Poslovni broj: Usž-4732/2025-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Silvija Čovića i Ljiljane Karlovčan-Đurović, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja BŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], s boravištem u [adresa], kojeg zastupaju, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Višić & Višić d. o. o. iz Splita, Istarska 3, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, OIB: 36162371878, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, kojeg zastupa AŠ, zaposlenica i magistrica javne uprave prema generalnoj punomoći, radi primitka u hrvatsko državljanstvo, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-1414/2025-10 od 1. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 12. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-1414/2025-10 od 1. rujna 2025.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom, u točki I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja tuženika Klasa: UP/I-224-02/20-01/385, Urbroj: 511-01-203-25- 30 od 16. travnja 2025., a, u točki II. izreke, odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

2. Tužitelj je protiv navedene presude podnio žalbu zbog svih zakonskih razloga, bitne povrede upravnog spora, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primijene materijalnog prava. Istaknuo je da prvostupanjski sud nije ocijenio vjerodostojnost naknadno dostavljenih dokaza, osobito statističkog izvješća i da, s tim u vezi, nije adekvatno ocijenjena njegova životna i obiteljska povezanost s hrvatskim narodom. Tvrdi i da sud nije obrazložio zbog čega nije uzeo u obzir predložene dokaze te da je time počinio bitnu povredu upravnog spora iz članka 126. stavka 2. i 3. ZUS- a. Ocijenio je da je sud pogrešno vrednovao dokaze o obiteljskoj povezanosti pri razmatranju pitanja pripadnosti hrvatskom narodu, osim što je odluku utemeljio na subjektivnoj ocjeni pravnog interesa. Smatra i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, kada je nametnuto mjerilo dokazivanja koje u praksi znači traženje cjeloživotnog navođenja nacionalnosti u svakoj javnoj ispravi i članstva u udrugama kao obveznog uvjeta, što nije izrijekom zakonom propisano. Smatra da je pripadnost određenom narodu primarno subjektivna kategorija koja mora biti potkrijepljena dokazima i ispravama u kojima će biti jasno označena i vidljiva opredijeljenost podnositelja zahtjeva za pripadnost hrvatskom narodu tijekom života. Smatra da je potrebno da se svijest o nacionalnoj pripadnosti objektivizira tako da se ta pripadnost iskazuje određenim ponašanjem osobe koja se u pravnom prometu deklarira kao pripadnik hrvatskog naroda, osobito navođenjem hrvatske narodnosti u pojedinim ispravama i koja se pripadnost izražava kroz način života podnositelja zahtjeva. Tvrdi da je zahtjev za primitak u hrvatsko državljanstvo podnio 7. studenoga 2019. na temelju pripadnosti hrvatskom narodu. Istaknuo je i da treba uzeti u obzir da u pojedinim službenim dokumentima prije tridesetak godina nije postojala rubrika u kojima bi se mogla upisati nacionalnost, da u nekim životnim okolnostima nije ni postojala mogućnost izjašnjavanja pripadnikom hrvatskog naroda (primjerice pri popisu stanovništva), da je ustavnosudska praksa pokazala da se pripadnost hrvatskom narodu ne dokazuje samo ispravama već i svim drugim dokaznim sredstvima te da tvrdnja da nije u posjedu navedenog statističkog izvješća o upisu studenata nije pravno relevantna, jer je aktivno sudjelovao u prethodnom upravnom sporu koji se vodio u Upravnom sudu u Zagrebu pod poslovnim brojem UsI-4438/2023. Predložio je poništiti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovni postupak ili ju preinačiti, tako što će Sud usvojiti tužbeni zahtjev i sam riješiti upravnu stvar.

