1

Broj: Ppž-9763/2023

 

                                

 

Broj: Ppž-9763/2023

                                

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. M. K., zbog prekršaja iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 70/2017., 126/2019., 84/2021. i 114/2022.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, III. Policijske postaje Zagreb, podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 28. listopada 2023., broj: 80. Pp - 16526/2023, u sjednici vijeća održanoj 9. siječnja 2024.,

 

r i j e š i o j e :

 

Prihvaća se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, III. Policijske postaje Zagreb, ukida se prvostupanjska presuda te se predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

 

1.              Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 28. listopada 2023. broj: 80. Pp - 16526/2023, okr. M. K. proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude počinio prekršaj iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji,  za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 260,00 eura / 1.958,97 kuna, u koju se uračunava vrijeme oduzimanja slobode kao 79,64 eura, pa je okrivljeniku preostalo za platiti novčanu kaznu od 180,36 eura / 1.358, 92 kuna, koju je dužan platiti u roku mjesec dana po pravomoćnosti presude.

 

2.              Protiv te presude tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava zagrebačka, III. Policijska postaja Zagreb, pravodobno je podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji i to samo u dijelu odluke o izrečenoj zaštitnoj mjeri zabrane uznemiravanja žrtve nasilja u obitelji te odluke o neizricanju zaštitne mjere liječenja od ovisnosti o alkoholu.

 

3.              Žalba je osnovana.

 

4.              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog  materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nisu utvrđene bitne povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

 

5.              Međutim, u pravu je ovlašteni tužitelj kada ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo izricanjem nepostojeće zaštitne mjere, a time je i počinjena povreda materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. točke 5. Prekršajnog zakona na štetu okrivljenika, jer je odlukom o zaštitnoj mjeri zabrane uznemiravanja žrtve nasilja u obitelji supruge I. K., prekoračena ovlast koju sud ima po zakonu.   

 

5.1.                Naime, člankom 13. stavak 1. točka 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisano je da sud može počinitelju nasilja u obitelji, osim zaštitnih mjera propisanih Prekršajnim zakonom izreći zaštitnu mjeru zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji, dok su člankom 16. istog Zakona propisani uvjeti pod kojima se navedena zaštitna mjera može izreći. U vezi navedenog, na sjednici Odjela za prekršaje iz područja javnog reda i mira i javne sigurnosti Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske 12. prosinca 2022. donesen je zaključak da je naziv i sadržaj zaštitne mjere iz članka 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji jasno određen tom odredbom i da je zaštitnu mjeru nužno izreći u cjelovitom obliku kao „zabranu približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve“.

 

5.1.1.              Imajući u vidu naprijed navedeno, u ponovnom suđenju prvostupanjski sud će utvrditi sve odlučne činjenice od kojih ovisi pravilna primjena zaštitne mjere zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji.

 

5.2.               Isto tako, u pravu je tužitelj kad ističe da nisu pravilno utvrđene sve činjenice od kojih ovisi izricanje odnosno neizricanje zaštitne mjere obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu.

 

5.3.              Naime, prilikom donošenja odluke o neizricanju zaštitne mjere obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu prvostupanjski sud zanemaruje činjenicu da je okrivljenik nasilje u obitelji počinio u vidno alkoholiziranom stanju odnosno pod utjecajem alkohola u koncentraciji od 2,49 g/kg, a što proizlazi iz Zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola (list 12 spisa). Isto tako, iz prekršajne evidencije proizlazi da je okrivljenik pravomoćno osuđivan radi prekršaja iz članka 199. stavak 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i to odlukom Općinskog suda u Novom Zagrebu od 18. travnja 2022., broj: Pp-4320/2021, koja je postala pravomoćna 18. travnja 2022. Imajući u vidu te dvije činjenice, postoje indiciji da je okrivljenik sklon konzumiranju alkohola, radi čega je u ponovnom suđenju potrebno provesti sve dostupne dokaze od kojih ovisi osnovanost izricanja zaštitne mjere liječenja od ovisnosti o alkoholu.

 

 

5.4.              U vezi sa naprijed navedenim, prvostupanjskom sudu se napominje, da za izricanje zaštitne mjere obveznog liječenja od ovisnosti (alkohola ili droga) vezano za prekršaje iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, nije nužno u svakom slučaju provesti vještačenje, ukoliko je sud utvrdio sve odlučne činjenice za primjenu zaštitne mjere liječenja od ovisnosti i bez provođenja vještačenja, kao što je npr. svjedočenje člana obitelji o okrivljenikovoj ovisnosti, dosadašnje liječenje od ovisnosti, pravomoćna sudska odluka o počinjenom nasilju pod utjecajem alkohola, koja prileži spisu i izvedena je kao dokaz na glavnoj raspravi i dr.

 

6.              Stoga, imajući u vidu naprijed navedeno, propusti prvostupanjskog suda u provedbi svih relevantnih dokaza te izostanak brižljive analize i ocjene svakog provedenog dokaza posebno i u njihovoj ukupnosti, dovelo je pogrešno i nepotpuno utvrđenih činjenica od kojih ovisi pravilna primjena zaštitnih mjera predloženih od strane tužitelja, a na što osnovano ukazuje tužitelj.

 

7.              Slijedom navedenog, trebalo je prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

8.              U ponovnom suđenju, prvostupanjski sud će, uvažavajući primjedbe dane u ovoj odluci, provesti potrebne dokaze te pravilnom i kritičnom analizom svih provedenih dokaza, donijeti novu, zakonitu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti.

 

9.              Iz navedenih razloga, na temelju članka 206. točka 1. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci.

 

U Zagrebu 9. siječnja 2024.

 

 

 

Zapisničarka:                                                                                     Predsjednica vijeća:

 

Emina Bašić,v.r.                                                              Kristina Gašparac Orlić,v.r.

 

 

Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 3 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.