REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž R-17/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K A

P R E S U D A

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dolores Peruško, predsjednica vijeća, Alenka Paus, sutkinja izvjestiteljica i članica vijeća i Iva Kancijanić, članica vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Nenad Šimunec, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika HRVATSKI CRVENI KRIŽ GRADSKO DRUŠTVO CRVENOG KRIŽA JASTREBARSKO, Vladka Mačeka 2, OIB: 27151521780, kojeg zastupa punomoćnik Karlo Radošević, odvjetnik iz Jastrebarskog, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 16911/2021-22 od 18. prosinca 2025., na sjednici vijeća 13. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-16911/2021-22 od 18. prosinca 2025.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odlučeno je: „I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi: "I. Utvrđuje se da nije zakonit i dopušten otkaz Ugovora o radu od 25. kolovoza 2018. koji je tuženik dao tužiteljici Odlukom o otkazu Ugovora o radu (izvanredni otkaz Ugovora o radu) od 1. rujna 2021., te da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao. II. Raskida se s danom 30. rujna 2021. Ugovor o radu od 25. kolovoza 2018. sklopljen između tužiteljice i tuženika. III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici, na ime naknade štete zbog nedopuštenog otkaza, isplati iznos u visini od 4 ugovorene mjesečne bruto plaće u ukupnom iznosu od 3.882,40 eura, sa zakonskom zateznom kamatom počevši od zaključenja glavne rasprave, pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje duže od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom počevši od dana donošenja presude prvog stupnja pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje duže od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a sve u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužiteljici platiti tuženiku parnični trošak u visini od 500,00 eura, u roku od 15 dana.“

2. Protiv presude pravovremenu žalbu podnosi tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Osporava i odluku o troškovima postupka. Ukazuje na bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 8. ZPP; ukazuje na iskaz svjedoka TI, ZI i CI, a koja nijedna nije iskazala da bi ih komentari tužiteljice onemogućili u obavljanju njihovog posla, provedbu Projekta u cjelini; da je valjalo utvrditi je li takvim postupanjem tužiteljice došlo do objektivnog ometanja Projekta i da li je bilo stvarnog djelovanja tužiteljice usmjerenog izravno na onemogućavanje ravnateljice tuženika i drugih radnica u obavljanju njihovih zadataka na Projektu, da namjera tužiteljice da onemogući provedbu Projekta, kako bi za neprovođenje istog, krivnju kao i financijski trošak neuspješnog provođenja snosila ravnateljica nije dokazana.

2.1. U odnosu na razlog samovoljnog pristupanja informacijama tuženika, ukazuje da je sud presudom konstruirao razlog koji nije kao otkazni razlog određen osporenom Odlukom o izvanrednom otkazu; da odlukom tužiteljici nije stavljeno na teret neovlašteno fotografiranje dokumentacije, da isto nije bilo protupravno; da je iskaz tužiteljice suglasan iskazu svjedoka TI; da je valjalo cijeniti koju je dokumentaciju tužiteljica fotografirala i zašto jer se radilo o dokumentaciji na kojoj je potpis tužiteljice bio krivotvoren; da je tužiteljica imala strah od osvete, pa je iskaz tužiteljice valjalo cijeniti u takvim okolnostima.

2.2. Ističe i da je neosnovano odbijen prigovor tužiteljice da je tuženik bio prekludiran u odnosu na rok donošenja osporene Odluke o izvanrednom otkazu te ustraje u prigovoru da je Odluka o otkazu nezakonita jer je donijeta protivno odredbi čl. 119. st. 2. Zakona o radu te prvostupanjski sud nije obrazložio koje su to činjenice i okolnosti uzete u obzir pri ocjeni da nastavak radnog odnosa nije bio moguć; niti je cijenio je li mjera izvanrednog otkaza bila razmjerna težini povreda obveza, svim okolnostima i interesima obiju strana.

