Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-3876/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Jadranke Travaš, kao predsjednice vijeća, Roberte Pandža, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Gordane Držaić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Lidija Rukavina, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Lacković & Rukavina d.o.o., Pisarenica Đurđevac, Basaričekova 1, protiv tuženog Hrvatskog ureda za osiguranje, Zagreb, Martićeva 71, OIB: 38922958547, kojeg zastupa punomoćnik Ruđer Anić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Anić i partneri j.t.d., Zagreb, Ulica Ljudevita Gaja 53/II, radi naknade štete, odlučujući o žalbI tuženika protiv presude Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj Pn-16/2025-139 od 18. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 17. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženog Hrvatskog ureda za osiguranje, kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj Pn-16/2025-139 od 18. lipnja 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku na ime izgubljene zarade zbog nemogućnosti igranja nogometa, da za razdoblje počevši od kolovoza 2015. pa do ožujka 2024., isplati tužitelju iznos od 24.606,70 eura, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama na iznose, za razdoblje i po stopi kako je navedeno u izreci pobijane presude, kao i da tužitelju na ime rente s osnova izgubljene zarade isplaćuje mjesečni iznos od 238,90 eura mjesečno počevši od 1. ožujka 2024. pa nadalje, sve dok za to postoje zakonski uvjeti, dok je pod točkom II. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 38.772,00 eura, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude do isplate.
2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP). Predlaže presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda.
3. Žalba tuženika nije osnovana.
4. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP-a.
5. Nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s obzirom na to da je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima su stranke temeljile svoje zahtjeve i prigovore te na temelju izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama, utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti postavljenog tužbenog zahtjeva.
6. Isto tako, nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
7. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju je tužitelj pretrpio u prometnoj nezgodi od 23. srpnja 2015. koju je prouzročio osiguranik tuženika, konkretno zahtjev za naknadu štete zbog izgubljene zarade kao posljedice ozljeđivanja u toj prometnoj nezgodi, odnosno zahtjev za isplatu iznosa od 24.606,70 eura po osnovi naknade štete zbog izgubljene zarade radi nemogućnosti igranja nogometa u razdoblju od 8. mjeseca 2015. pa zaključno s 2. mjesecom 2024., te po istom osnovu zahtjev za isplatom rente u mjesečnom iznosu od 239,90 eura, u razdoblju od 1. ožujka 2024. pa nadalje sve dok za to postoje zakonski uvjeti.
8. Iz sadržaja predmetnog spisa i obrazloženja pobijane presude proizlazi neupitnim da je u ovom postupku, vezano za naknadu štete koju je tužitelj pretrio u prometnoj nezgodi od 23. srpnja 2015., presudom suda prvog stupnja poslovni broj P-55/2018- 127 od 17. lipnja 2024., pravomoćno odlučeno o naknadi neimovinske štete zbog povrede tjelesnog i duševnog zdravlja, odnosno prava osobnosti, te o naknadi imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, na način da je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja u ukupnom iznosu od 13.546,14 eura, dok je u preostalom dijelu, u dijelu zahtjeva za naknadu štete zbog izgubljene zarade, povodom žalbi obiju stranaka, Županijski sud u Zagrebu odlukom broj Gž-4787/2024-2 od 18. ožujka 2025., navedenu presudu ukinuo u dijelu kojim je tužitelju na ime naknade štete zbog izgubljene zarade za razdoblje do veljače 2024., dosuđen iznos od 24.606,70 eura s pripadajućim zateznimm kamatama, te u dijelu kojim je odbijen zahtjev za naknadu štete na ime rente s osnova izgubljene zarade u mjesečnom iznosu od 238,90 eura u razdoblju od 1. ožujka 2024. pa nadalje sve dok za to postoje zakonski uvjeti i predmet u tom dijelu vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
9. Naime, u prvostupanjskom postupku je utvrđeno da je tužitelj ozlijeđen u prometnoj nezgodi od 23. srpnja 2015., slijedom čega sud prvog stupnja temeljem odredbe čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23, dalje: ZOO), uzimajući u obzir težinu zadobivenih povreda tužitelja te dugotrajnost rehabilitacije, fizikalnih terapija, cijeneći da je došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja, odnosno prava osobnosti, s tog osnova u cijelosti prihvaća konačno postavljeni tužbeni zahtjev.
