Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2946/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gabriele Topić Kordej, predsjednika vijeća, Suzane Radaković suca izvjestitelja i člana vijeća, te Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur., člana vijeća, u parničnom postupku tužitelja RŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ani Kranjčić, odvjetniku u Rovinju, Carera 15, protiv tuženog Grada Rovinja-Rovigno, Trg Matteotti 2, Rovinj-Rovigno, OIB: 25677819890, zastupanog po pun. HŽ, dipl. iur. djelatnici tuženika, radi utvrđenja, upisa i trpljenja, odlučujući o žalbi tuženika, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno, poslovni broj P- 1866/2019-32 od 14. lipnja 2022., na sjednici vijeća održanoj dana 17. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno, poslovni broj P-1866/2019-32 od 14. lipnja 2022. godine.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka nastalih povodom pravnog lijeka.

Obrazloženje

1.Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

"I. Utvrđuje se da je tužitelj RŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dosjelošću stekao pravo vlasništva nekretnina označenih kao k. č. [katastarska čestica] Z, otkriveni prostor, k. č. [katastarska čestica] Z, štala, k. č. [katastarska čestica] Z, štala, sve upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] te dijela k. č. [katastarska čestica] Z, koliba, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].

II Tužitelj je ovlašten provesti postupak parcelacije dijela nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica] Z, koliba, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] na način da će se natkriveni dio označen svijetlo zelenom bojom u grafičkom prilogu 3 nalaza vještakinje izrađenom u ovom postupku, a koji je sastavni dio ove presude izdvojiti u zasebnu nekretninu i pripojiti k. č. [katastarska čestica] Z, k. o. [katastarska općina] sa kojom i čini jedinstvenu cjelinu. Ova presuda zamjenjuje suglasnosti tuženika na parcelaciju, prijavni list i svu ostalu dokumentaciju koju je potrebno ishoditi u nadležnom katastru za cijepanje, parcelaciju i pripajanje predmetne nekretnine.

III Ovlašćuje se tužitelj da na temelju ove presude po pravomoćnosti iste, u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Puli-Pola, Zemljišnoknjižnog odjela Rovinj- Rovigno, na nekretninama označenim kao k. č. [katastarska čestica] Z, otkriveni prostor, k. č. [katastarska čestica] Z, štala, k. č. [katastarska čestica] Z, štala, sve upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] ishodi upis prava vlasništva u svoje ime i korist, što je tuženik dužan trpjeti.

IV - Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu 3.900,00 kuna (tritisućedevetstokuna) u roku 15 dana."

2. Protiv presude žali se tuženik iz žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda u smislu žalbenih navoda preinači ili ukine te stavlja zahtjev za naknadom troška sudske pristojbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje stjecanja prava vlasništva predmetnih nekretnina dosjelošću, a koji zahtjev temelji na činjenici posjeda istih kako putem pravnih prednika tako i osobno, više od 100 godina, time da im nitko nije osporavao posjed i pravo korištenja te pravo vlasništva, kao i zahtjev na ovlaštenje pokretanja postupka parcelacije i upisa prava vlasništva na ime tužitelja.

5. U žalbenom postupku sporno je da li su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

6. Žalba nije osnovana.

7. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

8. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te na osnovu izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom temeljem čl. 8. ZPP utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva.

9. U provedenom postupku prvostupanjski sud je bitnom utvrdio:

- da su nekretnine označene k. č. [katastarska čestica] Z otkriveni prostor, k. č. [katastarska čestica] Z štala i k. č. [katastarska čestica] Z štala, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao samovlasništvo Grada Rovinja- Rovigno, dakle tuženika prema izvatku iz zemljišne knjige (list 5 spisa);

