REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-2066/2024-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Lidiji Prica, uz sudjelovanje Gordane Katarine Ronyi, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja DM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, radi naknade plaće za vrijeme bolovanja, 12. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-04/20-01/49, URBROJ: 338-01- 06-05-20-05 od 16. lipnja 2020. i priznanje prava na naknadu plaće u iznosu 100% od osnovice za naknadu za vrijeme privremene nesposobnosti za rad započete 20. kolovoza 2018. zbog bolesti koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-502-04/20-01/49, URBROJ: 338- 01-06-05-20-05 od 16. lipnja 2020., odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-502- 04/19-01/17, URBROJ: 338-21-02-02-20-5 od 6. veljače 2020., kojim tužitelju nije priznato pravo na naknadu plaće u 100% iznosu od osnovice za naknadu za vrijeme privremene nesposobnosti za rad zbog rane, ozljede ili bolesti koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu zbog bolesti pod dg. Trajne promjene ličnosti nakon katastrofalnog doživljaja (šifra prema MKB-10: F 62.0), započete 20. kolovoza 2018. pa nadalje.

2. Tužitelj u tužbi naglašava da je obrazloženje liječničkog povjerenstva Zavoda, a potom i mišljenje liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda, u cijelosti neprihvatljivo jer nekorektno samovoljno tumače ratni put, iz čega izvode pogrešan zaključak da nije bio direktno izložen borbenim djelovanjima. Tvrdi kako je nerazumljiv nalaz i mišljenje liječničkog povjerenstva da se bolest koja se po predmetnom zahtjevu vodi pod dg. F 62.0 ne može priznati kao neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu, unatoč opsežnoj medicinskoj dokumentaciji, iz koje je vidljivo da su je dijagnosticiran kronični posttraumatski stresni poremećaj (F43.1) te su posljedično simptomi progredirali u trajne promjene ličnosti (F62.0) nastale kao posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu. Posebno naglašava da mu je rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za branitelje, KLASA: UP/l-564-01/18-031/1523, URBROJ: 251-24-02/1-20-26 od 22. srpnja 2020. priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida po osnovi bolesti psihe - kronični posttraumatski stresni poremećaj (F43.1) - posljedično trajnih promjena ličnosti (F62.0), a temeljem: 1. stručne procjene nadležne zdravstvene ustanove (koja prethodi postupku utvrđivanja statusa HRVI) u kojoj se navodi da su smetnje psihe uzročno-posljedično vezane uz sudjelovanje u Domovinskom ratu; 2. nalaza i mišljenja vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda u Zagrebu od 29. lipnja 2020. (bolesti koje se uzimaju kao osnova za priznavanje postotka oštećenja organizma – F62.0, F43.1, uzročno-posljedično povezano sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu); 3. nalaza i mišljenja vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda (revizorsko vijeće) od 7. srpnja 2020. (u kojem se u bitnome navodi - imenovani je sudionik Domovinskog rata od 28.08.1991. do 30.11.1993. (sveukupno 27 mjeseci i 4 dana), tijekom tog perioda boravio je na prvoj crti bojišnice i bio izložen traumatskim utjecajima, psihijatrijsko liječenje započeo je 2014. Liječen je ambulanto i hospitalno u više ustanova. Stručnom procjenom smetnje psihe uzročno-posljedično su vezane uz sudjelovanje u Domovinskom ratu). Zaključuje kako tuženik dijelom zanemaruje i previđa činjenice koje idu u prilog pozitivnog rješenja zahtjeva tužitelja te opsežno navodi argumentaciju usmjerenu na negativno rješenje zahtjeva, pozivajući se pri tome čak i na netočne ocjene i proizvoljne interpretacije raspoložive dokumentacije poput ratnog puta, vremenskog odmaka od završetka ratnih djelovanja te početka i kontinuiteta liječenja, a što sve brojni liječnici - specijalisti, liječnička povjerenstva i vještaci odgovarajuće struke u postupku priznavanja statusa HRVI nisu dovodili u pitanje te proizlazi da je postupanje tuženika arbitrarno i ciljano usmjereno na odbijanje opravdanog zahtjeva tužitelja. Predlaže da sud poništi pobijano rješenje i vrati predmet tuženiku na ponovni postupak radi donošenja rješenja kojim mu se priznaje pravo na naknadu plaće u 100% iznosu od osnovice za vrijeme privremene nesposobnosti za rad zbog bolesti koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu, počevši od 20. kolovoza 2018. nastavno.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je pobijano rješenje donijeto u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u pravilno provedenom upravnom postupku. Obrazlaže kako se rješenja Zavoda temelje na pribavljenim ocjenama nadležnih tijela vještačenja Zavoda (ocjena liječničkog povjerenstva Regionalnog ureda Zagreb od 4. veljače 2020. i ocjena liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 8. svibnja 2020.) , kojima je ocijenjeno da se bolest pod dg. MKB-10 klasifikacije: Trajne promjene ličnosti nakon katastrofalnog doživljaja (šifra MKB-10 klasifikacije: F62.0) ne priznaje neposrednom posljedicom sudjelovanja u Domovinskom ratu te se tužitelju ne priznaje pravo na naknadu plaće u 100% iznosu od osnovice za naknadu za vrijeme privremene nesposobnosti za rad započete dana 20. kolovoza 2018. godine pa nadalje.

3.1. Ističe da liječničko povjerenstvo Direkcije Zavoda uvidom u priloženu medicinsku dokumentaciju utvrđuje da je dg. F62.0 (proizašla iz F43.1 - PTSP-ratni) postavljena 26 godina nakon prestanka sudjelovanja osiguranika u ratnim djelovanjima, a ne postoji niti jedan podatak o izloženosti osiguranika izrazitim ratnim stresogenim čimbenicima koji bi mogli uzrokovati ratni PTSP (posljedično i Trajne promjene ličnosti). Bolest pod dg. PTSP (F43.1) i Trajne promjene ličnosti (F62.0) ne udovoljavaju MKB-10 smjernicama da bi mogle biti uzročno-posljedično povezane sa sudjelovanjem osiguranika u Domovinskom ratu, postoje jasni alternativni psihički poremećaji (poremećaj prilagodbe, anksioznost i depresija, poremećaj spavanja) uzrokovani stresogenim čimbenicima obiteljske, laborarne i egzistencijalne naravi te izostaje tipična klinička slika ratnog PTSP-a. Psihičke tegobe osiguranika su polimorfne naravi, dok kod PTSP-a i Trajnih promjena osobnosti postoji vremenski odmak od 26 godina nakon prestanka sudjelovanja u ratnim djelovanjima. Liječničko povjerenstvo Direkcije Zavoda nakon uvida u priloženu medicinsku dokumentaciju utvrđuje da bolest pod dg. Trajne promjene osobnosti nakon katastrofalnog doživljaja (F62.0) elementi ratnog PTSP-a (posljedično) nisu dominantni uzrok predmetne privremene nesposobnosti za rad od 20. kolovoza 2018. te se ne mogu uzročno- posljedično povezati s neposrednim sudjelovanjem osiguranika u Domovinskom ratu. Navedeni nalaz, mišljenje i ocjena liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda prilog su osporenom rješenju i čine njegov sastavni dio.

