REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-5706/2023-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Lidiji Prica, uz sudjelovanje Gordane Katarine Ronyi, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice SL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Tamara Košanski, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Lacković & Rukavina d.o.o., Đurđevac, Basaričekova 1, pp 84, OIB: 95671869393, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, radi prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova ozljede na radu, 13. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/23-01/518, URBROJ: 338-01- 06-05-23-04 od 19. listopada 2023.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-502-03/23-01/518, URBROJ: 338-01-06-05-23-04 od 19. listopada 2023., odbijena je žalba tužiteljice protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, Područne službe Koprivnica, KLASA: UP/l-502-03/23-02/79, URBROJ: 338-06-03-23-8 od 23. svibnja 2023., kojim tužiteljici, zaposlenoj kod poslodavca CHEF AGENT d.o.o., Koprivnica, ozljeda nastala dana 15. veljače 2023. godine izražena dijagnozom šifre prema MKB-10: S32.0 nije priznata ozljedom na radu, kao ni prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu osnovom iste.

2. Tužiteljica u tužbi navodi kako je iz obrazloženja pobijanog rješenja razvidno da tuženik segmentarno i nepotpuno utvrđuje relevantne činjenice od kojih zavisi pravilna primjena odredaba čl. 66. i 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju te ih apsolutno pogrešno primjenjuje i tumači na konkretni slučaj. Ističe kako je u prijavi ozljede na radu poslodavac pogrešno naveo da bi osiguranica koristila osobna zaštitna sredstva te da bi ista bila osposobljena za rad na siguran način. Tvrdi da kao radnik kod predmetnog poslodavca nikada nije prošla obuku za rad na siguran način te joj nije osigurana adekvatna obuća i odjeća za rad, odnosno nisu joj osigurana n ikakva osobna zaštitna sredstva, a upravo su navedeni propusti poslodavca doveli do toga da se poskliznula na mokroj površini i zadobila povrede. Navodi kako iz medicinske dokumentacije proizlazi da je zadobila ozljede dijagnoze S32.0 (prijelom lumbalnog kralješka) i S22.0 (prijelom torakalnog kralješka), s time da je dr.med. u svom izvješću za prijavu ozljede na radu navela samo dijagnozu S32.0. Tužiteljica smatra da je upravni postupak proveden posve površno i to nepravilnom primjenom zakonskih odredaba, s obzirom da prvostupanjsko tijelo pogrešno tumači i ne razlučuje „uzročno posljedičnu vezu“ i „negativne pretpostavke čl. 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju“. Tvrdi kako u predmetnom slučaju nije ispunjena niti jedna pretpostavka iz čl. 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, a uzrok navedenih ozljeda je pad na mokroj, skliskoj podlozi i to na način da je tužiteljica najprije udarila glavom i ramenom u zid, a potom pala na pod. Tvrdi kako ranije nije imala nikakvih problema s kralježnicom, s time da bi i potpuno zdrava osoba slične dobi, tjelesne građe i konstitucije u istovjetnoj situaciji mogla, uslijed pada na način na koji je pala tužiteljica, zadobiti povrede u vidu fraktura kralježaka. Smatra pogrešnim stav tuženika da je zadobila navedene povrede kao posljedicu osteoporoze te ukazuje da je prije pada udarila glavom i ramenom u zid, a potom je pala na donji dio leđa i rame, tako da bi u situaciji koju tuženik pokušava prikazati zasigurno zadobila i frakturu ramena i druge frakture, s obzirom da je ramenom udarila u zid, a potom i pala na rame, s time da nije zadobila frakturu ramena. Ujedno ukazuje i da je pad posljedica propusta poslodavca u pogledu osiguranja zaštite na radu, a u kojem pogledu je činjenično stanje ostalo u potpunosti neutvrđeno, s obzirom da tuženik pogrešno smatra da navedeno nije od utjecaja na predmetni postupak. Dakle, osporava da bi kod nje postojale urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje bi ulazile pod odredbu čl. 67. st. 1. toč. 5. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju. U svrhu dokazivanja predlaže da sud provede dokaz saslušanjem tužiteljice, da se pribavi kopija kompletnog spisa tuženika te da se provede vještačenje po medicinskom vještaku. Predlaže poništiti osporavano rješenje tuženika, uz naknadu troška.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je od strane poslodavca tužiteljice CHEF AGENT d.o.o. 8. ožujka 2023. dostavljena ispunjena prijava o ozljedi na radu za ozljedu tužiteljice nastalu dana 15. veljače 2023. godine u prostorijama restorana na lokaciji Trg Sv. Trojstva 53, Legrad. Prema prijavi, tužiteljica je zaposlena kao čistačica u radnom vremenu od 06:00 do 14:00 sati te se tog dana, nakon 00:30 sati rada, prilikom pranja podova poskliznula na mokroj površini i pala na pod, pritom udarivši leđima, odnosno glavom i ramenom o zid. Kao uzrok ozljede navodi se šifra 891- nepredvidivi uzrok koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ni otkloniti. Za očevica se navodi KL. Izabrana doktorica opće/obiteljske medicine u svom izvješću od 6. ožujka 2023., koje je sastavni dio prijave, navodi dijagnozu ozljede prema važećoj MKB-10 klasifikaciji: S32.0/Fractura vertebrae lumbalis. Spisu je priložena medicinska dokumentacija iz koje je razvidno da se tužiteljica liječila zbog ozljede kralježnice te njena potpisana izjava (nedatirana) o okolnostima nastanka ozljede. Prema očitovanju tužiteljice, dana 15. veljače 2023. godine oko 06:00 sati prilikom obavljanja radnih zadataka pranja poda u restoran sali, poskliznula se i pri padu udarila ramenom i glavom u zid. Odmah joj je pružena pomoć te su zbog velikih bolova u kičmi otišli na hitnu.