3. Tuženik je odgovorio na žalbu, predloživši ju odbiti kao neosnovanu. Istaknuo je da tužitelj nije dokazao pripadnost hrvatskom narodu, da je iz izvedenih dokaza razvidno da se on, kao punoljetna osoba, samo jednom deklarirao u životu u pravnom prometu kao Hrvat i to u izvatku iz matične knjige rođenih izdanom 2. kolovoza 2019. u Beogradu, da je taj izvadak izdan neposredno prije nego što je podnio konkretni zahtjev za primitak u hrvatsko državljanstvo, da je on propustio dostaviti druge pisane isprave, dokaze iz kojih bi bilo razvidno kako se u tim prilikama nacionalno izjašnjavao (primjerice, matične knjige učenika osnovne i srednje škole, prijave namjere sklapanja braka, prijave rođenja djece, prijavnog lista za upis na fakultet i dr.), da on tu pripadnost nije dokazao ni članstvom u nekom od hrvatskih društava koja djeluju u inozemstvu i svojim radom promiču hrvatsku kulturu i opstojnost hrvatskog nacionalnog identiteta u inozemstvu te da on nije u životopisu i u vlastoručno potpisanoj izjavi obrazložio gdje je, kada je i na koji objektivan način tijekom svoga života iskazivao pripadnost hrvatskom narodu. Vezano za neovjerenu presliku prijevoda statističkog izvješća o upisu studenata školske 2021/2022 godine, ocijenio je da nije riječ o dokazu pripadnosti hrvatskom narodu, budući da je riječ o neovjerenoj preslici. Smatra i da sam stav o pripadnosti hrvatskom narodu nije dostatan za primitak određene osobe u hrvatsko državljanstvo, već je ključno da tražitelj toga prava tu pripadnost kontinuirano u tijeku svoga života i izražavaju, što ovdje nije slučaj. Tvrdi i da žalitelj nije priložio ijedan dokaz o pripadnosti hrvatskom narodu svoje majke CŠ. Ukazao je i na pravna stajališta i ocjene iz presude broj Usž-43/2023-2 od 15. veljače 2023.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući ju u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na razloge ništavosti u skladu s odredbom članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., u daljnjem tekstu: ZUS) sud ocjenjuje osporenu presudu zakonitom i pravilnom. Ona sadrži valjane i dostatno obrazložene razloge rješavanja upravnog spora koji imaju uporište u utvrđenim činjenicama i izvedenim dokazima te logično i racionalno utemeljenje u mjerodavnom propisu.

6. Predmet spora je ocjena zakonitosti odluka, koje su donijete u (ponovnom) postupku pokrenutom po zahtjevu tužitelja BŠ, rođenog **.**.1976., a koji nema prebivalište u Republici Hrvatskoj, za primitkom u hrvatsko državljanstvo na temelju pripadnosti hrvatskom narodu primjenom odredbi članka 16. Zakona o hrvatskom državljanstvu („Narodne novine“, broj: 53/91., 70/91., 28/92., 113/93., 4/94., 130/11., 110/15. i 102/19., u daljnjem tekstu: ZHD).

7. Pokazalo se spornim i u žalbenom stadiju je li tužitelj dokazao pripadnost hrvatskom narodu.

8. Prvostupanjski sud je potvrdio ocjenu javnopravnih tijela da tužitelj nije tu pripadnost dokazao ikakvim prikladnim i vjerodostojnim dokazima, zbog čega smatra da je zakonito i pravilno odbijen konkretni zahtjev za primitak u hrvatsko državljanstvo u drugom ponovljenom postupku u izvršenju ranijih pravomoćnih presuda Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj UsI-1255/2022-10 od 2. lipnja 2023. i UsI-4438/2023-12 od 6. veljače 2025. S druge strane, tužitelj smatra da je u tom dijelu pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i da je posljedično tomu pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Smatra i da je prvostupanjski sud počinio bitnu postupovnu povredu, jer je o činjeničnom stanju izveo pogrešan zaključak i jer nije pravilno i cjelovito ocijenio sve raspoložive dokaze.

9. Prema ustaljenoj upravno-sudskoj praksi pripadnost određenom narodu je ponajprije subjektivna kategorija koja mora biti potkrijepljena dokazima i ispravama u kojima će biti jasno označena i vidljiva opredijeljenost podnositelja zahtjeva za pripadnost hrvatskom narodu tijekom života, dakle kontinuirano i dosljedno kroz određeno vrijeme.

10. Nije sporno da je tužitelj, rođen **.**.1976. u [adresa], Republika Srbija, da on ima državljanstvo Srbije, da je zahtjev za primitak u hrvatsko državljanstvo podnio 7. studenog 2019. i da je u vrijeme podnošenja zahtjeva imao preko 40 godina života. Pravilno je zaključio prvostupanjski sud da je tužitelj, podnositelj zahtjeva kroz svoj život svakako kao odrasla punoljetna osoba imao mogućnost nacionalnog izjašnjavanja, tako da se u pravnom prometu i navođenjem te pripadnosti u pojedinim javnim ispravama, izjašnjava kao Hrvat.

11. Iz spisa predmeta prvostupanjskog upravnog tijela, osobito sadržaja zahtjeva i njegovih priloga proizlazi da tužitelj nije niti u životopisu a niti u vlastoručno potpisanoj izjavi obrazložio gdje je, kada i na koji objektivan način je tijekom svog života iskazivao pripadnost hrvatskom narodu. Iz njega je razvidno i da tužitelj svoju pripadnost hrvatskom narodu dokazuje samo izvatkom iz matice rođenih koja je izdana 2. kolovoza 2019. i neovjerenim prijevodom statističkog izvješća o upisu studenata za školsku godinu 2021/2022, gdje se u rubrici nacionalna pripadnost izjasnio „Hrvat“.

