Republika Hrvatska

Općinski prekršajni sud u Splitu

Stalna služba u Kaštel Sućurcu

Braće Radića 1

Poslovni broj: Pp-1499/2023-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Splitu, Stalna služba u Kaštel Sućurcu, po sutkinji Ani Belić Radovani uz sudjelovanje sudske savjetnice Klare Balić i zapisničarke Marine Konsa, u prekršajnom predmetu protiv okrivljene pravne osobe „CROATIA AIRLINES, HRVATSKA ZRAKOPLOVNA TVRTKA“ d.d., kao i okrivljene odgovorne osobe HT, zbog prekršaja iz članka 52. stavka 1. kažnjivo po članku 249. stavka 1. i stavka 4. Zakona o strancima (NN br. 133/20, 114/22, 151/22), pokrenutim optužnim prijedlogom Ministarstva unutarnjih poslova, Policijska uprava Splitsko dalmatinska Postaje aerodromske policije Resnik, Klasa: 211-07/23-5/4949 ur.broj: 511-12-39-23-1 od 22. veljače 2023. nakon provedene glavne i javne rasprave održane kod ovog Suda dana 14. siječnja 2026., bez nazočnosti predstavnika okrivljene pravne osobe i odgovorne osobe, uz nazočnost predstavnika tužitelja ST na temelju članka 167. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), 13.veljače 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

okrivljena pravna osoba „CROATIA AIRLINES HRVATSKA ZRAKOPLOVNA TVRTKA“ d.d., sa sjedištem u [adresa], MB: 080037012 OIB: 24640993045, prekršajno kažnjavana,

i okrivljena odgovorna osoba HT, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.1959. u mjestu Teslić, BiH, od roditelja H, državljanin R. Hrvatske, s adresom u mjestu Zagreb, Sokolgradska 23., prekršajno kažnjavan,

k r i v i  s u

što je dana 21. kolovoza 2022. u 19,14 sati u Kaštel Štafiliću Cesta dr. Franje Tuđmana navedena zrakoplovna kompanija, na letu broj: OU-381, iz Rima Italije u Zračnu luku Split, dovezla državljanina Sudana HTHS, rođenog **.**.1991. koji nije posjedovao valjanu vizu potrebnu za ulazak u Republiku Hrvatsku, slijedom čega mu je odbijen ulazak u Republiku Hrvatsku,

čime su okrivljena pravna osoba i okrivljena odgovorna osoba počinili prekršajno djelo iz članka 52. stavka 1. Zakona o strancima, kažnjivo po članku 249. stavka 1. i stavka 4. istog Zakona, pa im se temeljem navedenog propisa

i z r i č e

PRAVNOJ OSOBI novčana kazna u iznosu od 5.100,00 (pet tisuća i sto eura) EURA

ODGOVORNOJ OSOBI novčana kazna u iznosu od 3.050,00 (tri tisuće pedeset eura) EURA

Temeljem članka 33. stavka 10. Prekršajnog zakona okrivljena pravna i odgovorna osoba obvezni su platiti novčane kazne u roku od 60 dana po pravomoćnosti ove presude.

Temeljem odredbe članka 152. stavka 3. i članka 183. stavka 2. Prekršajnog zakona upozoravaju se okrivljena pravna i odgovorna osoba da ako u roku koji je određen za plaćanje novčanih kazni uplate dvije trećine izrečenih novčanih kazni smatrat će se da su novčane kazne u cjelini uplaćene.

Temeljem članka 34. stavka 1. Prekršajnog zakona ukoliko novčane kazne ne budu naplaćene u cijelosti ili djelomično u navedenom roku, naplatit će se prisilno.

Temeljem članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3. i stavka 3. Prekršajnog zakona okrivljena pravna i odgovorna osoba su dužni platiti trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 (pedeset) EURA, svaki posebno, u roku od 60 dana po pravomoćnosti ove presude, pod prijetnjom prisilne naplate.

Obrazloženje

1.Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Splitsko dalmatinska Postaja aerodromske policije Resnik, pod gore navedenim brojem podnijela je optužni prijedlog protiv imenovane pravne i odgovorne osobe, zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude.