3.1. Postupajući po predmetnoj prijavi, prvostupanjsko je tijelo zatražilo medicinsko vještačenje nadležnog liječničkog povjerenstva Regionalnog ureda Zavoda, koje je u svom nalazu, mišljenju i ocjeni, KLASA: UP/l-502-03/23-02/79, URBROJ: 338-21-55- 23-6 od 22. svibnja 2023., ocijenilo da se ozljeda izražena dijagnozom S32.0 ne može uzročno-posljedično povezati s događajem od 15. veljače 2023, jer se dijagnostičkom obradom utvrdilo da se radi o osteoporotičnim frakturama, što znači da osiguranica boluje od osteoporoze koja se smatra predispozicijom zdravstvenog stanja za nastanak frakture kralježaka i sadašnjih tegoba. Na navedeni način prvostupanjsko tijelo je utvrdilo da su ostvarene negativne pretpostavke iz odredbe članka 67. točke 5. Zakona koje isključuju priznavanje pretrpljenih ozljeda ozljedom na radu .

3.2. Rješavajući u drugom stupnju, tuženik je uvidom u službene evidencije osiguranih osoba Zavoda za tužiteljicu utvrdio da je obvezno zdravstveno osigurana kao osoba u radnom odnosu kod poslodavca CHEF AGENT d.o.o. počevši od 01.04.2022. te da je privremeno nesposobna za rad po dijagnozi S32.0/Prijelom lumbalnog kralješka od 15.02.2023. nadalje. Na spornu okolnost medicinske osnovanosti zahtjeva pribavljeno je stručno medicinsko mišljenje liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda, koje je temeljem uvida u priloženu medicinsku dokumentaciju, svojim nalazom, mišljenjem i ocjenom, KLASA: UP/ll-502-03/23- 01/518, URBROJ: 338-01-10-04- 23-03 od 3. kolovoza 2023. utvrdilo da zatražena dijagnoza šifre prema MKB-10 klasifikaciji: S32.0/Prijelom lumbalnog kralješka, kao i dijagnoza šifre S22.0/Prijelom grudnog kralješka, stoje u uzročno-posljedičnoj vezi s mehanizmom nastanka u predmetnom događaju, ali da su navedene ozljede nastale uz predispoziciju zdravstvenog stanja u formi osteoporoze slabinskog dijela kralježnice i torakolumbalnog prijelaza, koja je kod osiguranice dokazana denzitometrijom od 21.02.2023. Tuženik dodaje kako je nesporno da je osiguranica 15.02.2023. tijekom redovnog radnog procesa pala poskliznućem u razini i zadobila kompresijski prijelom zadnjeg grudnog i prvog slabinskog kralješka, ali na bazi osteoporotičnih promjena utvrđenih denzitometrijom tjedan dana kasnije (nalaz od 21.02.2023.). Razrjeđenje koštane strukture čini osobu sklonu prijelomima, ponekad i bez traume.