12. Saslušan na zapisnik pred Upravnim sudom u Zagrebu u ranije provedenom upravnom sporu pod poslovnim brojem UsI-1255/2022-8 od 26. svibnja 2023. (sadržan je u spisu upravnog tijela) tužitelj se nije precizno mogao izjasniti kada se prvi put izjasnio kao pripadnik hrvatskog naroda, već je općenito kazao da se oduvijek tako izjašnjavao uz napomenu da prije tridesetak godina u dokumentima nije bilo rubrike u kojima bi se mogla upisati nacionalnost. Istaknuo je da je sve isprave kao što su izvod iz matice rođenih dostavio javnopravnom tijelu uz zahtjev iz kojih je razvidno njegovo izjašnjavanje pripadnosti hrvatskog naroda, s time da je napomenuo da pri popisu stanovništva nije to mogao iskazati jer je živio u Kanadi, gdje nema popisa stanovništva već 20 godina. Upitan je li sudjelovao kao član ikakvog hrvatskog društva koje djeluje u inozemstvu i promiče svojim radom hrvatsku kulturu, kazao je da živi u malom mjestu gdje nema takvog društva. Upitan od tuženika zbog čega nije dostavio prijavu namjere sklapanja braka i prijavu rođenja djece, naveo je da se ne sjeća zašto nije postupio po traženju javnopravnog tijela.

13. S obzirom na ovako izvedene dokaze i sadržaj spisa predmeta, a uzimajući u obzir i pravila o teretu dokazivanja, pravilno je zaključio prvostupanjski sud da tužitelj nije dokazao konkretnim i prikladnim dokazima pripadnost hrvatskom narodu. Sud je pravilno, cjelovito i dostatno obrazloženo ocijenio svaki dokaz pojedinačno i sve dokaze zajedno dovodeći ih u vezu te je, razmotrivši rezultate cjelokupnog dokaznog postupka, osnovano zaključio da tužitelj nije dokazao pripadnost hrvatskom narodu. Valja primijetiti da je iskaz tužitelja općenit, neuvjerljiv i da se on ne može ocijeniti vjerodostojnim u kontekstu sadržaja životopisa kojeg je priložio uz zahtjev ali i dovodeći ga u vezu sa pisanim ispravama, dokazima na kojima je utemeljio traženje primitka u hrvatsko državljanstvo. Sud ocjenjuje i da je riječ o nevjerodostojnim i neobjektivnim pisanim dokazima, s obzirom na trenutak njihovoga izdavanja te uzimajući u obzir trenutak podnošenja zahtjeva za primitak u hrvatsko državljanstvo. Sud prvog stupnja pravilno nije ocijenio vjerodostojnim i objektivnim dokazom pripadnosti tužitelja hrvatskom narodu ni Statističko izvješće o upisu studenata školske 2021/2022, budući da je riječ o neovjerenom prijevodu isprave. Sud mora primijetiti i da tužitelj u svom iskazu nije mogao objasniti zbog čega, po traženju javnopravnog tijela, nije dostavio druge isprave, dokaze o pripadnosti hrvatskom narodu iz kojeg bi bilo razvidno ranije deklariranje te pripadnosti u pravnom prometu, navođenje te pripadnosti u pojedinim javnim ispravama, zaštita prava i promicanjem interesa hrvatskog naroda i aktivno sudjelovanje u hrvatskim kulturnim, znanstvenim i sportskim udrugama u inozemstvu.

14. Valja istaknuti i da upravni sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice te da on nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi u skladu s odredbama članka 49. stavka 1. i 4. ZUS-a, a zahtjevi načela pravičnog suđenja ne postavljaju pravila o tomu koje bi dokazne prijedloge sud trebao u konkretnom predmetu izvesti i kako bi trebao ocijeniti dokaze.

15. U izloženom Sud ocjenjuje da je zakonito postupio prvostupanjski sud, kada je, ne počinivši ijednu bitnu postupovnu povredu pa ni one na koje je skrenuo pozornost žalitelj, a nakon što je prema rezultatima dokaznog postupka i ocijenivši sve dokaze pravilno utvrdio ključne činjenice, pravilnom primjenom materijalnog prava, odbio tužbeni zahtjev. Zakonito je postupilo prvostupanjsko javnopravno tijelo, kada je, pravilnom primjenom članka 16. ZHD-a, odbio tužiteljev zahtjev za primitkom u hrvatsko državljanstvo, a što je potvrđeno i od tuženika.

16. Odluka o odbijanju tužiteljeva zahtjeva za naknadom troškova spora utemeljena je na odredbi 147. stavka 1. ZUS-a.

17. Stoga je valjalo, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, odbiti žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu 12. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Štefan