Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3997/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Bošković Majerović, predsjednice vijeća, Milene Frankić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Vlaste Mrzljak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja protutuženika ad/1. KŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], Knektegaqrdsgatan 42 A, Alingsas, Sverige, Alongsas, Bygdevagen, Kraljevina Švedska i tužiteljice protutužene ad/2. KŠJ, Bygdevagen 1, Alongsas, Alingsas, Sandhemsg 4, Vargarda, Kraljevina Švedska, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnicima – odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Josip Janković i Mate Burazin iz Karlovca, protiv tuženika protutužitelja SŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Nenadu Mamuli, odvjetniku iz Karlovca, radi predaje u posjed i utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protutuženika ad/1. i ad/2. protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj P-620/2022-22 od 24. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 17. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja protutuženika ad/1. KŠ i tužiteljice protutužene ad/2. KŠJ, kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj P-620/2022-22 od 24. svibnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja protutuženika ad/1. i ad/2. za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku da tužiteljima ad/1. i ad/2. predaju u posjed dio čestice kčbr. [katastarska čestica] u površini od 286 m[2] , koja je u skici očevida CADCOM d.o.o. od 19.06.2023. koju je izradila ŽŠ, mag.ing.geod.et geoinf dana 28.02.2024. označena točkama A-B-C-D-E-F-G- H-I-J-K-L-M-N-O-A, koja dolazi upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], slobodnu od osoba i stvari tuženika, te da sa iste odstrani drva, panj, plug i grm kupine, jedno stablo jabuke i dva stabla oraha, kao i druge pokretnine koje bi se zatekle na posjedu, koja skica je 2 sastavni dio ove presude, kao i naknade troškove postupka sa zateznim kamatom (toč. I. izreke). Pod toč. II. izreke usvojena je protutužba i protutužbeni zahtjev radi utvrđenja da je tuženik protutužitelj vlasnik dijela kč. br. [katastarska čestica] [adresa] od 1800 m[2] , upisano u ZK ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] kako je to opisano u skici očevida CADCOM d.o.o. od 19.06.2023. koji je izradila ŽŠ, mag.ing.geod.et geoinf dana 28.02.2024., a označen točkama A-B-C-D-E-F-G-H-I-J- K-L-M-N-O-A, što su mu dužni priznati tuženici protutužitelji ad/1. i ad/2. te trpiti uknjižbu prava vlasništva na navedenoj nekretnini jer će to u protivnom zamijeniti ova presuda, kao i nadoknaditi tuženiku - protutužitelju trošak parničnog postupka isplatom iznosa od 1.856,18 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 24. svibnja 2024. do isplate po stopi pobliže navedenoj u izreci.

2. Protiv navedene presude žale se tužitelji protutuženici ad/1. i ad/2. (dalje: tužitelji ad/1. i ad/2.)

3. Tužitelji ad/1. i ad/2. žale se protiv presude zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP). Predlažu presudu preinačiti i usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja, a odbiti protutužbeni zahtjev tuženika, uz naknadu troškova parničnog i troškova žalbenog postupka, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, pred drugog suca pojedinca.

4. Žalba tužitelja je neosnovana.

5. Predmet tužbenog zahtjeva je zahtjev tužitelja ad/1 i ad/2., radi nalaganja tuženiku predaju u posjed dio čestice kčbr. [katastarska čestica] u površini od 286 m[2] , koja je u skici očevida CADCOM d.o.o. od 19.06.2023. koju je izradila ŽŠ, mag.ing.geod.et geoinf dana 28.02.2024. označena točkama A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-M-N-O-A, koja dolazi upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], slobodnu od osoba i stvari, kao i da sa iste odstrani drva, panj, plug i grm kupine, jedno stablo jabuke i dva stabla oraha, kao i druge pokretnine koje bi se zatekle na posjedu, koja skica je sastavni dio ove presude Tužitelji ad/1. i ad/2. svoj zahtjev temelje na tvrdnji da su upisani zemljišnoknjižni vlasnici predmetne nekretnine i to svaki u 3/6 dijela, da je tijekom 2016. tuženik zauzeo dio posjeda njihove nekretnine površine 286 m[2] na način da je postavio drva, branu i plugove, prikolicu, posadio jednu jabuku i dva oraha, a sve je to označeno na skici očevida mjernika NŠ od listopada 2022. točkama ABCDEFGHA., te istu odbija predati tužiteljima ad/1. i ad/2. u suposjed, kao i maknuti, odnosno odstraniti pobrojane stvari.