- da je tuženik navedene nekretnine stekao temeljem rješenja svoga pravnog prednika Općine Rovinj, Općinskog sekretarijata za upravno-pravne i inspekcijske poslove, Službe za imovinsko-pravne poslove broja: 02-3036/1-74.F. 2065. od 5. studenoga 1974. godine (list 25-262 spisa) nacionalizacijom i pretvaranjem u društveno vlasništvo te Ureda državne uprave u Istarskoj županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove, Ispostave Rovinj, klase UP/I-942-03/16-01/17, ur. broja:

2163-12-02/7-18-7 F-2036 od 13. prosinca 2018. godine (list 27-30 spisa) prijenosom u društveno vlasništvo u 1/2 dijela;

- da nekretnine označene k. č. [katastarska čestica] Z koliba, upisane su u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao samovlasništvo tuženika prema izvatku iz zemljišne knjige (list 93-100 spisa);

- da su predmetne nekretnine identificirane očevidom na licu mjesta uz prisustvo sudskog vještaka mjernika BŽ i da se bloku nekretnina pristupilo iz juga, [adresa] u [adresa], preko starih drvenih jednokrilnih vrata koje je tužitelj otključao, a iza kojih se nalazi gospodarski objekt sa traktorom i spremištem, kroz kojeg se kao jedini pristup došlo u dvorišni dio, sve skupa obuhvaćeno česticama 2911/1 Z, 2912/1 Z i 2912/3 Z;

- da prema nalazu i mišljenu vještaka (list 48-51 spisa) predmet postupka je natkriveni prostor sa dvorištem istočno od njega, a u koji se ulazi na jedini ulaz - kroz drvena vrata na južnom zidu;

- da iz nalaza proizlazi da je prostor ograđen zidovima: sjeverno (ujedno je to zid koji se nastavlja na sjevernu stranu dvorišta), zapadno (zid objekta k. č. [katastarska čestica] Z) i južno (zid u cijelosti pripada natkrivenom objektu), istočna strana je otvorena prema dvorištu, kako to proizlazi iz fotografijama i grafičkog priloga;

- da prema mišljenju vještaka u natkriveni prostor moguće je ući jedino i isključivo sa južne strane kako je to označeno crvenom strelicom na prilogu 3 kroz drvena vrata sa ulice time da se natkriveni prostor prostire na dvije k.č. i to na istočnom dijelu k. č. [katastarska čestica] Z (na zapadnom dijelu je kameni objekt sa zasebnim ulazom) i na istočnom dijelu k. č. [katastarska čestica] Z (na zapadnom dijelu je obnovljena stambena zgrada sa zasebnim ulazom); kroz natkriveni prostor koji služi kao spremište prolazi se u dvorište koje se nalazi na k. č. [katastarska čestica] Z, 2912/1 Z i 2912/3 Z.; da dvorište čini cjelinu i definirano je u cijelosti, a predmetne k.č. nisu u naravi međusobno vidljivo odijeljene;

- da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da natkriveni prostor zajedno sa dvorištem čini jednu posebnu cjelinu time da je iz fotografija vidljivo da kameni zid između dvorišta i ceste nema prolaza;

- da stranke nisu imale primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka;

- da je nalaz izrađen u skladu sa pravilima struke;

- da je iskazom saslušanih svjedoka koji su iskazivali podudarno utvrđeno da su se predmetne nekretnine oduvijek koristile u obitelji tužitelja i da im nitko nije osporavao niti branio korištenje;

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da predmetne nekretnine koriste tužitelj i njegova obitelj, odnosno pok. otac EŽ, majka R; da ispod nadstrešnice se držao tovar (magarac) i vol, a na otvorenom dijelu se držao voz (zaprežna kola) gdje su bili i strojevi za poljoprivredu i kokoši; da poslije smrti tužiteljevog oca 1989. isključivo tužitelj koristi predmetne nekretnine; da ispod nadstrešnice parkira traktor;

- da prema istinitom i vjerodostojnom iskazu tužitelja nitko nikada tužitelju i njegovim roditeljima nije osporavao do ovog postupka od strane tuženog Grada Rovinja-

[adresa], korištenje ili vlasništvo predmetnih nekretnina;