3.2. Tuženik zaključuje da slijedom iznijetog tužitelju nije priznato niti pravo na naknadu plaće u 100% iznosu od osnovice za naknadu za vrijeme korištenja privremene nesposobnosti za rad zbog rane, ozljede ili bolesti koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu, sukladno odredbi članka 39. stavka 1. točke 9., a u vezi s odredbom članka 55. stavka 2. točke 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine broj 80/13, 137/13 i 98/19). Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu te je proveo medicinsko vještačenje po ovlaštenim sudskim vještacima psihijatrima prim. dr. Gordanu Makariću, prof. prim. dr. sc. ŠM i dr. med. GM.

6. Sud je raspravu proveo u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, koji izostanak nije opravdao, na temelju članka 91. stavka 3. u vezi članka 89. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24, dalje ZUS).

7. Presudom ovoga suda, poslovni broj: Us I-2116/2020-37 od 14. prosinca 2022., poništeno je osporeno rješenje tuženika od 16. lipnja 2020. i prvostupanjsko rješenje od 6. veljače 2020. te je tužitelju priznato pravo na naknadu plaće u iznosu 100% od osnovice za naknadu za vrijeme privremene nesposobnosti za rad započete 20. kolovoza 2018. zbog bolesti pod dg. Trajne promjene ličnosti F 62.0 kao posljedica F 43.1 koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu. Presuda je donesena na temelju medicinskih vještačenja provedenih po sudskim vještacima psihijatrima prim. dr. Gordanu Makariću i prof. prim. dr. sc. ŠM.

8. Presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž- 1542/23-5 od 28. veljače 2024., poništena je presuda ovog suda poslovni broj: UsI- 2116/2020-37 od 14. prosinca 2022. i predmet je vraćen ovome sudu na ponovni postupak.

8.1. U obrazloženju svoje presude Visoki upravni sud navodi kako je osnovan prigovor tuženika da je pisani nalaz i mišljenje sudskog vještaka Gordana Makarića nedostatno obrazložen i paušalan. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka razvidno je da se njegova ocjena, uz navođenje dijagnoza i opisa liječenja tužitelja, u bitnom temelji na stručnoj procjeni uzroka oštećenja organizma radi ostvarivanja statusa HRVI od 10. lipnja 2021., što, prema ocjeni Visokog upravnog suda nije dostatno za utvrđivanje relevantne i odlučne činjenice. Prvostupanjski sud je pogrešno zaključio da je sudski vještak Gordan Makarić usmeno otklonio prigovore tuženika, jer se isti nije određeno očitovao na primjedbe tuženika, već je samo ponovio navode iz pisanog nalaza i mišljenja. Osobito nije otklonio prigovor tuženika da je vještak izostavio navesti koja je klinička slika odgođenog PTSP-a te udovoljava li ta dijagnoza, s obzirom na to da je postavljena 26 godina nakon sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu, obligatornim smjernicama MKB-10 klasifikacije i koje su primarne i dominantne psihičke tegobe tužitelja uzrok privremene nesposobnosti za rad, odnosno jesu li to poremećaji prilagodbe na civilne stresogene čimbenike s depresijom, uz anksioznost i depresiju, a sve i uz rentna očekivanja, s obzirom na to da tužitelj ima više psihičkih oboljenja, odnosno tegoba za koje je Liječničko povjerenstvo istaknulo da su polimorfne naravi. Naime, postavljena pitanja tuženika nisu pitanja na koja vještak koji ima stručna znanja iz odgovarajućeg područja ne bi mogao, u skladu sa svojom strukom i profesionalnim iskustvom, dati jasan i određen odgovor. Stoga vještak nije postupio sukladno odredbi članka 260. stavka 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje ZPP) koji se primjenjuje sukladno članku 33. stavku 5. ZUS-a, a prema kojoj vještak uvijek mora obrazložiti svoje mišljenje. Navedeni nedostaci nisu otklonjeni niti pisanim nalazom i mišljenjem sudskog vještaka Nevena Mimice, koji je u bitnom naveo da do progresije kliničke slike PTSP-a uz pojavu komorbiditetne dijagnoze depresije dolazi nakon smrti sina 2014., da bi ponovno 2018. došlo do intenziviranja simptoma ratnog PTSP-a, ne opisujući te simptome i ne odgovorivši na prigovore tuženika, zbog čega niti taj nalaz i mišljenje nije donesen sukladno članku 260. stavku 2. ZPP-a. Prema ocjeni Visokog upravnog suda, sudski vještaci su minorizirali sve one okolnosti koje su prema dokumentaciji u spisu bile mogući uzrok obraćanja tužitelja psihijatru 26 godina nakon završetka Domovinskog rata. S druge strane, tijelo vještačenja tuženika provelo je detaljnu analizu svih okolnosti konkretnog slučaja i dalo svoj iscrpan i uvjerljiv osvrt na nalaz i mišljenje sudskih vještaka kojim pobija te nalaze i mišljenja. Imajući na umu sve navedene okolnosti, Visoki upravni sud smatra da nalazi i mišljenja sudskih vještaka trpe od nedostataka koji dovode u sumnju njihovu utemeljenost. Stoga prvostupanjsku presudu koja se temelji na tim nalazima i mišljenjima nije moguće ocijeniti zakonitom. U ponovnom postupku sud će primjenom članka 261. ZPP-a odlučne medicinske činjenice utvrditi na temelju obnovljenog vještačenja s drugim vještakom, a imajući na umu okolnost da je tuženik takvo vještačenje predložio u podnesku od 18. listopada 2022.

