Republika Hrvatska
Općinski prekršajni sud u Splitu
Stalna služba u Kaštel Sućurcu
Braće Radića 1
Poslovni broj: Pp-9532/2023-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski prekršajni sud u Splitu, Stalna služba u Kaštel Sućurcu, po sutkinji Ani Belić Radovani uz sudjelovanje sudske savjetnice Klare Balić i zapisničarke Marine Konsa, u prekršajnom predmetu protiv okrivljene pravne osobe „CROATIA AIRLINES, HRVATSKA ZRAKOPLOVNA TVRTKA“ d.d., kao i okrivljene odgovorne osobe BS, zbog prekršaja iz članka 52. stavka 1. kažnjivo po članku 249. stavka 1. i stavka 4. Zakona o strancima (NN br. 133/20, 114/22, 151/22), pokrenutim optužnim prijedlogom Ministarstva unutarnjih poslova, Policijska uprava Splitsko dalmatinska Postaje aerodromske policije Resnik, Klasa:211-07/23-2/22899 ur.broj: 511-12-39-23-1 od 19. kolovoza 2023. nakon provedene glavne i javne rasprave održane kod ovog Suda dana 14. siječnja 2026., bez nazočnosti predstavnika okrivljene pravne osobe i odgovorne osobe, uz nazočnost predstavnika tužitelja OS na temelju članka 167. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), 13.veljače 2026. objavio je i
p r e s u d i o j e
okrivljena pravna osoba „CROATIA AIRLINES HRVATSKA ZRAKOPLOVNA TVRTKA“ d.d., sa sjedištem u [adresa], MB: 080037012 OIB: 24640993045, prekršajno kažnjavana,
i okrivljena odgovorna osoba BS, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.1959. u mjestu Teslić, BiH, državljanin Republike Hrvatske, s prebivalištem u [adresa]., prekršajno kažnjavan,
k r i v i s u
što je dana 12. prosinca 2022. u 20,21 sati navedena zrakoplovna kompanija, na letu broj: OU-381, iz Rima, Italija u Zračnu luku Split, dovezla državljanina Republike Ugande, BST, rođen **.**.2002., koji nije posjedovao valjanu vizu potrebnu za ulazak u Republiku Hrvatsku, slijedom čega mu je odbijen ulazak u Republiku Hrvatsku,
čime su okrivljena pravna osoba i okrivljena odgovorna osoba počinili prekršajno djelo iz članka 52. stavka 1. Zakona o strancima, kažnjivo po članku 249. stavka 1. i stavka 4. istog Zakona,
pa im se temeljem navedenog propisa
i z r i č e
PRAVNOJ OSOBI novčana kazna u iznosu od 5.100,00 (pet tisuća i sto eura) EURA
ODGOVORNOJ OSOBI novčana kazna u iznosu od 3.050,00 (tri tisuće pedeset eura) EURA
Temeljem članka 33. stavka 10. Prekršajnog zakona okrivljena pravna i odgovorna osoba obvezni su platiti novčane kazne u roku od 60 dana po pravomoćnosti ove presude.
Temeljem odredbe članka 152. stavka 3. i članka 183. stavka 2. Prekršajnog zakona upozoravaju se okrivljena pravna i odgovorna osoba da ako u roku koji je određen za plaćanje novčanih kazni uplate dvije trećine izrečenih novčanih kazni smatrat će se da su novčane kazne u cjelini uplaćene.
Temeljem članka 34. stavka 1. Prekršajnog zakona ukoliko novčane kazne ne budu naplaćene u cijelosti ili djelomično u navedenom roku, naplatit će se prisilno.
Temeljem članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3. i stavka 3. Prekršajnog zakona okrivljena pravna i odgovorna osoba su dužni platiti trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 (pedeset) EURA, svaki posebno, u roku od 60 dana po pravomoćnosti ove presude, pod prijetnjom prisilne naplate.
Obrazloženje
1.Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Splitsko dalmatinska Postaje aerodromske policije Resnik, podnijela je ovom Sudu optužni prijedlog 19. kolovoza 2023. pod navedenim brojem, optužni prijedlog protiv imenovane pravne i odgovorne osobe, zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude.