2.Naslovljeni Sud je izdao prekršajni nalog 23. veljače 2023. protiv okrivljene pravne osobe „CROATIA AIRLINES, HRVATSKA ZRAKOPLOVNA TVRTKA“ d.d., kao i okrivljene odgovorne osobe HT, zbog prekršaja činjenično opisanog i pravno označenog u izreci ove presude, a na koji su okrivljenici putem branitelja uložili prigovor, te je isti stavljan van snage i proveden je redovni prekršajni postupak.

3. U dostavljenoj zajedničkoj pisanoj obrani okrivljena pravna i odgovorna osoba navode, kako je danom stupanja na snagu Schengenskog provedbenog sporazuma u Republici Hrvatskoj na snagu stupio izmijenjen i dopunjen Zakon o strancima (N/N 151/22), kojim je i to odredbom članka 63. propisano da se odredbe članka 49., 50. i 51. stavak 2. te članka 52. Zakona o strancima (N/N 133/20, 114/22) neće primjenjivati na unutarnjoj granici Republici Hrvatskoj nakon stupanja na snagu Schengenskog provedbenog sporazuma u Republici Hrvatskoj. Ističu da je jedno od osnovnih načela prekršajnog postupka primjena blažeg zakona za okrivljenika, a kako članak 52. Zakona o strancima (N/N 133/20 i 114/22) od 01. siječnja 2023. više nije u primjeni okrivljena prava i odgovorna osoba predlažu da okrivljenici oslobodi od optužbe. Naveli su kako okrivljenici nisu bili u mogućnosti kontrolirati putne isprave te su tek dolaskom u Split mogli utvrditi imaju li putnici vizu potrebnu za ulazak u RH. Nadalje istaknuli su kako na službenim stranicama Ministarstva unutarnjih poslova je razvidno da se u Republiku Hrvatsku vraćaju osobe koje su je ranije napustile pa okrivljeniku nije poznato da su te iste osobe ranije sukladno odredbama Zakona o strancima napustile Hrvatsku pa kako se postavlja pitanje, s obzirom da ne raspolažu imenima i prezimenima vraćenih osoba je li strani putnik radi kojeg se protiv okrivljenika vodi ovaj postupak, ali i ostali strani putnici radi kojih su pokrenuti brojni postupci protiv okrivljenika te plaćene visoke novčane kazne na popisu osoba vraćenih u Republiku Hrvatsku te je nepoznato hoće li se predmetni putnik naći na popisu tražitelja međunarodne zaštite, odnosno hoće li po nalogu vlasti drugih europskih država biti vraćen u Republiku Hrvatsku pa kako je očito da bi kažnjavanje okrivljenika bilo nesvrhovito. Nadalje, naveli su da okrivljenik može učiniti nespornim da je predmetnog putnika prevezao na svom letu, ali kako mu nije bilo poznato niti moglo biti poznato da isti nema odgovarajuću putnu ispravu upravo jer su policijski službenici države iz koje je doputovao kontrolirali njegove putne isprave, a koji su pustili da predmetni putnik doputuje u RH da bi kasnije mogao ponovno biti vraćen. Stoga smatraju da bi plaćanje visokih novčanih kazni bilo nesvrhovito i opterećujuće za okrivljenika već bi ukoliko bi se takav putnik vratio u RH moglo biti temelj za pokretanje postupka od strane okrivljenika protiv same države radi povrata stečenog bez osnove te bi prekršajni postupak koji je podnositelj optužnog prijedloga vodio protiv okrivljenika zapravo značio da je cijeli aparat, od podnositelja optužnog prijedloga, okrivljenika i Suda nepotrebno pokrenut uzrokujući takvo opterećenje resursa stranaka, ali i Sudova te „punjenje državnog proračuna“ da bi se kasnije, ukoliko bi putnik bio vraćen u RH iz tog istog državnog proračuna tražilo vraćanje stečenog bez osnove. Nadalje, isti su se pozvali da uredba 2016/399 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2016 o zakoniku unije o pravilima kojima se uređuje kretanje osoba preko granica, zakonik o schengenskim granicama u članku 2. definira zajednički gračanički granični prijelaz kao svaki granični prijelaz koji se nalazi na državnom području države članice na državnom području treće zemlje na kojem službenici graničnog nadzora države članice službenici graničnog nadzora treće zemlje neposredno jedan nakon drugoga obavljaju izlazne ulazne kontrole u skladu sa svojim nacionalnim pravom i prema bilateralnom sporazumu. Naveli su da takav nadzor mogu obaviti jedino službenici graničnog nadzora, a ne i djelatnici prijevoznika zbog čega okrivljenik u spis dostavio presudu europskog suda pravde C-584/18 od 30. travnja 2020. u kojoj je eksplicitno navedeno da država članica zračnog prijevoznika ili njegovog zastupnika nije ovlastila da preuzme zadaće nadzora državne granice i da u tu svrhu ima odgovarajuće ovlasti. Naveli su da upravo iz tog razloga postoji izlazna kontrola policijskih službenika države iz koje putnik putuje te ulazna kontrola država koje putnik putuje a takvu kontrolu nisu ovlašteni odgovarati djelatnici okrivljenika ili hendling agenta koji kontrolu obavlja u ime i za račun okrivljenika. Istaknuli su kako je jasno da okrivljenik mogao utjecati na rad policijskog službenika druge države odnosno izlaznu kontrolu putnikovih isprava te se da zaključiti da okrivljenik nije ni u kom slučaju kriv za počinjeni prekršaj pa se predlaže obustaviti predmetni postupak.

