REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-1418/2023-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Lidiji Prica, uz sudjelovanje Gordane Katarine Ronyi, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ISTO STUDENT d.o.o., Zagreb, Nikole Tesle 10, OIB: 27765153916, zastupanog po direktoru ŽG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 18683136487, radi poreznog nadzora, 13. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II- 471-02/22-01/136, URBROJ: 513-04-23-2 od 30. siječnja 2023. i rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-471-02/21-01/232, URBROJ: 513-07-01-22-9 od 18. siječnja 2022.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-471-02/22-01/136, URBROJ: 513-04-23-2 od 30. siječnja 2023. odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb , KLASA: UP/I-471-02/21-01/232, URBROJ: 513-07-01-22-9 od 18. siječnja 2022., kojim je tužitelju utvrđen manje obračunati porez na dodanu vrijednost za 2018., 2019., 2020. te za razdoblje od 01.01.2021. do 30.04.2021. u ukupnom iznosu od 1.038.605,94 kuna; naloženo mu je da uplati utvrđeni iznos poreza te da obračuna i uplati zatezne kamate za PDV, ako u razdoblju od datuma zapisnika do datuma uplate na uplatnom računu 1201 - 27765153916 nema dovoljan iznos preplate PDV-a; naloženo je provođenje odgovarajućih knjiženja u poslovnim knjigama koja se odnose na povećanje osnovice; sve u roku od 8 dana od dana izvršnosti rješenja, pod prijetnjom naplate ovrhom.

2. Tužitelj u tužbi navodi kako je izjavljenom žalbom na prvostupanjsko rješenje argumentirano upozorio ne samo na posve pogrešno utvrđene činjenice i pogrešne zaključke, nego i na pogrešnu primjenu zakona, na što prvostupanjsko tijelo nije dalo nikakav (konkretan, a posebno ne obrazložen) odgovor, dok drugostupanjsko tijelo ponavlja sasvim pogrešno utvrđene činjenice od strane prvostupanjskog tijela, čime je tužitelju ukraćeno pravo na pristup sudu, jednakost svih pred zakonom odnosno ostvarivanje prava na žalbu i drugu pravnu zaštitu, što je protivno Ustavu Republike Hrvatske i Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Nadalje ističe da odgovori drugostupanjskog (kao i prvostupanjskog) tijela općenito nisu konkretni i obrazloženi, a posebno nije jasno temeljem čega su pogrešno zaključili da tužitelj nije ispostavio račune za najam povezanim društvima, jer iz računa koji su dani tijekom poreznog nadzora jasno proizlazi da su računi ispostavljeni. Tužitelj ističe kako ne može drugačije zaštititi svoja prava, nego ustati ovom tužbom i predložiti izvođenje dokaza financijskim vještačenjem poslovnih knjiga tužitelja u odnosu na navedenu činjenicu - da li je obračunat i ispostavljen račun za najam, o kojoj u cijelosti ovisi održivost prvog dijela spornog poreznog rješenja. Obrazlaže kako je prvostupanjsko tijelo posve pogrešno zaključilo da najam nije obračunat te je paušalno i proizvoljno odredilo visinu najma i potom na isti obračunalo porez na dodanu vrijednost i za isti iznos teretilo tužitelja. Tužitelj upire da je najam obračunat i za isti ispostavljen račun, u između stranaka suglasno utvrđenom iznosu, koji nije odstupao od tržišnih uvjeta te da nije bilo uvjeta za određivanje dodatne porezne obveze.

2.1. U odnosu na preostali dio poreznim rješenjem novoutvrđene obveze, tužitelj upire da se nije radilo ni o izgradnji niti o rekonstrukciji, nego o održavanju, za što se ne primjenjuje prijenos porezne obveze. S obzirom da drugi dio novoutvrđene obveze ovisi isključivo o klasifikaciji izvedenih radova – da li je bila riječ o izgradnji ili održavanju, jer se i kod izgradnje i kod održavanja obavljaju isti radovi, npr. žbukanje, sanacija betona i drugi radovi navedeni u drugostupanjskom rješenju, tužitelj želi zaštititi svoja prava ovom tužbom te predlaže izvođenje dokaza građevinskim vještačenjem izvedenih radova u odnosu na spornu činjenicu da li se radi o izgradnji odnosno rekonstrukciji ili održavanju, o kojoj u cijelosti ovisi održivost drugog dijela spornog poreznog rješenja. Opreza radi, predlaže saslušanje poreznih inspektora, ali i zakonskog zastupnika tužitelja, na sve okolnosti ovog predmeta. Predlaže poništiti osporavano i prvostupanjsko rješenje.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako smatra da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja i predlaže sudu da tužbu odbije kao neosnovanu.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu. Sud je raspravu 13. siječnja 2026. proveo u odsutnosti uredno pozvanih stranaka, koje izostanak nisu opravdale, na temelju članka 91. stavka 3. u vezi članka 89. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24, dalje ZUS).

