REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-3108/2025-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Lidiji Prica, uz sudjelovanje Gordane Katarine Ronyi, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ŽU, državljanina Ruske Federacije, trenutno boravi u Prihvatilištu za tražitelje azila u Zagrebu, Hotel Porin, Zagreb, Sarajevska 41, kojeg zastupa opunomoćenica Martina Grgec, odvjetnica u Zagrebu, Bukovačka cesta 51, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, radi naknadnog zahtjeva za međunarodnu zaštitu, 13. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/25-06/5409, URBROJ: 511-01-212-25-3 od 12. kolovoza 2025.
II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.
III. Nalaže se Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, OIB: 36162371878, da isplati odvjetnici Martini Grgec, pružateljici pravne pomoći, iznos od 1.250,00 EUR, u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.
IV. U preostalom dijelu se odbija zahtjev za naknadu troškova pravne pomoći.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-216-03/25-06/5409, URBROJ: 511-01-212-25-3 od 12. kolovoza 2025., odbacuje se kao nedopušten naknadni zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.
2. Tužitelj u tužbi ističe kako je, suprotno ocjeni tuženika, pri naknadnom zahtjevu naveo nove relevantne činjenice koje nije iznio niti mogao iznijeti ranije , jer za njih ranije nije znao. Smatra da ga je trebalo pozvati za razjašnjenje ili dopunu zahtjeva, što nije učinjeno, čime su povrijeđena njegova prava. Tvrdi kako tuženik nije utvrdio nikakve činjenice u odnosu na aktualno stanje u zemlji podrijetla, a u odnosu na činjenice koje je tužitelj naveo - ispitivanje povratnika od strane FSB-a i izloženost prisilnom slanju u rat s Ukrajinom neovisno o dobi i (ne)postojanju prethodnog vojnog iskustva, a što je bio dužan ocijeniti po službenoj dužnosti, s obzirom na ocjenu pretpostavki za „sur place” izbjeglicu. Stoga predlaže da sud na okolnosti razloga podnošenja naknadnog zahtjeva za međunarodnu zaštitu u RH i postojanja uvjeta za dopuštenost i osnovanost istog, provede dokaz saslušanjem tužitelja. Predlaže poništiti osporeno rješenje i odobriti mu besplatnu pravnu pomoć.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužitelj nikada nije služio vojni rok u zemlji podrijetla niti je ikada primio poziv za služenje vojnog roka. Također, zbog svoje životne dobi (stariji od 30 godina) ne podliježe zakonu prema kojem se mora odazvati na služenje vojnog roka, a koji je utemeljen na Dekretu predsjednika ŠU iz ožujka 2025. godine. Svoje strahove o mogućnosti novačenja i eventualnog slanja na ratište u Ukrajinu je navodio i 2022. godine, kada je podnosio redovni zahtjev za međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj, čime novi odnosno naknadni zahtjev nije dopunio bitnim činjenicama i dokazima nastalim nakon izvršnosti odluke u redovnom postupku. Tuženik napominje da se tužitelj u Republici Hrvatskoj nalazi od 2022. godine te je do sada dva puta vraćan u Hrvatsku po dublinskom postupku iz Njemačke i Švedske, što dovodi u pitanje opravdanost njegovog zahtjeva za međunarodnom zaštitom u Hrvatskoj. Dodaje kako su tvrdnje koje tužitelj navodi u naknadnom zahtjevu općenite prirode, koje se teško mogu provjeriti neovisnim i pouzdanim izvorima, a niti se direktno odnose na tužitelja, pri čemu tužitelj nije tuženiku dostavio niti jedan dokument kojim bi potkrijepio svoje navode. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
3. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
4. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu te je održao raspravu.
5. Sud je na raspravi odbio dokazni prijedlog za saslušanje tužitelja kao nepotreban. Naime, iz spisa predmeta je razvidno da je prvi zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj odbijen rješenjem tuženika KLASA: UP/I - 216-03/22-06/8385, URBROJ: 511-01-212-24-17 od 2. prosinca 2024. Zahtjev se temeljio na strahu od moguće mobilizacije i slanja na ratište u Ukrajinu. Tužitelj je u tom upravnom postupku saslušan te je saslušan i pred ovim sudom u upravnom sporu poslovni broj: Us I-80/25. Presudom od 19. veljače 2025. odbijen je tužbeni zahtjev, budući da je sud njegov iskaz ocijenio općenito nevjerodostojnim i životno nelogičnim.