6. Predmet protutužbenog zahtjeva je zahtjev tuženika radi utvrđenja prava vlasništva opisane nekretnine, a koju temelji na tvrdnji da već više od 40 godina nesmetano uživa dio kč. br. [katastarska čestica] [adresa] od 1800 m[2] upisano u ZK ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], pa je stekao pravo vlasništva opisane nekretnine dosjelošću, što mu tužitelji ad/1. i ad/2. ne žele priznati.

7. Iz navedenog proizlazi da je među strankama sporno imaju li tužitelji ad/1. i ad/2. pravo na predaju u posjed nekretnine koja je predmet spora te utvrditi je li tuženik dužan predati istu u posjed tužiteljima ad/1. i ad/2., odnosno imaju li oni pravo na posjed te nekretnine.

8. Odredbom čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 – dalje: ZV), propisano je kako vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar predaju posjeda te stvari, a posjednik ima pravo odbiti predaju njezinom vlasniku ako ima pravo na posjed, kako to propisuje odredba iz čl. 163. st. 1. ZV.

8.1.Uzimajući u obzir navode tuženika o stjecanju prava vlasništva na predmetnoj nekretnini dosjelošću, valjalo je cijeniti i odredbu iz čl. 159. st. 1. ZV po kojoj se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban biti vlasnikom te stvari. Samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten stječe dosjelošću u vlasništvo stvar protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, odnosno protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja ako je njegov posjed barem pošten (čl. 159. st. 2. i 3. ZV). Vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnog za dosjelost (čl. 160. st. 1. ZV).

9. Iz citiranih zakonskih odredbi jasno proizlazi da se dosjelošću može pretvoriti u pravo vlasništva jedino posjed tuđe stvari koji ima zakonom određeni sadržaj i kakvoću te takav neprekinuto traje zakonom određeno vrijeme.

10. Uvidom u vlasnički list za nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] je utvrđeno da se tužitelji ad/1. i ad/2. suvlasnici, svaki u 3/6 dijela nekretnine: kčbr. [katastarska čestica] [adresa][2] DVORIŠTE 1634 m KUĆA, LADVENJAK, [adresa][2] POMOĆNA ZGRADA 66 m UKUPNO: 1800 m .

11. Očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje mjerničkog vještaka utvrđeno je da prijepor između stranaka predstavlja površinu omeđenu s jedne strane ostavljenim drvetom i panjem na kojoj površini su ostavljeni plugovi te se nalazi jabuka te dva stabla oraha. Tom prilikom je izvršena identifikaciju prijeporne površine, a na mjestu prijepora zatečena su posložena drva, panj, plugove, grm kupine, jedno stablo jabuke i dva stabla oraha te u osnovi po obrovu omeđeno do kuće tužitelja ad/1. i ad/2. u dijelu žičanom ogradom na betonskim stupovima te od preostalog dijela čestice odijeljeno obrovom. Obrov se nalazi nesporno u posjedu tužitelja ad/1. i ad/2. dok je prijepor u ravnini površine posjeda tuženika.