2. U dostavljenoj zajedničkoj pisanoj obrani okrivljena pravna i odgovorna osoba navode, kako je obavijest o počinjenom prekršaju dostavljena okrivljenicima osam mjeseci nakon nastalog događaja kada prijevoznik više nije u mogućnosti utvrditi sve detalje događaja niti ostvariti učinkovito pravo na obranu jer se podaci o predmetnom putniku i letu čuvaju ograničeno vrijeme sukladno Zakonu o prijenosu i obradi podataka o putnicima u zračnom prometu u svrhu sprječavanja, otkrivanja, istraživanja i vođenja kaznenog postupka ili izvršavanja kaznenih sankcija za kaznena djela terorizma i druga teška kaznena djela (N/N broj: 46/18, 114/22 i 47/23). Istaknuli su da se sukladno odredbi članka 25. stavka 2. citiranog Zakona nakon isteka razdoblja šest mjeseci od dana prijenosa podataka svi podaci depersonaliziraju na način da se za korisnike čini nevidljivi određene vrste podataka u svrhu onemogućavanja izravne identifikacije osobe na koju se podatak odnosi pa su ti podaci isključivo vidljivi jedino odgovarajućoj jedinici MUP-a. Istaknuli su kako je danom stupanja na snagu Schengenskog provedbenog sporazuma u Republici Hrvatskoj na snagu stupio izmijenjen i dopunjen Zakon o strancima (N/N 151/22), kojim je i to odredbom članka 63. propisano da se odredbe članka 49., 50. i 51. stavak 2. te članka 52. Zakona o strancima (N/N 133/20, 114/22) neće primjenjivati na unutarnjoj granici Republici Hrvatskoj nakon stupanja na snagu Schengenskog provedbenog sporazuma u Republici Hrvatskoj. Ističu da je jedno od osnovnih načela prekršajnog postupka primjena blažeg zakona za okrivljenika, a kako članak 52. Zakona o strancima (N/N 133/20 i 114/22) od 01. siječnja 2023. više nije u primjeni okrivljena prava i odgovorna osoba predlažu obustavu prekršajnog postupka sukladno članku 196. stavku 1. točki 1. Zakona o prekršajima. Naveli su da okrivljenici nisu mogli kontrolirati putne isprave putnika već je kontrola izvršena u zračnoj luci u Rimu, pa je tek dolaskom u Split utvrđeno da isti nemaju vizu potrebnu za ulazak u Republiku Hrvatsku. Naveli su da je iz originala putne karte vidljivo da je putnik trebao biti u tranzitu preko zračne luke u Zagrebu što znatno mijenja uvjete putovanja i dokumente potrebne za putovanje. Naveli su da prijevozniku nije dostavljena viza predmetnog putnika niti po nastalom događaju niti u priloženoj dokumentaciji. Slijedom navedenog naveli su da je nastrani okrivljenika postojala zabluda o okolnostima koji isključuju protupravnost predmetnog prekršaja, a podredno kako nema prekršaja iako su ostvarena njegova bitna obilježja ako je stupanj ugrožavanja ili povrede javnog poretka, društvene discipline i društvene vrijednosti neznatan i ne postoji potreba da počinitelj bude kažnjen jer je u konkretnom slučaju upravo riječ o beznačajnom prekršaju s obzirom da je predmetni putnik o trošku okrivljenika vraćen u državu iz koje je doputovao pa je okrivljenik sanirao eventualnu štetu koja je mogla nastati. Predlažu naslovu da ih oslobodi od optužbe te plaćanja novčane kazne.
4. Pred ovim Sudom saslušan je opunomoćenik predstavnik tužitelja OS koji je u svom iskazu naveo da sporni državljanin Ugande koji je doputovao navedenim zrakoplovom iz Rima posjedovao je talijansku Schengensku vizu C1 što se smatra za jedan ulazak u Schengen kojega je iskoristio ulaskom u Rim 14. studenoga 2022. te izlaskom 12. prosinca 2022. da bi 12. prosinca 2022. došao na granični prijelaz zračne luke Split. U tom trenutku kad je navedeni događaj bio to je po zakonu bilo kažnjivo je Hrvatska tada nije bio u Schengenskom prostoru.
5. U prekršajnom postupku pročitana je preslika potvrde o odbijanju ulaska u Republiku Hrvatsku od 12. prosinca 2022., zapovijed o vraćanju od 12. prosinca 2022., obavijest prijevozniku od 12. prosinca 2022., preslika putne isprave broj: R00000096, preslika vize broj: 042441993 i potvrda Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Odjela za prekršajne evidencije iz koje proizlazi da su okrivljenici ad 1. i ad 2. prekršajno osuđivani.
