Poslovni broj: Usž-3084/2025-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Silvija Čovića i Ljiljane Karlovčan-Đurović, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ŠR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa opunomoćenica Slađana Čanković, odvjetnica u Zagrebu, Preradovićeva 18/1, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Sektora za upravne poslove i državljanstvo, OIB: 36162371878, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, kojeg zastupa MR, zaposlenica i magistrica javne uprave prema generalnoj punomoći, radi utvrđivanja hrvatskog državljanstva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2740/2023-8 od 4. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 12. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2740/2023-8 od 4. travnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom, u točki I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja tuženika Klasa: UP/II-224-04/22-01/66, Urbroj:511-01-203-23-5 od 31. kolovoza 2023. i utvrđenjem tužitelju hrvatskog državljanstva, a, u točki II. izreke, odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

2. Tužitelj je protiv navedene presude podnio žalbu zbog svih zakonskih razloga, bitne povrede upravnog spora, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primijene materijalnog prava. Tvrdi da mu je osporenim rješenjem odbijena žalba, koju je izjavio protiv rješenja Policijske uprave zadarske, Postaje granične policije Gračac, broj: 511-18-11/12-UP/I-11/2022 od 23. veljače 2022., a kojim mu je odbijen zahtjev za utvrđenjem hrvatskog državljanstva i naknadni upis u knjigu državljana. Tvrdi i da mu je zahtjev odbijen, jer je po propisima koji su vrijedili do 8. listopada 1991. stekao državljanstvo Republike Bosne i Hercegovine. Istaknuo je da iz uvjerenja Matičnog ureda Bihać poslovni broj 07/1-10-3788/20 od 24. rujna 2020. proizlazi da je on od **.**.1976. upisan u knjigu državljana za matično područje Bihać u evidenciju jugoslavenskih državljana uspostavljenu na temelju Zakona o državljanstvu Federativne Narodne Republike Jugoslavije („Službeni list“, broj: 54/46., - Poslovni broj: Usž-3084/2025-4

104/47., 88/48. i 105/48., u daljnjem tekstu: ZDFNRJ); da su oba njegova roditelja rođena u Hrvatskoj i da su hrvatski državljani podrijetlom; da je njegov otac LR rođen u mjestu Brotnjo, a upisan u knjigu državljana Matičnog ureda Gračac; da je njegova majka SR rođena u mjestu Mišljenovac i upisana u knjigu državljana Matičnog ureda Donji Lapac te da je njihovo prebivalište bilo na adresi [adresa] u vrijeme njegova rođenja. Istaknuo je i da iz uvjerenja Matičnog ureda Bihać broj: 07/1-10-4112/20 od 15. listopada 2020. proizlazi da je stekao državljanstvo Bosne i Hercegovine po sili zakona, jer je na taj dan imao prebivalište na teritoriju Bosne i Hercegovine i državljanstvo SFRJ-a. Smatra da činjenica formalnog upisa u knjigu državljana u Bihaću ne znači i stjecanje državljanstva Savezne Republike Bosne i Hercegovine, već samo jugoslavenskog državljanstva. Smatra i da nije osnovano pozivanje prvostupanjskog suda na članak 1. Pravilnika za izvršenje Zakona o državljanstvu Federativne Narodne Republike Jugoslavije („Službeni list“, broj: 98/46. i 20/51., u daljnjem tekstu: Pravilnik) i njegovo tumačenje izolirano od odredbe članka 7. stavka 1. toga pravilnika. Smatra i da čin upisa u knjigu državljana kao evidenciji državljanstva sam po sebi nema konstitutivan učinak, već da su bitni zakonski osnovi stjecanja u skladu sa ocjenom Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-2343/2011 od 11. prosinca 2014. Zaključio je da iz izvedenih dokaza proizlazi da on do rođenja do 6. travnja 1992. nije imao republičko državljanstvo bivše Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine (skraćeno: SR BiH). Čini nespornim da je upisan u matičnu knjigu rođenih u Bihaću i da mu je tom prilikom upisano jugoslavensko državljanstvo, ali tvrdi da mu nije upisano državljanstvo SR BiH, jer ga po tada važećim propisima nije mogao ni steći. Ocijenio je pogrešnim stajalište prema kojem se njemu ne može utvrditi hrvatsko državljanstvo jer je na 8. listopada 1991. imao upis u knjizi državljana druge bivše jugoslavenske republike. Istaknuo je i da je pogrešno primijenjena odredba članka 30. stavka 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu („Narodne novine“ broj: 53/91., 70/91., 28/92., 113/93., 4/94., 130/11., 110/15. i 102/19., u daljnjem tekstu: ZHD). Vezano za bitne povrede upravnog spora, istaknuo je da osporena presuda nije dovoljno argumentirana i da je suprotna stajalištima Ustavnog suda u nizu odluka broj U-III-2343/2011, U-III- 746/2014, U-III-5559/2012, U-III-2006/2001 i odluci Visokog upravnog suda broj Us- 4518/2007 te da je trebalo provesti dokaz njegovim saslušanjem i predloženih svjedoka, čime je sud počinio bitne povrede upravnog spora iz članka 6. stavka 1. i članka 114. stavka 3. ZUS-a. Smatra i da su iznijeta pravna stajališta rezultat mehaničke primjene pravnog propisa i da su mu povrijeđena i konvencijska prava. Predložio je poništiti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovni postupak ili ju preinačiti, tako što će usvojiti tužbeni zahtjev, poništiti osporena rješenja i usvojiti zahtjev za utvrđenjem hrvatskog državljanstva uz nadoknadu troškova spora uključujući i trošak žalbenog postupka.