12. Sud prvog stupnja, cijeneći rezultate cjelokupnog postupka, posebice cijeneći iskaze svih saslušanih svjedoka tijekom postupka i to TŠ, FŠ, AŠ, GŠ, ĐŠ, OŠ, UŠ, JŠ, PŠ, IŠ, ČŠ te ĆŠ dovodeći navode itih svjedoka s navodima saslušanih stranaka, ali i stanja na terenu zatečenom na očevidu od 14. srpnja 2023., posebno stare žičane ograde na betonskim stupovima, imajući u vidu da je svjedok IŠ ( majka tuženika) navela da su ona i suprug od ABC. kupili zemlju za gradnju kuće, pa su u toj zemlji kupili i prijepor sve do živice koja je maknuta do prije nekoliko godina, zaključuje da su od tada prednici tuženika, a potom i tuženik u poštenom nesmetanom i neprekidnom samostalnom posjedu prijepora, dakle zasigurno duže od 20 godina, pa je tuženik primjenom odredbe čl. 159. st. 3. ZV stekao pravo vlasništvo predmetne nekretnine dosjelošću.

13. Kako je utvrđeno da je upravo tuženik vlasnik predmetna nekretnine, zahtjev tužitelja protutuženika ad/1. i ad/2. za predaju u posjed odbija i odlučuje kao u izreci presude.

14. Odluka suda prvog stupnja je pravilna i zakonita pa ju prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

15. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje povrede ovaj sud temeljem čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

16. Suprotno navodima žalbe pobijana presuda ima dovoljne, jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama, a za što postoji podloga u izvedenim dokazima, pa se presuda može ispitati. Stoga nije ostvarena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju ukazuju tužitelji ad/1. i ad/2. u svojoj žalbi.

17. Sud prvog stupnja zaključak o tužbenom zahtjevu tužitelja ad/1. i ad/2., kao i protutužbenom zahtjevu tuženika je donio na način da je sve provedene dokaze pa tako i iskaze saslušanih svjedoka (koje su predložile obje stranke) i iskaze stranaka, prvotno ocijenio zasebno, a potom dovodeći tako provedene dokaze u međusobnu korelaciju, prosuđujući ih u konačnome po slobodnom uvjerenju, a za koja utvrđenje je dao jasne i obrazložene razloge koje prihvaća o ovaj sud drugog stupnja.

18. Koje će činjenice uzete kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP), što je sud prvog stupnja i učinio. U okviru takvog principa ocjene izvedenih dokaza (načelo slobodne ocjene dokaza) sud prvog stupnja je bio ovlašten djelomično prihvatiti odnosno djelomično ne prihvatiti pojedine dokaze, pa se takva ocjena ne protivi načelu ocjenjivanja dokaza propisanom tom zakonskom odredbom. To što tužitelji ad/1 i ad/2. činjeničnim zaključivanjem suda prvog stupnja nisu zadovoljni i što smatraju da je istinito samo ono što oni tvrde nije povrijeđeno niti jedno pravo tužitelja ad/1. i ad/2. Tako u postupku nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP.

19. Ocjenom izvedenih dokaza utvrđeno je slijedeće činjenično stanje:

- da tužitelj ad/1. u danom iskazu tvrdi da je znao počistiti predmetnu nekretninu, a tužiteljica ad/2. tvrdi da su to činili teta UŠ i tužitelj prošle godine, no iskazom svjedoka TŠ (majke tužitelja ad/1. i ad/2.) utvrđeno je da zasigurno predmetnu nekretninu ne održavaju, odnosno ne kose od 2015. i 2016., pa u tom smislu nisu ocjenjeni istinitim navodi tužitelja ad/1. i ad/2., ali i svjedoka FŠ, AŠ, EŠ, RŠ i ĆŠ da bi predmetnu nekretninu kosili odnosno da bi ju održavali i bili u njezinom posjedu, da iskaz svjedoka MŠ (koji nema osobnih saznanja vezano za posjedovanje predmetna nekretnine, osim da prije nisu bila drva, ne navodeći od kada) nije koristan dok svjedok BŠ o predmetu spora crpi saznanje isključivo iz pričanja tužiteljice ad/2.