6. Uvidom u službenu zabilješku sastavljenu od strane policijskog službenika PAP Resnik i potvrdu o odbijanju ulaska u Republiku Hrvatsku od 12. prosinca 2022. nesporno je utvrđeno da je dana 12. prosinca 2022. u 20,21 sati zrakoplovom na letu broj: OU 381 iz Rima u zračnu luku Split doputovala državljanin Republike Ugande, BST, rođen **.**.2002.nositelj važeće putne isprave Republike Ugande ser. Broja: R00000096 izdane dana 29. srpnja 2022. s rokom valjanosti do 28. srpnja 2027. te Schengenske vize broj: 042441993 izdane u Italiji za jedan ulaz koja vrijedi do 12. prosinca 2022. Uvidom u osobnu putovnicu kao i u prethodno označenu vizu, nesporno je utvrđeno kako predmetn i putnik ne posjeduje valjanu vizu potrebnu za ulazak i boravak u Republiku Hrvatsku zbog čega mu je odbijen ulazak u Republiku Hrvatsku te mu je izdano rješenje o odbijanju ulaska u Republiku Hrvatsku, a okrivljenoj pravnoj osobi zapovijed o vraćanju predmetnog putnika istim ili prvim prijevoznim sredstvom u zemlju iz koje je doputovao ili u zemlju koja ga je spremna prihvatiti.
7. Slijedom navedenog, a nakon provedene glavne rasprave, povodom zajedničke pisane obrane okrivljene pravne i odgovorne osobe, a temeljem izvedenih dokaza, ovaj Sud je sa sigurnošću i nesporno našao sve elemente prekršaja činjenično opisanog i pravno označenog kao u izreci ove presude te je okrivljenu pravnu i odgovornu osobu proglasio krivima te im izrekao novčane kazne kao gore.
8. Ovaj Sud je u potpunosti odbacio navode iz pisane obrane okrivljene pravne i odgovorne osobe u kojima ističu da se izmijenjenom odredbom članka 63. Zakona o strancima odredbe članka 49., 50. i 51. stavka 2. te članka 52. Zakona o strancima neće primjenjivati na unutarnjoj granici Republike Hrvatske od 01. siječnja 2023. odnosno nakon stupanja na snagu Schengenskog provedbenog sporazuma u Republici Hrvatskoj smatrajući da su isti usmjereni ka izbjegavanju prekršajne odgovornosti, a posebno uzimajući u obzir da su i u sada važećim odredbama Zakona o strancima konstitutivni element inkriminiranog prekršaja ostali nepromijenjeni. Slijedom navedenog, volja zakonodavca nije bila dekriminaliziranje protupravnog ponašanja koji je predmet ovog prekršajnog postupka pa ovaj Sud smatra da nema temelja za primjenu načela retroaktivnosti povoljnijeg Zakona. Naime, činjenica da je Republika Hrvatska od 01. siječnja 2023. postala dio Schengenskog područja te da su time neki dijelovi državne granice Republike Hrvatske postali unutarnje granice na kojima se više ne primjenjuje kontrola viza, pa je time državna granica Italije preko koje je okrivljena pravna osoba prevezla predmetnog putnika postala unutarnja državna granica Republike Hrvatske ne predstavlja temelj primjene blažeg Zakona jer bi time došlo do dekriminaliziranja protupravnog ponašanja što ovdje nije slučaj, a posebice uzimajući u obzir da su izmjenom i dopunom Zakona o strancima propisane niže novčane kazne počiniteljima za inkriminirane prekršaja. Ovakav stav zauzeo je i Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj: Ppž-2957/2023. Nadalje, ovaj Sud je u potpunosti odbacio navode da okrivljenici nisu ostvarili učinkovito pravo na obranu te da preslika vize istima nije dostavljena niti po nastalom događaju niti u priloženoj dokumentaciji naglašavajući da okrivljenici u niti jednom trenutku tijekom prekršajnog postupka, a posebice na ročištima na kojima su bili uredno pozvani, a na koja nisu pristupili isti nisu zatražili uvid u spis. Ovaj Sud je u potpunosti dobacio navode okrivljenika kako u predmetnom slučaju na strani okrivljenika postojala zabluda okolnostima koji isključuju protupravnost predmetnog prekršaja ili su isti postupali s dužnom pažnjom, a podredno da je riječ o beznačajnom prekrša ju jer je Zakonom o strancima izričito propisana dužnost prijevoznika o dovođenju državljanina treće zemlje u Republiku hrvatsku ako isti ima valjanu putnu ispravu ili drugu ispravu koja služi za prelazak državne granice, valjanu vizu, ako mu je potrebna ili odobrenje boravka ili valjano odobrenje putovanja, ako mu je potrebno , a za koji prekršaj su propisane novčane kazne kako za pravnu osobi tako i za odgovornu osobu u pravnoj osobi. Ovaj Sud je također odbacio navode okrivljenika da nisu imali mogućnost kontrolirati putne isprave putnika jer je kontrola obavljena na zračnoj luci u Rimu smatrajući iste nelogične neživotne i usmjerene ka izbjegavanju prekršajne odgovornosti, u konačnici i prebacivanju prekršajne odgovornosti na druge osobe.
