Poslovni broj: Usž-4207/2024-7

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Silvija Čovića i Ljiljane Karlovčan -Đurović, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Aldo commerce d.o.o., sa sjedištem u Poreču, Molindrio 11a, OIB: 48533304236, kojeg zastupa opunomoćenica Tihana Slivar Curilović, odvjetnica u Poreču, Vukovarska 19, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, OIB: 18683136487, Zagreb, Katančićeva 5, radi zabrane obavljanja djelatnosti trgovine na veliko, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-946/2024-8 od 7. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 12. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja te potvrđuje presuda i rješenje Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-946/2024-8 od 7. listopada 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom, u točki I. izreke, odbijen je tužbeni za poništenjem rješenja tuženika Klasa: UP/II-471-01/17-01/484, Urbroj: 513-04/18-2 od 6. lipnja 2018. i Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Rijeka, Carinskog ureda Pula -Pola Klasa: UP/I-471-01/16-18/728, Urbroj: 513-02-6024/18-17-17 od 31. srpnja 2017., a, u točki II. izreke, odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora. U dijelu rješenja osporene odluke odbijen je prijedlog tužitelja za određivanjem odgodnog učinka tužbe.

2. Tužitelj je protiv navedene presude podnio žalbu zbog svih zakonskih razloga, bitne povrede upravnog spora, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primijene materijalnog prava. Tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da on obavlja trgovinu naftnim derivatima na veliko u smislu odredbe članka 7. stavka 1. Zakona o trgovini („Narodne novine“, broj: 87/08., 96/08., 116/08., 116/08., 76/09., 114/11., 68/13. i 30/14., u daljnjem tekstu: ZT) i da za tu trgovinu ne ispunjava propisane uvjete određene Uredbom o uvjetima za obavljanje trgovine na veliko i trgovine s trećim zemljama za određenu robu („Narodne novine“, broj: 47/14. i 62/15., u daljnjem tekstu: Uredba). Smatra i da je sud pogrešno prihvatio kao pravilna utvrđenja carinskih tijela da obavlja trgovinu i na veliko i na malo, a da se pritom nije osvrnuo na njegove tužbene prigovore i predložene dokaze, iz kojih, tvrdi, proizlazi da je riječ o trgovini na malo. Istaknuo je da trgovina na veliko pretpostavlja u gospodarskom smislu u prvom redu daljnju prodaju, da nijedan kupac s kartice pravnih osoba koje je dostavio nije preprodavač naftnih derivata, da su svi kupci tih derivata navedeni u osporenim rješenjima konačni korisnici, da im je izdan maloprodajni račun uz zaračunatu maloprodajnu cijenu s iskazanim PDV-om te da je svim kupcima roba dostavljena cisternom kao i domaćinstvima. Smatra pogrešnim tumačenje pojmova trgovine na veliko i trgovine na malo kako su oni definirani u članku 7. stavku 1. i članku 9. stavku 1. ZT-a, da je ključno da trgovina na veliko pretpostavlja u gospodarskom smislu u prvom redu daljnju prodaju, da je u konkretnom primjenjiva odredba članka 9. stavka 1. ZT-a, da Uredba propisuje posebne uvjete za veleprodaju, odnosno trgovinu na veliko te da se pravni subjekt mora baviti veleprodajom naftnim derivatima da bi se ona odnosila na takvu djelatnost. Istaknuo je da obavlja djelatnost trgovine naftnim derivatima na malo utemeljujući svoju ocjenu na mišljenju ministarstva od 10. svibnja 2017., da je dano tumačenje propisa neživotno i nelogično, da nije dostatno da je druga strana, kupac pravna osoba da bi bila riječ o trgovini na veliko te da se na taj prigovor prvostupanjski sud nije osvrnuo. Istaknuo je i da su svi njegovi kupci kupovali naftne derivate samo za sebe, odnosno za svoje potrebe. Svoje pravno stajalište utemeljio je i na mišljenju Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta, prema kojem se u situaciji kada pravna osoba kupuje plinsko ulje za grijanje na benzinskoj postaji i plinsko ulje koristi za potrebe grijanja vlastitih poslovnih prostorija, dakle ako ono nije kupljeno radi daljnje prodaje da u tom slučaju nije riječ o trgovini na veliko. Smatra da je smisao zakona dopustiti profesionalnim korisnicima kupnju naftnih derivata za vlastite potrebe, odnosno u konkretnom predmetu za grijanje vlastitih prostorija te da tumačenje suda prvoga stupnja takvo što praktično onemogućava. Zaključno je istaknuo i da prvostupanjski sud nije postupio u skladu s uputom Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-46/2020 od 5. lipnja 2020. da se u ponovljenom suđenju uzmu u obzir njegovi prigovori da ne obavlja trgovinu na veliko, jer ona pretpostavlja u gospodarskom smislu daljnju prodaju te da nijedan od kupaca kojima je prodao derivate nisu preprodavači, već konačni korisnici. Predložio je poništiti pobijanu odluku i predmet vratiti na ponovni postupak ili ju preinačiti, tako što će se usvojiti tužbeni zahtjev.