10. Iz sadržaja spisa proizlazi da je prvostupanjski sud na okolnost utvrđivanja obima zadobivenih ozljeda tužitelja u predmetnoj prometnoj nezgodi (za koju je utvrdio odgovornost osiguranika tuženika koja u žalbenom stupnju postupka nije sporna), proveo vještačenje po vještaku prof.dr.sc. Božidaru Šebečiću, spec.kirurgu- subspec.traumatologu i stalnom sudskom vještaku dr.med. Slavku Trontlu, iz kojeg nalaza i mišljenja proizlazi da je tužitelj u spornoj prometnoj nezgodi zadobio natučenje i oguljotinu kože trbuha sa razdorom tankog i debelog crijeva i pripadajućeg mezenterija, prijelom lijeve strane križne kosti, prijelom poprečnih nastavaka prvog do trećeg slabinskog kralješka s lijeve strane i udarno razderotnu ranu u području lijeve natkoljenice, da je prilikom dolaska u bolnicu operiran te mu je odstranjen sigmoidni dio debelog crijeva u dužini od 8 cm i tanko crijevo u dužini od 18 cm, s time da su mjesta razdora mezenterija crijeva prešivena, da su prijelom križne kosti i poprečnih nastavaka slabinskih kralježaka liječeni konzervativno, a nakon čega je provedena i fizikalnu terapiju, temeljem čega vještaci zaključuju da su zbog prijeloma poprečnog nastavka prvog do trećeg slabinskog kralješka s lijeve strane i prijeloma križne kosti na lijevoj strani, kod tužitelja zaostali kronični bolovi u križima, da se otežano sagiba, da se ne može dizati i nositi veći teret, da su mu kretnje slabinske kralježnice ograničene u manjem stupnju, a da EMNG nalaz ukazuje na početnu kroničnu neuralnu leziju u segmentu S1 desno, koje trajne posljedice s kirurške domene iznose 30%, uslijed čega tužitelj trpi i odgovarajuće duševne boli (ograničene kretnje slabinske kralježnice, stanje po odstranjenju sigmoidnog dijela debelog crijeva u dužini 8 cm i tankog crijeva u dužini 18 cm i slabost trbušne stijenke zbog operativnog reza - medijalne laparotomije), a s psihijatrijske domene, 5-7 %, tako da vještaci u konačnome cijene da ukupno smanjenje životne aktivnosti tužitelja iznosi 34%, uslijed čega tužitelj trpi i odgovarajuće duševne boli, pri čemu sadašnje tegobe s vratnom kralježnicom vještaci uzročno- posljedično ne povezuju s predmetnim štetnim događajem.
11. Iz sadržaja spisa proizlazi i to da je na okolnost utvrđivanja uzročno-posljedične veze između tegoba s vratnom kralježnicom i predmetne prometne nezgode, sud prvog stupnja proveo i dodatno vještačenje po vještaku Romanu Paviću dr.med.specijalisti općem kirurgu, ortopedu, traumatologu hitne medicine, koji je naveo kako je tužitelj najvjerojatnije u predmetnom štetnom događaju zadobio istegnuće mišićja vrata, no da takva ozljeda nije uzrokovala nikakvo veće oštećenje u području koštano-hrskavičnog dijela vratne kralježnice, kao niti pripadajućeg ligamentarnog aparata i muskulature, tako da se, prema mišljenju vještaka, nikakve degenerativne promjene (koje tužitelj ima), ne mogu sa sigurnošću povezati s ozljedom uzrokovanom u predmetnom događaju, pri čemu je učinjeni EMNG u dva navrata (koji bi mogao pokazati neuralnu ozljedu u području vratne kralježnice), u potpunosti uredan, čime dokumentira kako nema ozljede živčanih struktura u predmetnom štetnom događaju, kao niti uopće, temeljem čega vještak određeno zaključuje, podudarno nalazu vještaka prof.dr.sc. Božidara Šebečića, da tegobe koje tužitelj ima s vratnom kralježnicom nisu u vez s predmetnim štetnim događajem.