- da prema rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Rovinju posl. br. O-206/89-5 od 20. prosinca 1989. godine (list 10-11 spisa) iza pok. tužiteljevog oca EŽ rođenog **.**.1929., a preminulog **.**.1989., tužitelj je naslijedio između ostalog i k. č. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], kao vanknjižno vlasništvo;

- da je tužitelj stekao pravo vlasništva predmetnih nekretnina dosjelošću jer ih je sa prednicima posjedovao protekom i više od zakonskih propisanih 40 godina odnosno od 1951. tj. oko 68 godina - neprekidnoga samostalnog posjedovanja, a da nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed;

- da je tužitelj pošten posjednik i da tuženik nije dokazao suprotno;

- da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, istiniti i pošteni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici.

10. Pošavši od navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud je utvrdio da su tužitelj i njegovi prednici već 68 godina u samostalnom posjedu predmetnih nekretnina, a u kojem posjedu ih nitko nije ometao i da tuženik nije dokazao da posjed tužitelja nije pošten te da su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću time da je tužitelj ovlašten pokrenuti postupak parcelacije dijela nekretnine kako to proizlazi iz izreke presude te na temelju čl.159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 81/15 i 94/17- dalje u tekstu: ZV) i čl. 18. i čl. 160. st. 2. ZV-a odlučio na gore navedeni način.

11. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda je pravilan, pa ga prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a pravilnost i zakonitost navedenog zaključka niti žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju.

12. Stoga, suprotne tvrdnje tuženika su bez pravnog uporišta.

13. Na žalbene navode koji se isključivo odnosne na ocjenu dokaza valja reći da tuženik ispušta iz vida odredbu čl. 8. ZPP-a, a prema kojoj, koje će se činjenice uzeti kao dokazane, odlučuje sud prema svom uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

14. Kako je to navedeno prvostupanjski sud je na temelju rezultata cjelokupnog postupka prema svojem uvjerenju odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane, a stečeno uvjerenje opravdao je logičnim razlozima iz kojih se može provjeriti da takvo uvjerenje ima valjanu osnovu, pa su izneseni žalbeni navodi bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

15. Na žalbene navode točno je da je rješenjem Općine Rovinj od 5. studenog 1974. na nekretninama EŽ (brat tužiteljevog djeda) određeno brisanje zabilježbe zadržavanja vlasništva predmetnih nekretnina obzirom da je kako to proizlazi iz obrazloženja navedeni vlasnik odustao od traženja da mu se ostave u vlasništvo ( list 24 i 25 spisa).

16. Jednako tako, u pravu je tuženik da su prema Rješenju od 13. prosinca 2018. (list 27-28) predmetne nekretnine od 18. prosinca 1954. prenesene u društveno vlasništvo za ½ dijela dana 18. prosinca 1954.

Naime, i prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske (odluka Rev 752/2021 od 17. svibnja 2022.) imovina optanata prelazi u društveno vlasništvo, odnosno općenarodnu imovinu danom sklapanja Sporazuma između FNRJ i Republike Italije o primijeni Sporazuma, odnosno danom 18. prosinca 1954

17. Nadalje, iz činjeničnih navoda tužbe i tijekom postupka proizlazi da je djed tužitelja Godena Giovanni 1952. sa svojem bratom EŽ i njegovom suprugom zaključio punomoć kojom su prenijeli pravno vlasništva predmetnih nekretnina na djeda tužitelja obzirom da odlazili iz zemlje, dakle prije 18. prosinca 1954.

18. Pored navedenog, točno je da iz navoda tužbe proizlazi da je bio vođen još jedan postupak vezano za vlasništvo predmetne nekretnine od strane Zadruge grada Rovinja.

Međutim, tuženiku se ukazuje da tužitelji navode da je predmetni postupak i okončan nakon što je predočena navedena punomoć.