3. Tuženik nije odgovorio na žalbu, iako mu je ona uredno dostavljena.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući ju u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na razloge ništavosti u skladu s odredbom članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., u daljnjem tekstu: ZUS) sud ocjenjuje da je prvostupanjska presuda zakonita i pravilna te da je ona valjano i dostatno obrazložena.

6. Predmet spora je ocjena zakonitosti odluka carinskih tijela, koja su donijeta u postupku inspekcijskog nadzora i kojima je tužitelju zabranjeno obavljanje djelatnosti trgovine na veliko naftnim derivatima najkraće na rok od 30 dana radi osiguranja zaštite života i zdravlja ljudi i životinja te zaštite prirode i okoliša, s time da je odlučeno da mjera zabrane traje najkraće do 21. kolovoza 2017., odnosno do otklanjanja utvrđenih nedostataka. Tim je rješenjem, a koje je po žalbi potvrđeno od tuženika, odlučeno da se mjera zabrane neće provesti ako tužitelj, trgovac najkasnije u roku pet radnih dana od primitka toga rješenja dostavi dokaz da su otklonjeni utvrđeni nedostatci i da je uplatio novčani iznos od 30.000,00 kuna u korist Državnog proračuna.

7. Osporena presuda donesena je u ponovnom sporu nakon što je Ustavni sud Republike Hrvatske odlukom broj U-III-46/2020 od 5. lipnja 2024. ukinuo odluke upravnih sudova i konkretni predmet vratio na ponovni postupak. Sud je u toj odluci istaknuo da su upravni sudovi zanemarili odlučne navode (prigovore) podnositelja iznesene tijekom upravnog spora (a odnose se na tvrdnje podnositelja da ne obavlja trgovinu na veliko naftnim derivatima jer trgovina na veliko pretpostavlja u gospodarskom smislu daljnju prodaju, a da nijedan kupac s kartice podnositelja nije (pre)prodavač naftnih derivata, već da su svi kupci pravne osobe odnosno konačni korisnici kojima je izdan maloprodajni račun, uz zaračunatu maloprodajnu cijenu, s iskazanim PDV-om, te je kupcima roba dostavljena cisternom kao i domaćinstvima), da su oni propustili očitovati se na mišljenja nadležnog Ministarstva koja je podnositelj dostavio tijekom spora (uz tužbu i u dopuni žalbe) te da nisu dali dostatne i relevantne razloge za primjenu članaka 7. stavka 1. ZT-a.