12. Nadalje, na okolnost utvrđivanja mogućnosti aktivnog igranja nogometa uslijed posljedica zadobivenih ozljeda u predmetnom štetnom događaju, sud prvog stupnja je proveo vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji prim.dr.sc. Dijani Poplašen specijalisti medicine rada i sporta, koja je u svom nalazu i mišljenju navela kako je tužitelj zbog povreda zadobivenih u prometnoj nesreći bio onemogućen u bavljenju nogometom, da mu se stanje stabiliziralo, no da je i dalje imao povremene bolove (što je vidljivo iz nalaza fizijatra od 15. studenog 2017. kada mu je propisana terapija sredstvima protiv bolova i kontrole po potrebi), pa je vještakinja mišljenja da zbog ozljede slabinskog dijela kralješnice i zaostalih tegoba nakon liječenja, tužitelj nije u mogućnosti baviti se natjecateljskim nogometom, dok da postoji mogućnost rekreativnog bavljenja nogometom, pri čemu je vještakinja, po prigovoru tužitelja na njezin pisani nalaz i mišljenje na ročištu 11. siječnja 2022., dodatno obrazložila kako se tužitelj u razdoblju od dana štetnog događaja 27. srpnja 2015. do 15. studenog 2017. nije mogao profesionalno baviti nogometom, već da je to mogao činiti rekreativno (i u 2016.), pri tome navodeći kako četiri do pet treninga tjedno uz utakmicu preko vikenda, po njoj ne predstavlja rekreativno bavljenje sportom, već da se radi o profesionalnom bavljenju nogometom, slijedom čega vještakinja u konačnome zaključuje da, s obzirom na fizičko stanje tužitelja nakon zadobivanja ozljeda u predmetnom štetnom događaju, da se tužitelj ne može baviti nogometom koje u sebi obuhvaća 4 treninga tjedno i utakmicu.
13. U ponovnom suđenju, nakon ukidne odluke drugostupanjskog suda, po prijedlogu tužitelja ponovo je saaslušana vještakinja prim.dr.sc. Dijana Poplašen, specijalista medicine rada i sporta na ročištu od 3. lipnja 2025. kojom prilikom je ponovila da je tužitelj zbog povreda zadobivenih u prometnoj nesreći bio onemogućen u bavljenju nogometom, obrazlažući kako zbog ozljede slabinskog dijela kralježnice i zaostalih tegoba nakon liječenja tužitelj nije u mogućnosti baviti se natjecateljskim nogometom, dok da postoji mogućnost rekreativnog bavljenja nogometom, pri čemu je mišljenja, kao i ostali vještaci, da bilo kakvo stanje vratne kralježnice nije u uzročno posljedičnoj vezi s prometnom nezgodom. Naglasila je da je tužitelj u mogućnosti vrlo kratkotrajno 15-20 minuta rekreativno igrati nogomet, ako do toga uopće dođe, no da tužitelj ne može redovno trenirati pod punim naporom 4 do 5 puta tjedno i još k tome imati utakmicu pod punim opsegom, uzimajući pritom u obzir ozljedu slabinskog dijela kralježnice i zaostale tegoba nakon liječenja, kao i ostale ozljede (razdor tankog i debelog crijeva i pripadajućeg mezenterija, prijelom lijeve strane križne kosti, te prijelom poprečnih nastavaka I – III slabinskog kralješka s lijeve strane), temeljem čega vješakinja zaključuje da tužitelj uopće nije u mogućnosti baviti se natjecateljskim nogometom, pa čak i s obzirom na tvrdnju jednog svjedoka koji navodi da je tužitelj prešao u drugi klub gdje je bio samo jedan trening tjedno i jedna utakmica.
14. Temeljem navedenog, sud prvog stupnja zaključuje o postojanju osnova za naknadu štete zbog izgubljene zarade koju je tužitelj ostvarivao baveći se nogometom.
