Poslovni broj: Usž-154/2025-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Silvija Čovića i Ljiljane Karlovčan-Đurović, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja FK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, OIB: 18683136487, Zagreb, Katančićeva 5, radi utvrđenja obveznih doprinosa, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-5036/2023-7 od 1. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 12. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-5036/2023-7 od 1. listopada 2024.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja tuženika Klasa: UP/II-411-01/23-01/125, Urbroj: 513-04-23-3 od 4. rujna 2023., kojim je odbijena tužiteljeva žalba, a koju je on izjavio protiv rješenja Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Centar Klasa: UP/I-411-01/2023-002/007, Urbroj: 513-07-01-01-2023-01 o 10. ožujka 2023. Tim prvostupanjskim rješenjem je tužitelju po osnovi obavljanja samostalne djelatnosti slobodno zanimanje – poslovne knjige utvrđena obveza doprinosa za 2020. u iznosu od 9.616,20 kuna.

2. Tužitelj je protiv navedene presude podnio žalbu zbog svih zakonskih razloga, bitne povrede upravnog spora, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primijene materijalnog prava. Tvrdi da je pogrešno utvrđenje suda da mu je rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 8. siječnja 2012. poništena prijava o prestanku osiguranja i da protiv toga rješenja nije pokrenuo upravni spor. Ocijenio je da mu sud prvoga stupnja nije omogućio da se o tomu očituje i da sud nije ni iznio ikakve dokaze na te okolnosti. Smatra i da je sud propustio utvrditi da su osporena porezna rješenja donijeta samo na temelju rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Klasa: 140-10/20-03/03394315872, Urbroj: 341-99-11/2-20- 10264 od 8. siječnja 2021. Istaknuo je i da je sud počinio bitnu povredu pravila upravnog spora, jer je propustio utvrditi da je on na temelju rješenja Hrvatske odvjetničke komore od 2. prosinca 2019. i kod nadležnog zavoda za zdravstveno osiguranje 30. siječnja 2020. ishodio prijavu o prestanku obveznog zdravstvenog osiguranja iz samostalnog rada i da je ostvario pravo na obvezno zdravstveno osiguranje na teret Državnog proračuna od 1. siječnja do 31. prosinca 2020. Istaknuo je i da nije zaprimio rješenje od 8. siječnja 2020., kojim mu je poništena prijava o prestanku osiguranja uspostavljena 31. prosinca 2019. Ocijenio je i da su utvrđenja prvostupanjskog suda u proturječnosti sa činjenicama i dokazima u spisu predmeta. Predložio je poništiti osporenu presudu i predmet vratiti na ponovni postupak.

3. Tuženik nije odgovorio na žalbu, iako mu je ona uredno dostavljena.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući ju u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na razloge ništavosti u skladu s odredbom članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., u daljnjem tekstu: ZUS) sud ocjenjuje da je prvostupanjska presuda zakonita i pravilna te da je valjano i dostatno obrazložena.

6. Predmet spora je ocjena zakonitosti odluka poreznih tijela, koje su donijete u postupku nadzora obračunavanja i plaćanja obveznih doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje za 2020. primjenom odredbi Zakona o doprinosima („Narodne novine“, broj: 84/08., 152/08., 94/09., 18/11., 22/12., 144/12., 148/13., 41/14., 143/14., 115/16. i 106/18., u daljnjem tekstu: ZoD).

7. Nije sporno da se odvjetništvo smatra djelatnošću slobodnog zanimanja i da je po osnovi te profesionalne djelatnosti tužitelj, fizička osoba obvezno osiguran. Nije sporno ni da tužitelj nije brisan iz Imenika odvjetnika uslijed trajnog prestanka obavljanja te djelatnosti i da mu je rješenjem Hrvatske odvjetničke komore od 2. prosinca 2019. utvrđeno mirovanje obavljanja odvjetništva od 1. siječnja 2020. radi njege i skrbi o majci.

7.1. Tužitelj tijekom prvostupanjskog spora nije osporio ni utvrđenje suda da mu je, (pravomoćnim) rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe Klasa: 140-10/20-03/03394315872, Urbroj: 341-99-11/2-20-10264 od 8. siječnja 2021. poništena prijava o prestanku osiguranja uspostavljena s danom 31. prosinca 2019. To je on izrijekom i potvrdio na ročištu za raspravu od 1. listopada 2024.

7.2. Između stranaka, u biti, nije sporno ni da je od 1. siječnja do 31. prosinca 2020. tužitelju utvrđeno mirovanje obavljanja odvjetništva te da je on u tom razdoblju imao status osigurane osobe po osnovi mirovinskog osiguranja.

8. I u žalbenom stadiju spora pokazalo se dvojbenim je li postoji pravna osnova da tužitelj tijekom mirovanja obavljanja odvjetništva bude osiguran po osnovi zdravstvenog osiguranja na teret Državnog proračuna. Tuženik smatra da privremenim prestankom obavljanja djelatnosti, odnosno mirovanjem obavljanja profesionalne djelatnosti ne prestaje pravo osiguranika na temelju koje je to svojstvo stečeno. Tužitelj ocjenjuje da je prvostupanjski sud propustio utvrditi da je prijavom kod nadležnog zavoda za zdravstveno osiguranje 30. siječnja 2020. ishodio prijavu o prestanku obveznog zdravstvenog osiguranja. Tvrdi i da nije zaprimio rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe od 8. siječnja 2021., kojim mu je poništena prijava o prestanku osiguranja uspostavljena sa 31. prosinca 2019. te da ono nije postalo pravomoćno.