6. Iz spisa predmeta je razvidno da je Ministarstvo financija - Porezna uprava, Područni ured Zagreb, proveo postupak poreznog nadzora kod tužitelja, o čemu je dana 10.12.2021. godine sastavljen zapisnik, protiv kojeg je tužitelj uložio prigovor, koji porezno tijelo nije prihvatilo. Nadzorom je utvrđeno da je tužitelj u 2018. godini Visokom učilištu Effectus, za poslovni prostor na adresi [adresa], ispostavio račune za režijske troškove. Utvrđeno je da je tužitelj zaprimao račune za režijske troškove, troškove uređenja studentskih domova na lokacijama [adresa] i [adresa], koji studentski domovi su se iznajmljivali studentima tijekom čitavog nadziranog razdoblja, a da u poreznim prijavama nisu evidentirane isporuke najma domova drugom povezanom društvu ili studentima. Utvrđeno je da su studentskim domovima upravljala povezana društva Dom Ken d.o.o., Dom Pol d.o.o., a kasnije Ustanova za studentski standard Isto studentske usluge, [adresa], koju je osnovao tužitelj te je utvrđeno i da je tužitelj u razdoblju nadzora vršio ulaganja u studentske domove, nabavljana su osnovna sredstva, namještaj i oprema. Dakle, tužitelj je gospodarski raspolagao poslovnim prostorima na navedenim adresama te ih je iznajmljivao povezanim društvima (koja su ih iznajmljivala kao dugoročni najam), a da nije ispostavio račune za najam studentskog doma kao poslovnog prostora na adresi [adresa].

6.1. Naime, za 2018. godinu izdan je račun (u 2019. godini) za najam poslovnog prostora na adresi [adresa] i to društvu Dom Ken d.o.o. u iznosu od 780.000,00 kn i račun za režije za 2018. u ukupnom iznosu od 140.000,00 kn, dok za najam prostora na adresi [adresa] nisu izdani računi.

6.2. Slijedom toga, za najam studentskog doma za 2018. godinu na adresi [adresa], utvrđena je visina najma studentskog doma prema visini najma fakturiranog ustanovi Isto studentske usluge za 2020. godinu u iznosu od 720.000,00 kn te je na nezaračunate isporuke najma utvrđena obveza PDV-a od 180.000,00 kn, u skladu s odredbama čl. 30. i 33. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine broj 73/13, 99/13, 153/13, 148/13, 143/14, 115/16) u vezi s člankom 36. stavcima 1., 2. i 3. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine broj 79/13, 85/13, 160/13, 35/14, 157/14, 130/15, 1/17, 41/17, 128/17).

6.3. Nadalje je utvrđeno da je tužitelj u 2018. godini za studentski dom u [adresa] zaprimio od dobavljača račune za obavljene građevinske usluge u iznosu od 638.173,00 kn (građevinska rekonstrukcija doma) s iskazanim PDV-om od 159.543,25 kn i po takvim računima je iskazao pravo na pretporez, a kojim mu je fakturirano: demontaža, štemanje, zidanje, rezanje, pregradni zidovi, izrada glazure, holkera, grundiranje, dovod struje (Infinito interijeri d.o.o.), ugradnja toplovodnog kotla, dimnjaka i cjevovoda, elektro-instaliranje kotla i plamenika, transport opreme, alata i materijala na gradilište (To one grupa d.o.o.), izrada projekta za plinsku kotlovnicu za grijanje (Sekstant d.o.o.), avans za radove po ponudi 537 (Plava ptica d.o.o.), strojarski i vodoinstalaterski radovi (Euromonsan d.o.o.).

6.4. Slijedom naprijed navedenog, tužitelju je za 2018. godinu osnovom nezaračunatih isporuka najma (PDV 180.000,00 kn) i osporenog prava na odbitak pretporeza za građevinske usluge (PDV 159.543,25 kn) utvrđena obveza PDV-a u iznosu od 339.543,25 kn.