3. Tuženik je odgovorio na žalbu, predloživši ju odbiti zbog neispunjavanja zakonskih pretpostavki za utvrđivanje hrvatskog državljanstva u svrhu naknadnog upisa u knjigu državljana iz članka 30. stavka 1. ZHD-a. Istaknuo je da je kroz cijelu saveznu i republičku regulaciju vrijedilo načelo jedinstvenosti saveznog i republičkog državljanstva tako da su državljani republika istovremeno bili i državljani SFRJ-a i obrnuto, svaki jugoslavenski državljanin u pravilu je trebao imati i jedno od republičkih državljanstava, kako je, tvrdi, propisano člankom 1. ZDFNRJ-a. Istaknuo je i da je izuzetak bio stjecanje jugoslavenskog državljanstva izuzetnim putem na temelju državnog interesa ako osoba nije rođena, niti je imala prebivalište na području FNRJ- a/SFRJ-a, a koji su mogli imati samo jugoslavensko državljanstvo. Istaknuo je da upis tužitelja u knjigu državljana u Bihaću znači upis u evidenciju ne samo jugoslavenskog

- Poslovni broj: Usž-3084/2025-4

već i republičkog državljanstva, jer, tvrdi, u tadašnje vrijeme, kada je izvršen njegov upis, knjiga državljana nije imala posebnu rubriku republičko državljanstvo, već je sama činjenica upisa osobe u knjigu državljana na području određene republike ujedno značila i da osoba ima republičko državljanstvo te republike. Tvrdi i da, prema ustaljenoj upravno-sudskoj praksi (primjerice odluka broj Usž-2770/2020-2 od 21. listopada 2020.), nadležna tijela u Hrvatskoj nisu ovlaštena i nadležna preispitivati zakonitost ili pravilnost upisa osobe u evidenciju državljanstava neke druge bivše jugoslavenske države. Glede u žalbi spomenutih ustavnosudskih odluka, istaknuo je da se one ne odnose na razdoblje primjene Zakona o državljanstvu Savezne Republike Hrvatske iz 1965. Ukazao je i na odluke Ustavnog suda broj U-III-1987/2020 od 23. veljače 2021. i U-III-3090/2018 od 3. prosinca 2019., prema kojima se neće utvrditi postojanje kontinuiteta hrvatskog državljanstva stečenog podrijetlom ako su u vrijeme važenja Zakona o državljanstvu SR Hrvatske iz 1950. i 1977. upisani po rođenju ili naknadno u evidenciju državljanstava neke druge bivše jugoslavenske republike. Ocijenio je i da se saslušanjem tužitelja ne može promijeniti ključna činjenica izvršenog tužiteljeva upisa po rođenju u knjigu državljana Matičnog ureda Bihać za 1976. Smatra neutemeljenim i pozivanje žalitelja na članak 9. Ustava, jer se osobi nešto ne može oduzeti što nema, pri čemu je, tvrdi, nesporno da tužitelj nema, a niti je ikada imao hrvatsko državljanstvo.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući ju u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na razloge ništavosti u skladu s odredbom članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., u daljnjem tekstu: ZUS) sud ocjenjuje da je osporena presuda zakonita i pravilna. Ona sadrži valjano i dostatno obrazložene razloge rješavanja upravnog spora koji imaju uporište u utvrđenim činjenicama i izvedenim dokazima te logično i racionalno utemeljenje u mjerodavnom propisu.