- da svjedok ZŠ u danom iskazu navodi da su do 2015. ili 2016. kosili prijepor, a da od tada to čini tuženik koji ga je preuzeo, no iskazom svjedoka UŠ (sestrične tužitelja) utvrđeno je da je prijepor i prije toga bio u posjedu tuženika i njegovih pravnih prednika. Tako je iskazom navedene svjedokinje utvrđeno da se 1969. godine udala i odselila, da joj je poznato da je prijepor prvo bio od K, a kasnije su oni to prodali ABC tako da je prijepor do živice bio od [ime], a koji su 1962. godine to kupili, da su uz živicu bila nekad dva reda šljiva te su im ABC dopustili da njima za plaću poberu šljive, kao i da su S prijepor stalno čistili

- da iskaz svjedoka UŠ, kojem stranke tijekom postupka nisu prigovarala vjerodostojno govori o tome da su prijepor uživali S odnosno roditelji tuženika i prije 2015., pa premda se svjedokinja UŠ udala i odselila ista je navela da je prijepor do zatečene žičane ograde na stupovima bio uživan od strane pravnih prednika tuženika, dok prednike tužitelja ad/1. i ad/2. do 1969. nije vidjela da bi bili na prijeporu i uživali prijepor time da je živica išla ispod obrova,

- da vjerodostojnost iskaza svjedoka UŠ potvrđuje i okolnost što svjedokinja nije imala saznanja čija su jabuka i dva orah, jer je nakon 1969. odselila, i da prijeporu nije bilo stvari, a što je upravo u skladu s navodima tuženika, koji u danom iskazu navodi da se 1984. godine oženio pa mu je tast s Turnja poklonio sadnice oraha te je po prijeporu te godine posadio 2 oraha, a stvari je na prijepor stavio tek 1981. od kada ima traktor,

- da je tužitelj ad/1. u danom iskazu naveo da međa između posjeda stranaka ide po žičanoj ogradi, da bi potom po sugestiji tužiteljice ad/2. naveo da bi međa išla nekako po nacrtu u špicu, no upravo je iskazima stranka, ali i zatečenom ogradom na licu mjesta utvrđeno da žičana ograda na liniji živice predstavlja među između posjeda odnosno okućnica stranaka tim više što je prema navodima tuženika istu ogradu postavio tužitelj ad/1. prije Domovinskog rata, te se prema navodima svjedoka TŠ tu nalazi više od 20 godina,

- da žičana ograda na liniji živice predstavlja među između posjeda odnosno okućnica stranaka potvrđuje i svjedok UŠ, koja u iskazu navodi da je prijepor do živice bio od IŠ odnosno roditelja tuženika, a uostalom i iz iskaza tužitelja ad/1. proizlazi da je ravno po liniji žičane ograde bila i živica, pa premda tužitelj ad/1. tvrdi da nije išla po međi nego su samo tako babe posadile živicu da izvuku pravac linije, iskazom svjedoka UŠ utvrđeno je da živica, a kasnije po istom pravcu i žičana ograda na betonskim stupovima predstavljala među između posjeda stranaka,

- da se navodi svjedoka UŠ glede uživanja predmetne nekretnine podudaraju i s navodima svjedoka HŠ (u daljnjem srodstvu s tužiteljima ad/1. i ad/2), koji je naveo da je do 2014. i 2015. kosio na zahtjev DŠ, ali po obali do živice koja je bila po rubu obale time da preko živice nije kosio, pokazujući pritom pravac živice. Nadalje, svjedok je naveo da nije vidio DŠ, ZŠ i Ž da kose po prijeporu,ali da je znao vidjeti oca tuženika da kosi po prijeporu BČS kosilicom dok nije poginuo 1991. Domovinskom ratu,

- da je iskazom svjedoka HŠ utvrđeno da su na prijeporu bila i jabuka te orasi, ali ispod tih voćki nije kosio, jer je to bilo od tuženika, a nakon tih godina više nije kosio time da je znao podrezati živicu samo sa strane tužitelja ad/1. i ad/2., dok je tuženik kosio svoje odnosno sa druge strane živice, ali živicu nikada nije rezao,

- da tako suglasni i vjerodostojni iskazi svjedoka UŠ i PŠ upravo ukazuju da je živica, a kasnije po istom pravcu i žičana ograda na betonskim stupovima predstavljala među između posjeda stranaka,

