REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-119/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dolores Peruško, predsjednica vijeća, Alenka Paus, sutkinja izvjestiteljica i članica vijeća i Iva Kancijanić, članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Musulin i suradnici iz Zagreba, protiv tuženika 1. Grada Zagreba, Gradskog ureda za izgradnju grada, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB 61817894937 i 2. Croatia osiguranja d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1046/2024-64 od 24. lipnja 2025., na sjednici vijeća 13. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1046/2024-64 od 24. lipnja 2025.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

„I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Nalaže se prvotuženiku Gradu Zagrebu, Gradski ured za izgradnju grada, Trg Stjepana Radića 1, OIB 61817894957 i drugotuženiku Croatia osiguranju d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33 OIB 26187994862 solidarno isplatiti tužitelju AG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] s naslova naknade štete iznos od 12.077,78 eura zajedno sa zakonskom kamatom tekućom od dana podnošenja Odštetnog zahtjeva 3.8.2020. g. pa do isplate po stopi koja se do 31.12.2022. g. određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem poludodištu za tri postotnih ooena, a od 1.1.2023. g. do 30.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31,12.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se prvotuženiku i drugotuženiku solidarno nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka, sa zakonskom zateznom kamatom s tijekom od donošenja presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.“

2. Pravovremenu žalbu protiv presude podnosi tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o troškovima. Ukazuje na uputu drugostupanjskoga suda, da nejasnoće u nalazu i mišljenju vještaka nisu otklonjene u ponovnom postupku; da je počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 377. st. 2. ZPP i čl. 8. ZPP, da sud selektivno tumači nedostatni nalaz; da mu je povrijeđeno pravo na pristup sudu, kao i pravo na jednakost oružja; da je teret dokaza postojanja masne mrlje kao uzroka nezgode na tužitelju, da je odbijanjem izvođenja novog prometnog vještačenja onemogućen u dokazivanju. Ističe da sud zanemaruje fotografije u spisu vodeći se isključivo nalazom vještaka; da zanemaruje iskaze tužitelja i svjedoka; da je dinamika navedena u dokumentaciji MUP-a objektivno nemoguća; da manjkavost dokumentacije MUP-a valjalo je vrednovati s drugim dokazima. Ističe da je glede nalaza i mišljenja vještaka nejasno koje je to činjenice vještak utvrdio s obzirom na to da je tek naveo navodno mjesto pada i mjesto pada koje je tužitelj ukazao, a pritom ostali ključni elementi za koje je i određeno provođenje prometnog vještačenja ostaju nejasni; da je prisutna kontradiktornosti u nalazu, a koja proizlazi iz činjenice da je vještak jasno naveo da je do štetnog događaja moglo doći kako tužitelj tvrdi (na sličan način da bi pao), a zatim u usmeno obrazlaganju navodi kako se ne radi o masnoj tekućini te naveo da kotač mopeda tužitelja nije mogao u cijelosti upasti u tračnicu tramvaja već samo djelomično, a čime je potvrdio navode tužitelja.

2.1. Ukazuje da je tužitelj dokazao da je tehnički moguć način nezgode kako je to u tužbi navedeno, da je vještak na očevidu provedenom 11. lipnja 2024. naveo da će sve prekontrolirati naknadno te uzeti mjere jer navodno postavljena skela i žica onemogućuje da neometano dođe do kolnika, ali u nalazu i mišljenju nema te daljnje dokumentacije; da ukoliko je vještak vršio mjerenja to je tužitelju povrijeđeno pravo na neposrednost; da nalazom je samo iščitan zapisnik o očevidu MUP-a koji je manjkav, pa ni nalaz nije stručan. Stoga smatra da je bilo potrebno postupiti sukladno čl. 261. st. 2. i odredbe čl. 261. st. 3. ZPP , odnosno obnoviti vještačenje s istim ili drugim vještakom, a što je tužitelj predlagao. Dodaje, da je imao opravdana očekivanja prije pokretanja postupka s obzirom na to da je iz fotoelaborata razvidna masna mrlja na kolniku te da je štetnom događaju svjedočio LG, da je vještak konstatirao da je do štetnog događaja moglo doći kako je tužitelj opisao. Ukazuje i da sud nije obrazložio odbijanje izvođenja predloženog dokaza te da su povrijeđena njegova ustavna i konvencijska prava i to pravo na pravično suđenje, da u odluci nisu navedeni dostatni i relevantni razlozi, da je prvostupanjski sud postupio suviše formalistički i protivno argumentu zdravog razuma cijenio provedene dokaze. Predlaže preinačiti presudu, podredno ukinuti i vratiti na ponovno odlučivanje. Potražuje trošak za sastav žalbe i pristojbe na žalbu.