15. Na okolnost utvrđivanja mogućnosti ostvarivanja zarade za koju tužitelj tvrdi da ju je izgubio zbog posljedica na njegovo zdravlje uslijed kojih više nije aktivno mogao igrati nogomet (koja zarada se mogla osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari) i njezine visine, sud prvog stupnja je izvršio uvid u dopis Hrvatskog nogometnog saveza (list 84-86), izvadak iz novinskog natpisa (list 234) te je saslušao svjedoke (suigrače tužitelja i osobe koje su bile na upravljačkim pozicijama u klubovima u kojima je tužitelj ranije igrao nogomet) i tužitelja, temeljem kojih dokaza je utvrdio kako su igrači koji su igrali u istim klubovima zajedno s tužiteljem, znali mjesečno ostvariti prihode od 1.500,00 do 2.000,00 kuna, ovisno o tome u kojem su klubu igrali, na koliko su treninga trenirali, na kojim su pozicijama igrali, i jesu li bili u standardnoj postavi ili rezerve, ovisno i o tome što su te godine osvojili, da se nije radilo o plaći, već o nagradi zaljubljenika u nogomet, pri čemu se točni iznosi nisu javno iznosili, već su se davali svakom igraču zasebno, bili su poslovna tajna, o čemu nije bilo nikakvih pismenih tragova i dokumentacije, s time da je tužitelj važio za boljeg, izuzetno perspektivnog, igrača, koji je čak bio i na pripremama reprezentacije, pa je mogao ostvariti bolji prihod.
16. U ponovnom suđenju, nakon ukidne odluke drugostupanjskog suda, tužitelj je dopunski saslušan, kojom prilikom je naveo da se cijeli život bavio nogometom i da misli da bi ga igrao i dan danas, jer sada imam 30 godina i budući da sada radi i živi u [adresa], da ima daleko više vremena za nogomet., dodajući da su u nogometnom klubu Lukaču, gdje je ranije igrao, osim dvojice prvotimaca, svi ostali preko 30 godina, zato jer mlađi naraštaji više ne igraj toliko nogomet, pa da čelnici klubova izvlače starije igrače i to 30-godišnjake i nešto starije, jer se granica veteranskog nogometa popela od 33 godine, koliko je iznosila u vrijeme prometne nezgode, na preko 37 godina, koliko sada imaju veterani, nabrajajući 9 igrača koji imaju preko 30 godina, koji dobivaju 150,00 eura po utakmici, jer su se financije povećale.
17. Temeljem takvih rezultata prvostupanjskog postupka, sud prvog stupnja je prihvatio tvrdnje tužitelja kako je primao novčane nagrade za igranje nogometa u iznosu od 1.800,00 kuna mjesečno, odnosno sada 238,90 eura, cijeneći da su navedeno potvrdili svi saslušani svjedoci, slijedom čega je, prihvaćajući nalaze i mišljenja svih vještaka, konačno zaključio kako se tužitelj upravo zbog posljedica uzrokovanih spornim štetnim događajem više ne može baviti nogometom koje u sebi obuhvaća 4 treninga tjedno uz utakmicu preko vikenda, na koji način se tužitelj do tada bavio nogometom i trenirao, s obrazloženjem da se u konkretnom slučaju radi o nogometašu koji je bio perspektivan, iznadprosječan i koji bi u istom intenzitetu kakav se traži za klubove nižeg ranga i dalje bio angažiran od strane klubova te plaćen u tom iznosu, pri čemu cijeni nespornim da je dobna granica za igranje veteranskog nogometa pomaknuta na 37 godina života, slijedom čega smatra kako bi tužitelj (koji je sada u dobi od 30 godina života), i dalje igrao nogomet, slijedom čega temeljem odredbe čl. 1089. i čl. 1093. ZOO-a prihvaća u cijelosti zahtjev za isplatu izgubljene zarade za razdoblje od štetnog događaja do ožujka 2024. (u mjesečnom iznosu od 238,90 eura, odnosno ukupno 24.606,70 eura zajedno s pripadajućim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose od 16-tog u mjesecu pa do isplate), kao i zahtjev za isplatu rente od ožujka 2024. (u mjesečnom iznosu od 238,90 eura), dok za to budu postojali zakonski uvjeti.