9. Zakon o strancima u članku 52. propisuje, između ostalog, da prijevoznik može dovesti državljanina treće zemlje na granični prijelaz ili u Republiku Hrvatsku ako državljanin treće zemlje ima valjanu putnu ispravu ili drugu ispravu koja služi za prelazak državne granice, valjanu vizu, ako mu je potrebna ili odobrenje boravka ili valjano odobrenje putovanja, ako mu je potrebno.
9.1. Slijedom navedenog, prilikom odmjeravanja sankcije okrivljenoj pravnoj i odgovornoj osobi primijenjena je odredba članka 3. stavka 1. Prekršajnog zakona u kojoj je navedeno da se prema počinitelju primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja djela. Stavkom 2. istog članka je određeno ako se propis nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja odluke o prekršaju, izmjeni jedanput ili više puta, primijenit će se propis koji je najblaži za počinitelja. U vrijeme počinjenja prekršaja na snazi je bio Zakon o strancima (N/N 133/20, 114/22 i 151/22) koji je za prekršaj iz članka 249. stavka 1. tog Zakona za prijevoznika - pravnu osobu propisivao novčanu kaznu u iznosu od 6.630,00 eura za svakog prevezenog državljanina treće zemlje, a za prekršaj iz članka 249. stavka 4. tog Zakona za odgovornu osobu u pravnoj osobi propisivao novčanu kaznu u iznosu od 3.050.00 eura za svako prevezenog državljanina treće zemlje. Za prekršaj iz članka 249. stavka 1. Zakona o strancima (N/N 40/25) sada je propisana novčana kazna za prijevoznika - pravnu osobu u iznosu od 5.100,00 eura za svakog prevezenog državljanina treće zemlje, a za prekršaj iz članka 249. stavka 4. tog Zakona za odgovornu osobu u pravnoj osobi novčana kazna je ostala nepromijenjena. Slijedom navedenog, a uzimajući u obzir da sada važeći Zakon o strancima za predmetne prekršaje propisuje niže novčane kazne ovaj Sud je za okrivljenu pravnu i odgovornu osobu primijenio blaži Zakonski propis u konkretnom slučaju pri izricanju sankcije. Ovaj Sud nije utvrdio naročito olakotne okolnosti, a koje okrivljena pravna osoba i odgovorna osoba u pravnoj osobi niti ne navode u pisanoj obrani i podnescima dostavljenima naslovljenom Sudu, na temelju kojih bi primijenio institut ublažavanja kazne.
9.2. Uzimajući u obzir sve okolnosti počinjenja prekršaja i stupanj odgovornosti okrivljene pravne i odgovorne osobe ovaj Sud smatra da tako izrečenim novčanim kaznama u najnižim iznosima propisanim Zakonom za navedeni prekršaj će se ostvariti svrha kažnjavanja.
9.3. Temeljem odredbe članka 152. stavka 3. i članka 183. stavka 2. Prekršajnog zakona upozoravaju se okrivljena pravna i odgovorna osoba da ako u roku koji im je određen za plaćanje novčane kazne uplate dvije trećine izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.
10.Odluka o trošku prekršajnog postupka temelji se na propisima navedenim u izreci presude, odnosi se na dužinu trajanja i složenost postupka, a visina je odmjerena u paušalnom iznosu.
U Kaštel Sućurcu 13. veljače 2026.
Zapisničarka
Sutkinja
Marina Konsa, v.r.
Ana Belić Radovani, v.r.
Sudska savjetnica
Klara Balić, v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude okrivljenik i ovlašteni tužitelj imaju pravo žalbe u roku od 8 (osam) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi nadležnom sudu, a putem ovog Suda, bez takse u 2 (dva) istovjetna primjerka.
Dostaviti:
- okrivljenoj pravnoj osobi,
- okrivljenoj odgovornoj osobi,
- ovlaštenom tužitelju,
- u spis.