3. Sa žalbom je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/2023, 146/2025; ZPP). Odgovori na žalbu nisu podneseni.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja kojim od 1. tuženika Grada Zagreba i 2. tuženika Croatia osiguranje d.d., osiguratelja odgovornosti 1. tuženika, traži naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te tuđu pomoć i njegu u iznosu ukupno 12.077,78 eura, a zbog štetnog događaja od 25. rujna 2019. u kojoj nezgodi je stradao kao vozač mopeda reg. oznake [registarska oznaka] na način da je kotačima prešao preko skliske i masne tekućine na kolniku uslijed čega je izgubio nadzor nad mopedom i pao.

6. Predmetni postupak je drugi puta u žalbenom postupku nakon što je rješenjem ovoga suda poslovni broj Gž-118/2024-5 od 22. travnja 2024. ukinuta odluka prvostupanjskog suda i predmet vraćen na ponovno suđenje s uputom da tužitelju valja dopustiti dokazivanje onoga što tvrdi – da je uzrok nezgode postojanje masne mrlje na kolniku, kada to predlaže dokazima (saslušanje tužitelja, svjedoka, uviđaj na licu mjestu) koji su podobni dokazati takvu činjenicu.

7. U ponovnom postupku sud prvog stupnja, ponovno je odbio zahtjev tužitelja, utvrdivši da tužitelj nije dokazao da bi se na površini tračnica nalazila masna i skliska mrlja uslijed koje je izgubio ravnotežu, već je utvrđeno da se tužitelj kao vozač mopeda nije vozilom držao u kretanju na sredini obilježene prometne trake i to desne prometne trake na kojoj su ugrađene tramvajske tračnice u smjeru juga, da je prednjim kotačem djelomično ušao u tramvajsku tračnicu zbog čega je izgubio nadzor nad motociklom te je lijevim bočnim dijelom motocikla i tijela pao na kolnik; da je stoga razlog štetnog događaja neprilagođena vožnja i nedovoljna osobna spretnost u vožnji samog tužitelja, dakle da je tužitelj isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja.

8. Takvu svoju odluku prvostupanjski sud obrazlaže utvrđenjima:

- da je (pravomoćni obavezni prekršajni nalog MUP PU Zagrebačka II. Postaja prometne policije Zagreb 511-19-45/05-4-1737-1/2020) tužitelj oglašen krivim što je dana 25. rujna 2019. u 16,40 sati u mjestu Zagreb, općina Zagreb - Trešnjevka ulica Savska cesta kućni broj 16 kao vozač vozila L1 marke KYMCO reg. oznake [registarska oznaka] upravljao mopedom [registarska oznaka] zapadnom kolničkom trakom Savske ceste desnom prometnom trakom na kojoj su ugrađene tramvajske tračnice u smjeru juga, da dolaskom do kbr. 16 nije svoje vozilo u kretanju držao na sredini obilježene prometne trake, iz kojeg razloga je nastavio kretanje vozilom prema zapadnom rubu kolnika, da je tom prilikom prednjim kotačem ušao je u tramvajsku tračnicu sa zapadne strane kolnika, nakon čega je izgubio nadzor nad vozilom te lijevim bočnim dijelom motocikla i tijela pao na kolnik čime je počinio prekršaj iz čl. 46. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama

- da iz nalaza i mišljenja vještaka prometne struke Milana Vinčića od 27. listopada 2022. slijedi

o da se moped kretao Savskom cestom po desnoj prometnoj traci izgrađenoj od kocke na kojoj su ugrađene tramvajske tračnice o da je do pada došlo na ravnom i mokrom kolniku pri kretanju mopeda brzinom oko 13 km/h, na lijevu stranu

o da nije moguće utvrditi brzinu kretanja mopeda prije pada jer nema tragova kočenja

o da bi do pada došlo ako bi moped prilikom kretanja došao sa mokrog asfalta ili kocke na metalne tračnice i to

▪  prilikom  kočenja,  naglog  ubrzanja,  usporenja,  skretanja neprilagođenom brzinom ili zahvaćanjem kotačem udubljenja na tračnici (da je to djelomično moguće jer je tračnica u donjem dijelu uža, širina tračnice je 113mm glava tračnice 56 mm, širina žlijeba 36mm, pa može kotač upasti u žlijeb samo djelomično te tada ne bi moped imao ravnomjerni smjer trenja između gume i

asfalta)