7. I u 2019. godini tužitelj je za studentski dom u [adresa] zaprimio od dobavljača račune za obavljene građevinske usluge u iznosu od 403.352,44 kn s iskazanim PDV-om od 100.838,11 kn i po takvim računima je iskazao pravo na pretporez, a kojim mu je fakturirano: dobava i montaža kotlovnice, kompletne opreme i instalacija, radovi na kotlovnici-izrada novog cjevovoda kroz kotlovnicu (Plava ptica d.o.o.), dobava i montaža radijatora (Euromonsan d.o.o.), izrada konstrukcije i rušenja, izrada pregradnih zidova i razvod elektroinstalacija, izrada elektroinstalacija, instalacije vodovoda i odvodnje u čajnim kuhinjama, dobava i montaža za izvođenje dodatnih radova elektroinstalacija i materijala za izvođenje elektroinstalacija za ventilaciju sanitarnih čvorova sa timerom za samoisključivanje ventilacije, dobava i montaža tuš kanalica sa rešetkom, izrada podova za zaštitnim epoksi premazom, dobava materijala i izvedba radova na izradi poda (Domo-plan d.o.o.).

7.1. Kako je ovdje riječ o građevinskim uslugama kod kojih se primjenjuje prijenos porezne obveze prema članku 75. st. 3. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine broj 73/13, 99/13, 153/13, 148/13, 143/14, 115/16, 106/18) i čl. 152. st. 1. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine broj 79/13, 85/13, 160/13, 35/14, 157/14, 130/15, 1/17, 41/17, 128/17, 1/19), to je tužitelju osporeno pravo na dobitak pretporeza od 100.838,11 kn i utvrđena obveza PDV-a u istom iznosu.

7.2. Tužitelj je u 2019. godini ispostavio povezanom društvu Projekt Ken d.o.o. račune za najam prostora i režijske troškove za studentski dom na Kenneyjevom trgu 2. Utvrđeno je da za 2019. nisu ispostavljeni računi za najam doma u Poljičkoj ulici 5 te za najam doma na adresi [adresa] i to u razdoblju od 6. do 12. mjeseca 2019. Slijedom toga, utvrđena je visina najma u visini računa kojeg je tužitelj ispostavio ustanovi Isto studentske usluge za najam poslovnog prostora za 2020. u iznosu od 720.000,00 kn, PDV 180.000,00 kn i razmjerni iznos za period od 6.-12. mjeseca 2019. po računu za najam prostora na istoj lokaciji od ukupno 624.000,00 kn + PDV od 156.000,00 kn (624,000,00 : 12 = 52.000,00 x 7 = 364.000,00 kn) i po računu za režije od ukupno 112.000,00 kn (112.000,00 : 12 = 9.333,33 x 7 = 65.333,33 kn), a koji su ispostavljeni društvu Projekt Ken d.o.o.

7.3. Dakle, za nezaračunate isporuke najma doma u Poljičkoj 5 utvrđena je obveza PDV-a od 180.000,00 kn (osnovica 720.000,00 kn) te za najam doma [adresa] utvrđena je obveza PDV-a u iznosu od 107.333,33 kn (osnovica 429.333,00 kn), sveukupno 287.333,33 kn i to sukladno čl. 30. i 33. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine broj 73/13, 99/13, 153/13, 148/13, 143/14, 115/16, 106/18).

8. I u 2020. godini tužitelj je zaprimio od dobavljača račune za obavljene građevinske usluge u iznosu od 110.750,70 kn s iskazanim PDV-om od 27.687,68 kn i po takvim računima je iskazao pravo na pretporez, a kojim mu je fakturirano: sanacija poda i izrada novog dijela poda, sanacija i izrada industrijskog epoxy poda (O-rel d.o.o.), dobava i montaža materijala za elektro instalacije u kupaoni, izrada pregradnih zidova/stijena, izrada instalacija tople i hladne vode (Doma-plan d.o.o.).