4. Pred ovim Sudom saslušan je opunomoćenik predstavnik ovlaštenog tužitelja ST koji je u svom iskazu naveo da sporni državljanin Sudana koji je doputovao navedenim zrakoplovom iz Rima posjedovao je talijansku Schengensku vizu C1 što se smatra za jedna ulazak u Schengen kojeg je iskoristio ulaskom u Rim te izlaskom 21. kolovoza 2022. da bi 21. kolovoza 2022. došao na granični prijelaz zračne luke Split, a što je u tom trenutku bilo kažnjivo po Zakonu jer Hrvatska tada nije bila u Schengenskom prostoru.

5. U prekršajnom postupku izvršen je uvide u preslik potvrde o odbijanju ulaska u Republiku hrvatsku od 21. kolovoza 2022., zapovijed o vraćanju od 21. kolovoza 2022., obavijest prijevozniku od 21. kolovoza 2022., preslik putne isprave broj: PO7856253 i preslik vize 042589743 i u Potvrdu Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Odjela za prekršajne evidencije iz koje proizlazi da je okrivljenik pod ad

1. i ad 2. prekršajno osuđivani.

6. Uvidom u službenu zabilješku sastavljenu od strane policijskog službenika PAP Resnik i potvrde o odbijanju ulaska u Republiku Hrvatsku od 21. kolovoza 2022. nesporno je utvrđeno da je dana 21. kolovoza 2022. u 19,14 sati u Kaštel Štafiliću Cesta dr. Franje Tuđmana navedena zrakoplovna kompanija, na letu broj: OU 381 iz Rima Italije u Zračnu luku Split, dovezla državljan ina [adresa] HTHS, rođenog **.**.1991. nositelja osobne putovnice Republike Sudana ser. broja: PO 7856253 izdane dana 30. ožujka 2021.

6.1.Nesporno je da je 21. kolovoza 2022. u 19,14 sati zrakoplovom na letu broj: OU 381 iz Rima Italije u Zračnu luku Split, dovezla državljanina Sudana HTHS, rođenog **.**.1991. nositelja osobne putovnice Republike Sudana ser. broja: PO 7856253 izdane dana 30. ožujka 2021. te Schengenske vize broj: 042589743 izdane u Italiji za jedan ulaz. Uvidom u osobnu putovnicu Republike Sudana za predmetnog putnika kao i u prethodno označenu vizu, nesporno je utvrđeno kako isti ne posjeduje valjanu vizu potrebnu za ulazak i boravak u Republiku Hrvatsku zbog čega mu je odbijen ulazak u Republiku Hrvatsku te mu je izdano rješenje o odbijanju ulaska u Republiku Hrvatsku, a okrivljenoj pravnoj osobi zapovijed o vraćanju predmetnog putnika istim ili prvim prijevoznim sredstvom u zemlju iz koje je doputovao ili u zemlju koja ga je spremna prihvatiti.

7. Slijedom navedenog, a nakon provedene glavne rasprave, povodom zajedničke pisane obrane okrivljene pravne i odgovorne osobe, a temeljem izvedenih dokaza, ovaj Sud je sa sigurnošću i nesporno našao sve elemente prekršaja činjenično opisanog i pravno označenog kao u izreci ove presude te je okrivljenu pravnu i odgovornu osobu proglasio krivima te im izrekao novčane kazne kao gore.