9. Postupajući po uputi Visokog upravnog suda, ovaj sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku psihijatru dr. med. GM, koji u nalazu i mišljenju od 22. listopada 2024. navodi: Naloženo je vještačenjem kod DM utvrditi je li privremena nesposobnost za rad započeta 20. kolovoza 2018. uzrokovana bolešću koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu te uzeti u obzir primjedbe Visokog upravnog suda RH izražene u presudi posl.br. Usž-1542/23-5 (str. 242 - 247 spisa, točke 15.-19. obrazloženja; ocjena jednog vještaka se u bitnom temelji na stručnoj procjeni statusa D od 10.6.2021.; vještaci nisu istakli koje su primarne i dominantne psihičke tegobe tužitelja /uz civilne stresogene čimbenike polimorfne naravi/ te nisu obrazložili svoje mišljenje o kliničkoj slici „odgođenog PTSP-a“).

9.1. Na samom početku razmatranja spisa, med. dokumentacije ispitanika (tužitelja DM /B.M./), koncepta odgovora na postavljena pitanja vještačenja, nameće se prvo i osnovno pitanje je li ispitanik imao takvu vrst sudjelovanja u Domovinskom ratu da je mogao biti traumatiziran intenzitetom i dovoljnom dugotrajnošću da bi se moglo govoriti o ratnom traumatiziranju te proizlazećem osnovnom simptomu PTSP-a (Posttraumatskog stresnog poremećaja). Potpisanom vještaku je nejasan temelj, način itd. na koji je DM stekao, isposlovao ikakvi stupanj ikakvog „ratnog vojnog invaliditeta“ (HRVI 20%, 30% !??) po osnovi „bolesti PTSP“, što je već prepoznato kao bitno pitanje spora od strane tuženika. Kako se to ne može utvrditi iz tzv. ratnog puta ispitanika te kako traumatiziranost nije vidljiva ni iz njegovog osobnog intervjua, proizlazi odmah i da je sva „nadgradnja“ medicinske dokumentacije B.M. tim temeljem nevjerodostojna, kao i čitav koncept stanja i dijagnoza temeljem kojih tužitelj postavlja teze sudske tužbe. Pa nije uključenost u sastav bilo kojih snaga npr. Narodne zaštite, HV, MUP ili nekog drugog organiziranog oblika samozaštite i društvenog djelovanja (npr. DVD - dobrovoljna vatrogasna društva, folklorna društva itd.) po automatizmu uključivao i neki stupanj ratnog (vojnog !?) invaliditeta.

9.2. Već početnim uvidom u spis i nakon dobivenih anamnestičkih podataka ispitanika B.M. postaje jasno da nema kod ispitanika tzv. odgođenih simptoma PTSP- a, jer kod istog nema niti simptoma tzv. „primarnog“ PTSP-a, niti ima simptoma pod dg. F62, trajnih promjena ličnosti temeljenih katastrofičnim doživljajima (izvan uobičajenog ljudskog iskustva), jer katastrofične doživljaje ratnog porijekla ispitanik DM nikada nije ni imao! Sva silna medicinska dokumentacija DM za vještaka je bezvrijedna, jer kod njega nije ostvarena temeljna premisa čitavog postupanja glede pitanja ratne simptomatologije i tim temeljem promjena ličnosti, jer DM u svom angažmanu tijekom Domovinskog rata nije imao niti situacije niti stanja ugroze bilo fizičke, bilo duševne naravi, koje bi po definiciji bile dovoljno traumatične i dovoljno dugog trajanja, da bi mogle biti temeljni (pred)uvjet postavljanja bilo kakve dijagnoze vezane za ratni stres. Psiholozi koji su testirali (nekim shematiziranim upitnicima?) ispitanika B.M. pristupaju ispitaniku samo formalnim putem svoje palete testova - što je bezvrijedno bez premise za PTSP, a to je: traumatično i dovoljno dugo učešće u Domovinskom ratu. Ispitanik je praktički izmanipulirao psihološka testiranja; slično se desilo i sa dva prethodna psihijatrijska vještačenja. Praktički su nepotrebni osvrti i komentari na psihološke nalaze B.M., kao i na ostalu medicinsku dokumentaciju o PTSP-u koji se zapravo nije ni desio. B.M. je imao neko lokalno učešće u teritorijalnim zadatcima područja gdje je prebivao te je kasnije sudjelovao kao stručna i nadređena logistička podrška, a bez osobnog, aktivnog i ugrožavajućeg ratnog učešća; njegov ratni put je formalan, opisan stereotipnim floskulama, jer u stvari nema pravog sadržaja, ni „ratnog puta“; označava se samo vrijeme službovanja B.M. u HV i ništa više, jer DM neposredno ugrožavajuću ratnu opasnost nije osjetio, bio je samo stručna osoba u logistici HV.

9.3. Vjerojatno su u najvećoj psihološkoj dubini ispitanika motivi da se oko 2014 ./15. (nakon obiteljske traume gubitka sina zbog teške bolesti) prisjetio opće dostupne i već javno profanirane simptomatologije PTSP-a, uz pokušavanje da to i pravno normira uz svoju osobu, u čemu je dijelom uspio (HRVI). Vještak je svojom osobom i iskustvom za ratni PTSP i dg. F62 Trajne promjene ličnosti kao Dräger uređaj za alc., međutim, kod ispitanika B.M. „ne registrira“ se ništa ratno proživljeno, ni proživljeno ugrožavajuće. U nekim med. nalazima se spominje da B.M. ima osobne traumatične asocijacije i sl. s aktualnim ratnim zbivanjima u Ukrajini (2024.g.), što je literarni i nevjerojatni „naučeni fantazam“ te izrazito potvrđuje ispitanikovo tendenciozno agraviranje svog stanja i argumentiranje nemoguće argumentirajućeg. Dakle, sva naknadna (kao npr. i „naknadna pamet“ u nalazu iz 2020.g. prof. dr. M. Jakovljevića, psihijatra) kako ambulantna, tako i hospitalna „konstrukcija“ B.M. u obliku preobimne, hipertrofirane medicinske dokumentacije je, dakle temeljem nepostojećeg PTSP-a, time sasvim izlišna kao dokaz i/ili argument. Oni dani koje B.M. zbraja kao dane ratnog učešća su u stvari samo njegovi službujući dani u Hrvatskoj vojsci. Kod B.M. nema odgovarajućeg afekta, kod njega nema nikakvih ratnih „događanja“, nema ničeg autentično ratno doživljenog; iz njega samo provijavaju značajke histrionične ličnosti obuzete sobom i agravacijom svojih stanja u namjeri rentnih tendencija. Njegov hipertrofirani hospitalizam je izraz njegove ličnosti i promjena koje bi mogle biti sukladne njegovoj dobi (andropauza, druge involutivne promjene, doživljena teška obiteljska događanja..., anksioznost, depresiranje - kao izabrani stil ponašanja i života) te koristi zdravstveni sustav koji svojstveno prihvaća (i nekritično) one koji ga žele iskoristiti, a dijagnoze se mahom samo liječnički prepisuju temeljem (fantaziranog!) autoriteta i stalnog nametanja osjećaja krivnje (bilo od strane zdrav. sustava, kao i od strane pacijenata, korisnika). Ispitaniku se do sada nije rezolutno prekratio njegov perpetuirajući ekstremni hospitalizam (npr. psihijatrijske Dnevne bolnice itd.) s kojim manipulira.