8.1. Kako se radi o građevinskim uslugama kod kojih se primjenjuje prijenos porezne obveze iz članka 75. st.3. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine broj 73/13, 99/13, 153/13, 148/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19), što znači da PDV obračunava i plaća primatelj, ovdje tužitelj, bez prava na odbitak pretporeza od 27.687,68 kn za 2020. te kako tužitelj nije tražio ispravak računa niti je iskazao obvezu temeljem tuzemnog prijenosa plaćanja porezne obveze (čl. 76. st. 4. Zakona o PDV- u), to je tužitelju za 2020. osporeno pravo na dobitak pretporeza od 27.687,68 kn i utvrđena obveza PDV-a u istom iznosu.

8.2. Nadalje je utvrđeno da za 2020. godinu nisu ispostavljeni računi za najam studentskog doma na Kennedyjevom trgu 2, slijedom čega je utvrđena visina najma u visini računa koje je tužitelj ispostavio društvu Projekt Ken d.o.o. za najam prostora na istoj lokaciji od 624.000,00 kn i po računu za režije od 112.000,00 kn (str. 10 rješenja) te je sukladno čl. 30. i 33. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine broj 73/13, 99/13, 153/13, 148/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19) utvrđena obveza PDV- a od 184.000,00 kn, za nezaračunate isporuke najma doma.

9. Nadzorom je utvrđeno i da tužitelj u razdoblju od 1.1.2021. do 30.4.2021. nije ispostavio račune za najam studentskog doma na adresi [adresa], slijedom čega je utvrđena visina najma u visini računa koje je tužitelj ispostavio ustanovi Isto studentske usluge za najam prostora u 2020. u iznosu od 720.000,00 kn i to razmjerno u iznosu osnovice od 180.000,00 kn te je utvrđena obveza PDV-a od 45.000,00 kn temeljem čl. 30. i 33. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine broj 73/13, 99/13, 153/13, 148/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20).

10. Razmatrajući prigovor tužitelja u kojem ističe da se radilo o održavanju, potom prigovor da se radilo i o održavanju i o rekonstrukciji (s jedne strane) te utvrđenje poreznog tijela da se kod tužitelja radilo o rekonstrukciji (s druge strane), tuženik je u postupku po žalbi izvršio uvid u sadržaj računa kako bi utvrdio što se primjenjuje u konkretnom slučaju. U pogledu sadržaja računa sud upućuje na točke 6.3., 7. i 8. obrazloženja ove presude, gdje je navedeno o kojim radovima se radilo.

10.1. Prema članku 75. stavku 3. točki a) Zakona o porezu na dodanu vrijednost porezni obveznik upisan u registar obveznika PDV-a u Republici Hrvatskoj obvezan je platiti PDV kada mu se obave sljedeće isporuke: građevinske usluge kojima se smatraju usluge u vezi s izgradnjom, održavanjem, rekonstrukcijom ili uklanjanjem građevina, uključujući usluge popravka i čišćenja. Isto se odnosi i na ustupanje osoblja ako ustupano osoblje obavlja građevinske usluge.

10.2. Člankom 76. stavkom 4. navedenog Zakona propisano je da se smatra da je PDV u smislu članka 75. stavka 1. točaka 3., 6. i 7. te članka 75. stavaka 2. i 3. ovoga Zakona plaćen ako je u prijavi PDV-a iskazana obveza temeljem prijenosa obveze plaćanja PDV-a.

10.3. Sukladno članku 152. stavku 1. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine broj 79/13, 85/13, 160/13, 35/14, 157/14, 130/15, 1/17, 41/17, 128/17, 1/19, 1/20) građevinskim uslugama iz članka 75. stavka 3. točke a) Zakona smatraju se:

a) radovi u okviru građenja (izgradnja, održavanje, rekonstrukcija i uklanjanje građevinskog objekta ili njegovih dijelova) iz Dodatka II. koji je sastavni dio ovoga Pravilnika,

b) prateći radovi nužni za izvođenje radova iz točke a) koji su zajedno s njima ugovoreni i izvedeni,

c) radovi hortikulturnog uređenja i radovi uređenja okoliša ako se izvode u okviru izgradnje i rekonstrukcije pojedinog građevinskog objekta,

d) usluge koje se obavljaju u okviru arhitektonske, građevinske, geodetske, strojarske, i elektrotehničke djelatnosti ako je obavljanje tih usluga potrebno za obavljanje radova iz točke a) ovoga stavka,

e) usluge stručnog nadzora građenja sukladno propisima kojima se uređuju arhitektonski i inženjerski poslovi i djelatnosti u prostornom uređenju i gradnji, f) ustupanje osoblja, ako ono obavlja građevinske usluge,