▪  da izbjegavanje pada mopeda ovisi o osobnoj spretnosti vozača da održi ravnotežu

▪  da bi do pada do kakvog je došlo moglo doći i ako je moped prilikom kretanja naišao na masne tekućine na kolniku o da prema skici i fotografijama službenika MUP-a koji su obavili očevid proizlazi da prije općeg i bližeg mjesta pada motocikla nema masnoća na kolniku

o da na fotografijama u spisu nije pokazan trag masnoće ili ulja o da mrlja fleka, koju pokazuje fotografija uz tužbu na listu osam spisa ne može se reći da je razlivena, da nema n iti tragova klizanja i da se ne može zaključiti po toj fotografiji da bi motocikl dolaskom na tu mrlju izgubio ravnotežu, da bi ostao trag klizanja, a moped ne bi pao gdje su ostali tragovi struganja već bi pao daleko bliže te ne bi ostali tragovi struganja kako su prikazani u skici policije,

o da se glede te fotografije na listu osam spisa ne može utvrditi prostorno-vremenska ovisnost u odnosu na skicu i fotografije na stranicama 113.-114. spisa, da ne bi bilo korisno provesti očevid uz rekonstrukciju jer izgled površine ne odgovara površini kakva bi izgledala da se radi o tragovima ulja

- da je na uviđaju tužitelj pokazao mjesto događaja, da je na cesti bila fleka između tračnica te ga je to okrenulo pa je pao, da je taj dan padala kiša, da je pao na lijevu stranu, a vozio između tračnica, da je fleka bila sjeverno od oznake za Tehnički muzej

- da je svjedok LG iskazao da je vozio susjednom trakom u odnosu na traku tužitelja, da je prepoznao motor tužitelja, vidio da su se okupili ljudi, da je vidio kada je tužitelj pao, ali nije mogao stati zbog prometa

- da u nalazu i mišljenju od 12. rujna 2024. po uviđaju vještak Milan Vinčić je naveo da fotografije službenika MUP-a prikazuju mjesto prometne nezgode nasuprot kbr. 16., da su na očevidu tužitelj i svjedok pokazali da se nezgoda dogodila nasuprot jugoistočnog dijela zgrade Tehničkog muzeja koji pripada pod kbr. 18., da se između kbr. 18. i kbr. 16. nalazi dvor išni ulaz-izlaz koji razdvaja ove dvije zasebno izgrađene zgrade; da ukupna razlika u pokazivanju mjesta prometne nezgode od strane svjedoka i tužitelja i mjesta nezgode kojeg su utvrdili službenici MUP-a iznosi 36 metara; da ostaje kod danog nalaza i mišljenja a iz čega zaključuje da je nalaz vještaka sačinjen stručno i precizno, logično, zbog čega nema osnove provoditi novo prometno vještačenje; da je za nezgodu isključivo odgovoran tužitelj jer nije dokazao da bi se na površini tračnica nalazila masna i skliska mrlja uslijed koje je izgubio ravnotežu.

9. Ispitujući pobijanu presudu u granicama određenih žalbenih navoda pazeći dodatno i po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka i pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odluci o troškovima postupka, čl. 365. st. 2. ZPP, utvrđenje je ovoga suda da je obijana odluka pravilna i zakonita.

10. Nisu počinje bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 9., 13. i 14. ZPP. Nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Prvostupanjski sud je u točki 12. obrazloženja odluke obrazložio da nije bilo upo rišta provoditi novo prometno vještačenje jer je utvrdio da su tužitelj i svjedok iskazivali neprecizno, nelogično, proturječno ispravama u spisu, dok je nalaz vještaka sačinjen stručno i precizno, da je slijedom toga, provođenje takvog dokaznog prijedloga nepotrebno. Stoga, neosnovano tužitelj ukazuje da je odluka u tom dijelu neobrazložena.

11. Nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 8. ZPP. Sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP). Upravo je tako postupio prvostupanjski sud, izveo dokaze koje je ocijenio bitnima za donošenje odluke, analizirao je istaknute prigovore i utvrdio sve činjenice odlučne za ovaj spor, a koje se odnose na utvrđenje postojanja ili ne masne mrlje na kolniku koja bi nastavno bila uzrok pada tužitelja. Niti pravilnost neposredno izvršene ocjene dokaza, iskaza svjedoka i tužitelja ovome sudu nije dovedena u sumnju žalbenim navodima.