6. Predmet spora je ocjena zakonitosti odluka, koje su donijete u postupku pokrenutom po zahtjevu tužitelja, rođenog **.**.1976. u Bihaću, Bosni i Hercegovini, državljanina Republike Srbije, za utvrđivanjem hrvatskog državljanstva, kojeg je on 4. ožujka 2021. podnio putem Veleposlanstva Republike Hrvatske u Beogradu, Republika Srbija.

7. U žalbenom stadiju upravnog spora nisu, u biti, sporne sljedeće ključne činjenice: da su oba roditelja tužitelja rođena u Hrvatskoj i da su hrvatski državljani podrijetlom, da je otac tužitelja LR, rođen 1945. u mjestu Brotnja, upisan 1947. u knjigu državljana Matičnog ureda Gračac, za matično područje Srb, a majka tužitelja SR, rođena 1949. u mjestu Mišljenovac, naknadno upisana 2000., na temelju članka 30. stavka 1. ZHD-a, u knjigu državljana Matičnog ureda Donji Lapac, da je prebivalište roditelja u trenutku rođenja tužitelja bilo na adresi: [adresa]., da je iz uvjerenja o državljanstvu Bosne i Hercegovine broj: 07/1-10- 43273/2022 od 21. prosinca 2022. razvidno da je tužitelj državljanin Bosne i Hercegovine, a koje je izdano na temelju podataka iz matice rođenih koja se vodi za mjesto Bihać za 1976. te da je iz uvjerenja Matičnog ureda Bihać broj: 07/1-10-3788/20 od 24. rujna 2020. razvidno da je tužitelj upisan u knjigu državljana koja se vodi za matično područje Bihać pod rednim brojem 20346 za 1976. kao evidenciju jugoslavenskih državljana uspostavljenu na osnovi ZDFNRJ-a, jer su roditelji u vrijeme njegova rođenja imali prebivalište u Bihaću. Nije sporno ni da iz sadržaja uvjerenja Matičnog ureda Bihać broj: 07/1-10-4112/20 od 15. listopada 2020. proizlazi da tužitelju nije utvrđeno državljanstvo Bosne i Hercegovine na temelju posebnog rješenja jer je upisan u maticu rođenih u Bihaću, pa da se u smislu članka 30. Zakona o državljanstvu BiH ("Službeni list R BiH" broj: 30/96) smatra državljaninom Bosne i

- Poslovni broj: Usž-3084/2025-4

Hercegovine po sili zakona (prebivalište na području R BiH na 6. travnja 1992. i državljanstvo SFRJ).

7.1. Nije, u biti, sporno ni da je tužitelj stekao republičko državljanstvo Republike Bosne i Hercegovine po propisima važećim do 8. listopada 1991., odnosno do stupanja na snagu Zakona o hrvatskom državljanstvu („Narodne novine“, broj: 53/91.).