9. ZoD, u članku 7. stavku 1. točki 20., definira mirovanje obveze doprinosa kao pravo obveznika doprinosa prema kojemu taj obveznik nema obvezu doprinosa u dijelu koji se odnosi na razdoblje, odnosno mjesec ili na dio mjeseca za koji ostvaruje pravo na naknadu plaće prema posebnom propisu, a na teret nositelja obveznih osiguranja odnosno državnog proračuna kao i u slučajevima korištenja prava na privremenu nesposobnost za rad bez prava na naknadu plaće u skladu s propisima o obveznom zdravstvenom osiguranju.

9.1. Člankom 221. stavkom 1. ZoD-a je propisano da obveza doprinosa nastaje s prvim danom provedenim u osiguranju i prestaje s posljednjim danom u osiguranju, što ih utvrđuju nositelji osiguranja, dok prema stavku 2. toga članka porezna uprava prestaje evidentirati mjesečne obveze doprinosa utvrđene rješenjem i utvrđivati obveze doprinosa prema propisanoj mjesečnoj osnovici osiguraniku za kojega postoje dokazi o tome da su prestali uvjeti obveze osiguranja, kao što su dokaz da je osiguranik prestao s obavljanjem djelatnosti na osnovi koje je nastala obveza prijave na osiguranja ili dokaz da je osiguranik umro.

9.2. U skladu s člankom 226. stavkom 1. ZoD-a nositelji obveznih osiguranja i Središnji registar osiguranika dužni su Poreznoj upravi dostavljati podatke o osiguranicima kojima se obveza doprinosa utvrđuje rješenjem, o obveznicima podnošenja prijave na obvezna osiguranja i o broju osoba prijavljenih na obvezna osiguranja, o osnovi osiguranja i datumu početka i prestanka obveze doprinosa te druge podatke potrebne Poreznoj upravi u službene svrhe.

9.3. Prema članku 120. stavku 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj: 80/13., 137/13. i 98/19.) status osigurane osobe Zavod može utvrđivati po službenoj dužnosti na osnovi podataka dostavljenih od nadležnog tijela koje ima ovlasti prikupljanja i dostave podataka radi prijave na obvezno zdravstveno osiguranje, dok prema stavku 4. toga članka osobi za koju obveznik plaćanja doprinosa ne podnese prijavu, odnosno odjavu s obveznoga zdravstvenog osiguranja Zavod će rješenjem utvrditi status, odnosno prestanak statusa osigurane osobe po službenoj dužnosti.

10. Iz sadržaja tužbe i zapisnika od 1. listopada 2024. proizlazi da je tužitelj osporio utvrđenje poreznog tijela da bi u konkretnom razdoblju imao status osigurane osobe po osnovi obveznog zdravstvenog osiguranja samo na temelju prijave koju je on 30. siječnja 2020. podnio Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje (skraćeno: HZZO) Iz tih isprava proizlazi i da on tijekom prvostupanjskog spora nije iznio činjenicu da mu rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 8. siječnja 2021. nije (uredno) dostavljeno i da to rješenje, a kojim mu je poništena prijava o prestanku mirovinskog osiguranja uspostavljena s danom 31. prosinca 2019., nije postalo pravomoćno.

11. Uvidom u prijavu tužitelja HZZO-u, koju je on priložio uz tužbu i na kojoj je utemeljio tvrdnju da mu je prestao status osigurane osobe i da nije obveznik doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje, razvidno je da je u rubrici Datum stjecanja statusa osiguranika upisan datum 30. siječnja 2020. i da taj datum nije upisan u dijelu Datum prestanka statusa osiguranika.

12. Tumačeći citirane zakonske odredbe, a polazeći od navedenih ključnih činjenica i sadržaja tužbe i zapisnika od 1. listopada 2024. te osobito uzimajući u obzir da tužitelj nije prijavio (trajni) prestanak obavljanja djelatnosti pa da bi kao nezaposlena osoba ostvario pravo na obvezno zdravstveno osiguranje te budući da nije riječ o jednoj od situacija iz članka 7. stavka 1. točke 20. ZoD-a u kojima ne bi postajala obveza plaćanja obveznih doprinosa, pravilno je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev za poništenjem osporenih poreznih rješenja. Sud smatra da privremenim prestankom obavljanja djelatnosti, odnosno mirovanjem obavljanja profesionalne djelatnosti ne prestaje svojstvo osiguranika na temelju koje je to svojstvo stečeno.

13. Nisu počinjene ikakve bitne povrede upravnog spora pa ni one na koje je skrenuo pozornost žalitelj, a prvostupanjski sud je, pravilno i cjelovito utvrdio ključne činjenice te na tako utvrđeno pravilno primijenio materijalno pravo dajući dostatno obrazložene razloge rješavanja spora.

14. Pri ispitivanju zakonitosti i pravilnosti prvostupanjske presude Sud nije razmatrao i uzeo u obzir žalbene navode da tužitelju nije dostavljeno rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 8. siječnja 2021. i da to rješenje, a kojim mu je poništena prijava o prestanku mirovinskog osiguranja uspostavljena sa 31. prosinca 2019., nije postalo pravomoćno, s obzirom na to da je riječ o iznošenju novih činjenica, a što nije dopušteno iznositi u žalbi prema članku 130. stavku 3. ZUS-a.

15. Stoga je valjalo, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu 12. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Štefan