18. I u žalbenom stupnju postupka sporan je osnov i visina dosuđene naknade štete zbog izgubljene zarade radi nemogućnosti igranja nogometa, s obzirom na tvrdnje tuženika (koje je isticao i tijekom postupka koji je prethodio pobijanoj presudi), da tužitelju ne pripada pravo na naknadu izgubljene zarade - jer se tužitelj prije nesreće bavio amaterskim nogometom, a nije bio profesionalni nogometaš i jer nije utvrđeno da bi tužitelj primao bilo kakvu novčanu nagradu (pa tako niti dosuđenih 1.800,00 kuna mjesečno), za igranje nogometa u nižem rangu natjecanja, u klubovima kakvi su bili klubovi u kojima je tužitelj igrao nogomet prije nesreće, žalbenim navodima osporavajući i zaključak suda prvog stupnja o tužitelju kao perspektivnom nogometašu koji bi i danas ostvarivao zaradu od igranja nogometa i za to bio plaćen, odnosno da bi igrao nogomet nakon završenog fakulteta (jer je sada u dobi od 30 godina, oženjen, ima dijete, zaposlen je, što po mišljenju tuženika značajno smanjuje vrijeme za igranje nogometa). Pored navedenog, tuženik žalbenim navodima ponavlja prigovore koji se odnose na nepostojanje uzročno-posljedične veze između predmetnog štetnog događaja i nemogućnosti bavljenja nogometom, upirući na to da je vještakinja medicine rada svoj pisani nalaz i mišljenje izradila 10. svibnja 2021. na temelju dokumentacije koja datira u vremenskom razdoblju od 27. srpnja 2015. do 15. studenog 2011., pri čemu da je pregled i razgovor s tužiteljem obavila 14. travnja 2021., osporavajući zaključak vještakinje medicine rada da se radi o zadobivenim ozljedama koje su uzrokom trajnih posljedica zbog kojih se tužitelj niti danas ne može baviti natjecateljskim nogometom.
19. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, slijedi da u ovom stupnju postupka nije sporna odgovornost tuženika za štetu koja je tužitelju prouzročena u prometnoj nezgodi od 23. srpnja 2015., krivnjom osiguranika tuženika, već je sporan osnov i visina štete koju je tužitelj pretrpio zbog gubitka zarade uslijed nemogućnosti aktivnog igranja nogometa, i to gubitka zarade za koju tužitelj tvrdi da bi ju zarađivao od 8. mjeseca 2015. (u dobi od 21 godine života u kojoj je bio u trenutku štetnog događaja), pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, u mjesečnom iznosu od minimalno 1.800,00 kuna (sada 238,90 eura), za koji iznos tvrdi da mu je isplaćivan do štetnog događaja kao igraču nogometa u Nogometnom klubu Croatia Grabovica koji se nalazi u 4. HNL nogometnoj ligi, s time da se nogometom bavio od svoje 7. godine života, a da je dodatnu zaradu s tog osnova počeo ostvarivati od svoje 16. godine života.
20. Odredbom čl. 1045. st. 1. ZOO-a propisano je da, tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala zbog njegove krivnje, dok je odredbom čl. 1046. ZOO-a propisano da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).
21. Nadalje, odredbom čl. 1089. st. 1., 2. i 3. ZOO-a propisano je da oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi, a da se visina naknade štete određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, osim slučaja kad zakon određuje što drugo, s time da se pri ocjeni visine izmakle koristi uzima u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem, dok je odredbom čl. 1095. ZOO-a propisano da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, da je dužan naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja, s time da ako ozlijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu, ili su mu potrebe trajno povećane, ili su mogućnosti njegova daljnjeg razvijanja i napredovanja uništene ili umanjene, da je odgovorna osoba dužna plaćati ozlijeđenomu određenu novčanu rentu, kao naknadu za štetu.
22. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilan je stav suda prvog stupnja temeljem kojeg zaključuje o pravu tužitelja kao nogometaša koji je do spornog štetnog događaja aktivno igrao nogomet u amaterskim klubovima nižih liga i kao izuzetno perspektivan igrač za navedeno primao novčanu nagradu u iznosu od 1.800,00 kuna mjesečno, zahtijevati izgubljenu zaradu u situaciji u kojoj se nakon sporne prometne nezgode više ne može baviti nogometom koje u sebi obuhvaća 4 treninga tjedno uz utakmicu preko vikenda, na koji način se tužitelj do tada bavio nogometom i trenirao (ali isto tako niti nogometom koje u sebi obuhvaća samo jedan trening tjedno i jednu utakmicu).