- da tužiteljica ad/2. nije mogla odgovoriti na postavljeno pitanje zbog čega njihovi stari odnosno pravni prednici nisu stavili živicu i žičanu ogradu na pravu među, što upućuje na zaključak da je linija međe po pravcu žičane ograde na betonskim stupovima,

- da je predmetna nekretnina bila u posjedu tuženika potvrđeno je i iskazom svjedoka JŠ iz kojeg proizlazi da su tužitelji sve do legalizacije svoje nekretnine 2017., odnosno izmjere imali stav da je prijepor vlasništvo i posjed tuženika. Naime iz iskaza navedenog svjedoka proizlazi da je u dogovoru stranaka svojom motornom pilom rušio bor time da je bor jedino mogao pasti na tuženikovo zemljište, da iako tužitelji u to vrijeme nisu bili u Republici Hrvatskoj, bila je nazočna DŠ kao teta tužitelja s kojom se sve i dogovaralo,

- da navedeno ukazuje da su tužitelji ad/1. i ad/2. bili svjesni i znali da bor treba pasti na prijepor, a što i u svojim iskazima nazivaju tuženikovo zemljište,

- da je iskazima tuženika, ali i tužiteljice ad/2. utvrđeno da je do spora došlo kada je izveden mjernik te kada se tuženik nije odazvao na mjerenje, da je tuženik nakon iskolčenja međe tuženik počupao oznake, a što tuženik ne osporava, s što je bilo 2016. ili 2017., kada je DŠ posjekla živicu (iskazi JŠ i RŠ),

- da je suprotno iskazima tužitelja ad/1., koji tvrdi da je nekada po prijeporu išao pješački put koji je ucrtan u mapama, te tužiteljice ad/2. koja tvrdi da je tuda išla u školu iskazom svjedoka UŠ (70 godina stara) utvrđeno da puta na prijeporu u vrijeme stjecanja prava vlasništva od strane prednika tuženika nije bilo,

- da iz iskaza svjedoka UŠ proizlazi da se po prijeporu tada nije oralo, jer su tada postojala 2 reda šljiva, dok je tužitelj ad/2. naveo da je tuženik na gornjem višem dijelu prijepora sijao kukuruz, što sve ukazuje da je prijepor bio uživan i u posjedu pravnih prednika tuženika, a kasnije i samog tuženika (tako i iskaz svjedoka IŠ),

- da nisu prihvaćene tvrdnje tužitelja ad/1. i ad/2. da su tuženika svi upozoravali da makne drva i brane sa prijepora, ali je on to odbijao uz obrazloženje da je to pod sudom i da se to ne smije dirati jer nije utvrđeno da bi između stranaka bio vođen sudski postupak koji bi se odnosio na prijepor,

- da se postupak poslovni br. P-485/2018 vodio radi utvrđenja prava služnosti preko čkbr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] pri čemu su među tužiteljima bili i ovdje tužitelji, a na tuženoj strani su bili tuženik i njegova majka, a u kojem postupku je odbijen tužbeni zahtjev, pa se u konkretnom slučaju navedeni spor ne odnosi na utuženu česticu

20. Iznesena činjenična utvrđenja suda prvog stupnja glede posjeda i vremena posjedovanja predmetne nekretnine kao pravilna prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, a na koje je prihvaćanjem protutužbenog zahtjeva tuženika, a odbijanjem tužbenog zahtjeva tužitelja ad/1. i ad/2. pravilno primijenjeno materijalno pravo.

21. Odredbe u pogledu vremena i kakvoće posjeda potrebnih za stjecanje vlasništva nekretnine dosjelošću, s uračunavanjem posjedovanja prednika, sadržane su i u odredbama čl. 159. st. 1. do 3. i čl. 160. ZV, dok je kakvoća posjeda propisana odredbom čl. 18. ZV.

22. Poštenje posjeda se pretpostavlja, osim ako se dokaže suprotno (čl. 18. st. 5. ZV) pa je na tužiteljima ad/1. i ad/2. bio teret dokaza činjenice da tuženik nije bio pošten posjednik.