Dakle, prednici tužitelja su prema navodima tužbe obzirom na navedeno i rezultate provedenog postupka i dokazali svoja prava odnosno posjed koja im pripada u odnosu na predmetne nekretnine kako to i navode u tužbi, a što i proizlazi iz iskaza svjedoka koji su iskazivali o posjedu nekretnina već od 1951. godine.

19. Potrebno je reći i to da iz činjeničnih navoda tužbe, pa tako i provedenog dokaznog postupka te iskaza tužitelja proizlazi da tužitelj niti njegovi pravni prednici nisu imali saznanja da su predmetne nekretnine nacionalizirane a niti su bili obaviješteni o navedenom postupku, te da nisu znali da je tuženik i upisan kao vlasnik.

20. Naime, iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da je brat od tužiteljevog djeda prijenos vlasništva predmetnih nekretnina izvršio 1951. odnosno 1952. kako to pravilno i navodi prvostupanjski sud, dakle prije nego što su predmetne nekretnine postale društveno vlasništvo 18. prosinca 1954. time da kako je to navedeno nitko prednike tužitelja a niti tužitelja nije ometao u posjedu i korištenju.

Ovdje valja ukazati i na to da iz uvjerljivih iskaza svjedoka AŽ i RŽĆ (list 66-67 spis), a koje žive u neposrednoj blizini i imaju saznanja o odlučnim činjenicama vezano za posjed nekretnina i proizlazi posjed predmetnih nekretnina obitelji tužitelja od 1951. godine.

Između ostalog, svjedok SŽ (list 65 spisa) je iskazivao o korištenju predmetnih nekretnina i posjedu od 1958.

21. Jednako tako, na žalbene navode ukazuje se i na to da prema rješenju o nasljeđivanju iza smrti pok. oca tužitelja, Općinskog suda u Rovinju, poslovni broj O- 206/89 od 20. prosinca 1989. predmetne nekretnine su utvrđene kao njegovo izvanknjižvno vlasništvo u ½ dijela te su na temelju sporazuma o diobi i pripale tužitelju kao nasljedniku.

22. U odnosu na žalbene navode kojima tuženika osporava zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelji predmetne nekretnine stekao dosjelošću obzirom da je njegov posjed kao i posjed pravnih prednika bio pošten time da iz navoda žalbe tuženik ne spori činjenicu posjedovanja predmetnih nekretnina od strane obitelji i pravnih prednika tužitelja kao i samog tužitelja, potrebno je reći slijedeće.

23. Naime, dosjelost u stvarnom pravu označava stjecanje prava vlasništva neprekidnim vršenjem njegova sadržaja kroz određeno zakonom propisano vrijeme.

Dosjelost pretvara, dakle, faktičnu vlast u pravnu, a posjed u subjektivno pravo čime posjednik stječe na originarni način ono što je do tada posjedovao kao pošteni posjednik kroz zakonom propisano vrijeme.

24. Na temelju odredbe čl. 388. st. 2. ZV stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene, prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

25. Prema pravnom pravilu iz paragrafa 1472. OGZ koje se primjenjuje na temelju Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. (Službeni list 86/46) odnosno na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. (Narodne novine, br. 73/91), vlasništvo nad državnom imovinom moglo se stjecati dosjelošću bez obzira što su te nekretnine bile u naravi za što se tražilo posjedovanje kroz period od 40 godina.

26. Pravni učinci dosjelosti kao izvornog načina stjecanja prava vlasništva nastupaju po samom pravu (ipso iure) istekom potrebnog vremena za stjecanje prava vlasništva dosjelošću ako su ispunjeni i ostali uvjeti koje propisuje zakon o stjecanju putem dosjelosti, u konkretnom slučaju savjesnost posjeda.