3.3. Tuženik obrazlaže kako je razmatrajući žalbene navode te analizirajući dokaze spisa, utvrdio da nema pravne osnove za usvajanjem žalbe i priznavanjem tužiteljici traženih prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja osnovom ozljede na radu, s obzirom da je do prijeloma kralježaka došlo zbog predispozicije zdravstvenog stanja tužiteljice na nastanak takvih ozljeda. Pritom je pravni aspekt stvari ocijenjen nespornim, s obzirom da iz prijave poslodavca i izjave tužiteljice jasno proizlazi da je štetni događaj nastupio u okviru radno-pravnih aktivnosti temeljem kojih je tužiteljica osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju za slučaj ozljede na radu, i to uslijed nesretnog slučaja poskliznuća na mokrom podu. Okolnosti na koje se u žalbi ukazuje, da je tome doprinio propust poslodavca da tužiteljici osigura adekvatnu, protukliznu radnu obuću, tuženik nije nalazio potrebnim dodatno utvrđivati, s obzirom da ista činjenica ne bi bila od bitnog utjecaja na odluku u ovoj upravnoj stvari. Naime, da bi se određena ozljeda priznala ozljedom na radu, potrebno je da uz pravni aspekt kumulativno bude zadovoljen i onaj medicinski, a koji je upravo sporan u konkretnom slučaju. Glede medicinske osnovanosti zahtjeva izveden je dokaz stručno- medicinskog vještačenja po nadležnom liječničkom povjerenstvu Direkcije Zavoda, čiji nalaz, mišljenje i ocjenu od 3. kolovoza 2023. tuženik prihvaća kao uvjerljiv i vjerodostojan dokaz na odlučnu činjenicu (ne)postojanja uzročno-posljedične veze između dijagnoza S32.0 i S22.0 te mehanizma nastanka iste u predmetnom događaju, s obzirom da je isti izrađen u cijelosti sukladno važećim zakonskim i pravilničkim odredbama te sadrži konkretna i detaljna obrazloženja za danu ocjenu.

3.4. Nadalje navodi kako je tijelo vještačenja utvrdilo da je tužiteljici dijagnostičkom obradom (denzitometrija) tjedan dana nakon pada na radnom mjestu, 21. veljače 2023., potvrđena osteoporoza odnosno smanjenje gustoće kostiju slabinskog dijela kralježnice i torakolumbalnog prijelaza, što je u kasnijem nalazu Ambulante za osteoporozu, Odjela za fizikalnu medicinu, reumatologiju i rehabilitaciju OB Bardek od 17. ožujka 2023. označeno dijagnozom M80/Osteoporoza s patološkim prijelomom, uz propisivanje odgovarajuće terapije i upozorenje na padove. Prema liječničkom povjerenstvu Zavoda, navedena bolest predstavlja predispoziciju zdravstvenog stanja za nastanak takve vrste ozljede koju je tužiteljica pretrpjela u radnom procesu 15. veljače 2023., a koja okolnost sukladno odredbi članka 67. točke 5. Zakona isključuje priznavanje istih ozljedom na radu. Kako se obrazlaže u danom stručnom mišljenju, radi se o razrjeđenju koštane strukture koje osobu čini sklonu prijelomima, odnosno drugim riječima, samim poskliznućm i padom u razini ne bi došlo do prijeloma lumbalnog i grudnog kralješka kod prethodno intaktne strukture.