g) iznajmljivanje strojeva i opreme za građenje, s rukovateljem,

h) usluge čišćenja koje se obavljaju u okviru građenja,

i) ugradnja, umjeravanje, probno testiranje, puštanje u rad i slične usluge kada se izvode na uređajima i opremi prilikom izgradnje ili rekonstrukcije građevinskog objekta, j) usluge koordinatora zaštite na radu u vezi s izvođenjem radova iz točke a) ovoga stavka,

k) geomehanički, geotehnički, geofizički i slični istražni radovi ako je obavljanje tih usluga potrebno za obavljanje radova iz točke a) ovoga stavka.

10.4. Člankom 152. stavkom 2. navedenog Pravilnika propisano je da se građevinskim uslugama iz članka 75. stavka 3. točke a) Zakona osobito ne smatra sljedeće:

a) ispitivanje određenih dijelova građevine u svrhu provjere ispunjavanja bitnih zahtjeva za građevinu,

b) proizvodnja građevinskih proizvoda i dokazivanje uporabljivosti građevinskih proizvoda,

c) periodični ili neperiodični pregled, održavanje, popravak, umjeravanje i ispitivanje već ugrađenih ili montiranih uređaja i opreme,

d) čišćenje ulica, cesta, autocesta i drugih prometnih površina, zatim uređenje parkova, igrališta i sportskih terena te radovi na prometnicama u zimskom razdoblju i slično, e) čišćenje građevine i slični poslovi koji se ne obavljaju u okviru građenja, primjerice usluge redovitog čišćenja prostorija, pranja prozora, čišćenja odvoda, ventilacijskih i klimatizacijskih sustava, čišćenje u vezi sa sanitarnim prostorima i kanalizac ijom i slično,

f) hortikulturno uređenje i uređenje okoliša, osim onog navedenog u stavku 1. točki c) ovoga članka,

g) održavanje zelenih površina, pomorskog dobra, čistoće javnih površina, dimnjačarske usluge i slično,

h) izrada prostornih planova, izdavanje projektne dokumentacije za legalizaciju objekta koja nije u okviru gradnje i slično,

i) energetski pregled građevine, izdavanje energetskih certifikata i slično, j) usluge vještačenja,

k) prijevoz građevinskog materijala, građevinskih djelatnika i opreme nužne za izvođenje građevinskih radova (skela, kranova, alata i slično).

10.5. Prema članku 152. stavku 4. Pravilnika ako isporučitelj dobara i usluga iz članka 75. stavka 3. Zakona izda račun bez PDV-a s napomenom »prijenos porezne obveze« ili ako izda račun sa zasebno iskazanim PDV-om, a primatelj takve isporuke smatra da isporučitelj nije ispravno postupio, tada pisanim putem u roku 8 dana od zaprimanja računa poziva isporučitelja da ispravi račun. U suprotnom smatrat će se da je suglasan s načinom na koji je račun izdan. Isporučitelj u roku 8 dana mora obavijestiti primatelja isporuke je li prihvatio njegov zahtjev za ispravak računa.

10.6. Sukladno članku 152. stavku 5. Pravilnika ako isporučitelj ne prihvati prijedlog primatelja isporuke, tada primatelj mora prihvatiti takav račun te o navedenome pisanim putem može obavijestiti nadležnu ispostavu Porezne uprave prema svom sjedištu, prebivalištu ili uobičajenom boravištu.

10.7. Imajući u vidu citirane odredbe i naprijed navedeni sadržaj tužitelju fakturiranih radova, prema ocjeni suda tuženik je pravilno zaključio da je riječ o građevinskim uslugama kod kojih se primjenjuje prijenos porezne obveze s isporučitelja na primatelja usluge, ovdje tužitelja. To stoga što prema naprijed navedenom sadržaju računa proizlazi da se ne radi o održavanju, popravku, umjeravanju i ispitivanju već ugrađenih ili montiranih uređaja i opreme (što se ne smatra građevinskim uslugama, a kako je to specificirano člankom 152. st. 2. Pravilnika), nego je tužitelju fakturirana rekonstrukcija građevinskog objekta u smislu čl. 152. st. 1. t. a) i b) Pravilnika.