27. Dakle, da bi se vlasništvo moglo steći dosjelošću, mora, osim isteka potrebnog vremena, biti ispunjena pretpostavka savjesnosti (poštenja) posjeda i to kako po odredbama ZV (čl. 159. ) koji je sada na snazi i u vrijeme podnošenja tužbe, tako i prema odredbama Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine, br.53/91, 9/92 i 77/92, dalje: ZOVO) koji se primjenjuje od 1. rujna 1980. do 31. prosinca 1996., tako i prema pravnim pravilima Općeg građanskog zakonika (paragraf 1460), koja pravila su se primjenjivala do 1. rujna 1980. kao dana stupanja na snagu ZOVO.

28. Pravni standard "poštenog posjednika" određuje onog koji nije znao niti je iz okolnosti slučaja mogao znati da netko drugi ima pravo na posjed (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev 857/13-3 od 4. travnja 2018.). Poštenje posjednika se predmnijeva, ali radi se o oborivoj zakonskoj predmnjevi kako to proizlazi iz odredaba ZV, ali i iz odluke Ustavnog suda RH broj U-III-6116/2020 od 24. veljače 2021.

Nesavjesnost posjednika kao zapreka za stjecanje vlasništva dosjelošću ne može se izvesti iz same okolnosti da je kao vlasnik nekretnine upisana druga osoba, već onaj koji se na nesavjesnost poziva dužan je to i dokazati (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj: Rev 389/2014-5 od 29. svibnja 2019., Rev 32/97 od 16. rujna 1997., Rev 2468/10 od 21. veljače 2012. i Rev 2426/90 od 15 veljače 1991.).

Nepošten je posjednik koji zna ili mora znati da nema pravo (samostalno) posjedovati nekretninu. Činjenica da je posjedovana nekretnina upisana u zemljišnim knjigama na drugu osobu ne čini sama po sebi posjed nepoštenim, a do nepoštenja posjeda ne dovodi ni propust posjednika da povjerava stanje u zemljišnim knjigama (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev x 76/2014 od 21. listopada 2014.).

29. Znači, zaključak o (ne)savjesnosti posjeda moguće je donositi samo uvažavanjem svih okolnosti konkretnog slučaja - ne samo uzimanjem u obzir činjenice da je posjedovana nekretnina upisana u zemljišnim knjigama na drugu osobu već i okolnosti koje se odnose na ponašanje i postupanje u zemljišnoj knjizi upisanog vlasnika, odnosno u konkretnom slučaju neupisanog vlasnika, prema osobi posjednika.

30. U provedenom postupku je utvrđeno da su obitelj tužitelja a potom i sam tužitelj samostalno posjedovali predmetne nekretnine od 1951. pa do dana podnošenja tužbe ( tužitelj je i nadalje u posjedu), dakle 68 godina i u čemu ih nitko nije ometao.

31. U odnosu na žalbene kojima tuženik ističe da pravni prednici tužitelja i tužitelj nisu pošteni posjednici ukazuje se na pravno relevantne odredbe.

32. Prema odredbi čl. 159. st. 1. ZV-a koji je bio na snazi u trenutku podnošenja tužbe propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari.

33. Odredbom čl. 18. st. 3. ZV-a posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada, a prema odredbi stavka 5. istog članka ZV-a posjed se smatra poštenim, osim ako se ne dokaže suprotno.

34. Jednako tako, čl. 28. st. 2. ZOVO koji je bio u primjeni do 1. siječnja 1997. propisano je da savjestan i zakonit posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništvo na tu stvar dosjelošću protekom deset godina, dok prema st. 3. savjesni posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina, a prema čl.72. ZOVO posjed je savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova time da se savjesnost pretpostavlja.

35. Dakle, kako je to navedeno da bi se vlasništvo moglo steći dosjelošću, mora, osim isteka potrebnog vremena, biti ispunjena pretpostavka savjesnosti (poštenja) posjeda i to kako po odredbama ZV (čl. 159.) koji je sada na snazi i u vrijeme podnošenja tužbe, tako i prema odredbama ZOVO koji se primjenjuje od 1. rujna 1980. godine do 31. prosinca 1996. godine,

36. Vezano za primjenu navedenih odredbi i zaključak prvostupanjskog suda o savjesnosti odnosno poštenog posjeda tužitelja ukazuje se na slijedeće.

37. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u nizu odluka zauzeo pravno shvaćanje prema kojem se nepoštenje mora dokazati, a samo poricanje poštenja posjeda nije dovoljno (VSH, Gž-3074/77).

Posjed je savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova. Za savjesnost je dovoljno da je posjednik uvjeren da stvar drži na temelju valjanog naslova.

Nasljednik postaje savjesnim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i kad je ostavitelj bio nesavjestan posjednik, a nasljednik to nije znao niti mogao znati, a vrijeme za dosjelost počinje teći od trenutka otvaranja nasljedstva (Rev-943/81 od 22. rujna 1981., Rev 725/2022-2 od 11. listopada 2022.).

38. Imajući u vidu činjenična utvrđenja u ovom postupku kao i pravna shvaćanja u citiranim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao i okolnost da radi o neometanom posjedovanju predmetnih nekretnina od 1951., a iste su i ušle u ostavinsku masu iza smrti oca tužitelja, ali kao izvanknjižno vlasništvo, suprotno tvrdnji tuženika prvostupanjski sud je dao jasne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud kada je utvrdio da tuženik nije dokazao da je posjed kako prednika tako i tužitelja nepošten i da tužitelj i njegovi prednici, te da obzirom na naprijed iznesene okolnosti nisu imali dovoljno razloga posumnjati da im pravo na posjed ne pripada.

39. Stoga, u iznesenom činjeničnom i pravnom kontekstu te okolnostima konkretnog kako tuženik nije adekvatnim dokaznima sredstvima i sa dovoljnim stupnjem vjerojatnosti dokazao da posjed nije pošten i s time u vezi odlučnu činjenicu da su pravni prednici tužitelja i tužitelj znali da se radi o imovini optanta koja je prešla u društveno vlasništvo danom sklapanja Sporazuma između FNRJ i Republike Italije o primjeni Sporazuma odnosno danom 18. prosinca 1954., kao i svim pravnim posljedicama koje iz toga proizlaze, to pravilan je zaključak prvostupanjskog sud o poštenju posjeda.

40. Obzirom na navedeno, suprotni žalbeni navodi tuženika su bez uporišta u provedenom dokaznom postupku i kao takvi ostaju ničim dokazane i neargumentirane tvrdnje te su bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

41. U odnosu na ostale žalbene navode kojima tuženik ponavlja prigovore koji su isticani u postupku na koje je prvostupanjski sud u razlozima prvostupanjske presude jasno i argumentirano odgovorio nije potrebno ponavljati obrazloženje prvostupanjskog rješenja.

42. Imajući u vidu navedeno, ostali žalbeni navodi nisu razmatrani sukladno čl. 375. st. 1. ZPP-a

43. Kako tuženik u žalbi ne iznosi nikakve okolnosti kojima bi odlučna utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda bio doveden u sumnju, to njegova žalba predstavlja samo drugačiju i to pogrešnu ocjenu izvedenih dokaza na koju je ovlašten jedino sud u smislu odredbe čl. 8. ZPP.

44. Suprotno tvrdnji tuženika, prvostupanjski sud je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo na koje se pozvao kada je odlučio na navedeni način.

45. I odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita kako po osnovi tako i po visini troškova te sukladna Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: ("Narodne novine" broj: 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/202 i 138/23 - dalje u tekstu: Tarifa).

46. Kako tuženik nije uspio sa žalbom, to trošak povodom pravnog lijeka pada na njegov teret ( čl. 154. st. 1. ZPP).

47. Slijedom navedenog, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i na temelju čl. 368. st. 1. ZPP odlučiti kao u stavku I. izreke, a na temelju čl. 166. st. 1. ZPP-a kao u stavku II. izreke ove drugostupanjske odluke.

U Zagrebu 17. veljače 2026.

Predsjednik vijeća:

Gabriela Topić Kordej