3.5. U odnosu na žalbeni navod kako tijelo prvog stupnja nije razmatralo dijagnozu S22.0, tuženik napominje kako je izabrani liječnik opće/obiteljske medicine taj koji formalno određuje zahtjev u predmetnom upravnom postupku glede dijagnoza koje će biti predmetom vještačenja, a u svom izvješću od **.**.2023. dr.med. SLB postavlja tek dijagnozu S32.0. Ujedno u tijeku prvostupanjskog postupka u spis nije zaprimljen ispravak odnosno dopuna izvješća kojom bi bila obuhvaćena i dijagnoza S22.0 Međutim, kako je drugostupanjsko tijelo vještačenja utvrdilo da su obje dijagnoze (S32.0 i S22.0) kod tužiteljice prvenstveno posljedica predispozicije zdravstvenog stanja, to tuženik zaključuje da navedeno nije od utjecaja na rješavanje stvari. Kako je pobijano rješenje zakonito te je u istom utvrđena prepreka za priznavanje ozljeda označenih dijagnozama šifri prema MKB-10 klasifikaciji bolesti:

S32.0/ Prijelom lumbalnog kralješka i S22.0/ Prijelom grudnog kralješka, kao ozljede na radu u odnosu na medicinski aspekt sadržan u odredbi članka 67. točki 5. Zakona, to tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.

4. Zainteresirana osoba, iako uredno pozvana, nije dostavila odgovor na tužbu.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu te je proveo medicinsko vještačenje po ovlaštenoj sudskoj vještakinji medicine rada prim. dr. sc. Mariji Zavalić.

6.1. Sud je raspravu 10. lipnja 2025. i 13. siječnja 2026. proveo u odsutnosti uredno pozvanih tuženika i zainteresirane osobe, koji izostanke nisu opravdali, na temelju članka 91. stavka 3. u vezi članka 89. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24, dalje ZUS).

6.2. Sud nije smatrao potrebnim izvoditi dokaz saslušanjem tužiteljice, koji je predložen u tužbi, budući da se sporne medicinske činjenice utvrđuju medicinskim vještačenjem, koje je u sporu provedeno, a ne saslušanjem stranaka. Naime, u konkretnom slučaju je prvenstveno sporno da li je kod tužiteljice postojala predispozicija zdravstvenog stanja za nastanak predmetne dijagnoze u smislu čl. 67. t. 5. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine broj 80/13, 137/13, 98/19, dalje Zakon), dok same okolnosti ozljeđivanja nisu sporne.

7. U nalazu i mišljenju prim. dr. sc. Marije Zavalić od 22. kolovoza 2025. navedeno je: „Tužiteljica, SL rođ. 1965.godine, zaposlena kao čistačica u tvrtki CHEF AGENT d.o.o., Koprivnica, je dana 15. veljače 2023. pri čišćenju prostorije restorana na lokaciji Trg Sv. Trojstva 53, Legrad, prilikom pranja podova, prema navodu iz tužbe nije nosila propisanu protukliznu obuću, nije istu, navodi se u tužbi, dobila od poslodavca, se poskliznula na mokroj podnoj površini i nakon udarca glavom i lijevim ramenom o zid, pala na pod na leđa i lijevo rame. Prema opisu iz Odjela za hitnu medicinsku pomoć koprivničke bolnice, u koju se neposredno poslije pada javila zbog jakih bolova u donjem dijelu leđa, nije bilo vidljivih znakova udaraca ili hematoma u području glave, ramena ili leđa; u jednom kasnijem nalazu kirurga navedene dg. Površne ozljede glave i leđa. Dva je dana ležala na Traumatologiji koprivničke bolnice i nakon toga puštena je na kućnu njegu. U svojoj izjavi tužiteljica navodi da se dana 15. veljače 2023. godine oko 06:00 sati prilikom pranja poda u restoran sali poskliznula i pri padu udarila ramenom i glavom u zid te je da je zbog velikih bolova u kralježnici otišla na hitnu.