2.3. Predlaže preinaku presude, podredno ukidanje i vraćanje prvostupanjskom sudu na ponovo suđenje, uz naknadu tužiteljici troškova žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tuženik navodi, u bitnom, da je žalba neosnovana, da u žalbi tužiteljica paušalno iznosi svoje tvrdnje koje ne utemeljuje niti na jednom dokazu. Ističe da je sud pravilno zaključio da je tužiteljica nastojala onemogućiti rad, odnosno provedbu projekta „Zaželi“, da u tome uz prisebnost svih sudionika nije uspjela, da to slijedi iz iskaza svjedoka; da je ispravno utvrdio koja su točno postupanja i ponašanje tužiteljice bila neprimjerena, nekolegijalna i naročito drska i bezobrazna, da je teret dokaza na njemu što je i dokazao; da je sama tužiteljica priznala fotografiranje dokumentacije. Ističe da kritički odnos nije vrijeđanje, omalovažavanje, ponižavanje rada ravnateljice i ostalih djelatnika na projektima. Ističe i da je ravnateljica tuženika vrlo savjesno i zakonito pri prvom saznanju o nekim nepravilnostima tužiteljice iste amnestirala u svjetlu njezinih godina i radnog neiskustva, a kada je stekla konkretna saznanja o nezakonitostima i drugim radnjama koje su po opsegu načinu iznošenja količini i intenzitetu daleko snažnija u svojim nepravima, postupila je na način da zaštiti tuženika i spriječi poremećaje u radu. Potražuje trošak za sastav odgovora na žalbu i pristojbe na isti.

4. Žalba tužiteljice nije osnovana.

5. Pobijanom odlukom sud prvog stupnja odbio je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da je Odluka o otkazu Ugovora o radu (izvanredni otkaz ugovora o radu) od 1. rujna 2021. od strane tuženika nedopuštena i nezakonita, kao i zahtjev da se raskine Ugovor o radu od 25. kolovoza 2018.; da se tužiteljici na ime naknade štete isplati iznos od četiri ugovorene mjesečne bruto plaće u ukupnom iznosu 3.882,40 eura te troškovi postupka. Ujedno je naloženo tužiteljici tuženiku isplatiti parnični trošak u iznosu 500,00 eura.

6. U tijeku postupka nije sporno da je tužiteljica u radnom odnosu kod tuženika od cca 2014. isprva kao volonter, nastavno osnovnom Ugovora o radu od 25. kolovoza 2018. na radnom mjestu administratora; da je u razdoblju od početka 2019. do kraja kolovoza 2021. kod tuženika bio u tijeku projekt „Zaželi“, da je tužiteljica protiv odluke o otkazu podnijela u roku određenom zakonom zahtjev za zaštitu prava, da je tuženik na isti odgovorio na način da je ostao kod svoje odluke; da je u nastavnom roku od 15 dana ista podnijela predmetnu tužbu; čl. 133. st. 1. i 2. Zakona o radu „Narodne novine“ 93/2014, 127/2017, 98/2019; dalje u tekstu ZR).

7. Sporno je, je li Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu zakonita i dopuštena.

8. Presudu sud prvog stupnja obrazlaže utvrđenjima:

- da se Odlukom o otkazu tužiteljici stavlja na teret:

- da je u više navrata, bez odobrenja, koristila službeni laptop ravnateljice te

- na taj način pristupila strogo povjerljivim informacijama,

- da je te informacije iznosila u javnost u više navratada je u više navrata ometala djelatnosti koje provodi tuženik, konkretno provođenje projekta „Zaželi“, nastojeći onemogućiti provedbu istog, a kako bi krivnja i financijski trošak neuspješnog provođenja snosila ravnateljica

- da je u više navrata iznosila lažne informacije o ravnateljici, kao i ostalim djelatnicama, nastojeći stvoriti neprijateljsku atmosferu u radnom okruženju

-da tužiteljica na projektu „Zaželi“ nije imala radnih zadataka, ali je postupala po odobrenju ravnateljice

- da je tužiteljica fotografirala dokumentaciju - račune, isplatnice, zapisnike kako bi sebe osigurala jer je primijetila da je na istima krivotvoren njen potpis

- da tužiteljica nije dokazala činjenicu da je na tim dokumentima krivotvoren njezin potpis