10.8. Dakle, prema sadržaju računa razvidno je da je riječ o građevinskim radovima iz Dodatka II Pravilnika odnosno radovima iz članka 152. stavka 1. točke a) Pravilnika i to: 18. Zidarski radovi (zidanje zidova, žbukanje, fasade, fasadni toplinski sustavi, sanacija betona, priprema podloge za završne obloge, suhi estrih, industrijski podovi, podne cementne glazure i slično), 23. Vodoinstalaterski radovi i slični radovi (sanitarni uređaji, instalacije vodovoda i kanalizacije, mokri dio instalacije protupožarne zaštite i sl.), 24. Radovi ugradnje instalacija grijanja i hlađenja (instalacije grijanja i hlađenja, ventilacije i slično), 26. Plinoinstalaterski radovi, 28. Manje složeni elektroinstalaterski i komunikacijski radovi (elektro-instalacije), 34. Radovi završne obrade podova (teracerski, kulir, dekorativni beton i slično).

10.9. Člankom 151. st. 1. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost propisano je da je obveznik plaćanja PDV-a temeljem članka 75. stavka 3. Zakona svaki porezni obveznik primatelj dobara, odnosno usluga, upisan u registar obveznika PDV-a u tuzemstvu kada mu dobra isporuči ili obavi usluge iz članka 75. stavka 3. Zakona porezni obveznik koji je upisan u registar obveznika PDV-a u tuzemstvu.

10.11. Dakle, ako jedan porezni obveznik, upisan u registar obveznika PDV-a, obavlja građevinske usluge iz članka 75. st. 3. točke a) Zakona odnosno članka 152. st. 1. Pravilnika, drugom poreznom obvezniku također upisanom u registar obveznika PDV, tada se mora primijeniti prijenos porezne obveze. Navedeno nije stvar izbora poreznih obveznika, već obveza odnosno onaj tko obavlja građevinske usluge i onaj tko ih prima dužni su voditi računa o tome da li se primjenjuje prijenos ili se obračunava PDV, jer ako se PDV obračuna na izlaznom računu za obavljene građevinske usluge za koje treba primijeniti prijenos porezne obveze, tada primatelj računa nema pravo na odbitak pretporeza.

10.12. Prema tome, tužitelj je za obavljene mu građevinske usluge u 2018., 2019. i 2020. godini od naprijed navedenih izvođača primio naprijed navedene račune s iskazanim PDV-om, čime je postupio protivno odredbi članka 75. st. 3. Zakona, jer nije primijenjen tuzemni prijenos porezne obveze, a niti je tužitelj tražio ispravak računa prema čl. 152. st. 4. Pravilnika niti je u PDV obrascu iskazao obvezu temeljem tuzemnog prijenosa porezne obveze prema odredbi čl. 76. st. 4. Zakona, slijedom čega mu je nadzorom pravilno osporeno pravo na odbitak pretporez po tim računima i utvrđena obveza PDV-a u istom iznosu.

10.13. Slijedom navedenoga, a s obzirom da je iz ispostavljenih računa sasvim razvidno o kojim radovima se radilo (točke 6.3., 7. i 8. obrazloženja ove presude) te je Pravilnikom jasno propisano na koje radove se primjenjuje tuzemni prijenos porezne obveze, sud je na raspravi odbio kao nepotreban dokazni prijedlog iz tužbe za provođenje građevinskog vještačenja izvedenih radova na okolnost da li se radi o izgradnji odnosno rekonstrukciji ili održavanju. Naime, potpuno je jasno da se ne radi o periodičnom ili neperiodičnom pregledu, održavanju, popravku, umjeravanju i ispitivanju već ugrađenih ili montiranih uređaja i opreme, u smislu čl. 152. st 2. t. c) Pravilnika (što se ne smatra građevinskim uslugama), nego se radi o građevinskim radovima iz čl.152. st. 1. t. a) Pravilnika odnosno radovima iz Dodatka II Pravilnika i to: 18., 23., 24., 26., 28. i 34., dakle, građevinskim uslugama iz čl. 75. st. 3. t. a) Zakona (održavanje i rekonstrukcije građevinskog objekta ili njegovih dijelova) kod kojih se primjenjuje prijenos porezne obveze s isporučitelja na primatelja usluge.