7.1. U zdravstvenom kartonu tužiteljica ima od 2018. godine povremeno zabilježene jake bolove u donjem dijelu leđa, u opisanom statusu nema znakova diskradikularnog konflikta koji bi govorio o eventualnim degenerativnim promjenama u području kralježnice. U prvom zabilježenom slučaju bolova u leđima navedeno je da su se bolovi javili nakon dizanja teškog tereta, u ostalim slučajevima pojave bolova nije naveden eventualni uzrok koji je bolove izazvao. Tužiteljica je zbog jakih bolova kod LOM -a ili po njegovom dopuštenju (sestrična je med. sestra) dobivala kroz nekoliko dana i.m. kombinacije analgetika i kortikosteroida, nema zabilježbe da je bilo kada u periodima pojave bolova poslana na rtg snimak LS kralježnice; nije ni zabilježen eventualni nalaz navedene pretrage. Liječila se godinama zbog artroze malih zglobova šaka, išla fizijatru i ortopedu, nalazi nisu priloženi, nema zabilježbi u kartonu o statusu ili dijagnostičkim postupcima zbog bolova u križima pri tim pregledima.

7.2. U nalazu OHBP OB Koprivnica od 15.02.2023. događaj od toga dana opisan kao u prijavi ozljede na radu i u izjavi tužiteljice. U statusu su glava i vrat bezbolni na palpaciju, bez vidljiva kontuziona areala; kralježnica bolna na palpaciju od lumbalnog dijela na niže, bez vidljiva kontuziona areala. Lijevo rame bolno na palpaciju, kretnje ograničene, boli, fleksiju izvodi do oko 60°, abdukciju do oko 45°, hematoma i edema se ne vidi. Neurološki status opisan urednim. Snimka glave bo, na snimkama lijevog ramena nema naznaka svježe koštane traume, zglobna tijela u ramenu su kongruentna. Na snimkama LS kralježnice vidi se održana stražnja interkorporalna linija te znakovi kompresivnih fraktura Th12 koji je sužen za 50 % svoje visine te blago anteklinasto formiran i L1 koji je uži za 30 % također blago anteklinasto formiran. Moguća fraktura trupa i L3 kralješka. Primljena je na traumatologiju. Isti je dan učinjena i diferentnija pretraga MSCT TH-LS kralježnice područja od TH11 do S1. Opisana je značajno snižena visina trupova Th12 i L1 koji su bikonkavno oblikovani (stupanj 3 po S). Radiolog navodi da promjene djeluju starijeg datuma. Održana je stražnja i.c. linija, uredna širina spinanog kanala. Tužiteljica je konzervativno liječena, nakon 2 dana otpuštena je kući sa dijagnozama kompresivne frakture Th12 i L1 te kontuzije lijevog ramena.

7.3. Nakon otpusta i dalje je konzervativno liječena, odmah je pri liječenju još u bolnici fizijatar postavio dijagnozu prijeloma navedena dva kralješka kao patološka prijeloma u sklopu izrazite osteoporoze, odmah preporuča terapiju visokim dozama D vitamina i već tada preporuča specifičnu terapiju osteoporoze. Preporučena denzirometrija je učinjena 21.02.2023. i njom je potvrđena izrazita osteoporoza u području L kralježnice, uvedena je specifična terapija. Tužiteljica nastavlja fizikalnu terapiju, nosi ortozu za leđa i uzima terapiju za osteopotozu za koju se vežu po fizijatru dijagnoze patoloških fraktura kralježnice.

7.4. Rtg snimak lijevog ramena na dan ozljede ne pokazuje oštećenje koštanih struktura, a na UZV pregledu oba ramena učinjenom dva i pol mjeseca po navedenoj ozljedi nije nađeno znakova rupture (bilo parcijalne ili potpune) u području mekih struktura lijevog ramena (mišića i/ili tetiva), ali su nađene izrazite kalcifikacije u području nadgrebenog mišića. Kako se radi o već izraženim kalcifikatima, a od ozljede je prošlo tek 2,5 mjeseca, kalcifikati u području mišića ne mogu biti posljedica ozljede istog u događaju od 15. veljače 2023., ali natučenje lijevog ramena je opisana ozljeda i klinički se uz natučenje vežu bolovi nakon ozljede, natučenje ramena je dg. iz otpusnog pisma i sa kasnijih pregleda.