8. Nije sporno da je tužitelj kupovao naftne derivate od dobavljača Petrol d. o. o., Žminj Petrol d. o. o., AGS Hrvatska d. o. o. i drugih radi daljnje prodaje te da je on prodavao naftne derivate profesionalnim korisnicima, odnosno drugim pravnim ili fizičkim osobama koje obavljaju neku registriranu ili zakonom određenu djelatnost (navedeni su taksativno u poglavlju pod točkom 7) Zapisnika o inspekcijskom nadzoru Klasa: UP/I-471-01/16-18/728, Urbroj: 513-02-6024/18-17-15 od 21. srpnja 2017., u daljnjem tekstu: Zapisnik o inspekcijskom nadzoru). Nije sporno i da tužitelj ne ispunjava uvjete za obavljanje djelatnosti trgovine na veliko naftnim derivatima propisane Uredbom.

9. No, pokazalo se spornim i u ponovnom žalbenom stadiju upravnog spora je li tužitelj obavljao djelatnost trgovine na veliko naftnim derivatima, s obzirom na način njegova poslovanja utvrđen inspekcijskim nadzorom. Analizirajući navode suprotstavljenih stranaka može se zaključiti da u konkretnom predmetu, u biti, nisu sporne ključne činjenice, već samo primjena prava. Prvostupanjski sud smatra da je za ocjenu je li riječ o trgovini na veliko bitan pravni subjektivitet kupaca naftnih derivata, pri čemu nije bitno jesu li kupci kupili te derivate od tužitelja radi daljnje (pre)prodaje. S tim u vezi carinska tijela tijekom nadzora nisu ni ispitivala kako su se kupci ponašali s kupljenim lož uljem, ocjenjujući da to nije ni bitno za ocjenu je li riječ o trgovin i na veliko. S druge strane, tužitelj smatra ključnim da su svi njegovi kupci kupovali naftne derivate samo za sebe, odnosno za svoje potrebe i da je za prodane derivate izdavao maloprodajne račune. On smatra da trgovina na veliko podrazumijeva u gospodarskom smislu daljnju (pre)prodaju.

10. Člankom 3. stavkom 1. ZT-a je propisano da je trgovina, u smislu toga zakona, gospodarska djelatnost kupnje i prodaje robe i/ili pružanja usluga u trgovini u svrhu ostvarivanja dobiti ili drugog gospodarskog učinka, dok se prema stavku 2. toga članka trgovina obavlja kao trgovina na veliko i kao trgovina na malo. Trgovac je, u smislu toga zakona, pravna ili fizička osoba registrirana za obavljanje kupnje i prodaje robe i/ili pružanja usluga u trgovini (članak 4. stavak 1. ZT-a).

10.1. Člankom 7. stavkom 1. ZT-a je propisano da je trgovina na veliko kupnja robe radi daljnje prodaje profesionalnim korisnicima, odnosno drugim pravnim ili fizičkim osobama koje obavljaju neku registriranu ili zakonom određenu djelatnost , dok prema odredbi članka 9. stavka 1. ZT-a trgovina na malo je kupnja robe radi daljnje prodaje potrošačima za osobnu uporabu ili uporabu u kućanstvu, kao i profesionalnim korisnicima ako za tu prodaju nije potrebno ispunjavanje dodatnih minimalnih tehničkih i drugih uvjeta propisanih posebnim propisima.

11. Tumačeći citirane odredbe ZT-a pojedinačno i dovodeći ih međusobno u vezu Sud smatra da je trgovina na veliko kupnja robe radi daljnje prodaje profesionalnim korisnicima, odnosno drugim pravnim ili fizičkim osobama koje obavljaju neku registriranu ili zakonom određenu djelatnost. Sud smatra da je ključno za ocjenu je li riječ o trgovini na veliko utvrditi jesu li naftni derivati kupljeni radi daljnje (pre)prodaje profesionalnim korisnicima, odnosno utvrditi je li riječ o poduzetnicima koji obavljaju neku registriranu djelatnost s ciljem ostvarenja dobiti. Bitno je da nije riječ o potrošačima kojima se roba prodaje za osobnu potrebu ili uporabu u kućanstvu, odnosno profesionalnim korisnicima ako za tu prodaju nije potrebno ispunjavanje dodatnih minimalnih tehničkih i drugih uvjeta propisanih posebnim propisom, jer bi se onda radilo o trgovini na malo.

