Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-5618/2025
U IME R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Davorka Kučana predsjednika vijeća, te Renate Popović i Drage Klasnića članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice specijalistice Nade Horvatović kao zapisničarke u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog HĆ zbog prekršaja iz članka 289. stavka 1. i 4. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 42/20., 85/22., 114/22.) odlučujući povodom žalbe okrivljenog HĆ zastupanog po branitelju ZĆ odvjetniku iz [adresa], podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Metkoviću od 7. veljače 2025., broj: Pp-613/2023, u sjednici vijeća održanoj dana 13. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog HĆ i prvostupanjska presuda potvrđuje.
II. Na temelju članka 139. stavka 3. i članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.) okrivljeni HĆ je obvezan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 80,00 EUR (osamdeset eura) u roku od 90 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Metkoviću od 7. veljače 2025., broj: Pp-613/2023 okrivljeni HĆ je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 289. stavka 1. i 4. i članka 229. stavka 1. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanih u izreci, te mu je izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 1.350,00 eura koju je kaznu dužan platiti u roku od 90 dana od pravomoćnosti presude.
1.1. Istom presudom okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 2 mjeseca i obvezan je na plaćanja troškova prekršajnog postupka u iznosu od 15,00 eura.
2. Protiv prvostupanjske presude okrivljeni HĆ je pravodobno po branitelju podnio žalbu zbog bitne povrede prekršajnog postupka, povrede materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o prekršajnopravnim sankcijama.
Žalitelj predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Žalba je neosnovana.
4. Razmotrivši predmet, ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) je utvrdio da presudom nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika, niti su počinjene one bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, niti je počinjena bitna povreda na koju ukazuje žalitelj.
5. Žalitelj u žalbi ističe da je svjestan kako nepoznavanje prava ne opravdava ali i da je laik i da nije znao kada je zaštitna mjera izvršna te da je obaveza suda ili represivnih tijela da upute okrivljenika kada nastupa izvršnost. Nadalje ističe da mu je za obavljanje posla vozačka dozvola nužna i da ima četvero djece koje uzdržava pa mu i je i za njih korištenje vozila neophodno. Kontradiktorno sud ističe kako je olakotno jer nisu nastupile štetne posljedice, a potom da postoji opasnost da će upravljajući vozilom okrivljenik ugroziti sigurnost prometa.
6. Nisu bez logike žalbeni navodi žalitelja kojima ukazuje kako laici ne moraju znati kada nastupa izvršnost odluke, ali od 1. siječnja 2019. na snazi je odredba članka 58. stavka 2. Prekršajnog zakona da zaštitna mjera počinje teći od izvršnosti odluke. Osoba koja poštuje zakon ukoliko tu odredbu ne razumije dužna je napraviti sve kako bi saznala kada izvršnost odluke nastupa. Kako je bio svjestan svojeg prava da mu odvjetnik, branitelj može pomoći oko podnošenja žalbe tako je mogao zatražiti pomoć i oko tumačenja odredbe o izvršnosti. Sve ovo se navodi i stoga jer je u svojoj obrani okrivljenik izjavio da je znao da mu je zaštitna mjera bila izrečena ali da je mislio da će biti obaviješten o tome kada počinje teći iako u navedenom prekršajnom nalogu kojim mu je zaštitna mjera bila izrečena je navedeno da zaštitna mjera počinje teći od izvršnosti. Osim toga, okrivljenik je već više puta kažnjavan zbog prometnih prekršaja, već su mu izricane zaštitne mjere i neuvjerljiva je njegova izjava da ne zna od kada mu zaštitna mjera počinje teći.
6.1. Slijedom navedenoga neosnovani su i žalbeni navodi kojima se aludira da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje ili da ponašanje okrivljenika predstavlja neke naročito olakotne okolnosti.
7. Neosnovani su i žalbeni navodi žalitelja da je počinjena bitna povreda postupka jer su kod odluke o zaštitnoj mjeri iznijeti kontradiktorni navodi prvostupanjskog suda jer je sud jasno naveo da je izricanje zaštitne mjere nužno jer postoji opasnost da okrivljenik koji je već kažnjavan ponovi prekršaj kojim bi ugrozio sigurnost prometa. To što je sud naveo da je cijenio olakotnim što nisu nastupile štetne posljedice je irelevantno jer okrivljeniku isto nije niti stavljeno na teret, ali se i odnosi na konkretan događaj, dok se zaštitna mjera izriče jer postoji bojazan da bi okrivljenik prekršaj mogao ponoviti.
8. Protivno istaknutim žalbenim navodima prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje, izvršio uvid u odluku, čitao je i prekršajni nalog Postaje prometne policije Split broj 211-07/22-3/22950 koji je izvršan 27. 12. 2022. u trajanju od 6 mjeseci i na kojem je navedeno kako zaštitna mjera počinje teći od izvršnosti te odluke.
9. Ispitujući potom odluku o novčanoj kazni koja je izrečena okrivljeniku ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud kod odmjeravanja kazne cijenio sve okolnosti sukladno članku 36. Prekršajnog zakona, utvrdio mu novčane kazne u zakonom propisanom minimalnom i u zakonom propisanom iznosu te da je ukupna novčana kazna primjerena težini počinjenih prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika.
10. Ispitujući odluku o zaštitnoj mjeri ovaj sud smatra da je opravdano prvostupanjski sud okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru cijeneći da je okrivljenik već kažnjavan zbog prometnih prekršaja, da to ukazuje kako bi prekršaj mogao ponoviti, a trajanje od samo dva mjeseca je blago i nužno kako bi se okrivljenika spriječilo na to vrijeme da sudjeluje u prometu i ugrožava sudionike u prometu kršenjem prometnih propisa.
10.1. Okrivljenik sam mora voditi računa o obiteljskoj situaciji i nužnosti vozačke dozvole, a sud o razmjernosti izrečene mjere i cilja koji se njome nastoji postići, a to je spriječavanje vozača da krše prometne propise i na taj način ugrožavaju sve sudionike u prometu i imovinu. Prvostupanjski sud je dao valjane razloge za izricanje zaštitne mjere, a žalitelj svojim žalbenim navodima tu odluku nije doveo u sumnju.
11. Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona. Kako je Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj:18/13), propisan opći okvir paušalne svote u rasponu od 100,00 do 5.000,00 to je visina paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona određena u iznosu od 80,00 eura, što je po mišljenju ovog suda primjereno s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika.
12. Zbog navedenih razloga na temelju članka 205. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu 13. veljače 2026.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Nada Horvatović, v.r.
Davorko Kučan, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Metkoviću u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