7.5. Glavobolje koje tužiteljica navodi povremeno poslije ozljede jednako su opisivane kao glavobolje koje ima dugi niz godina prije ozljede i zbog kojih je u nekoliko navrata, detaljno 2016. godine, obrađivana po neurologu. Tada je obrada obuhvatila i slikovne pretrage mozga, moždanih krvnih žila, vratne kralježnice i EEG-a, nije nađeno organskih uzroka glavobolje.

7.6. Za napomenuti je da je najčešći uzrok kompresivnih fraktura prsne i slabinske kralježnice osteoporoza. Rjeđi su uzroci tumori u području kralježaka koji nije nađen kod tužiteljice te traume kralježnice kod padova s visine ili u saobraćajnim nesrećama, kada uz kompresivnu frakturu postoje gotovo u pravilu i oštećenja kralježaka u vidu prijeloma poprečnih ili stražnjih nastavaka, nerijetko i ozljede kralježničke moždine i/ili prolapsi diska, nerijetko su prisutne i ozljede drugih organa zbog djelovanja velike sile.

7.7. Prema dostupnom opisu ozljede kod tužiteljice, kod takve se ozljede kod osobe bez osteoporoze ne očekuje kompresivna fraktura lumbalne ili torakalne kralježnice. Kralješci koji su normalne strukture, su vrlo čvrste kosti do čijeg prijeloma dolazi samo pod djelovanjem velike sile na aksijalnu osovinu kralježnice.

7.8. Nije nevažno naglasiti da je radiolog na MSCT L11 do S1 isti dan kada je nastala ozljeda opisao da fraktura postoji (Th12 i L1), ali je naveo i da promjene djeluju da su starijeg datuma, što radiolog može zaključiti na osnovu snimka, jer ima specifična znanja u razlučivanju svježe od stare frakture. Kliničkim su pregledom , međutim, ustanovljeni bolovi u L dijelu kralježnice te se ne može posve isključiti nastanak kompresivnog prijeloma kralješaka u samoj ozljedi od 15.02.2023.

7.9. Iz svega navedenog, uključujući opis nastanka ozljede 15.02.2023. godine, nalaz fizijatra koji je i bez denzitometrije, a na osnovi radiološke obrade i anamneze , već na dan ozljede zaključio da su kompresivne frakture dio kliničke slike patoloških prijeloma uzrokovanih osteoporozom, anamnestičkih podataka o bolovima u LS kralježnici koji su trajali po nekoliko dana godinama prije ozljede, uz istovremeno nepostojanje znakova oštećenje iv. diska u tom području (oštećenja diska ne vide se ni na CT na dan ozljede), nema opisanih znakova radikulopatije, te dana 21.02.2023. godine učinjene denzitometrije, za zaključiti je da su kompresivni prijelomi dg. po MKB S32.0 - prijelom lumbalnog kralješka i S22.0 - prijelom torakalnog kralješka dio kliničke slike kompresivnih patoloških fraktura kralježaka u sklopu osteoporotičnih promjena i da se ni po mehanizmu nastanka ne mogu svrstati pod članak 66 . Zakona.

7.10. Dijagnoza S 40.0 - Kontuzija ramena nije ni po LOM-u ni po tužiteljici tražena kao dg. koja se može priznati ozljedom na radu, iako se ova dg. redovito spominje u nalazu kirurga i opisu tegoba i ima svoju šifru po MKB-S40.