12. Sud smatra i da u konkretnom predmetu za ocjenu je li riječ o trgovini na veliko ili na malo nije bitno kako je tužitelj u svom knjigovodstvu knjižio poslovne događaje vezano za prodaju naftnih derivata.

13. Vezano za žalbeni prigovor da kupci naftnih derivata nisu te derivate kupili za daljnju preprodaju, sud mora primijetiti da tužitelj, po tada prisutnoj odgovornoj osobi VH, nije imao ikakvih primjedbi na tijek i postupanje carinskih inspektora te sadržaj Zapisnika o inspekcijskom nadzoru. Iz toga zapisnika, kojoj ispravi sud vjeruje kao objektivnom i vjerodostojnom dokazu jer je riječ o javnoj ispravi i s obzirom na to da žalitelj nije konkretno osporio vjerodostojnost njezina sadržaja, razvidno je i da je navedena odgovorna osoba tužitelja nakon saznanja za rezultate provedenog nadzora izjavila da je u postupku traženja i ishođenja potrebne dokumentacije. Može se zaključiti da je tužitelj tijekom postupka nadzora, u biti, potvrdio utvrđenja carinskih inspektora pa i ono da je riječ o trgovini na veliko.

14. Nije osnovan ni žalbeni prigovor da prvostupanjski sud nije postupio po uputi iz odluke poslovni U-III-46/2020 od 5. lipnja 2024., jer suprotno proizlazi iz obrazloženja prvostupanjske presude. Sud se prvog stupnja konkretno očitovao o svim ključnim prigovorima tužitelja pa i onima ne koje je skrenuo pozornost Ustavni sud Republike Hrvatske.

15. Sud mora skrenuti pozornost i da upravni sudovi u primjeni prava i tumačenju propisa nisu vezani pravnim shvaćanjima i zaključcima javnopravnih tijela, pa ni mišljenjima Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja. Upravo suprotno, upravni sudovi su ovlašteni i dužni nadzirati zakonitost rada javnopravnih tijela ako je stranka zatražila takvu zaštitu, a ta su se tijela u izvršenju pravomoćne presude dužna pridržavati pravnih shvaćanja i primjedaba suda sukladno odredbi članka 151. stavka 2. ZUS-a. Valja navesti i da sudovi, u skladu s člankom 5. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj: 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 126/19., 130/20., 21/22., 60/22., 16/23., 155/23., 36/24. i 136/25.), sude na temelju Ustava, pravne stečevine Europske unije, međunarodnih ugovora, zakona i drugih važećih izvora prava .

16. U izloženom sud ocjenjuje da je zakonito postupio prvostupanjski sud, kada je, ne počinivši ijednu bitnu povredu upravnog spora, pravilnom primjenom materijalnog prava, odbio tužbeni zahtjev. Zakonito je postupilo prvostupanjsko carinsko tijelo, kada je, pravilnom primjenom članka 68. stavka 1. podstavka 1. ZT-a, zabranilo tužitelju obavljanje djelatnosti trgovine na veliko naftnim derivatima, jer za to ne ispunjava sve uvjete propisane Uredbom.

17. S obzirom na ishod i stadij rješavanja upravnog spora te uzimajući u obzir prethodno obrazloženo sud ocjenjuje da je odluka i u dijelu rješenja, kojim je odbijen tužiteljev prijedlog za određivanjem odgodnog učinka tužbe, utemeljena na odredbama članka 42. stavka 2. i 4. ZUS-a.

18. Stoga je valjalo, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno presuditi kao u točki I. izreke.

19. Odluka o troškovima spora, koja je sadržana u točki II. izreke, utemeljena je na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a.

U Zagrebu 12. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Štefan