12. Dakle, na tužitelju je teret dokaza da je uzrok nezgode postojanje masne mrlje, fleke na kolniku. Činjenica da je vještak u nalazu i mišljenju naznačio da je moguć i takav scenarij događaja, odnosno da je tužitelj pao uslijed nailaska motociklom na masnu mrlju ne znači i da se tako i dogodilo jer je tužitelj trebao dokazati da je uzrok pada nailazak na masnu mrlju uslijed koje isti je izgubio kontrolu nad motociklom. Dakle nije odlučno što je utvrđeno da je tehnički moguć način nezgode kako to tužitelj tvrdi da se dogodilo (uz napomenu da je vještak naveo da su mogući i drugi scenariji nezgode), već je odlučno je li ili nije bilo tako, odnosno je li postojala masna mrlja kao uzrok pada.

13. To tužitelj u ponovnom postupku nije uspio dokazati. Kako je i naveo ovaj sud u rješenju od 22. travnja 2024. i iskaz tužitelja i svjedoka i uviđaj su dokazi koji su podobni za dokazivanje te činjenice – postojanja masne mrlje na kolniku, ali to i ne znači da će se izvođenjem istih postojanje iste (pritom i kao uzroka nezgode) i dokazati. Dakle, prvostupanjski sud je postupio u bitnom dijelu po uputi ovoga suda, pa nije ostvarena bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 377. st. 2. ZPP.

14. Konstataciju vještaka da je moguć scenarij koji opisuje tužitelj ne može se tumačiti na način da je dokazano postojanje masne mrlje kao uzroka nezgode jer je vještak u nalazu naveo i da bi do sličnog pada moglo doći ako je moped prilikom kretanja došao s mokrog asfalta ili kocke na metalne tračnice, pritom kočio ili naglo ubrzao ili usporio, ili skretao neprilagođenom brzinom ili ako bi kotačem zahvatio udubljenje na tračnici, da bi došlo do pada trenja između kotača mopeda i podloge i promjene ravnoteža zbog čega bi moped mogao slično pasti kako je i pao.

15. Kada se takvom nalazu i mišljenju vještaka pridoda da je sud pravilno neposredno ocjenjujući iskaz tužitelja i svjedoka zaključio da su njihovi iskazi neprecizni, nelogični, nastavno proturječni ispravama MUP-a iz kojih slijedi da je do nezgode došlo zbog ulaska prednjim kotačem u tramvajsku tračnicu te usl ijed toga gubitka nadzora nad vozilom, a da vještak dopušta i situaciju da je tužitelj samo djelomično mogao kotačem upasti u tračnicu s obzirom na širinu kotača (koji je širi) i tračnice, to je pravilno prvostupanjski sud u ocjeni takvih dokaza zasebno i u međusobnoj vezi zaključio da su vjerodostojniji, dakle kao one na kojima može utemeljiti zakonitu odluku, oni drugi, dakle isprave MUP-a u svezi s nalazom vještaka, a pritom je vještak utvrdio sve elemente dinamike nezgode koje je mogao, a one koje nije utvrdio kao npr. brzinu mopeda prije pada obrazložio je zašto to nije bilo moguće. Činjenica na koju upire tužitelj u smislu da je situacija iz podataka MUP-a da kotač upadne u tračnicu nemoguća jest načelno točna, ali se u toj dokumen taciji ne navodi određeno je li se radilo o dijelu kotača ili cijelom kotaču mopeda, a nastavno preslici spisa MUP-a priložena je službena bilješka o razgovoru s tužiteljem iz koje slijedi da je tužitelj iskazao da je dolaskom kod kbr. 16. vozilom prešao prema desnom rubu kolnika gdje je prednjim kotačem ušao u zapadnu tračnicu , nakon čega se pokušao izvući iz iste, kojom prilikom je izgubio nadzor nad mopedom te lijevom stranom pao na kolnik.

16. Također vještak je u nalazu naveo da fotografija na strani 8. pokazuje fleku, mrlju, ali da kod koje nema klasičnog razlijevanja da bi se moglo zaključiti da je ulje, niti ima tragova klizanja, pa da se ne može zaključiti po toj fotografiji da bi motocikl dolaskom na tu površinu izgubio ravnotežu. Dodao je i da bi tada ostao trag klizanja i ne bi u ovom slučaju tužitelj pao tamo gdje su tragovi strujanja već daleko bliže, pa ne bi ostali tragovi struganja kakvi su ostali prikazani na skici policije. Kada se cijeni i taj dio nalaza i mišljenja vještaka, slijedi pravilnim zaključak prvostupanjskog suda da se zakonita odluka mora temeljiti na nalazu vještaka i dokumentaciji iz predmeta MUP-a u odnosu na iskaz tužitelja i svjedoka. Pritom nije od značaja zaključak prvostupanjskog suda glede iskaza svjedoka da je vidio nezgodu jer osim što je nezgodu vidio, a nije niti sporno da je do iste došlo, svjedok nema nikakvih relevantnih saznanja.