7.11. Odgovor na nalog suda: Mišljenja sam da se dg. šifre prema MKB -10 klasifikaciji: S32.0 i S22.0 ne mogu uzročno-posljedično povezati s događajem od 15. veljače 2023. i priznati ozljedom na radu sukladno članku 66. Zakona. Bitni razlozi za nepriznavanje navedenih dijagnoza ozljedom na radu su:

1. Tužiteljica nije pala s visine, nogama je bila na tlu, najprije je udarac bio amortiziran udarcem u zid, a onda je udarila u pod. Kod zdrave kralježnice sa uredno koštano konfiguriranim kralješcima u smislu čvrstoće i volumena kralježaka, osobito robusnih lumbalnih kralježaka u takvim slučajevima ne dolazi do kompresivnih fraktura, normalni kralješci ne kolabiraju kod događaja opisanih u prijavi ozljede na radu, izjavi tužiteljice i opisu događaja u otpusnom pismu sa traumatologije u Koprivnici, jer se ne radi o velikoj sili koja djeluje na osovinu kralježnice i koja je takve veličine da komprimira kralježak;

2. Jasni su radiološki i denzitometrijski znakovi osteoporoze navedenog područja;

3. U obzir treba, sukladno gore navedenom, uzeti i opis MSCT TH 11 do S1 koji je učinjen na dan ozljede, na kojem su opisane frakture kralježaka koje se po MKB-10 klasificiraju kao S32.0 i S22.0, ali u kojem opisu i sam radiolog napominje da se po snimci ima dojam „da promjene djeluju starijeg datuma”, dakle, nije radiološka slika sukladna novonastalom, akutnom kompresivnom prijelomu;

4. Osteoporoza i posljedični prijelomi u potpunosti odgovaraju članku 67. Zakona, jer se tu radi o jasno stečenoj predispoziciji za nastanak kompresivnog prijeloma – predispozicija je dokazana bolest - osteoporoza.

Zaključno: Kod tužiteljice se radi o jasnoj stečenoj predispoziciji zdravstvenog stanja, u ovom slučaju o osteoporozi koja je za posljedicu imala patološke prijelome dvaju opisanih kralježaka u uvjetima u kojima kod zdrave osobe, čvrstih, normalno građenih kralježaka ne dolazi do kompresivnog prijeloma.“

8. Tuženik nije imao prigovora na citirani nalaz i mišljenje sudske vještakinje. Tužiteljica u podnesku od 29. rujna 2025. navodi kako ne prihvaća nalaz i mišljenje vještaka medicine rada, prim. dr. dc. Marije Zavalić. Međutim, tužiteljica ni u navedenom podnesku niti na raspravi 13. siječnja 2026. nije istaknula konkretne prigovore na nalaz i mišljenje sudske vještakinje niti je predložila njeno saslušanje.

8.1. S obzirom da stranke nisu istaknule obrazložene prigovore na pisani nalaz i mišljenje vještaka niti je sud smatrao da je saslušanje vještaka potrebno radi razrješenja pojedinih okolnosti, jer je vještakinja jasno, precizno i obrazloženo odgovorila na postavljeni zadatak, sud nije odredio da se vještak i usmeno sasluša na raspravi, u smislu čl. 82. st. 4. ZUS-a.

9. Prema članku 67. točki 5. Zakona ozljedom na radu, u smislu ovoga Zakona, ne smatra se ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest.

10. S obzirom da je prema suglasnim mišljenjima vještaka tuženika i sudske vještakinje, kod tužiteljice postojala stečena predispoziciji zdravstvenog stanja – osteoporoza, koja je za posljedicu imala patološke prijelome dvaju opisanih kralježaka u uvjetima u kojima kod zdrave osobe, čvrstih, normalno građenih kralježaka ne dolazi do kompresivnog prijeloma, to sud nema osnove za usvajanje tužbenog zahtjeva, jer nisu ispunjeni zakonski uvjeti za priznavanje ozljede na radu po dijagnozi S32.0 i S22.0 u smislu članka 67. točke 5. Zakona.

11. Stoga prema ocjeni suda osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice te je sud na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

12. Odluka o trošku temelji se na čl. 147. st. 1. ZUS-a.

U Zagrebu 13. veljače 2026.

Sutkinja

Lidija Prica

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. Odvjetnica Tamara Košanski, Odvjetničko društvo Lacković & Rukavina d.o.o., Basaričekova 1, pp 84, [adresa] Đurđevac

2. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Direkcija, Margaretska 3, [adresa] Zagreb

3. CHEF AGENT d.o.o., Josipa Vargovića 4, [adresa] Koprivnica

4. U spis