Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-403/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Roberti Pandža, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari 1. tužitelja (predlagatelja osiguranja) RM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužiteljice (predlagateljice osiguranja) TM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje oboje zastupa punomoćnik Ante Gabre, odvjetnik u Zagrebu, Trnjanska cesta 114, protiv tuženog (protivnika osiguranja) DS Mandir d.o.o., Zagreb, Ulica Marulićeve Judite 15, OIB: 54563117719, kojeg zastupa punomoćnik Marko Rafaj, odvjetnik u Zagrebu, Komatska ulica 1 c, radi isplate (osiguranja novčane tražbine određivanjem privremene mjere), odlučujući o žalbi protivnika osiguranja protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-1038/2025-3 od 8. prosinca 2025., 13. veljače 2026.,
r i j e š i o j e
I. Uvažava se žalba protivnika osiguranja DS Mandir d.o.o. i ukida rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-1038/2025-3 od 8. prosinca 2025. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
II. Ostavlja se da se o troškovima žalbenog postupka odluči u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem, radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja – isplate iznosa od 48.400,00 eura zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, određuje se privremene mjere zabranom protivniku osiguranja otuđenja i opterećenja nekretnine (označene kao: 3. Suvlasnički dio: 3698/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2) stan oznake S2 na prvom katu, koji se sastoji od hodnika, WCa, izbe, kuhinje, blagovaonice, dnevnog boravka, kupaonice i tri sobe, površine 84,19 m2, s natkrivenom terasom, površine 10,05 m2 i spremištem površine 2,47 m2, kojem pripada vanjsko parkirališno mjesto oznake PM3 površine 12,50 m2, koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, a nalazi se u [adresa], DVORIŠTE površine 333 m2 i STAMBENA ZGRADA, [adresa], površine 141 m2, ukupne površine 474 m2, sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a upisan u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pod rednim brojem 3, u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Novi Zagreb, uz zabilježbu te zabrane u zemljišnu knjigu.
2. Protiv navedenog rješenja žali se tuženik (protivnik osiguranja) zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), u svezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24, dalje: OZ). Predlaže prvostupanjsko rješenje ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. Zahtijeva i naknadu troška za sastavljanje žalbe po punomoćniku odvjetniku te za sudsku pristojbu za žalbu, sveukupno u iznosu od 1.515,26 eura.
3. U odgovoru na žalbu tužitelji (predlagatelji osiguranja), osporavaju žalbene navode i predlažu žalbu odbiti, uz naknadu troška za sastavljanje odgovora na žalbu po punomoćniku odvjetniku te za sudsku pristojbu za odgovor na žalbu, sveukupno u iznosu od 1.772,84 eura.
4. Žalba protivnika osiguranja je osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje, kao i postupak koji mu je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, pa tako niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju žalitelj u žalbi sadržajno upire, budući da pobijano rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe te je isto moguće ispitati.
6. Međutim, činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava, ostalo je pogrešno i nepotpuno utvrđeno, pa se, za sada, ne može ispitati niti pravilnost primjene materijalnog prava.
7. Predmet ovoga postupka je odlučivanje o prijedlogu za određivanje privremene mjere radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja, određivanjem privremene mjere kojom se zabranjuje protivniku osiguranja otuđenje i opterećenje nekretnine u njegovom vlasništvu, uz zabilježbu te zabrane u zemljišnu knjigu.
8. Iz sadržaja predmetnog spisa proizlazi da su predlagatelji osiguranja, kao tužitelji, protiv protivnika osiguranja, kao tuženika, 19. studenog 2025. podnijeli tužbu radi isplate iznosa od 48.400,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama, u kojoj navode da imaju tražbinu prema tuženiku u iznosu od 48.400,00 eura s osnove sklopljenog Predugovora ugovoru o kupoprodaji nekretnine od 20. lipnja 2023., kojim tužbenim zahtjevom traže od tuženika, kao prodavatelja za kojeg tvrde da je odgovoran za prestanak Predugovora, povrat kapare (koju su tužitelji, kao kupci, platili u iznosu od 24.200,00 eura), u dvostrukom iznosu od 48.400,00 eura, sve s pripadajućim zateznim kamatama.