- da tuženik nije dokazao da je tužiteljica koristila laptop ravnateljice bez odobrenja te da bi u njemu nađene povjerljive informacije potom iznosila u javnosti

- da nije dokazano da je upravo tužiteljica iznosila na društvenim mrežama negativne komentare o poslovanju tuženika te vođenju poslova od strane ravnateljice

- da je tužiteljica tijekom trajanja projekta iznosila neprimjerene, ponižavajuće i uvredljive komentare u pogledu osobe ravnateljice tuženika PI, kao i o kolegicama koje su radile na projektu „Zaželi“

- da je iznosila da je ravnateljica arogantna, bezobrazna, bahata, drska i da je iskorištava; da je koristila svaku priliku da ocrni ravnateljicu tuženika, ali i kolegice na projektu; da je pričala da ravnateljicu istražuje DORH i da ista svoje privatne račune pravda preko poslovanja tuženika, da krade od tuženika; da ne zna posao, da je neadekvatna, da se bavi malverzacijama, da domaćicama uskraćuje neka prava; da je glupa, da je krava, da ima dokaze protiv nje; da je govorila da ne uzimaju pizzu kojom će ih ponuditi tuženica jer time pravda rođendan svog djeteta

- da je glede projekta „Zaželi“ nagovarala žene koje su radile na projektu, ukupno 15 njih, da se digne pobuna protiv ravnateljice, u cijelom trajanju projekta od 2019. do 2021.

- da je kabanicu tužiteljice trljala u svoje međunožje, kada ju je ravnateljica zamolila da je donese, pljuvala po podu

- da su gerontodomaćice izbjegavale dolazak u ured tuženika

- da je tužiteljica neovlašteno preslikavala dokumentaciju bez naloga nadređene osobe

- da je otkaz ugovora o radu dan uz poštivanje prekluzivnog roka iz čl. 116. st. 2. ZR, a budući je ravnateljica tuženika tek nakon 18. ili 19. kolovoza 2021. dobila konačnu potvrdu o nedopuštenom ponašanju tužiteljice, odnosno o svim relevantnim okolnostima a iz čega zaključuje da je tužiteljica počinila osobito teške povrede obveza iz radnih odnosa zbog čega uz uvažavanje interesa obiju strana nastavak radnog odnosa nije moguć, a budući je svojim nastojanjima i negativnim komentarima, pogrdnim izrazima i u odnosu na osobu ravnateljice i njen rad te nepriličnim komentarima na pojedine osobe koje su radile na projektu, negativno utjecala i na projekt „Zaželi“ jer su gerontodomaćice izbjegavale dolaske u ured, da je time ometala provođenje projekta tuženika, s ciljem da onemogući provedbu istog; da činjenica da u tome ometanju nije uspjela nije odlučna; da je sama ta povreda dovoljan razlog za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu; da zbog takvih okolnosti tuženik nije bio dužan postupiti sukladno čl. 119. st. 2. Zakona o radu. Odluku temelji na odredbi čl. 116. st. 1. i 2. Zakona o radu.

9. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga određeno navedenih u žalbi te pazeći i po službenoj dužnosti na zakonom propisane bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnoga prava, osim u odluci u troškovima postupka (čl. 365. st. 2. u vezi sa čl. 433. Zakona o parničnom postupku „Narodne novine“ 53/1991, 91/1992, 58/1993, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 02/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025; dalje u tekstu ZPP), ovaj žalbeni sud ocjenjuje da je pobijana odluka pravilna i zakonita.

10. Nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP.

11. Nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, izreka je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama o kojim nema proturječnosti između onoga što se navodi o sadržaju zapisnika i isprava i samih tih zapisnika i isprava. Prvostupanjski sud obrazložio je i primjenu odredbe čl. 119. st. 2 Zakona o radu, pa činjenica da u tom segmentu u osnovi upućuje na prethodno u obrazloženju pobijane odluke utvrđene razloge, ne čini odluku u tom dijelu neobrazloženom.

12. Nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 8. ZPP. Sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP). Prvostupanjski sud je postupio u skladu s tom odredbom, proveo dokaze koje je ocijenio bitnima za donošenje odluke, analizirao je istaknute prigovore i utvrdio činjenice koje su odlučne za utvrđenje dopuštenosti ili ne odluke o otkazu ugovora o radu tužiteljici. Time što tužiteljica nije zadovoljna izvedenom ocjenom dokaza nije ostvarena navedena bitna povreda, kao niti ona iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP.

13. Odredbom čl. 116. st. 1. i 2. ZR propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Stavkom 2. da ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

14. Pravilno je prvostupanjski sud kroz pravilnu neposredno izvršenu ocjenu dokaza zaključio da je otkaz tužiteljici izrečen u roku 15 dana od saznanja za činjenicu na kojoj se temelji. Prvostupanjska odluka o tome sadrži iscrpno i valjano obrazloženje iz kojeg slijedi, da je taj rok održan jer je ravnateljica tuženika tek u drugoj polovici kolovoza 2021. saznala o obimu i intenzitetu postupanja tužiteljice koje je trajalo dulje vrijeme, a koje se očitovalo u podrivanju projekta „Zaželi“ upiranjem, nagovaranjem gerontodomaćica da reagiraju protiv ravnateljice, odnosno da se digne pobuna protiv iste kako iskazuje svjedok CI; da je nastavno pričala da je ravnateljica drska, bezobrazna, arogantna, bahata, kako navodi svjedok TI, koordinatorica na projektu. Točno je da su iskazi svjedoka GI i CI u tom segmentu saznanja ravnateljice različiti jer svjedok TI navodi da su razgovori bili tijekom srpnja 2021., a svjedok CI i ravnateljica da su bili u drugoj polovici kolovoza 2021. Međutim, sud prvog stupnja je uočio tu razliku u iskazima i neposredno ocjenjujući te iskaze i dovodeći ih međusobno u vezu, kao i s drugim dokazima i rezultatima postupka, zaključio da svjedok CI iskazuje uvjerljivije i logičnije kada navodi da su razgovori bili krajem kolovoza 2021., a što je i suglasno iskazu ravnateljice, zz. tuženika.

15. Nastavno, kada se cijeni što je tužiteljica govorila o ravnateljici, a u dužem vremenskom razdoblju i tijekom trajanja projekta „Zaželi“, a kako je pravilno utvrdio prvostupanjski sud, pravilno je zaključio i da je tužiteljica takvim postupanjem i ometala provođenje projekta „Zaželi“.

16. Dakle, svjedok ZI iskazuje da je tužiteljica govorila da ravnateljicu istražuje DORH, da privatne račune pravda preko poslovanja tuženika, da je govorila ružno o tužiteljici, da je jednom prilikom upozorila ih da će im ravnateljica ponudit pizzu, ali da je ne uzmu jer time pravda rođendan sina; da je govorila da ravnateljica krade od Crvenog križa; da je tužiteljica u odnosu na kolegicu na projektu rekla da je krava, da je radila kao prostitutka, da ima djecu s raznim muškarcima; da je lovila svaku priliku da ocrni ravnateljicu i kolegice na projektu.

17. Nastavno tome, svjedok CI, inače gerontodomaćica u projektu, iskazuje da je tužiteljica nagovarala gerontodomaćice, njih 15, da se digne pobuna protiv ravnateljice, da im se uskraćuju neka prva, da su iste rijetko dolazile u ured jer je atmosfera bila nesuvisla i neugodna; da je tužiteljica jako pritiskala i bila gnjevna na ravnateljicu, da je tužiteljica negativno djelovala na projekt; svjedok TI iskazuje da je tužiteljica iznosila razne negativne komentare o ravnateljici, npr. da je bezobrazna, bahata, drska, da je iskorištava, da je koristila verbalnu komunikaciju i takav izričaj (izražaj) usmjeravajući istu protiv ravnateljice, sve kako bi se riješila iste; pa iz takvih iskaza u ukupnosti, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tuženik dokazao da je tužiteljica ometala djelatnost koje provodi tuženik konkretno projekta „Zaželi“ u osnovi narušavanjem takvim postupanjem ugleda i tuženika i ravnateljice, pri čemu je stvarala negativnu atmosferu među zaposlenicima (svjedok CI navodi da su gerontodomaćice rijetko dolazile u ured), a što predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć.