8. Srž žaliteljeva osporavanja zakonitosti prvostupanjske presude svodi se na pravnu ocjenu da činjenica formalnog upisa u knjigu državljana u Bihaću (što je učinio nespornim) ne znači i stjecanje državljanstva ondašnje Savezne Republike Bosne i Hercegovine, već samo jugoslavenskog državljanstva. Prigovorio je i da je u prethodnom stadiju spora i u upravnom postupku propušteno utvrditi da je on stekao hrvatsko državljanstvo podrijetlom prema tada važećim propisima. Tvrdi da je hrvatsko državljanstvo stekao na temelju sporazuma njegovih roditelja, hrvatskih državljana. Smatra i da mu zbog očite pogreške nadležnih tijela u Bosni i Hercegovini nije upisano hrvatsko državljanstvo, već ondašnje Savezne Republike Bosne i Hercegovine.

9. Člankom 30. stavkom 1. ZoHD-a je propisano da se hrvatskim državljaninom smatra osoba koja je to svojstvo stekla po propisima važećim do dana stupanja na snagu toga zakona.

10. Citiranom odredbom članka 30. stavka 1. ZHD-a uređeno je načelo pravnog kontinuiteta državljanstva, prema kojem se hrvatskim državljaninom smatra osoba koja je hrvatsko državljanstvo stekla po propisima koji su bili na snazi do 8. listopada 1991., kada je stupio na snagu ZHD. To znači da u situaciji kada se utvrdi da je osoba hrvatsko državljanstvo stekla po navedenim propisima, smatra se da hrvatsko državljanstvo ima od rođenja. Ta odredba osnova je za primjenu ranijih propisa o državljanstvu, koji se, iako su prestali vrijediti, i dalje primjenjuje kao pravni izvor na one činjenice koje su nastale u vrijeme njihova važenja u cilju utvrđivanja republičkog državljanstva osoba koje su rođene prije 8. listopada 1991.

11. S obzirom na to da je u vrijeme tužiteljeva rođenja na snazi bio savezni Zakon o jugoslavenskom državljanstvu ("Službeni list SFRJ": broj: 38/64. i 42/64.) te republički Zakon o državljanstvu Socijalističke Republike Hrvatske ("Narodne Novine", broj 13/65., u daljnjem tekstu: ZDSRH), pravilno su javnopravna tijela u konkretnom predmetu, pri ocjeni osnovanosti zahtjeva za utvrđivanjem hrvatskog državljanstva, a u cilju utvrđivanja hrvatskog državljanstva primijenila odredbe tih zakona.

12. Odredbom članka 2. ZDSRH-a je propisano da je hrvatsko državljanstvo podrijetlom stjecalo dijete čija su oba roditelja imala hrvatsko državljanstvo i ako su u vrijeme rođenja djeteta imali prebivalište na području Republike Hrvatske. Ako nije bio ispunjen koji od navedenih uvjeta, dijete je stjecalo hrvatsko državljanstvo ako su se roditelji tako sporazumjeli.

13. Iako je tijekom postupka utvrđeno da su oba tužiteljeva roditelja hrvatski državljani podrijetlom, pravilno je zaključio prvostupanjski sud da se tužitelj ne može smatrati hrvatskim državljaninom na 8. listopada 1991., jer je kontinuitet njegovog hrvatskog državljanstva prekinut 1976. upisom u knjigu državljana Matičnog ureda Bihać prema mjestu prebivališta njegovih roditelja. Pravilno je sud zaključio da je taj upis, prema prijašnjim propisima o načinu vođenja evidencije o državljanstvu, predstavljao jedinstveni upis republičkog i saveznog državljanstva.