23. Utoliko su neosnovani žalbeni prigovori tuženika kojima i sada u žalbi (kao što je to činio i tijekom prvostupanjskog postupka), prigovara da tužitelju uopće ne pripada pravo na naknadu izgubljene zarade, pozivajući se na to da se tužitelj prije nesreće bavio amaterskim nogometom, da nije bio profesionalni nogometaš, niti perspektivni igrač, da se radilo o igranju nogometa u nižem rangu natjecanja u kojem se ne ostvaruje novčana nagrada te da nije utvrđeno da bi tužitelj primao bilo kakvu novčanu nagradu za igranje nogometa prije nesreće.
24. To stoga što se ključnim za ocjenu prava tužitelja potraživati izgubljenu zaradu u ovom sporu, ukazuje pitanje postojanja konkretnog tjelesnog ograničenja koje je posljedicom ozljede zadobivene u spornom štetnom događaju te u čemu i kako onemogućava tužitelja da nadalje ostvaruje zaradu koju je do predmetne prometne nezgode ostvarivao igrajući nogomet u amaterskim klubovima nižih liga (prije nastupanja oštećenja zdravlja), s time da faktično ograničenje u svakom pojedinom slučaju treba staviti u korelaciju s dotadašnjim načinom ostvarivanja zarade, a to je u konkretnom slučaju zarada koju je tužitelj ostvarivao igrajući amaterski nogomet u klubovima nižih liga, tako da je činjenica da tužitelj nije bio profesionalni nogometaš, bez utjecaja na pravo tužitelja potraživati izgubljenu zaradu koju bi po redovnom tijeku stvari nastavio ostarivati igrajući amaterski nogomet u klubovima nižih liga, naravno, ukoliko su konkretne trajne posljedice oštećenja zdravlja stvarno onemogućile tužitelja da u budućnosti igra amaterski nogomet u klubovima nižih liga (koje u sebi obuhvaća 4 treninga tjedno uz utakmicu preko vikenda) i da za to u budućnosti ostvaruje zaradu.
25. Imajući u vidu da su na temelju nalaza i mišljenja stalnih sudskih vještaka prof.dr.sc. Božidara Šebečića spec.kirurga-subspec.traumatologa i dr.med. HŽ, kao i temeljem nalaza vještaka Romana Pavića dr.med.specijaliste općeg kirurga, ortopeda, traumatologa hitne medicine, utvrđene zadobivene ozljede tužitelja u spornom štetnom događaju i njihove trajne posljedice koje se očituju u ograničenim kretnjama slabinske kralježnice, stanju po odstranjenju sigmoidnog dijela debelog crijeva u dužini 8 cm i tankog crijeva u dužini 18 cm i slabosti trbušne stijenke zbog operativnog reza - medijalne laparotomije, a na temelju kojih zadobivenih ozljeda i njihovih trajnih posljedica (koje po žalbi tuženika niti nisu sporne), je vještakinja prim.dr.sc. Dijana Poplašen specijalista medicine rada i sporta, donijela zaključak o tome da tužitelj nije više u mogućnosti baviti se natjecateljskim nogometom, slijedi pravilnim zaključak suda prvog stupnja o osnovanosti zahtjeva za izgubljenu zaradu (i to kroz cijelo utuženo razdoblje).
26. Naime, u okolnostima konkretnog slučaja u kojima je temeljem provedenog vještačenja po vještaku medicine rada i sporta te temeljem preostalih izvedenih dokaza, jasno utvrđeno da se tužitelj upravo zbog posljedica uzrokovanih spornim štetnim događajem više ne može baviti nogometom kao do tada (koje obuhvaća 4 treninga tjedno uz utakmicu preko vikenda, na koji način se tužitelj do tada bavio nogometom i trenirao, ali isto tako niti amaterskim nogometom koje bi u sebi eventualno obuhvaćalo samo jedan trening tjedno i jednu utakmicu), po stavu ovoga suda, suprotno prigovorima tuženika, tužitelj je dokazao da su ispunjeni uvjeti za primjenu zakonskih odredbi čl. 1089. i čl. 1095. ZOO-a, pa je pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev, dok protivna razlaganja u žalbi nisu osnovana i ne mogu se prihvatiti.