8. Ovaj Sud je u potpunosti odbacio navode iz pisane obrane okrivljene pravne i odgovorne osobe u kojima ističu da se izmijenjenom odredbom članka 63. Zakona o strancima odredbe članka 49., 50. i 51. stavka 2. te članka 52. Zakona o strancima neće primjenjivati na unutarnjoj granici Republike Hrvatske od 01. siječnja 2023. odnosno nakon stupanja na snagu Schengenskog provedbenog sporazuma u Republici Hrvatskoj smatrajući da su isti usmjereni ka izbjegavanju prekršajne odgovornosti, a posebno uzimajući u obzir da su i u sada važećim odredbama Zakona o strancima konstitutivni element inkriminiranog prekršaja ostali nepromijenjeni. Slijedom navedenog, volja zakonodavca nije bila dekriminaliziranje protupravnog ponašanja koji je predmet ovog prekršajnog postupka pa ovaj Sud smatra da nema temelja za primjenu načela retroaktivnosti povoljnijeg Zakona. Naime, činjenica da je Republika Hrvatska od 01. siječnja 2023. postala dio Schengenskog područja te da su time neki dijelovi državne granice Republike Hrvatske postali unutarnje granice na kojima se više ne primjenjuje kontrola viza, pa je time državna granica Italije preko koje je okrivljena pravna osoba prevezla predmetne putnike i postala unutarnja državna granica Republike Hrvatske ne predstavlja temelj primjene blažeg Zakona jer bi time došlo do dekriminaliziranja protupravnog ponašanja što ovdje nije slučaj, a posebice uzimajući u obzir da su izmjenom i dopunom Zakona o strancima propisane niže novčane kazne počiniteljima za inkriminirane prekršaja. Ovakav stav zauzeo je i Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj: Ppž-2957/2023.

8.1. Ovaj Sud drži da su navodi okrivljenika da može učiniti nespornim da je predmetnog putnika prevezao na svom letu, ali kako mu nije bilo poznato niti moglo biti poznato da isti nema odgovarajuću putnu ispravu upravo jer su policijski službenici države iz koje je doputovao kontrolirali njegove putne isprave, a koji su pustili da predmetni putnik doputuje u RH da bi kasnije mogao ponovno biti vraćen te kako smatraju da bi plaćanje visokih novčanih kazni bilo nesvrhovito i opterećujuće za okrivljenika već bi ukoliko bi se takav putnik vratio u RH moglo biti temelj za pokretanje postupka od strane okrivljenika protiv same države radi povrata stečenog bez osnove te bi prekršajni postupak koji je podnositelj optužnog prijedloga vodio protiv okrivljenika zapravo značio da je cijeli aparat, od podnositelja optužnog prijedloga, okrivljenika i Suda nepotrebno pokrenut uzrokujući takvo opterećenje resursa stranaka, ali i Sudova te „punjenje državnog proračuna“ da bi se kasnije, ukoliko bi putnik bio vraćen u RH iz tog istog državnog proračuna tražilo vraćanje stečenog bez osnove označavajući iste neživotnima i usmjerenima ka prebacivanju i na koncu izbjegavanju prekršajne odgovornosti okrivljenika. Nadalje, ovaj Sud smatra da su nelogični navodi branitelja okrivljenika da kontrolu graničnog nadzora provode policijski službenici države iz koje putnik putuje prilikom izlazne kontrole te ulaznu kontrolu države u koju putnik putuje, a da takvu kontrolu nisu ovlašteni obavljati djelatnici okrivljenika ili Hendling agenta koji kontrolu obavlja u ime i za račun okrivljenika pa da okrivljenik nije mogao utjecati na rad policijskih službenika druge države odnosno izlaznu kontrolu putnikovih isprava smatrajući iste nelogične, neživotne i usmjerene ka izbjegavanju prekršajne odgovornosti jer je u Zakonu jasno propisana odgovornost prijevoznika u slučaju dovođenja državljanina treće zemlje na granični prijelaz ili u Republiku Hrvatsku ako državljanin treće zemlje ima valjanu putnu ispravu ili drugu ispravu koja služi za prelazak državne granice, valjanu vizu, ako mu je potrebna ili odobrenje boravka ili valjano odobrenje putovanja, ako mu je potrebno. Slijedom svega navedenog, ovaj Sud je našao sve elemente prekršaja činjenično opisanog i pravno označenog u izreci ove presude te je okrivljenika proglasio krivim i kaznio novčanom kaznom kao gore.