9.4. Temeljem iznesenog proizlaze zaključci:

1. DM, r. **.**.1966. iz [adresa], nije ratni stradalnik Domovinskog rata te kao takav ne može imati i nema dg. PTSP Posttraumatski stresni poremećaj F43.1 i nema tim temeljem posljedičnu dg. F62 Trajne promjene ličnosti, a što bi bilo odraz katastrofalnog i prolongiranog stresa izvan uobičajenog ljudskog iskustva.

2. Odgovarajući na pitanje suda je li privremena nesposobnost za rad kod DM, započeta 20. kolovoza 2018., uzrokovana bolešću koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu, tvrdim: Privremena nesposobnost za rad DM započeta 20. kolovoza 2018. nije neposredna, niti ikakva posljedica bolesti uzročno - posljedično povezane s vremenom kada je pripadao Hrvatskoj vojsci tijekom Domovinskog rata, jer DM nema traumatskih posljedica, niti relevantnih dijagnoza sa izvorištem u Domovinskom ratu.

10. Tuženik je podneskom od 22. studenoga 2024. dostavio očitovanje Liječničkog povjerenstva Direkcije od 20. studenoga 2024., prema kojem je liječničko povjerenstvo u cijelosti suglasno s nalazom, mišljenjem i zaključcima stalnog sudskog vještaka dr. GM od 22. listopada 2024. i koji potvrđuje nalaze, mišljenja i ocjene liječničkog povjerenstva od 8.5.2020., 16.7.2020., 13.8.2020. i 18.10.2022.

11. Tužitelj je na ročištu 3. lipnja 2025. predao u spis pisane prigovore na nalaz i mišljenje vještaka dr. GM. Ukratko obrazlaže da smatra kako je dr. GM površno pristupio ovom predmetu, na pregledu mu je postavljao općenita pitanja o obiteljskoj situaciji, ali ga nije pitao što je vidio u ratu i kakve traume je proživio, smatra da je vještak od tri ratna puta koji prileže spisu tuženika pročitao samo jedan, a od opširne medicinske dokumentacije da je proučio samo desetak nalaza koje mu je tužitel j dao na njegov zahtjev.

11.1. Tužitelj u podnesku ističe kako nalaz i mišljenje sudskog vještaka GM od 22. listopada 2024. i njegov rad po uvjerenju tužitelja nije savjesno, stručno, objektivno i nepristrano, dapače, nepotpuno je, neutemeljeno i paušalno te bez ikakve stručne argumentacije ignorira i obezvređuje svu dokumentaciju i sve statuse iz ovoga spisa, svu mnogobrojnu medicinsku dokumentaciju, stručna mišljenja desetaka renomiranih stručnjaka i/ili vještaka te je time potpuno nevjerodostojno, šokantno i neodrživo. Tužitelj smatra da vještak u ovom predmetu nije postupao savjesno te da je ovo vještačenje obradio krajnje nesavjesno i površno. Naime, pri dogovaranju sastanka, vještak je zamolio tužitelja da ponese neku svoju dokumentaciju, ne sve, nego samo tipičnu dokumentaciju o kojoj će popričati i to ako može kopirati i ostaviti mu, što je tužitelj i učinio. Među tom dokumentacijom bilo je možda nekih 10 -tak dokumenata, dakle niti 10% dokumentacije iz spisa, ali čitajući nalaz i mišljenje, tužitelj vidi da je isto sačinjeno vrlo površno i da se referira samo na tih nekoliko dokumenata koje mu je tužitelj donio, a iz teksta nije razvidno da bi navodio bilo koji detalj iz druge dokumentacije, osim to malo što mu je tužitelj kopirao. I još pri tome čini greške, jer očito nije proučio cjeloviti spis, pa navodi pogrešno npr.: str. 3: „Najraniji med. nalaz koji bi se eventualno mogao kod DM „odnositi“ na tegobe iz razdoblja Domovinskog rata su:

- Dom zdravlja Zagreb - Zapad, Centar za zaštitu mentalnog zdravlja, Zagreb, Baštijanova 52, navodi se 12.9.2014.g. (dr. med. Silvana Jelavić, spec. psihijatar)“ – što tužitelj tvrdi da je netočno jer u spisu postoje i stariji dokumenti vezani uz ta j Dom zdravlja, i to iz srpnja/kolovoza 2014., kao i dokument iz KBC Zagreb iz 2005. godine, a vještak samo taj dokument koji je dobio od tužitelja svrstava među najranije;

- „ DM ima nalaz KBC Zagreb, Klinika za psihijatriju, Ambulanta p rof. dr. Miro Jakovljević, spec. psihijatar, subspec. biolog. psih i subspec. soc. psihijatrije, u kojem se navodi 15.1.2015.“... – tužitelj ističe kako vještak opet navodi jedan dokument koji je dobio od tužitelja, a nije pogledao u spis da postoje pregledi i kontrole kod istog liječnika u 10. i 12. mjesecu 2015. te bolničko liječenje u KBC-u u razdoblju 11.-12. mjesec 2014., kao i dokument iz KBC Zagreb iz 2005. godine, a vještak samo taj dokument koji je dobio od tužitelja svrstava među najranije;

- „Drugi nalaz prof. dr. M. Jakovljevića za Š je od 5.6.2020. g. gdje se navodi: Dg.: F62.0 te Dg.: F33“... – tužitelj tvrdi kako je netočno da je ovo drugi nalaz kod prof. Jakovljevića, kod njega je bio na pregledima i liječenju bar 5-6 puta prije toga, ali opet, nesavjesni vještak ne razmatra cjelokupni spis, nego samo par izvadaka dokumenata koje mu je tužitelj pripremio po njegovom zahtjevu. Iz gornjeg nalaza vještak dalje citira: „Iz doc. je vidljivo MB [matični broj]/05 da je prije hospitalizacije na našoj klinici 11.11.2014. bio u amb. tretmanu na našoj klinici 2005. Inače radi se o bolesniku koji je bio u ratu 3 godine, a prema anamnezi od 1993. imao je raznovrsne simptome povezane sa ratnim događajima u sklopu kliničke slike PTSP." – tužitelj zaključuje da ovaj navod opovrgava gornje navode: ako je bio hospitaliziran 11.11.2014. te u ambulantnom tretmanu od 2005. godine, kako je moguće da vještak među najranije nalaze iz KBC Zagreb, Klinike za psihijatriju navodi 15.1.2015.?