27. Pri tome se ukazuju neosnovanima i žalbeni navodi kojima tuženik u žalbi iznosi prigovore na nalaz i mišljenje vještakinje prim.dr.sc. Dijane Poplašen, specijaliste medicine rada i sporta, imajući u vidu da je navedena vještakinja svoj pisani nalaz i mišljenje po prigovorima tuženika u dva navrata usmeno obrazlagala, čime je, i po ocjeni ovoga suda, u potpunosti otklonila osnovanost iznesenih prigovora tuženika, pa tako i u odnosu na žalbene prigovore kojima tuženik osporava zaključak vještakinje da se radi o zadobivenim ozljedama koje su uzrokom trajnih posljedica zbog kojih se tužitelj niti danas ne može baviti natjecateljskim nogometom. To stoga što je vještakinja na ročištu održanom 3. lipnja 2025. (list 471-475 spisa), jasno obrazložila da se kod tužitelja radi o trajnim posljedicama koje su uzrokom ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju, pa činjenica da je zaključak o navedenom iznosila temeljem pregleda i razgovora s tužiteljem obavljenog 14. travnja 2021., na temelju medicinske dokumentacije koja datira u vremenskom razdoblju od 27. srpnja 2015. do 15. studenog 2017., ne čini nalaz vještakinje nestručnim i neobjektivnim (na što tuženik sugerira žalbenim navodima upirući na vremenski odmak od 8 godina od kada u spisu nema nove medicinske dokumentacije, niti pregleda), s obzirom na to da se radi o trajnim posljedicama koje je vještakinja utvrdila već prilikom izrade osnovnog pisanog nalaza i mišljenja, tako da se u tom smijeru kod tužitelja ne očekuje poboljšanje, na što je, stoga, bez utjecaja pribavljanje nove medicinske dokumentacije i obavljanje novog pregleda.
28. Imajući u vidu da nakon usmenog očitovanja navedene vještakinje tuženik nije imao daljnjih pitanja za vještakinju, niti je na nju iznosio daljnje prigovore, niti predlagao izvođenje drugog vještačenja, po drugom vještaku, u takvoj situaciji žalbeni prigovori kojima tuženik u žalbi i nadalje iznosi tvrdnje suprotne zaključku vještakinje koja je svoj pisani nalaz i mišljenje povodom njegovih prigovora usmeno obrazložila u dva navrata, a za svoje zaključke je dala jasne i prihvatljive razloge, po ocjeni ovoga suda, ne dovode u sumnju naprijed izneseni zaključak vještakinje, pa time niti ocjenu prvostupanjskog suda kojom je, prihvaćajući u cijelosti takav nalaz i mišljenje, na temelju tako prihvaćenog nalaza i mišljenja, zaključio da se tužitelj upravo zbog posljedica uzrokovanih spornim štetnim događajem više ne može baviti natjecateljskim nogometom, time pravilno utvrđujući postojanje pretpostavki za zatraženu naknadu štete.
29. Također, po ocjeni ovoga suda, u postupku koji je prethodio pobijanoj presudi, suprotno žalbenim prigovorima tuženika, u dovoljnoj mjeri je raspravljen prigovor koji se odnosi na mogućnost ostvarivanja zarade za koju tužitelj tvrdi da ju je izgubio zbog nemogućnosti aktivnog igranja nogometa (uslijed posljedica zadovivenih ozljeda na njegovo zdravlje), kao i prigovor koji se odnosi na dobnu granicu za aktivno bavljenje amaterskim nogometom.