9. Predlagatelji osiguranja u prijedlogu za osiguranja upiru na postojanje pretpostavki propisanih odredbom čl. 344 st. 1. OZ-a, uz tvrdnju o postojanju njihove novčane tražbine prema protivniku osiguranja temeljem činjenice da je protivnik osiguranja odgovoran za prestanak Predugovora i time u obvezi isplatiti im kaparu u dvostrukom iznosu, a da je protivnik osiguranja vlasnik nekretnine koja je bila predmet kupoprodaje i koja je još uvijek ostala upisana kao vlasništvo protivnika osiguranja, dok su ostale stambene jedinice u predmetnoj zgradi već prodane drugim fizičkim osobama, te da bi bez osiguranja privremenom mjerom na nekretnini protivnika osiguranja, postojala vjerojatnom opasnost da će protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine predlagatelja osiguranja, s obzirom na to da je protivnik osiguranja projektno društvo s jednim zaposlenim, da je tvrtka ocijenjena ocjenom B – 6 – poduzetnici s povišenom vjerojatnošću zastoja u plaćanju, a da s druge strane, predmetnu nekretninu pokušava prodati što prije te ju oglašava na nekoliko različitih oglasnih prostora, neovisno o tome što se usporedno i dalje dogovara s predlagateljima osiguranja o nastavku realizacije kupovine te iste nekretnine, pa da je iz svega navedenog u tužbi i prijedlogu, očigledno da postoji opasnost da će predlagatelj osiguranja, bez određivanja privremene mjere zabrane otuđenja i opterećenja nekretnine u njegovom vlasništvu, spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine predlagatelja osiguranja, time što će nekretninu otuđiti ili opteretiti.
10. U prvostupanjskom postupku proizlazi utvrđenim:
- da su predlagatelji osiguranja, kao kupci, s protivnikom osiguranja, kao prodavateljem, 3. prosinca 2024. sklopili Predugovor o kupoprodaji nekretnine, a kojim su se obvezali sklopiti konačni Ugovor o kupnji nekretnina za predmet kupoprodaje – odgovarajući suvlasnički dio nekretnine, stambenog objekta koji se gradi na kat. čest. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na kojem će biti uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela nekretnine – trosobni stan 2 na 1. katu, površine 104,21 m2, za ukupno ugovorenu kupoprodajnu cijenu u iznosu od 220.000,00 eura,
- da su predlagatelji osiguranja, kao kupci s protivnikom osiguranja, kao prodavateljem, 1. rujna 2025. sklopili Anex. Br. 1. Predugovora o kupoprodaji nekretnine, kojim su uslijed etažiranja izmjenili opis nekretnine,
- da su stranke u Predugovoru ugovorile nepromjenjivu kupoprodajnu cijenu u iznosu od 220.000,00 eura, tako da su predlagatelji osiguranja na ime kupoprodajne cijene 23. prosinca 2024., na račun protivnika osiguranja izvršili uplatu sukladno odredbi članka 4. Predugovora u iznosu od 24.200,00 eura,
- da je stan koji je predmet Predugovora upisan u zemljišne knjige kao vlasništvo protivnika osiguranja (kako to proizlazi iz zemljišnoknjižnog izvatka), a da protivnik osiguranja nije iskazao volju vratiti predlagateljima osiguranja utuženi iznos, niti je naveo da će izvršiti obveze iz Predugovora u rokovima i na način kako je to ugovoreno, odnosno da će zaključiti glavni ugovor s predlagateljima osiguranja,
- da su se predlagatelji osiguranja obratili žalitelju e mail porukom od 30. listopada 2025. kojim su ga pozvali na ispunjenje Predugovora, nakon čega je uslijedila poruka žalitelja poslane e komunikacijom od 7. studenog 2025., iz koje se razabire da žalitelj uvjetuje zaključenje ugovora dodatnom naknadom od 15.000,00 eura, jer da predlagatelji osiguranja nisu ispoštovali Predugovor, uz navedeno da se žalitelju plate i troškovi izvršenih dodatnih radova koji su predlagatelji osiguranja naručili na predmetnoj nekretnini, a da plaćanje dodatne naknade od 15.000,00 eura ne proizlazi iz Predugovora, niti postoje dokazi o izvršenim dodatnim radovima.
11. Sud prvog stupnja pozivom na odredbe čl. 341. i čl. 345. st.1. toč. 3. OZ-a, u svezi s čl. 7. st. 1. i 2. i čl. 13. st. 1. OZ-a, te čl. 10. ZPP-a (bez očitovanja žalitelja i bez održavanja ročišta), usvaja navedeni prijedlog, cijeneći da su predlagatelji osiguranja dokazali postojanje pretpostavki za određivanje predložene privremene mjere, s obzirom na to da su učinili vjerojatnim postojanje tražbine prema žalitelju u iznosu od 48.400,00 eura s pripadajućim kamatama tekućim od dana uplate koju su izvršili u korist žalitelja s osnove Predugovora koji nije izvršen krivnjom žalitelja.