14. Suprotno tvrdnji i pravnoj ocjeni žalitelja, on ne ispunjava zakonske pretpostavke za utvrđivanjem hrvatskog državljanstva u svrhu naknadnog upisa u knjigu državljana Republike Hrvatske na temelju odredbe članka 30. stavka 1. ZHD-a, budući da je po propisima važećim do 8. listopada 1991. upisan u evidenciju državljanstva Bosne i Hercegovine i budući da se po tadašnjim propisima uz savezno državljanstvo moglo imati samo jedno republičko državljanstvo.

- Poslovni broj: Usž-3084/2025-4

15. Vezano za prigovor žalitelja o nezakonitosti takvog upisa u knjigu državljanina Bosne i Hercegovine 1976., valja odgovoriti da preispitivanje zakonitosti upisa u knjigu državljana druge bivše jugoslavenske republike, a sada samostalne države Bosne i Hercegovine ne može biti predmet upravnog postupka, a niti konkretnog upravnog spora, u kojem se utvrđuje hrvatsko državljanstvo pred nadležnim tuzemnim tijelima.

16. Glede žalbenog navoda da činjenica formalnog upisa u knjigu državljana u Bihaću ne znači i stjecanje državljanstva SR BiH, već samo jugoslavenskog državljanstva, osnovano se tuženik pozvao na članak 1. Pravilnika za izvršenje Zakona o državljanstvu FNRJ ("Službeni list" 98/46. i 20/51.), tumačenjem koje odredbe se može zaključiti da nije postojala evidencija samo o jugoslavenskom državljanstvu, već je upis u knjigu državljana na području određene republike ujedno značio i upis republičkog državljanstva iste republike te saveznog (jugoslavenskog) državljanstva.

17. Vezano za prigovor da je on stekao hrvatsko državljanstvo podrijetlom na temelju sporazuma njegovih roditelja i da je u tom smislu sud prvog stupanja počinio bitne povrede upravnog spora, kada je odbio predložene personalne dokaze, ali i čitanje pisane izjave njegovih roditelja od 16. prosinca 2020., valja istaknuti da upravni sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi u skladu s odredbom članka 49. stavka 4. ZUS-a, a zahtjevi načela pravičnog suđenja ne postavljaju pravila o tomu koje bi dokazne prijedloge sud trebao u konkretnom predmetu izvesti i na koji način bi trebao ocijeniti dokaze. Pravilno je sud odbio izvesti preostale dokazne prijedloge tužitelja te je za to iznio konkretne i dostatno obrazložene razloge, koje prihvaća i ovaj Sud u kontekstu i ocjenom ostalih izvedenih dokaza i s obzirom na posebnosti konkretnog predmeta. Ti razlozi imaju uporišta u utvrđenim činjenicama te izvedenim pisanim dokazima, osobito sadržaju Izvoda iz matične knjige rođenih Matičnog ureda u Bihaću, iz kojeg nije razvidno postojanje ikakve zabilješke o postojanju sporazuma roditelja ili postojanju naknadnog upisa vezano za državljanstvo tužitelja.

18. Osim toga, upravno-sudska i ustavnosudska praksa na kojima je tužitelj utemeljio osnovanost žalbenih navoda nije primjenjiva u konkretnoj upravnoj stvari. budući da nije riječ o istim i usporedivim pravnim i činjeničnim situacijama i prijeporima.

19. Sud ocjenjuje da je zakonito postupio prvostupanjski sud, kada je, ne počinivši ijednu bitnu povredu upravnog spora pa ni one na koje je skrenuo pozornost žalitelj, pravilnom primjenom materijalnog prava, odbio tužbeni zahtjev. Zakonito je postupilo javnopravno tijelo, kada je, pravilnom primjenom članka 30. stavka 1. ZHD-a, odbio tužiteljev zahtjev za utvrđivanjem hrvatskog državljanstva u cilju naknadnog upisa u knjigu državljana Republike Hrvatske.

20. Stoga je valjalo, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno presuditi kao u točki I. izreke.

21. S obzirom na to da nije uspio žalbom, trebalo je, na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a, odbiti zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka, odnosno odlučiti kao u točki II. izreke.

U Zagrebu 12. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Štefan