30. Naime, iz svih izvedenih dokaza (pa tako i uvidom u dopis Hrvatskog nogometnog saveza i izvadak iz novinskog natpisa, kao i iskaza saslušanih svjedoka - suigrače tužitelja i osoba koje su bile na upravljačkim pozicijama u klubovima u kojima je tužitelj ranije igrao nogomet, te iskaza tužitelja), proizlazi neupitno utvrđenim da se tužitelj do spornog štetnog događaja aktivno bavio nogometom i ostvarivao zaradu te da su igrači koji su igrali u istim klubovima zajedno s tužiteljem, znali mjesečno ostvariti prihode od 1.500,00 do 2.000,00 kuna, s time da je tužitelj važio za boljeg, izuzetno perspektivnog, igrača, koji je čak bio i na pripremama reprezentacije, pa je mogao ostvariti bolji prihod, iz kojih izvedenih dokaza proizlazi neupitnim i to da se amaterski nogomet u klubovima nižeg ranga u današnje doba uobičajeno igra i nakon 30. godine života (što potvrđuje i iskaz svjedoka IŽ koji je iskaz davao u dobi od svoje 32 godine, kojom prilikom je spomenuo da igra nogomet u Pitomači).
31. Navedena činjenična utvrđenja tuženik tijekom prvostupanjskog postupka nije uspio osporiti, slijedom čega se i žalbeni navodi koje tuženik u tom smijeru i dalje iznosi u žalbi, ukazuju neosnovanima.
32. Stoga, na temelju tako izvedenih dokaza, suprotno žalbenim prigovorima tuženika, pravilno sud prvog stupnja u konkretnom slučaju zaklučuje da se radi o nogometašu koji je, a što proizlazi iz iskaza gotovo svih svjedoka, bio perspektivan, iznadprosječan nogometaš i koji bi u istom intenzitetu kakav se traži za klubove nižeg ranga i dalje bio angažiran od strane klubova te plaćen barem u onom iznosu koji je ostvarivao do dana štetnog događaja, imajući u vidu i pravilan zaključak o tome da je dobna granica za igranje veteranskog nogometa pomaknuta na 37 godina života, a tuženik suprotno nije uspio dokazati.
33. Slijedom obrazloženog, prvostupanjski sud je, suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno, u skladu s odredbom čl. 1095. ZOO-a, u svezi s čl. 1089. ZOO-a, utvrdio i visinu zatražene naknade za isplatu izgubljene zarade u mjesečnom iznosu od 1.800,00 kuna, odnosno sada 238,90 eura.
34. Svoja uvjerenja do kojih je sud prvog stupnja došao temeljem izvedenih dokaza, prvostupanjski sud je opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima, koja uvjerenja, po stavu ovoga suda, suprotno žalbenim prigovorima tuženika, imaju pravnu i činjeničnu osnovu koju prihvaća i ovaj sud.
35. Utoliko se ukazuju bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke svi preostali žalbeni navodi kojima tuženik osporava pravo tužitelju na naknadu izgubljene zarade, pri čemu je na zaključak o nastavku aktivnog bavljenja amaterskim nogometom, s obzirom na sve naprijed obrazloženo, u konkretnom slučaju bez utjecaja činjenica što je tužitelj sada u dobi od 30 godina, oženjen, ima dijete i zaposlen je.
36. Stoga, kako tužitelj više nije u mogućnosti aktivno se baviti amaterskim nogometom (kojim se bavio do štetnog događaja), upravo zbog posljedica zadobivenih ozljeda u spornom štetnom događaju, kako je time ujedno izgubio mogućnost ostvarivanja zarade (koja zarada se mogla osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari u naprijed utvrđenom iznosu), bez utjecaja su na pravilnost i zakonitost pobijane presude i svi preostali žalbeni navodi tuženika kojima prigovara osnovanosti i visini postavljenog tužbenog zahtjeva za izgubljenu zaradu.
37. Pravilna je i odluka o troškovima parničnog postupka, koju odluku je sud prvog stupnja donio pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, u svezi s odredbom čl. 155. ZPP-a te odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23), kojoj odluci tuženik žalbenim navodima određeno niti ne prigova, slijedom čega je valjalo potvrditi i odluku o troškovima parničnog postupka.
38. Slijedom svega iznesenog odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 17. veljače 2026.
Predsjednica vijeća:
Jadranka Travaš