12. Pobijanim rješenjem sud prvog stupnja cijeni i to da su predlagatelji osiguranja učinili vjerojatnim i opasnost da će bez izdavanja predložene mjere žalitelj spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti ili opteretiti, s obrazloženjem da je žalitelj upisan kao vlasnik predmetne nekretnine – stana koji se nalazi u stambenoj zgradi u [adresa], u kojoj zgradi su preostale stambene jedinice već prodane drugim osobama, temeljem čega zaključuje da navedena nekretnina predstavlja jedinu nekretninu u vlasništvu tuženika te ujedno i jedinu imovinu iz koje bi predlagatelji osiguranja mogli naplatiti svoju tražbinu po pravomoćnom okončanju ovog postupka, imajući u vidu da je protivnik osiguranja projektno društvo s jednim zaposlenim, a da je tvrtka protivnika osiguranja ocijenjena ocjenom B – 6 – poduzetnici s povišenom vjerojatnošću zastoja u plaćanju (kako to proizlazi iz uvida u kreditnu procjenu i stanje blokada protivnika osiguranja sa službenih stranica Financijske agencije, radi čega cijeni da postupanje žalitelja u smislu neizvršavanja obveza iz Predugovora o kupoprodaji nekretnina, ukazuje na postojanje namjere žalitelja da spriječi ili znatno otežati naplatu tražbine, time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati.
13. Žalbenim navodima protivnik osiguranja osporava zaključak suda prvog stupnja o postojanju opasnosti da će žalitelj spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine predlagatelja osiguranja, ističući da se žalitelj o navedenom neosnovano nije imao prilike očitovati, upirući na to da protivnik osiguranja nema zastoja u plaćanju, da je likvidan te da ne postoji opasnost od otuđenja nekretnine, osporavajući i zaključak o tome da su predlagatelji osiguranja učinili vjerojatnim svoje potraživanje, uz tvrdnju da žalitelj nije odgovoran za neizvršenje Predugovora, odnosno da nije povrijedio niti jednu ugovornu odredbu, te da je sud prvog stupnja propustio procijeniti razmjernost privremene mjere i provesti test nužnosti, naročito imajući u vidu nesrazmjeran omjer vrijednost predmetne nekretnine od 250.000,00 eura, u odnosu na vrijednost sporne buduće tražbine u iznosu od 48.400,00 eura.
14. Iako su predlagatelji osiguranja, i po ocjeni ovoga suda, učinili vjerojatnim postojanje svoje tražbine koju imaju prema protivniku osiguranja, o čemu je sud prvog stupnja dao potrebna obrazloženja, ovaj sud nalazi da, za sada, nije utvrđeno da su za određivanje predložene privremene mjere ispunjene pretpostavke propisane odredbom čl. 344. OZ-a, čemu žalitelj žalbenim navodima osnovano prigovara.
15. Naime, prema odredbi čl. 344. st. 1. i 2. OZ-a, propisano je da se privremena mjera radi osiguranja novčane tražbine može odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati, pri čemu predlagatelj osiguranja ne mora dokazivati navedenu opasnost ako učini vjerojatnim da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu.
16. U konkretnom slučaju predlagatelji osiguranja zahtijevaju određivanje privremene mjere kojom bi sud radi osiguranja njihove novčane tražbine (u odnosu na koju su podnijeli tužbu za isplatu), zabranio protivniku osiguranja otuđiti i opteretiti nekretninu vlasništvo protivnika osiguranja.
17. Pravni učinak zabrane otuđenja nekretnina jest u tome da predlagatelj osiguranja može predložiti ovrhu radi naplate svoje tražbine kad ona postane ovršna na nekretnini na koju se zabrana odnosi, neovisno o tome što je poslije te zabrane treća osoba stekla i uknjižila pravo vlasništva na toj nekretnini, pri čemu treba naglasiti da privremena mjera po svojoj pravnoj prirodi predstavlja samo sredstvo privremenog osiguranja vjerojatne tražbine predlagatelja osiguranja, sredstvo koje se može odrediti samo ako postoji vjerojatnost postojanja te tražbine i vjerojatnost da je predložena mjera potrebna kako bi se protivnika osiguranja spriječilo da osujeti ili znatno oteža naplatu upravo te konkretne tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati. Prema tome, suština zabrane otuđenja ili opterećenja je u zabilježbi zabrane otuđenja i opterećenja nekretninom radi publiciranja postojanja spora i pokrivanja svih raspolaganja koje je protivnik osiguranja mogao učiniti na štetu (mogućeg) prava predlagatelja osiguranja iz kojeg proizlazi novčana tražbina.