23. Ocjena savjesnosti posjeda tuženika i njegovih pravnih prednika ovisi o njegovom saznanju, odnosno mogućnosti saznanja o postojanju takvih okolnosti iz kojih bi mogli pouzdano izvesti zaključak da predmetna sporna površina koju posjeduju, nije njegovo vlasništvo, a kako je u ovom postupku utvrđeno da tužitelji ad/1. i ad/2., kao osobe koje su upisane kao zemljišnoknjižni suvlasnici, predmetnu spornu površinu nisu faktično posjedovali, životno je logično i uvjerljivo da je tuženik predmetnu prijeporni dio nekretnine posjedovao u cijelosti i u dobroj vjeri kao svoju.

24. Pretpostavka o savjesnosti posjeda radi stjecanja prava vlasništva dosjelošću ispunjena je ako posjednik kroz sve vrijeme dosjelosti smatra da je stvar koju posjeduje njegova odnosno ako ne zna ili ne može znati da nije njegova. Pretpostavka o poštenju posjeda ispunjena je ako posjednik kroz sve vrijeme dosjelosti smatra da je stvar koju posjeduje njegova, odnosno ako ne zna ili ne može znati da nije njegova. Poštenje je subjektivno obilježje posjeda, pa ono nikada ne prelazi s prednika na slijednika u posjedovanju - poštenje se uvijek prosuđuje s obzirom na onoga tko je posjednik. Časom kada je posjednik prestao biti pošten prekida se dosjelost, ali naknadno nepoštenje posjednika nema povratno djelovanje na ono stanje prije toga u kojem je posjednik bio pošten.

25. Budući da prema ocjeni ovog suda u tijeku ove parnice nije dokazano da bi posjed tuženika bio stečen silom, potajno, prijevarom ili zlouporabom povjerenja, za zaključiti je da je isti bio pošten, istinit i samostalan posjednik predmetne nekretnine, te također nije dokazano da bi tuženik imao dovoljno razloga sumnjati da mu ne pripada pravo na posjed sve do provođenja postupka uređenja međe, nakon čega su mu tužitelji ad/1. i ad/2. osporili pravo na posjed (2016. ili 2017. godine), kada je tuženik već bio stekao pravo vlasništva (za dosjedanje mu je bilo potrebno 20 godina), to se žalbeni navodi tužitelja ad/1. i ad/2. ne mogu prihvatiti kao osnovani.

26. Kako je tuženik stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine upravo na temelju zakona - dosjelošću to je pravilno sud prvoga stupnja prihvatio tužbeni zahtjev i u dijelu kojim je zatraženo ovlaštenje da tuženik to svoje pravo upiše u zemljišnim knjigama, a što je u suglasju s odredbom čl.130. st. 1. ZV.

27. Posjednik od kojeg vlasnik traži predaju posjeda stvari temeljem odredbe čl. 163. st. 1. i 2. ZV ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed) a isto tako posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako izvodi svoje pravo na posjed od posrednoga posjednika, koji ima pravo na posjed te stvari, osim ako je posjed dobio posjednik od posrednog posjednika koji nije bio ovlašten da mu ga dade. S obzirom na ovakvu zakonsku regulativu, ovaj sud smatra da je pravilno sud prvog stupnja utvrdio da tuženik ima pravo odbiti predaju predmetne nekretnine tužiteljima ad/1. i ad/2 u posjed iz razloga što ima pravo na posjed predmetne nekretnine i to iz razloga što je vlasništvo na tom dijelu nekretnine stekao dosjelošću.

28. I odluku o troškovima parničnog postupka pravilna je i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP) dosuđenih troškova, a koju tužitelji ad/1. i ad/2. određeno osporavaju samo kroz osporavanje osnovanosti tužbenog zahtjeva. Tužitelji ad/1. i ad/2. nisu naveli druge određene razloge protiv odluke o trošku, a na pogrešnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima sud ne pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).

29. Zbog navedenog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 17. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

Gordana Bošković Majerović