17. Dakle, pravilno je zaključio sud prvostupanjski sud da nema potrebe provoditi daljnje dokaze, odnosno obnoviti vještačenje s novim vještakom, odnosno nije ostvarena relativno bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 261. st. 2. ZPP i čl. 261. st. 3. ZPP na što sadržajno ukazuje tužitelj u žalbi jer je nalaz vještaka u bitnom jasan i potpun. Neosnovano ukazuje i na izostanak neposrednosti jer je na zapisniku o očevidu naznačeno da je na licu mjesta u vrijeme uviđaja postavljena skela i žice, pa je nemoguće neometano doći na kolnik te da će vještak naknadno provjeriti mjere te eventualno uzeti nove obzirom da tužitelj i svjedok nisu pokazali točno mjesto štetnog događaja; međutim, tužitelj takvom zahtjevu vještaka na uviđaju nije prigovarao, niti u tijeku postupka, pa to ne može više niti u žalbi, čl. 352. st. 2. ZPP; a nastavno niti ne osporava činjenicu da je na uviđaju pokazao mjesto nezgode nasuprot kbr. 18., a ne kbr. 16. Stoga, taj zaključak rezultat je razumnog razmatranja izloženih i utvrđenih činjenica, pa tužitelju nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje, odnosno pristup sudu, jednakosti oružja.

18. Točno je da je ovaj sud u rješenju kojim je ukinuta ranija prvostupanjska odluka i predmet vraćen na ponovni postupak naveo da nalaz vještaka nije dovoljno jasan kada navodi da se ne može utvrditi prostorno vremenska povezanost fotografije sa strane osam spisa i fotografija u boji, kada, barem po mišljenju ovoga suda, ne može isključiti da je fotografija broj osam samo uvećana i crno bijela fotografija fotografije koja se nalazi na listu 113 (na drugoj strani gore desno); što valja razjasniti, a što nije učinjeno u ponovnom postupku. Međutim, ne postupanje u tom segmentu po uputi, u konačnici s obzirom na druge izvedene dokaze i rezultate istih, nije bilo od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne odluke, pa nije ostvarena bitna povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 377. st. 2. ZPP. Osim toga, vještak analizirao i tu fotografiju na kojoj tužitelj i temelji svoju tvrdnju o masnoj mrlji kao uzroku nezgode i zaključio da kod te mrlje nema klasičnog razlijevanja da bi se moglo zaključiti da je ulje, niti ima tragova klizanja, pa da se ne može zaključiti po toj fotografiji da bi motocikl dolaskom na tu površinu izgubio ravnotežu. Tužitelj je, dakle, trebao dokazati postojanje masne mrlje na kolniku kao uzroka nezgode, međutim, ista na fotografijama nije razvidna, ne spominje se niti u spisu MUP-a, a nastavno niti iz iskaza svjedoka ne može se zaključiti o postojanju iste.

19. Neosnovano tužitelj osporava i zaključak suda o isključivoj krivnji tužitelja za nastanak nezgode. Naime, tužitelj nije dokazao postojanje masne mrlje kao uzroka pada i nezgode, a na njemu je teret toga dokaza; dok su tuženici tvrdili upravo da se radi o isključivoj odgovornosti tuženika za nastali štetni događaj. Dakle, za nastali štetni događaj nije utvrđeno postojanje odgovornosti tuženih, odnosno njihova propusta, prije svega 1. tuženika (2. tuženi je njegov osiguravatelj od odgovornosti) u održavanju prometnice sigurne za promet.

20. Stoga, pravilno je zaključio prvostupanjski sud da tužitelj nije dokazao postojanje okolnosti koje bi ukazivale da postoji odgovornost tuženika za nastalu mu štetu.

21. Slijedom navedenog primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP valjalo je odlučiti kao u izreci.

22. Kako je žalba neosnovana, odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka, čl. 166. st. 1. ZPP.

U Puli-Pola 13. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Dolores Peruško