18. Imajući u vidu cjelokupan sadržaj prijedloga za osiguranje iz kojeg slijedi da predlagatelji osiguranja opasnost za ostvarenje naprijed navedene tražbine vide u mogućem raspolaganju predmetnom nekretninom, što bi ih, po njihovom shvaćanju, moglo onemogućiti u naplati svoje novčane tražbine, imajući u vidu i pravni učinak privremene mjere kojom predlagatelji osiguranja predlažu protivniku osiguranja zabraniti raspolaganje svojom nekretninom, osnovano žalitelj žalbenim navodima upire na to da je sud prvog stupnja u konkretnom slučaju propustio procijeniti razmjernost privremene mjere i nužnost njezina određivanja.
19. Naime, imajući na umu da je privremena mjera namijenjena za osiguranje tražbine, po svome sadržaju bi ona treba biti postavljena tako da što je moguće manje optereti dužnika, za kojeg ne bi trebala biti niti sankcija ni prijetnja, odnosno da treba biti samo u funkciji adekvatne i svrsishodne zaštite (vjerojatne) tražbine, s kojom mora biti u najbližoj, prirodnoj vezi, pri čemu je predlagatelj osiguranja dužan učiniti vjerojatnim postojanje subjektivne opasnosti, odnosno ukazati na činjenice ili ponašanje protivnika osiguranja iz kojih bi se moglo zaključiti da bi bez određivanja predložene mjere protivnik osiguranja mogao osujetiti ili znatno otežati naplatu tražbine predlagatelja i to upravo time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati.
20. U konkretnim činjeničnim i pravnim okolnostima, za sada, nije moguće ispitati zaključak prvostupanjskog suda o tome da su predlagatelji osiguranja učinili vjerojatnim, barem ne u dovoljnoj mjeri, da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao naplatu tražbine (time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati).
21. Naime, ocjenu o postojanju opasnosti da bi protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao naplatu predlagateljeve tražbine, donosi sud na temelju dokaza i okolnosti koje predlagatelj osiguranja navede u prijedlogu za osiguranje. Ta opasnost mora biti subjektivne prirode, što znači da predlagatelj osiguranja mora ukazati na konkretne radnje protivnika osiguranja (ili propuštanja), koje su svjesno poduzete radi ugrožavanja namirenja predlagateljeve tražbine, s time da te konkretne radnje ili propusti moraju stvarno ugrožavati buduće ostvarenje predlagateljeve tražbine, a sud treba utvrditi postojanje takvih radnji (propusta), kao i subjektivni odnos protivnika osiguranja prema njima. Dakle, nije dovoljno samo postojanje vjerojatnosti da predlagatelji osiguranja neće moći naplatiti svoju tražbinu (uslijed činjenice da je protivnik osiguranja eventualno nelikvidan, kako to tvrde predlagatelji), već su predlagatelji osiguranja dužni učiniti vjerojatnim da protivnik osiguranja poduzima ili da bi mogao poduzeti neku ugrožavajuću radnju te uzročnu vezu između tog ponašanja i posljedice koja bi se sastojala u sprečavanju ili znatnom otežanju naplate tražbine čije se osiguranje predlaže.
22. U tom kontekstu je za naglasiti da činjenica eventualne nelikvidnosti protivnika osiguranja, sama po sebi ne ukazuje na postojanje opasnosti koja bi mogla spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine. Naime, kod privremenih mjera predlagatelj mora učiniti vjerojatnom opasnost da će upravo protivnik osiguranja nekim konkretnim radnjama dovesti do otežanog namirenja. Nelikvidnost, kao objektivna kategorija, nema značaj takve posebne radnje.
23. U konkretnom slučaju predlagatelji osiguranja u prijedlogu za osiguranje navode sumnju u mogućnost da će od protivnika osiguranja uspjeti naplatiti ukoliko protivnik osiguranja trećima proda predmetnu nekretninu, dok nelikvidnost protivnika osiguranja vide u tome da je protivnik osiguranja projektno društvo s jednim zaposlenim te da je tvrtka protivnika osiguranja ocijenjena ocjenom B – 6 – poduzetnici s povišenom vjerojatnošću zastoja u plaćanju, iz čega se zapravo ne može sa sigurnošću zaključiti o tome da protivnik osiguranja nema odgovarajuću imovinu iz koje bi predlagatelji osiguranja mogli naplatiti tražbinu, čemu žalbenim navodima žalitelj osnovano prigovara.