11.2. Tužitelj nadalje ističe da vještak također navodi, detaljno raščlanjuje i na svaki mogući način omalovažava tužiteljev službeno izdani ratni put za razdoblje od 7. prosinca 1991. do 31. svibnja 1992., ali niti jednom riječju ne spominje da u spisu postoje još dva ratna puta: od 27. kolovoza 1991. do 6. prosinca 1991. i od 1. lipnja 1992. do 30. studenoga 1993. (jer je bio pripadnik tri različite postrojbe, a svaka izdaje svoj ratni put). Tužitelj zaključuje da ponovno vještak razmatra samo taj jedan dokument koji je dobio od tužitelja, a nije se uopće potrudio prolistati spis u kojem moraju biti informacije i o druga dva ratna puta.

11.3. Tužitelj nadalje zaključuje kako je očito da je vještak svoj posao obavio krajnje nesavjesno i neodgovorno te je iz nekog samo njemu znanog razloga odlučio da će osporiti svu tu opsežnu dokumentaciju, nalaze i mišljenja brojnih drugih liječnika specijalista, vještaka itd. Dodaje kako je interesantno da se nalaz i mišljenje vještaka u potpunosti podudara s onim što tuženik tvrdi od početka, kao da je vještak odlučio povjerenje u cijelosti pokloniti argumentima jedne strane i pri tome ignorirati i minorizirati značenje sveukupne medicinske i druge dokumentacije iz spisa , kao i mišljenja desetina kolega poznatih specijalista i vještaka. Tužitelju se čini da ovdje postoji neka veza, da vještak možda nije neovisan o tuženiku, možda postoji neki skriveni interes ili dogovor, jer je vještak ama baš u svakom detalju pogodovao tuženiku, a kod tužitelja nije pronašao nijedan pozitivan element, dapače , potrudio se maksimalno uništiti njegove šanse u ovom sporu. Tužitelj smatra nevjerojatnim da po mišljenju vještaka niti jedna stvar kod tužitelja, njegove dokumentacije, liječnika itd., nije u redu.

11.4. Tužitelj nadalje tvrdi kako je stručnost vještaka upitna. Obrazlaže kako uz to što se očito nije potrudio pogledati veći dio spisa, vještak je svoje zaključke donio na temelju malobrojne dokumentacije i jednog kratkog, strukturiranog razgovora, gdje je on pitao što je želio, a tužitelj je odgovarao i to mu je više puta napomenuo da ne odgovara naširoko, nego samo kratko. Dakle, nije želio gubiti puno vremena , nego odraditi posao na brzinu i ići dalje. Naime, za razgovor su imali predviđeno sat vremena, tužitelj je došao na vrijeme na dogovoreno mjesto - privatnu Polikliniku Fenix, ali je na početku prvo morao čekati 10-tak minuta da vještak završi s prethodnim pacijentom, potom mu je uvodno uzeo formalne podatke i objasnio kako će razgovarati dok on istovremeno zapisuje na prijenosnom računalu, vještak postavlja pitanja, a tužitelj odgovara i potom imaju pauzu dok vještak zapiše, pa postavlja sljedeće pitanje. I u tom ritmu su razgovarali najviše 45 minuta, od čega bi uvod bio oko 5 minuta s formalnostima i osobnim podacima, tužitelj cijeni da su 10-15 minuta trajale pauze za utipkavanje izrečenog, dok je čistog razgovora bilo svega 25 - 30 minuta. Završili su nekih malo prije nego li je istekao puni sat tužiteljevog boravka tamo, pretpostavlja jer je već slijedio novi termin za drugog pacijenta. Po mišljenju tužitelja, pitanja koja su mu postavljena nisu bila adekvatna da vještak sagleda njegovo stanje. Nije ga pitao jednostavno pitanje: kako spava ili kako je, kakvi su njegovi problemi, ima li dobar san...? Tužitelj obrazlaže da se nesanica često javlja nakon psihosocijalnog ili medicinskog stresa; ako je vezana uz neku psihičku bolest ili poremećaj, često su joj tijek i liječenje specifični za bolest uz koju je vezana. U tim slučajevima najčešće je riječ o depresiji, anksioznim poremećajima, PTSP-u, poremećaju osobnosti. Tužitelj tvrdi da je razgovor bio zapravo površan i uopće nije ulazio u dubinu, u problematična pitanja ličnosti, ni govora o ratnom stresu, proživljenim opasnostima, traumatskim događajima... Završili su prilično brzo u opuštenoj atmosferi, da bi uskoro stigao njegov nalaz i mišljenje, u kojem je napisao sve najgore što je mogao. Tužitelj smatra zapanjujućim da temeljem jednog tako kratkog, laganog i ležernog razgovora, u kojem se nije mogla naslutiti nikakva strogoća ili neprijateljski stav, rezultat istoga bude nalaz i mišljenje koje je katastrofalno loše. I to još nije sve, dapače, vještak navodi čak i sljedeće: „Vještak je svojom osobom i iskustvom za ratni PTSP i dg. F62 Trajne promjene ličnosti kao Dräger uređaj za alc., međutim, kod ispitanika B.M. „ne registrira“ se ništa ratno proživljeno, ni proživljeno ugrožavajuće." Citiranu tvrdnju tužitelj drži nevjerojatnom, jer kako ijedan čovjek, ijedan stručnjak može o sebi misliti da je on detektor za PTSP? Tužitelju ovakva izjava ne izgleda normalno, misli da nijedan ozbiljan stručnjak ne bi ovako nešto izjavio, a kamoli napisao. Tužitelj zaključuje da ne smije sumnjati da je vještak uredno imenovan vještakom i da ispunjava formalne uvjete, ali ovo kako je obavio ovo vještačenje itekako mu daje za pravo sumnjati u njegovu stručnost, objektivnost i nepristranost.

11.5. Povrh svega, u zaključku vještak navodi da DM „nije ratni stradalnik Domovinskog rata“ i to je, po mišljenju tužitelja, u ovom nalazu jedino točno, jer zaista nije ratni stradalnik, nego je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata, dragovoljac i hrvatski ratni vojni invalid, pa i časnik Hrvatske vojske, ali stradalnik ne, jer je stradalnik prema važećim propisima civilna osoba koja je na neki način stradala u ratu. Tužitelj zaključuje kako ta tvrdnja pokazuje da vještak GM ne vlada osnovnim pojmovima i ne zna razlikovati hrvatskog branitelja ili HRVI od ratnog stradalnika.