11. Nisu osnovani ni prigovori tužitelja vezani uz utvrđenu obvezu PDV-a po osnovi najma domova. Ovo iz razloga što je nesporno da su dani u najam, dakle, nastao je oporezivi događaj prema članku 30. na osnovicu iz članka 33. Zakona o porezu na dodanu vrijednost. Međutim, tužitelj nije ispostavio račune odnosno fakturirao najam, a što je bio dužan učiniti sukladno članku 78. st. 1. t. 1. Zakona. Stoga je porezno tijelo imalo zakonske osnove utvrditi visinu najma i to prema računima koje je tužitelj ispostavio povezanim društvima za najam istih poslovnih prostora u prethodnom ili naknadnom razdoblju.

11.1. Naime, člankom 30. st. 1. Zakona propisano je da oporezivi događaj i obveza obračuna PDV-a nastaju kada su dobra isporučena ili usluge obavljene. Stavkom 6. istog članka propisano je da ako je isporuka dobara ili usluga obavljena, a nije izdan račun, obveza obračuna PDV-a nastaje kada je nastao oporezivi događaj. Člankom 33. st. 1. Zakona propisano je da se poreznom osnovicom pri isporuci dobara i usluga smatra naknada koju čini sve ono što je isporučitelj primio ili treba primiti od kupca ili neke druge osobe za te isporuke uključujući iznose subvencija koji su izravno povezani s cijenom isporučenih dobara ili usluga. Prema članku 78. st. 1. t. 1. Zakona svaki porezni obveznik obvezan je izdati račun za isporuke dobara i usluga koje je obavio drugom poreznom obvezniku ili pravnoj osobi koja nije porezni obveznik.

11.2. Tužitelj u tužbi paušalno tvrdi da je račune za najam domova izdao i da je o tome nadzoru predočio račune, međutim, ne navodi o kojim točno računima se radi, dakle, ne navodi konkretan broj računa i datum izdavanja računa, nego na okolnost da su računi izdani u tužbi predlaže izvođenje dokaza financijskim vještačenjem poslovnih knjiga tužitelja u odnosu na činjenicu da li je obračunat i ispostavljen račun za najam , koji dokazni prijedlog je sud na raspravi odbio kao nepotreban tj. neprikladan.

11.3. Naime, tužitelj je gospodarski raspolagao poslovnim prostorima – studentskim domovima na lokacijama u [adresa] i [adresa] te ih je iznajmljivao povezanim društvima Dom Ken d.o.o., Dom Pol d.o.o., a kasnije Ustanova za studentski standard Isto studentske usluge, [adresa], koju je osnovao tužitelj. Navedena društva su ih iznajmljivala kao dugoročni najam, a tužitelj nije ispostavio račune za najam studentskih domova kao poslovnih prostora za obje lokacije za cijelo nadzirano razdoblje, a uvidom u dostavljenu poslovnu dokumentaciju i dokumentaciju dostupnu na internetu nadzorom je utvrđeno da su se studentski domovi na lokaciji [adresa] i [adresa] iznajmljivali studentima kroz cijelo razdoblje nadzora.

11.4. Kao što je prethodno navedeno, nadzorom je utvrđeno da je za 2018. godinu izdan račun (u 2019. godini) za najam poslovnog prostora na adresi [adresa] i to društvu Dom Ken d.o.o. u iznosu od 780.000,00 kn i račun za režije za 2018. u ukupnom iznosu od 140.000,00 kn, dok za najam prostora na adres i [adresa] nisu izdani računi za 2018.

11.5. Tužitelj je u 2019. godini ispostavio povezanom društvu Projekt Ken d.o.o. račune za najam prostora i režijske troškove za studentski dom na Kenneyjevom trgu 2, za prvi dio godine. Međutim, za 2019. nisu ispostavljeni računi za najam doma na adresi [adresa] u razdoblju od 6. do 12. mjeseca 2019. Također, za 2019. za najam doma u Poljičkoj ulici 5 nisu ispostavljani računi ni studentima ni drugom društvu najmoprimcu, a dom se iznajmljivao studentima.

11.6. Za 2020. godinu nisu ispostavljeni računi za najam studentskog doma na Kennedyjevom trgu 2.

11.7. U razdoblju od 1.1.2021. do 30.4.2021. tužitelj nije ispostavio račune za najam studentskog doma na adresi [adresa].

11.8. Nadzorom je utvrđeno da je porezni obveznik zaprimao račune za režijske troškove, troškove održavanja i uređenja studentskih domova na lokaciji [adresa] i [adresa], studentski domovi su se iznajmljivali studentima, a u poreznim prijavama nisu evidentirane isporuke za najam istih domova drugom povezanom društvu ili studentima najmoprimcima.

