Poslovni broj: Usž-15/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Silvija Čovića, članova vijeća te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ĆZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Karlo Novosel, odvjetnik u Zagrebu, Radnička cesta 32, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužitelja protiv točke II. rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-2054/2025-4 od 10. studenoga 2025., na sjednici vijeća održanoj 12. veljače 2026.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se točka II. rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-2054/2025-4 od 10. studenoga 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Uvodno naznačenim rješenjem, točkom I. obustavljen je upravni spor, a točkom II. naloženo je tuženiku da nadoknadi tužitelju (u rješenju pogrešno navedeno: tužiteljici) trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o trošku, dok je u preostalom dijelu odbijen zahtjev za nadoknadu troškova upravnog spora.
2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je uložio žalbu. Iako u naslovu žalbe stoji da se ista podnosi protiv rješenja od 10. studenoga 2025., iz žalbenih navoda jasno proizlazi da se rješenje pobija samo u odnosu na dio točke II. izreke, odnosno u dijelu u kojem je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu troška upravnog spora. Tužitelj žalbu podnosi iz svih zakonom predviđenih razloga. Osporava stav suda da izdatak za trošak sastava podneska od 7. listopada 2025. nije opravdan pozivajući se na odredbe članka 144. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 36/24. – dalje: ZUS), i Tbr. 27. st. 1. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“, 138/23. – dalje: Tarifa). Navodi kako je u podnesku od 7. studenoga 2025. iznio sve činjenice i pravnu normu na kojima temelji svoj zahtjev stoga da je isti podnesak, ne samo obrazložen, već i dio tužbenog zahtjeva. Osim što se njime traži trošak postupka, to je i podnesak kojim se tužitelj očitovao sukladno nalogu suda iz rješenja od 22. listopada 2025. sukladno članku 100. stavak 2. ZUS-a. Mišljenja je da je navedeni podnesak bio nužan i opravdan obzirom na činjenicu da u postupku nije održana rasprava. Navodi i da do obustave upravnog spora ne dolazi ex lege, a hoće li upravni sud obustaviti spor pokrenut zbog šutnje uprave, nakon što je prestala šutnja tuženika, ovisi o raspolaganju tužitelja u upravnom sporu. Predlaže poništiti pobijano rješenje suda u cijelosti te vratiti predmet na ponovno postupanje prvostupanjskom sudu, a potražuje i trošak sastava žalbe u pobliže navedenom iznosu.
3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući rješenje u pobijanom dijelu u granicama žalbenih razloga, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud ne nalazi postojanje niti jednog žalbenog razloga propisanog odredbom članka 126. stavka 1. ZUS-a, koji bi doveo do nezakonitosti istog.
6. Naime, iz obrazloženja rješenja razvidno je da je tužitelju, na temelju članka 147. stavka 6. ZUS-a i Tbr. 27. st. 1. Tarife, priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 eura, uvećano za PDV 25%, ukupno 1.250,00 eura , dok tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 7. studenoga 2025. obzirom da se ne radi o podnesku kojim se navode neke nove činjenice ili predlažu neke dokazne radnje, već se radi o procesnoj radnji povodom donošenja rješenja od strane Suda. Prvostupanjski sud je ocijenio da se ne radi o podnesku koji je od utjecaja na rješenje spora, pa je taj izdatak ocijenio neopravdanim u smislu članka 144. stavka 1. ZUS-a.
7. Odredbom članka 144. stavka 1. ZUS-a propisano je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora. Primjena navedene odredbe ovisna je o okolnostima svakog konkretnog slučaja i prepuštena odluci suda.
8. Razmatrajući sve okolnosti konkretnog slučaja, ovaj Sud ocjenjuje pravilnom i zakonitom pobijanu odluku prvostupanjskog suda, dok su neosnovani žalbeni navodi tužitelja o nužnosti podneska od 7. studenoga 2025., kao i tumačenje da do obustave upravnog spora ne dolazi ex lege. Naime, člankom 100. stavak 2. ZUS-a propisano je da će sud donijeti rješenje o obustavi spora ako tužitelj izjavi da je naknadno donesenom odlukom zadovoljan ili ako ne da izjavu u propisanom roku, kako je tužitelj i upućen Rješenjem poslovni broj: UsI-2054/2025-2 od 22. listopada 2025.
9. S obzirom na to da tužitelj žalbenim razlozima nije doveo u sumnju zakonitost pobijanog rješenja u pobijanom dijelu, trebalo je temeljem odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a u vezi s odredbom članka 128. stavak 1. ZUS-a, odlučiti kao pod točkom I. izreke.
10. Kako je žalba tužitelja odbijena, ne pripada mu ni pravo na trošak sastava žalbe (članak 147. stavak 1. ZUS-a), slijedom čega je trebalo odlučiti kao pod točkom II. izreke.
U Zagrebu 12. veljače 2026.
Predsjednica vijeća
Sanja Štefan