11.6. Tužitelj citira kako vještak u nalazu i mišljenju navodi da u spisu ima od Ministarstva obrane oružanih snaga RH - Hrvatske kopnene vojske, Zapovjedništva - Odjela G-1 Karlovac od 10. prosinca 2019. ratni put za DM, gdje se navodi (potpisuje načelnik, brigadir IM): DM, rođ. **.**.1966. je tijekom Domovinskog rata bio pripadnik ratne postrojbe: 1. VP 1077 Bjelovar (Zapovjedništvo ZP) u razdoblju od 7. prosinca 1991. do 31. svibnja 1992. godine. Kao pripadnik postrojbe organizirano je sudjelovao u obrani neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta RH, te je objektivno bio izložen različitim egzistencijalno ugrožavajućim situacijama što rat kao oružani sukob sam po sebi nosi. VP 1077 Bjelovar izvršavala je je zadaće vođenja i zapovijedanja podređenim postrojbama na crti bojišnice, te postrojbama logističke potpore u području odgovornosti Glavnog stožera OS RH.

11.7. Unatoč činjenici da vještak navodi ratni put od 10. prosinca 2019. (kojeg vještak naziva „tzv. ratni put“), tužitelj tvrdi kako si vještak uzima za pravo samoinicijativno dati opis njegovog ratnog puta, proglašavajući sebe kao osobu koja točno zna da tužitelj nije bio neposredno izložen egzistencijalno ugrožavajućim situacijama. Tužitelj smatra da je način na koji vještak opisuje njegov ratni put zlurad, drzak, a navodno zaključen razgovorom s tužiteljem, što mu u ovom postupku nije niti bila zadaća. Tužitelj zaključuje da si vještak uzima slobodu dati mišljenje da brigadir IM lažno navodi njegov ratni put i na taj način vještak nipodaštava i službene evidencije Ministarstva obrane i Oružanih snaga Republike Hrvatske. Nadalje ističe kako su drskost, nedostatak liječničke etike, nepoštovanje uvaženih liječnika specijalista psihijatrije, mišljenja drugih sudskih vještaka, vijeća vještaka u drugom postupku (sve u predmetnom spisu) i mržnja prema hrvatskom braniteljima nedostojni sudskog vještaka koji bi trebao biti oličenje morala, stručnosti i poštovanja čovjeka, neovisno da li je on bio branitelj ili ne, a završno mišljenje vještaka govori u prilog navedenog. Tužitelj stječe dojam da je ovo osobni obračun dr. GM s priznatim i uvaženim specijalistima psihijatrije Psihijatrijske bolnice Vrapče, gdje je bio zaposlen i sve što je napisao ostavlja dojam osobnog obračuna s bivšim kolegama, čija stručna mišljenja proglašava nestručnim, medicinski neprihvatljivim i nevjerodostojnim.

11.8. Tužitelj ističe da je privremena nesposobnost za rad započeta 20. kolovoza 2018. uzrokovana bolešću koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu - trajne promjene ličnosti nakon katastrofalnog događaja - šifre F62.0 (nakon PTSP-a šifre F43.1) te predlaže da sud u cijelosti odbaci mišljenje sudskog vještaka dr. GM, jer ono nije ni stručno niti medicinski utemeljeno, protkano je mržnjom prema hrvatskim braniteljima iz samo njemu poznatih razloga. Također traži izuzeće sudskog vještaka dr. GM. S ovako grubim greškama i propustima misli da je vjerodostojnost vještaka nikakva i da se njegovom mišljenju ne može pokloniti povjerenje, tim više jer je njegovo mišljenje totalno suprotno mišljenjima druga dva vještaka i svim ostalim medicinskim stručnjacima i dokumentaciji u spisu. Stoga traži izuzeće vještaka i neka se po potrebi napravi novo vještačenje s novim vještakom, a također predlaže i da se raniji vještaci saslušaju i očituju na okolnosti koje tuženik učestalo prigovara.

12. Sud je na raspravi 13. siječnja 2026. saslušao sudskog vještaka dr. GM, koji je na pitanje suda odgovorio da je trenutno u mirovini te radi temeljem ugovora o djelu u Zatvoru Remetinec. Do umirovljenja radio je u Domu zdravlja Zagreb Centar, Zavodu za javno zdravstvo te jedno vrijeme u bolnici Vrapče. Dr. Makarića i dr. Mimicu poznaje te s istima nije u nikakvom osobnom ili profesionalnom sukobu, poznaje njihov rad, više prof. Mimice s kojim se poznaje još sa specijalizacije te je pratio njegov daljnji rad. Na pitanje kakav je njegov osobni stav prema hrvatskim braniteljima općenito, vještak navodi da je i sam bio u Oluji par tjedana 1995. godine, ali nije osjetio „miris baruta“ jer nije bio na prvoj crti bojišta, kao što u predmetnom slučaju nije bio ni tužitelj. Smatra da treba očuvati dignitet hrvatskih branitelja, a čemu štete oni koji po toj osnovi pokušavaju ostvariti prava bez da su na bojištu aktivno sudjelovali. Vještak ističe da su u ovome predmetu dr. Makarić i dr. Mimica krenuli od pretpostavke da je tužitelj ratno traumatiziran, dok je on krenuo od samog početka tj. od ratnog puta iz kojeg je razvidno da je tužitelj bio u zapovjedništvu.