24. Pri tome, osnovano protivnik osiguranja upire i na potrebu ravnomjernog pristupa zaštiti interesa i njegovih prava, imajući u vidu da se privremenom mjerom zabrane otuđenja i opterećenja nekretnina ograničavaju vlasnička prava protivnika osiguranja, pa je prilikom ispitivanja je li privremena mjera potrebna i u kojem obimu, potrebno posebno voditi računa o tome je li zadovoljen test razmjernosti između zaštićenog interesa predlagatelja osiguranja i tereta koji protivnik osiguranja trpi takvom mjerom (Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-1291/2016-4 od 9. siječnja 2018.).
25 Naime, uzimajući u obzir vjerojatnost tražbine predlagatelja, mjera koju predlažu predlagatelji bi morala biti proporcionalna zaštićenom interesu vjerovnika, pri čemu proporcionalnost mjere uključuje u sebi učinkovitost i nužnost mjere.
26. Kako je privremena mjera zabrane otuđenja i opterećenja nekretnina po svojoj prirodi zadiranje u Ustavom Republike Hrvatske zaštićena vlasnička prava koja uključuju u sebi i pravo raspolaganja, zbog toga će sud na prijedlog predlagatelja osiguranja odrediti takvu mjeru samo ako nađe da je mjera nužna i da je proporcionalna zaštićenom interesu predlagatelja, pa je prilikom ispitivanja je li privremena mjera potrebna i u kojem obimu, potrebno posebno voditi računa o tome je li zadovoljen test razmjernosti između zaštićenog interesa predlagatelja osiguranja i tereta koji protivnik osiguranja trpi takvom mjerom, uzimajući pri tome u obzir i odnos između visine potencijalnog potraživanja predlagatelja osiguranja i vrijednosti predmeta osiguranja, kako se ne bi dogodilo da vrijednost predmeta osiguranja (nekretnine za koju se predlaže odrediti privremena mjera), znatno premašuje visinu osigurane tražbine. O nužnosti mjere sud odlučuje na temelju podataka koje je iznio predlagatelj, s time da se u konkretnom slučaju ne može govoriti o neznatnoj šteti koju podrazumijeva odredba čl. 344. st. 2. OZ-a, što predlagatelji osiguranja niti ne tvrde.
27. Slijedom navedenog, kako sud prvog stupnja pri donošenju pobijanog rješenja, zbog pogrešnog pravnog stava da nelikvidnost protivnika osiguranja sama po sebi predstavlja opasnost da će se bez privremene mjere, spriječiti ili znatno otežati naplata tražbine predlagatelja, uslijed čega nije utvrđivao ima li protivnik osiguranja odgovarajuću imovinu iz koje bi predlagatelji osiguranja mogli naplatiti svoju buduću tražbinu, u kojoj situaciji nije provodio niti test razmjernosti i test nužnosti (između zaštićenog interesa predlagatelja osiguranja i tereta koji bi protivnik osiguranja trpio izdavanjem predložene mjere), stoga je činjenično stanje ostalo nedovoljno i nepotpuno utvrđeno, slijedom čega se ne može ispitati niti pravilnost primjene materijalnog prava.
28. Valjalo je, stoga, u skladu s odredbom čl. 380. toč 3. ZPP-a, u svezi s čl. 381. ZPP-a i čl. 21. st.1 OZ-a, uvažiti žalbu protivnika osiguranja i ukiniti pobijano rješenje prvostupanjskog suda, a posljedično tome ukinuti i odluku o troškovima postupka osiguranja te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak te odlučiti kao izreci ovog rješenja pod točkom I.
29. Odluka pod točkom II. izreke ove drugostupanjske odluke je donesena na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a.
30. U ponovljenom postupku će prvostupanjski sud otklonit nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem, na način da će u naprijed izloženom smislu utvrditi činjenice odlučne za ocjenu postojanja pretpostavki za određivanje predložene privremene mjere i potom na temelju rezultata cjelokupnog postupka (vodeći računa o tome je li zadovoljen test razmjernosti i nužnosti), o prijedlogu predlagatelja donijeti novu, zakonitu i pravilnu odluku kojom će ujedno odlučiti i o cjelokupnim troškovima postupka.
U Zagrebu 13. veljače 2026.
Sutkinja:
Roberta Pandža