18. Takvo postupanje pravilno je ocijenjeno, dakle, kao osobito teška povreda obveza iz radnog odnosa i samo ono opravdava već donesenu odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu. Zato i nije odlučno što je prvostupanjski sud utvrdio je da tužiteljica nije počinila druge povrede koje joj se stavljaju na teret odlukom o izvanrednom otkazu, odnosno nije neovlašteno koristila službeni laptop ravnateljice, niti je povjerljive informacije iznosila u javnosti.

19. Činjenica da je utvrdio da je tužiteljica neovlašteno preslikavala (fotografirala) dokumentaciju i da i ukazuje na tu povredu, nije od utjecaja na predmetnu odluku, neovisno što taj razlog nije bio i razlog otkaza ugovora o radu jer prvostupanjski sud jasno navodi da je već navedeni razlog odnosno navedeno utvrđeno ponašanje tužiteljice u smislu vrijeđanja ravnateljice, drugih zaposlenika, ometanjem djelatnosti tuženika, osobito projekta „Zaželi“, a u smislu stvaranja pobune protiv ravnateljice, dovoljan razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu. Stoga su u tom dijelu žalbeni navodi neodlučni, time neosnovani.

20. Činjenica da je unatoč takvom ponašanju i postupanju tužiteljice projekt „Zaželi“ proveden, ne oduzima postupanju tužiteljice značaj osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa jer je pravilno iz svih izvedenih dokaza u ukupnosti zaključio prvostupanjski sud da je ponašanje tužiteljice ometalo provođenje toga projekta, da je negativno djelovalo na projekt, da su gerontodomaćice izbjegavale dolazak u ured, da je negativno djelovalo i na koordinatoricu projekta TI koja i iskazuje da joj rad kod tuženika nije bio niti lagan niti ugodan; dakle sama činjenica da uslijed postupanja i ponašanja tužiteljice taj projekt „Zaželi“ nije ostao nerealiziran ne umanjuje činjenicu da je postupanje i ponašanje tužiteljice ipak imalo utjecaja na provođenje istog jer je utjecalo na zaposlenike i radnu atmosferu i to u negativnom smislu. Dakle, neosnovano tužiteljica ustraje u tome da nije ometala provedbu projekta i da je odlučno što je projekt ipak realiziran. Koja je namjera bila tužiteljice za takvo postupanje nije od značaja za pravilnost odluke o otkazu ugovora o radu.

21. U takvim okolnostima gdje radnje koje u ukupnosti predstavljaju osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa predstavljale su podrivanje projekta tuženika, negativne komentare o ravnateljici (da je krava, da je glupa, da je arogantna, bahata, da tuženika koristi kao bankomat, da se bavi malverzacijama, da ne zna, da uskraćuje neka prava gerontodomaćicama…) i drugim zaposlenicama, činjenica da tužiteljici nije omogućena obrana u smislu odredbe čl. 119. st. 2. ZR, nije od utjecaja na pravilnost odluke o otkazu jer se konkretno radi o takvim okolnostima otkaza zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da tužiteljici omogući i obranu; a niti je u takvim okolnostima moguć nastavak radnog odnosa tužiteljice kod tuženika, kako je pravilno zaključio prvostupanjski sud.

22. Od radnika se očekuje savjesno, odgovorno i pristojno ponašanje na poslu, a to je u konkretnom slučaju izostalo ponašanjem tužiteljice koje je ostvarilo osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa uslijed koje je, uz poštivanje prekluzivnog roka, već odluka o izvanrednom otkazu pravilna i zakonita; dakle nedvojbeno razmjerna učinjenoj povredi.

23. Odluka o troškovima postupka je, slijedom toga, pravilna.

24. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 368. t. 1. ZPP odlučeno je kao u izreci.

25. Kako je žalba neosnovana, odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka, čl. 166. st. 1. ZPP, a odbijen je i zahtjev tuženika jer sastav odgovora na žalbu nije bio potreban radi vođenja postupka, čl. 155. st. 1. ZPP.

U Puli-Pola 13. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Dolores Peruško