12.1. Sud je, na temelju čl. 77. st. 4. ZUS-a, raspravnim rješenjem odbio zahtjev tužitelja za izuzeće dr. GM, jer nisu utvrđene okolnosti koje bi dovele u sumnju njegovu nepristranost, u smislu čl. 77. st. 1. u vezi čl. 15. st. 1. ZUS-a. Sud ne nalazi da je tužitelj na bilo koji način učinio vjerojatnim da bi vještak bio ovisan o tuženiku ili da postoji neki skriveni interes ili dogovor. Sud također ne nalazi da bi nalaz i mišljenje bio protkan mržnjom prema hrvatskim braniteljima niti da je to osobni obračun dr. GM s priznatim i uvaženim specijalistima psihijatrije Psihijatrijske bolnice Vrapče, a niti sud smatra da je dr. GM iskazao nepoštivanje uvaženih liječnika specijalista psihijatrije. Naime, to što se stručno mišljenje dr. GM razlikuje od stručnih mišljenja dr. Makarića i dr. Mimice te članova liječničkih povjerenstava iz postupka utvrđivanja statusa HRVI, ne znači automatski da se on s njima obračunava ili da ih ne poštuje, jer stručnjaci mogu imati sasvim oprečna stručna mišljenja i istodobno se međusobno poštivati. Tvrdnja tužitelja da je mišljenje dr. GM totalno suprotno mišljenjima druga dva vještaka i svim ostalim medicinskim stručnjacima i dokumentaciji u spisu, je samo djelomično točna, jer je mišljenje dr. GM sukladno mišljenjima vještaka Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, a to što je dr. GM drugačijeg stručnog mišljenja od druga dva sudska vještaka nije razlog za njegovo izuzeće, kao što to nije ni subjektivno nezadovoljstvo tužitelja njegovim nalazom i mišljenjem ili načinom na koji je vještačenje provedeno. Vještak je pregledao dokumentaciju u spisu i tužitelja osobno, a to što se tužitelju ne sviđaju pitanja koja mu je vještak postavio, trajanje intervjua ili okolnost što tužitelj nakon intervjua nije mogao predvidjeti kakav će nalaz i mišljenje biti, pa je rezultatom ostao iznenađen, također nisu razlozi za izuzeće vještaka, jer ne dovode u sumnju njegovu nepristranost. Dakle, nezadovoljstvo tužitelja ishodom vještačenje ne može biti razlog za izuzeće vještaka.

12.2. Vještak je nadalje iskazao da je kod izrade pisanog nalaza i mišljenja proučio svu medicinsku dokumentaciju i ratne puteve iz spisa, s time da je u nalazu i mišljenju istaknuo ono na čemu je temeljio svoje zaključke i to počevši od ratnog puta. Naime, ako liječnik utvrđuje traumatiziranost pacijenta, onda prvo mora utvrditi i temelj toga odnosno postojanje traume. Vještak je sudjelovao kao liječnik u raznim edukacijama o ratnim žrtvama, a jedna od temeljnih postavki je da mora postojati traumatiziranost u trajanju od najmanje 4 mjeseca koja je izrazita i da je dovoljno duga životna ugroženost. Kod tužitelja toga nema, jer je bio u logistici, temeljem svog stručnog obrazovanja, do svibnja 1992., u kojem razdoblju nije razvidna životna ugroza, dok je u razdobljima nakon toga tužitelj samo bio zaposlen u HV-u i temeljem toga ostvario status branitelja, ali nikakvih ratnih aktivnosti nije bilo. Vještak sa svog laptopa čita navode ratnog puta tužitelja iz VP 1077 Bjelovar, koji je potpisao brigadir IM te ističe da je iz samog izričaja vidljivo da se radi o pristojnom izričaju za nekoga tko je sudjelovao na hrvatskoj strani, ali to nije dokaz životne ugroženosti. Druga stvar koja je potrebna jest medicinska dokumentacija u kontinuitetu od vremena traumatske izloženosti, a čega kod tužitelja također nema, jer se ne vidi iz razdoblja sudjelovanja npr. dijagnoze prvo akutne reakcije na stres, zatim PTSP, a nakon toga trajne promjene ličnosti F62.0. Kod tužitelja se, primjerice iz nalaza Doma zdravlja Zagreb Zapad iz 2014. te nalaza dr. Jakovljevića iz siječnja 2015. , iščitava da je tužitelju postavljena dijagnoza F43.2 - poremećaj prilagodbe te su ordinirani Normabel i Apaurin, dakle, lijekovi koji se koriste svakodnevno u općoj populaciji te se površno govori o krizama i tome da tužitelja navodno traumatiziraju obljetnice i godišnjice. Vezano za otpusna pisma iz dnevne bolnice, vještak ističe da je vrlo rijetko psihijatar taj koji će prekinuti liječenje te ako pacijent želi dolaziti i ići u dnevnu bolnicu , psihijatri će mu to i omogućiti. Dodaje kako liječnik specijalist iz svakog nalaza iščitava i metaporuke liječnika koji je pisao nalaz.

12.3. Na pitanje tužitelja gdje se navodi da tužitelj „nije omirisao barut“, vještak odgovara da takvu konstataciju temelji na vlastitom psihijatrijskom ispitivanju i obradi te upućuje na stranicu 4 svog pisanog nalaza i mišljenja, gdje su navedene tužiteljeve riječi kojima je opisao svoj ratni put, a iz čega je razvidno da je tužitelj bio u tehničkoj službi, a kasnije na Vojnom učilištu. Na pitanje tužitelja s kojim pravom vještak omalovažava ratni put koji je izdalo nadležno ministarstvo nazivajući ga tzv. ratnim putem, vještak odgovara da je stavio tzv. jer u ratnom putu nisu navedene životne ugroze. Na pitanje tužitelja zašto ga vještak naziva stradalnikom Domovinskog rata, a ne hrvatskim braniteljem, jer je stradalnik civilna osoba koja je stradala u Domovinskom ratu, vještak odgovara da od glagola stradati dolazi termin stradalnik koji je upotrijebio. Na pitanje tužitelja da li se vještak u zadnjih 10 godina sretao s ratnim putevima, vještak odgovara da se stalno sreće s ratnim putevima, zadnji put jutros. Na pitanje tužitelja gdje se to vještak susreće s braniteljskom populacijom s obzirom na radna mjesta na kojima je radio, vještak odgovara npr. zatvorenik – učesnik Domovinskog rata koji je u stanju razdraženosti počinio kazneno djelo prijetnje te ga je vještak jutros tješio, jer je prijetio suicidom. Na pitanje tužitelja da li je vještaku poznato da zadnjih 10 godina svi ratni putevi izgledaju manje-više isto, kao da su prepisani, vještak odgovara da je prilikom razgovora s tužiteljem slušao što tužitelj govori i tražio njegove emocije te temeljem neposrednog pregleda nije doživio emocije tužitelja niti je dobio dojam žrtve. Na pitanje tužitelja zašto ga nije pitao kako spava i da li je doživio kakvu traumu, vještak odgovara da je trauma bio naslov teme te se očekuje da osoba spontano iznosi svoje emocije, dok je nesanica osobito u starijoj dobi uobičajena, ima brojne uzroke i nema veze s Domovinskim ratom. Na pitanje tužitelja gdje točno piše da nije doživio egzistencijalne životne ugroze, vještak odgovara da je na navedeno već odgovorio. Pojašnjava da nisu zadovoljena dva osnovna elementa: ratni put i ranija medicinska dokumentacija, a sve ostalo je nadogradnja.