11.9. Stoga nije osnovan prigovor iz tužbe da je porezno tijelo pogrešno zaključilo da najam nije obračunat i da je paušalno i proizvoljno odredilo visinu najma i potom na isti obračunalo porez na dodanu vrijednost. Iako tužitelj u tužbi tvrdi da je račune za najam domova izdao i da je o tome nadzoru predočio račune, istodobno ne navodi o kojim točno računima se radi, dakle, ne navodi konkretan broj računa i datum izdavanja računa, kako bi se moglo utvrditi na koje razdoblje i koji poslovni prostor se račun odnosi. Tužitelj, iako uredno pozvan, na raspravu nije pristupio te je na raspravi sud odbio dokazni prijedlog za financijsko vještačenje poslovnih knjiga tužitelja na okolnost da li je obračunat i ispostavljen račun za najam, kraj činjenice da tužitelj nije decidirano naveo koji konkretni računi se odnose na najam prostora na adresi [adresa] za 2018., 2019. i siječanj – travanj 2021. te najam prostora na adresi [adresa] za lipanj – prosinac 2019. i 2020. Nadalje, porezno tijelo nije paušalno i proizvoljno odredilo visinu najma, već je poreznu osnovicu utvrdilo prema računima koje je tužitelj ispostavio povezanim društvima za najam istih poslovnih prostora u prethodnom ili naknadnom razdoblju.

12. Sud je također odbio kao nesvrsishodan dokazni prijedlog iz tužbe za saslušanje poreznih inspektora i zakonskog zastupnika tužitelja na sve okolnosti ovog predmeta, jer se u poreznom postupku činjenice bitne za oporezivanje prvenstveno utvrđuju vjerodostojnom knjigovodstvenom dokumentacijom, a tek podredno personalnim dokazima. Budući da tužitelj nije specificirao koji izdani računi se odnose na najam prostora na adresi [adresa] za 2018., 2019. i siječanj – travanj 2021. te najam prostora na adresi [adresa] za lipanj – prosinac 2019. i 2020., sud nije imao na koje okolnosti izvoditi dokaz saslušanjem poreznih inspektora, a tužitelj nije pristupio raspravu na kojoj sud utvrđuje sporne činjenice.

12.1. Naime, da je tužitelj pristupio na raspravu i specificirao koji izdani računi se odnose na najam pojedinih prostora u spornom razdoblju, sud bi na navedene okolnosti mogao saslušati porezne inspektore koji su proveli nadzor te nakon toga, po potrebi, provesti i financijsko vještačenje.

12.2. Predmet poreznog nadzora je porez na dodanu vrijednost za razdoblje 01.01.2018. do 30.04.2021. godine. Svi računi vezani uz zakup i podzakup koje je tužitelj predočio za razdoblje nadzora su nadzorom prihvaćeni, a nezaračunata najamnina se odnosi na studentske domove za razdoblje nadzora za koje nisu ispostavljeni računi. Ugovor sa Ustanovom Isto studentske usluge, dostavljen uz prigovor na zapisnik, nije bio predočen u tijeku nadzora. U nijednom razgovoru tijekom nadzora se nije spominjalo da se fakturirani iznos po računu broj 5-1-2020 (koji nosi datum 31.12.2019., a u PDV obrascu je evidentiran u 12. mjesecu 2020. godine) na iznos od 720.000,00 kn + 180.000,00 kn PDV, odnosi na sve studentske domove, samim time što to u računu nije ni navedeno, a u računu se niti ne poziva na bilo kakav ugovor. Porezni obveznik je za poslovnu 2020. godinu u glavnoj knjizi proknjižio ukupan iznos troškova u iznosu 2.686.229,18 kn, koji su se najvećim dijelom odnosili na troškove režija, zakupa i održavanja studentskih domova, a izlazne isporuke prema Ustanovi za studentski standard ISTO Studentske usluge su ugovorene za 2020. godinu za sve domove samo 720.000,00 kn, što nije realno.

13. Slijedom navedenoga, prema ocjeni suda osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja te je sud na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

U Zagrebu 13. veljače 2026.

Sutkinja

Lidija Prica

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. ISTO STUDENT d.o.o., Nikole Tesle 10, [adresa] Zagreb

2. Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, Koturaška 43/IV, [adresa] Zagreb

3. U spis