. Dakle, iskaz žrtve ima minimalna odstupanja u detaljima irelevantnim za utvrđivanje pravno bitnih činjenica.

14.2. S druge pak strane iskazi optuženika i svjedoka UV su usmjereni prema istom cilju, a to je dovođenje optuženika u bolji položaj u ovom postupku . U bitnom su naveli da se radilo o običnoj svađi. Iskaz svjedoka UV nevjerodostojan je u dijelu u kojem navodi da optuženik nije u niti jednom momentu razbijao boce iz razloga što i optuženik i žrtva navode da je došlo do razbijanja boce odnosno boca, no optuženik navodi da je razbio bocu od pod jer je htio da prestane svađa koju su žrtva i majka optuženika vodile preko mobitela, a žrtva navodi da je optuženik razbio dvije pivske boce o svoju glavu. Također nevjerodostojan iskaz svjedoka UV i optuženika u dijelu u kojem navodi da su svi otišli popit kavu u kafić nakon navedenog događaja s obzirom da žrtva navodi da je išla doma (a i sam svjedok je naveo da je žrtva tokom cijele svađe govorila da mora ići doma), a nakon ovakvog događaja i nije logično da svi piju piće, pogotovo da o tom ne obavijeste majku optuženika, za koju navode da je bila pozvana putem mobitela tijekom ovog događaja a koja je i prijavila događaj policiji.

15. Životno je logički neodrživa teza da događaj iz optužnice se može tretirati kao obična svađa između dvoje ljudi ili eventualno prekršaj protiv javnog reda i mira. U slučaju u kojem optuženik duže vrijeme zahtjeva od žrtve da mu preda mobitel pri tome je pretražuje odnosno dira (a to su potvrdili i žrtva i svjedok i optuženik) ne radi se o svađi već o osobito drskom ponašanju i iživljavanju na javnom mjestu. Pri tome optuženik razbija žrtvin mobitel, što je nesporno, te dvije boce pive o svoju glavu. Pri tom sud smatra vjerodostojnim dio iskaza u kojem žrtva navodi da je optuženik razbio dvije prazne pivske boce sebi o glavu a ne optuženiku koji je naveo da je razbio bocu od pod, odnosno svjedoku koji je naveo da optuženik nije razbio nikakvu bocu prilikom događaja. Naime, žrtvin iskaz je dosljedan u svim detaljima, nije zainteresirana za kazneni progon optuženika, dok su iskazi optuženika i svjedoka proturječni u mnogim detaljima (točka 14.2. i 16. obrazloženja).

16. Optuženik je u raspravi naveo je da je čekao oca koji je krenuo iz Sinja i da mu je htio javit da je u parku, zato je i htio da mu žrtva vrati mobitel, a u u prethodnom postupku naveo je da je otac bio cijelo vrijeme tu. Ti dijelovi iskaza su u koliziji sami sa sobom ali i sa dijelom iskaza UV u kojem navodi da on ima običaj doći u kafić Ravel, da je htio popiti piće s njima te da ih je potražio u parku znajući da tamo šetaju pse. Dakle, optuženik nije ni trebao zvati oca koji, kao redoviti gost kafića Ravel, jer otac zna da, ako nije u kafiću, njegovo sin je u parku koji se nalazi u neposrednoj blizini kafića.

17. Nakon provedenog dokaznog postupka te ocjene svakog izvedenog dokaza posebno i svih izvedenih dokaza zajedno u međusobnoj povezanosti sud je utvrdio da je optuženik postupao upravo na način kako je to opisano u činjeničnom opisu izreke ove presude, a iz kojeg činjeničnog opisa proizlaze zakonska obilježja predmetnog kaznenog djela protiv javnog reda – nasilničkim ponašanjem.

18.1. U vrijeme počinjenja djela optuženik je bio smanjeno ubrojiv (obična smanjena uborjivost). Postupao je s izravnom namjerom, htio je počinjenje kaznenog djela. Nije bio u zabludi o protupravnosti djela, njegovom biću i okolnostima koje isključuju protupravnost, pa ga je sud proglasio krivim.