9. Zakon o strancima u članku 52. propisuje, između ostalog, da prijevoznik može dovesti državljanina treće zemlje na granični prijelaz ili u Republiku Hrvatsku ako državljanin treće zemlje ima valjanu putnu ispravu ili drugu ispravu koja služi za prelazak državne granice, valjanu vizu, ako mu je potrebna ili odobrenje boravka ili valjano odobrenje putovanja, ako mu je potrebno.

9.1. Slijedom navedenog, prilikom odmjeravanja sankcije okrivljenoj pravnoj i odgovornoj osobi primijenjena je odredba članka 3. stavka 1. Prekršajnog zakona u kojoj je navedeno da se prema počinitelju primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja djela. Stavkom 2. istog članka je određeno ako se propis nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja odluke o prekršaju, izmjeni jedanput ili više puta, primijenit će se propis koji je najblaži za počinitelja. U vrijeme počinjenja prekršaja na snazi je bio Zakon o strancima (N/N 133/20, 114/22 i 151/22) koji je za prekršaj iz članka 249. stavka 1. tog Zakona za prijevoznika - pravnu osobu propisivao novčanu kaznu u iznosu od 6.630,00 eura za svakog prevezenog državljanina treće zemlje, a za prekršaj iz članka 249. stavka 4. tog Zakona za odgovornu osobu u pravnoj osobi propisivao novčanu kaznu u iznosu od 3.050.00 eura za svako prevezenog državljanina treće zemlje. Za prekršaj iz članka 249. stavka 1. Zakona o strancima (N/N 40/25) sada je propisana novčana kazna za prijevoznika - pravnu osobu u iznosu od 5.100,00 eura za svakog prevezenog državljanina treće zemlje, a za prekršaj iz članka 249. stavka 4. tog Zakona za odgovornu osobu u pravnoj osobi novčana kazna je ostala nepromijenjena. Slijedom navedenog, a uzimajući u obzir da sada važeći Zakon o strancima za predmetne prekršaje propisuje niže novčane kazne ovaj Sud je za okrivljenu pravnu i odgovornu osobu primijenio blaži Zakonski propis u konkretnom slučaju pri izricanju sankcije. Ovaj Sud nije utvrdio naročito olakotne okolnosti, a koje okrivljena pravna osoba i odgovorna osoba u pravnoj osobi niti ne navode u pisanoj obrani i podnescima dostavljenima naslovljenom Sudu, na temelju kojih bi primijenio institut ublažavanja kazne.

9.2. Uzimajući u obzir sve okolnosti počinjenja prekršaja i stupanj odgovornosti okrivljene pravne i odgovorne osobe ovaj Sud smatra da tako izrečenim novčanim kaznama u najnižim iznosima propisanim Zakonom za navedeni prekršaj će se ostvariti svrha kažnjavanja.

9.3. Temeljem odredbe članka 152. stavka 3. i članka 183. stavka 2. Prekršajnog zakona upozoravaju se okrivljena pravna i odgovorna osoba da ako u roku koji im je određen za plaćanje novčane kazne uplate dvije trećine izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.

10.Odluka o trošku prekršajnog postupka temelji se na propisima navedenim u izreci presude, odnosi se na dužinu trajanja i složenost postupka, a visina je odmjerena u paušalnom iznosu.

U Kaštel Sućurcu 13. veljače 2026.

Zapisničarka

Sutkinja

Marina Konsa,v.r.

Ana Belić Radovani,v.r.

Sudska savjetnica

Klara Balić,v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude okrivljenik i ovlašteni tužitelj imaju pravo žalbe u roku od 8 (osam) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi nadležnom sudu, a putem ovog Suda, bez takse u 2 (dva) istovjetna primjerka.

Dostaviti:

- okrivljenoj pravnoj osobi,

- okrivljenoj odgovornoj osobi,

- ovlaštenom tužitelju,

- u spis.