Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž Ovr-37/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Vedranu Medakoviću, univ.spec.iur., kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, protiv ovršenika MEAT THE KING d.o.o., Prisavlje 2, Zagreb, OIB: 64070492062, kojeg zastupa punomoćnik Petar Car, odvjetnik iz Zagreba, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Ovr-2394/2025-4 od 2. listopada 2025., dana 13. veljače 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Ovr-2394/2025-4 od 2. listopada 2025.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja pod točkom 1. je određena predložena ovrha radi ispražnjenja i predaje nekretnine prema prijedlogu ovrhovoditelja od **.**.2025., kojim je predloženo isto na temelju ovršne isprave – pravomoćne i ovršne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovnog broja P-2361/2024 od 15. travnja 2025., ispravljene rješenjem istog suda broj P-236172024 od 23. svibnja 2025., i to iseljenjem ovršenika iz ... dijela nekretnine oznake: 7. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-7) Poslovni prostor u prizemlju ulične zgrade, prvi lijevo od ulaza, ukupne površine 22,95 m2, koji se sastoji od dvije prostorije, neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], z.k. č. br. [katastarska čestica], opisane kao Zgrada mješovite uporabe Martićeva ulica, te predajom ovrhovoditelju nekretnine slobodne od osoba i stvari, u roku od 15 dana. Pod točkom 2. rješenja o ovrsi je naloženo ovršeniku naknaditi ovrhovoditelju trošak u iznosu od 200,00 € sa pripadajućim zateznim kamatama od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate.
2. Protiv navedenog rješenja žali se ovršenik navodeći da ga pobija zbog svih dopuštenih žalbenih razloga, pri čemu ne ukazuje na konkretne povrede propisane odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. - 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, - dalje: ZPP) u svezi s čl. 21. st. 1. ("Narodne novine", broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024; dalje: OZ ), već se poziva na povredu odredbe čl. 50. st. 1. OZ bez jasnog ukazivanja ne neku od predviđenih osnova pobijanja propisanih točkama 1. do 11. tog članka, te prijedlogom drugostupanjskom sudu da poništi pobijano rješenje o ovrsi a podredno vratiti isto na ponovno postupanje.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, a pazeći po službenoj dužnosti na žalbene razloge propisane odredbom čl. 50. st. 5. OZ-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava te bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP u svezi s odredbom čl. 21. st. 1. OZ, nije utvrđeno da bi sud prvog stupnja počinio takve bitne povrede odredaba ovršnog postupka.
5. Donošenjem pobijanog rješenja sud prvog stupnja je pravilno utvrdio relevantne okolnosti u pogledu zatražene ovrhe, nakon čega je pravilnom primjenom materijalnog prava u skladu sa odredbama čl. 255. do 259. OZ- u vezi čl. 23. st. 1. toč. 1. OZ-a, odredio zatraženu ovrhu radi ispražnjenja i predaje nekretnine.
6. Ovršenik u sklopu žalbenih navoda prije svega navodi da nije zaprimio vjerodostojnu ispravu na osnovi koje je doneseno pobijano rješenje, te ovaj drugostupanjski sud u odnosu na navedeno ukazuje da je prvostupanjski sud ovrhu odredio temeljem ovršne isprave u smislu čl. 23. st. 1. točke 1. OZ-a odnosno presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovnog broja P-2361/2024 od 15. travnja 2025., ispravljene rješenjem istog suda broj P-236172024 od 23. svibnja 2025.. Nadalje, iz prvostupanjskog postupka i dostupnih podataka e-spisa proizlazi da je ovršeniku uredno uručeno rješenje o ovrsi sa prijedlogom i prilozima koje kao takve čini ovršna isprava na kojoj se temelji ovrha ( a ne vjerodostojna kako tvrdi žalitelj), kao i dostavljena potvrda o pravomoćnosti i ovršnosti ( str. 9 spisa) koju ovršenik nije osporio.
7. U odnosu na žalbene navode ovršenika u sklopu kojih ističe da ovrha premašuje zakonske okvire te da je nezakonita i nerazmjerna, pri čemu se poziva na odredbu čl. 76. st. 1. OZ-a koja predviđa zaštitu djelatnosti pravnih osoba, valja ukazati da je riječ o odredbi koja je sadržana u općim odredbama OZ-a u pogledu ovrhe radi naplate novčane tražbine.
8. Kako se ovrha u konkretnom slučaju provodi na nenovčanoj tražbini, to se izuzimanje ili ograničenje od ovrhe procjenjuje primjenom odredbe čl. 241. OZ-a, pri čemu je na ovršeniku teret dokazivanja takvih propisanih pretpostavki, a samo paušalno iznošenje navoda poput onih koje iznosi ovršenik u konkretnom slučaju, nije dostatno niti dokazuje pretpostavke za izuzimanjem ili ograničenjem ovrhe.
9. U odnosu na žalbene navode ovršenika u sklopu kojih ističe da bi daljnje provođenje ovrhe stvorilo nerazmjeran i nepopravljiv štetni učinak te da ovrhovoditelj nije poduzeo druge dostupne mjere za namirenje tražbine, valja ukazati da je svaki ovršni postupak u suštini za ovršenika otegotan i nepovoljan. Međutim, prisilno namirenje nenovčane tražbine ovrhovoditelja u skladu sa pravilima ovršnog postupka proizlazi upravo iz legitimnog prava ovrhovoditelja da prisilnim putem namiri dospjelu nenovčanu tražbinu, pa sama tvrdnja istaknuta u smislu toga da se provedbom ovrhe stvara štetan učinak, nije dostatna niti predstavlja žalbeni razlog predviđen odredbama čl. 50. st. 1. toč. 1. do 11. OZ za pobijanje ovrhe.
10. Niti žalbeni navodi ovršenika u sklopu kojih detaljno analizira primjenu načela savjesnosti i poštenja te savjesnog gospodarstvenika uz poziv na odredbe čl. 4. i 12. Zakona o obveznim odnosima ( "Narodne novine" broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023; dalje: ZOO ), nisu odlučne niti do utjecaja na zakonitost i pravilnost određene ovrhe u smislu čl. 255. do 259. OZ-a, obzirom da je riječ o općenitom osporavanju kojim se ne ukazuje na poveznicu sa konkretnim žalbenim razlozima predviđenim odredbom čl. 50. st. 1. točkom 1. do 11. OZ.
11. Slijedom navedenog, kako žalbeni navodi ovršenika ne dovode u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog prvostupanjskog rješenja, to je žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje o ovrsi temeljem odredbe čl. 380. st. 2. ZPP-a u svezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, te odlučiti kao u izreci ove odluke.
U Zagrebu, 13. veljače 2026.
Sudac
Vedran Medaković