5.1. Tužitelj je nakon vraćanja iz Švedske po dublinskom postupku 30. srpnja 2025. izrazio namjeru za podnošenje naknadnog zahtjeva, koji je podnio na zapisnik 1. kolovoza 2025., navodeći kako bi po povratku u zemlju podrijetla odmah bio priveden od strane obavještajne službe FSB i ispitivan o svom kretanju izvan Ruske Federacije, zbog čega povratak za njega ne bi bio siguran, već je izvjesno da bi bio poslan na ratište u Ukrajinu. Za navedeno nema nikakvih materijalnih dokaza, a to je čuo od majke svoje djevojke (čije prezime nije znao navesti prilikom saslušanja u upravnom sporu poslovni broj: Us I-80/25) i od jednog tražitelja međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj. Nije pojasnio kako se sve što je naveo odnosi na njega, s obzirom da nikada nije služio vojni rok niti je dobio poziv za služenje vojnog roka. Dakle, tužitelj je u naknadnom zahtjevu iznio iste razloge za međunarodnu zaštitu kao i u prethodnom postupku. Nadalje, prema stajalištu Visokog upravnog suda RH izraženog u presudama poslovni broj: Usž-2902/20 i Usž-807/24, ocjena zakonitosti rješenja kojim je odbačen naknadni zahtjev za međunarodnu zaštitu je pravno, a ne činjenično pitanje.
6. Ocjenjujući činjenice iznijete u naknadnom zahtjevu, a u vezi s već upotrijebljenim činjenicama i dokazima u prijašnjem postupku, tuženik je pravilno utvrdio da tužitelj nije iznio nove relevantne činjenice koje bi bile od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari niti je dao opravdano obrazloženje zašto te činjenice nije naveo u prijašnjem postupku. Svoje tvrdnje tužitelj ničime ne potkrjepljuje te se stječe dojam da naknadnim zahtjevom samo nastoji odgoditi okončanje svog boravka u Republici Hrvatskoj. Stoga je u upravnom postupku pravilno utvrđeno da je tužitelj nakon izvršnosti odluke kojom je njegov prijašnji zahtjev za međunarodnu zaštitu odbijen, podnio nedopušteni naknadni zahtjev u kojemu nije iznio nove i relevantne činjenice i dokaze nastale nakon izvršnosti odluke ili koje iz opravdanih razloga nije predočio u prijašnjem postupku, a odnose se na utvrđivanje ispunjavanja uvjeta za odobrenje međunarodne zaštite. Tužitelj je osoba koja nije služila vojni rok u zemlji podrijetla niti je, kako je sam navodio, primio poziv za služenje vojnog roka. Također, starosna dob tužitelja ne odgovara dobi za novačenje koja je u 2024. godini pomaknuta s 18 do 27 na 19 do 30 godina starosti.
7. Slijedom navedenoga, prigovori tužitelja nisu od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja te je sud na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24, 39/26, dalje ZUS) odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
8. Kako iz zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći proizlazi da tužitelj nema novčanih sredstava za uzdržavanje u Republici Hrvatskoj, točkom II. izreke odobrena je besplatna pravna pomoć u skladu s člankom 8. stavcima 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine broj 140/15). Naime, prema sporazumu o raskidu ugovora o radu od 25. veljače 2025., dostavljenom uz podnesak od 6. listopada 2025., tužitelju je radni odnos u Republici Hrvatskoj trajao od 5. veljače 2025. do 25. veljače 2025., slijedom čega nije bio zaposlen u vrijeme podnošenja tužbe niti je zaposlen u vrijeme donošenja ove presude.
8.1. Budući da je pravnu pomoć pružila odvjetnica Martina Grgec, točkom III. izreke naloženo je tuženiku da joj isplati iznos od 1.250,00 eur, u skladu s čl. 6. i 9. Pravilnika te tbr. 27., 46. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23). Odvjetnici je priznat trošak sastava tužbe i zastupanja na ročištu po 250 bodova, dakle 500 bodova, što pomnoženo s vrijednosti boda od 2,00 eura iznosi 1.000,00 eura te uvećano za PDV od 250,00 eura iznosi ukupno 1.250,00 eura.
8.2. Sud nije priznao trošak za sastav podneska od 6. listopada 2025., jer se ne radi o obrazloženom podnesku s činjeničnim ili pravnim navodima u smislu Tbr. 27. t. 1. Tarife, nego tužitelj istim dostavlja dokaze vezano za besplatnu pravnu pomoć.
U Zagrebu 13. veljače 2026.
Sutkinja
Lidija Prica
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude. Žalba na presudu ne odgađa izvršenje rješenja (članak 51. stavak 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti).
Dna:
1. Odvjetnica Martina Grgec, Bukovačka cesta 51, [adresa] Zagreb
2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Služba za međunarodnu zaštitu, Ilica 335, [adresa] Zagreb
3. U spis