18.2. Prilikom odmjere vrste i mjere kazne sud je optuženiku cijenio sve okolnosti koje utječu da ona po vrsti odnosno mjeri bude teža ili blaža za optuženika, a posebno je cijenio stupanj krivnje okrivljenika, jačinu ugrožavanja kaznenim djelom zaštićenog dobra, posljedice koje su kaznenim djelom prouzročene te ponašanje okrivljenika prije i nakon počinjenja kaznenog djela kao i njegove osobne i materijalne prilike.

19. Olakotno sud smatra optuženikovu raniju neosuđivanost, činjenicu da žrtva nije zainteresirana za kazneni progon, te kaznena neosuđivanost optuženika.

Otegotnih okolnosti nema.

20. Stoga je sud na temelju članka 323. a stavka 2. KZ/11, osudio optuženik na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, nakon čega mu je na temelju članka 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu na način da se optuženiku kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci neće izvršiti ako optuženik u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini neko novo kazneno djelo.

21.1. Sud je na temelju članka 70. KZ/11 izrekao optuženiku sigurnosnu mjeru obveznog psihosocijalnog tretmana koja može trajati do isteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude a najdulje dvije godine, a izvršavat će se u u zdravstvenoj ustanovi ili u pravnoj osobi ili kod fizičke osobe specijalizirane za otklanjanje nasilničkog ponašanja pod uvjetima određenim posebnim propisom.. Na temelju članka 70. stavka 4. KZ/11 sud će o ovoj presudi obavijestiti nadležno tijelo za probaciju radi daljnjeg postupanja propisanog posebnim zakonom i na temelju tog zakona donesenim podzakonskim propisima. Na temelju članka 58. stavak 5. KZ/11 uvjetna osuda može se opozvati i odrediti izvršenje izrečene kazne, ako optuženik bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom izrečenom uz uvjetnu osudu.

21.2. Cilj provođenja psihosocijalnog tretmana je potaknuti optuženika da prepozna svoje nasilno ponašanje, prihvati odgovornost za takvo ponašanje te usvoji obrasce nenasilnog ponašanja. Cilj psihosocijalnog tretmana je da se optuženik ubuduće ponaša u skladu sa prihvatljivim obrascima društvenog ponašanja. Sud je prihvatio Nalaz i mišljenje sudskog vještaka za psihijatriju kao stručan i istinit te je stav suda da je izricanje ove mjere optuženiku nužno da postoji opasnost da će počiniti isto ili slično djelo s elementima nasilja iz ove glave kaznenih djela.

22. Na temelju članka 148. st. 1. u svezi članka 145. stavka 2. točaka 1. i 6. ZKP/08 dužan je optuženik naknaditi trošak kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 800,00 EUR (osamsto eura) od čega iznos od 651,00 EUR (šesto pedeset jedan euro) predstavlja trošak pisanog psihijatrijskog Nalaza i mišljenja od 27. siječnja 2025. izrađenog od stalnog sudskog vještaka za psihijatriju Nikole Sikirice, iznos od 105,00 eura (sto pet eura) predstavlja trošak usmenog nalaza i mišljenja sudske istog vještaka danog 18. prosinca 2025., te iznos od 44,00 EUR (četrdeset četiri eura) koji iznos predstavlja paušalnu svotu, sve ovo je dužan platiti u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude. Paušalna svota pokriva dio troškova koji su nastali povodom ovog postupka a cilj joj je da uz pokrivanje dijela troška ne predstavlja pretjerano financijsko opterećenje za optuženika, treba biti pravična i razmjerna. Dakle, kriterij za određivanje paušalne svote su složenost i trajanje postupka s jedne strane i imovinsko stanje optuženika s druge strane. Plaćanjem navedenog iznosa neće biti dovedena u egzistencija optuženika s obzirom da nema osoba o kojima se dužan skrbiti, s obzirom na njegove godine, te činjenicu da je isti radno sposoban i zaposlen.

Split, 13. veljače 2026.

Sutkinja

Lovrenka Kovačić Bućan

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude ovlaštene osobe imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu radi ulaganja odgovora, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

Dostaviti

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu

2. optuženik

3. žrtva (nakon pravomoćnosti)

3. u spis