12.4. Sud je na raspravi odbio kao nesvrsihodne dokazne prijedloge tužitelja za saslušanje dr. Makarića i dr. Mimice te za provođenje novog vještačenja po četvrtom vještaku psihijatru. Naime, prva presuda u ovome sporu od 14. prosinca 2022. donesena je na temelju vještačenja dr. Makarića i dr. Mimice, pri čemu je dr. Makarić i saslušan na raspravi, ali je Visoki upravni sud zaključio da njihovi nalazi i mišljenja trpe od nedostataka koji dovode u sumnju njihovu utemeljenost te je ovome sudu naložio da u ponovnom postupku odlučne medicinske činjenice utvrdi na temelju obnovljenog vještačenja s drugim vještakom, što je sud i učinio. Nadalje, nakon što je dr. GM usmeno iznio svoj nalaz i mišljenje na raspravi te je odgovorio na prigovore i pitanja tužitelja, sud ne nalazi potrebnim izvoditi daljnje dokaze, pa tako ni četvrto psihijatrijsko vještačenje u ovome sporu, jer je nalaz i mišljenje dr. GM, kako je obrazložen na raspravi, vrlo jasan i konkretan te je vještak dao logično i razumno obrazloženje za svoje mišljenje, kao i za neslaganje sa zaključcima dr. Makarića i dr. Mimice.

13. Spisu predmeta prileže tri ratna puta tužitelja, i to od 4. veljače 2019., 10. prosinca 2019. i 31. srpnja 2019. Iz istih je razvidno da je tužitelj:

- bio pripadnik naoružanog odreda Narodne zaštite Palešnik, općina Hercegovac u razdoblju od 28. kolovoza 1991. do 6. prosinca 1991., aktivnosti tužitelja bile su obuka i zaduženje drugih pripadnika NZ s naoružanjem, stražarenje kod vitalnih objekata u mjestu, tužitelj je obnašao dužnost zamjenika zapovjednika;

- bio pripadnik ratne postrojbe 1. VP 1077 Bjelovar (Zapovjedništvo ZP) u razdoblju od 7. prosinca 1991. do 31. svibnja 1992., kao pripadnik postrojbe organizirano je sudjelovao u obrani neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske te je objektivno bio izložen različitim egzistencijalno ugrožavajućim situacijama što rat kao oružani sukob sam po sebi nosi, VP 1077 Bjelovar izvršavala je zadaće vođenja i zapovijedanja podređenim postrojbama na crti bojišnice te postrojbama logističke potpore u području odgovornosti Glavnog stožera OS RH;

- bio pripadnik Hrvatskog vojnog učilištu u razdoblju od 1. lipnja 1992. do 30. studenoga 1993., u navedenom razdoblju je kao pripadnik djelatnog sastava OSRH u HVU obnašao sljedeće dužnosti: 1.6.1992. – 28.2.1993. – referent tehničke struke, vojnik, 1.3.1993. – 13.5.1993. – zapovjednik nastavne grupe, časnik, 14.5.1993. – 30.11.1993. – savjetnik tehničke struke, časnik, Hrvatsko vojno učilište nije bila ratna postrojba, nego je njegova temeljna zadaća bilo školovanje djelatnih i pričuvnih časnika u OSRH.

13.1. Iz navedenoga je razvidno da je dr. GM opravdano uzeo u obzir kao relevantan ratni put za razdoblje pripadnosti tužitelja VP 1077 Bjelovar, koja je izvršavala zadaće vođenja i zapovijedanja podređenim postrojbama na crti bojišnice te postrojbama logističke potpore, s obzirom da iz ostala dva ratna puta ne proizlazi da je tužitelj neposredno sudjelovao u obrani Republike Hrvatske, već je obavljao poslove obuke i zaduženja drugih pripadnika NZ s naoružanjem, stražarenja kod vitalnih objekata, kao i školovanja djelatnih i pričuvnih časnika u OSRH.

13.2. Nadalje, vještak ne tvrdi da je brigadir IM lažno naveo tužiteljev ratni put za VP 1077 Bjelovar (kako to tužitelj ističe), već je sasvim točno zaključio da u ratnom putu nisu navedene specifične životno ugrožavajuće situacije (nego samo objektivna izloženost različitim egzistencijalno ugrožavajućim situacijama što rat kao oružani sukob sam po sebi nosi). Dakle, prema ocjeni suda vještak je uzeo u obzir sve relevantne podatke iz ratnih puteva priloženih spisu, kao i rezultate vlastitog psihijatrijskog ispitivanja i obrade, gdje su na stranici 4 pisanog nalaza i mišljenja navedene tužiteljeve riječi kojima je opisao svoj ratni put, a iz čega je razvidno da je tužitelj bio u tehničkoj službi, a kasnije na Vojnom učilištu. Također je uzeo u obzir vlastita opažanja prilikom razgovora s tužiteljem te temeljem neposrednog pregleda nije utvrdio pokazatelje da bi tužitelj bio traumatiziran ratnim iskustvom.

14. Također, vještak nije zanemario cjelokupnu spisu priloženu medicinsku dokumentaciju (kako tužitelj tvrdi), već je jasno iskazao da u konkretnom slučaju ne postoji medicinska dokumentacija o liječenju u kontinuitetu od vremena sudjelovanja u Domovinskom ratu, jer se ne vidi iz razdoblja sudjelovanja npr. dijagnoze prvo akutne reakcije na stres, zatim PTSP-a, a nakon toga trajnih promjena ličnosti F62.0, nego je tužitelju postavljena dijagnoza F43.2 Poremećaj prilagodbe te su ordinirani Normabel i Apaurin, lijekovi koji se koriste svakodnevno u općoj populaciji te se površno govori o krizama i tome da tužitelja navodno traumatiziraju obljetnice i godišnjice. Vezano za priložena otpusna pisma iz dnevne bolnice, vještak ističe da je vrlo rijetko psihijatar taj koji će prekinuti liječenje te ako pacijent želi dolaziti i ići u dnevnu bolnicu, psihijatri će mu to i omogućiti, pri čemu vještak iz svakog nalaza iščitava i metaporuke liječnika koji je pisao nalaz. Dakle, dr. GM nije nekritički prihvatio dijagnoze navedene u obimnoj medicinskoj dokumentaciji tužitelja, nego je analizirao sadržaj priložene medicinske dokumentacije i temeljem navoda iste je formirao svoje stručno mišljenje, a što je upravo zadatak sudskog vještaka medicinske struke.

15. Iako se sam izričaj pisanog nalaza i mišljenja u pojedinim dijelovima, sa stajališta tužitelja doista može smatrati neprimjerenim, jer su se iste stvari mogle napisati i na drugačiji način, to samo po sebi, a osobito nakon usmenog saslušanja vještaka, nije razlog da se nalaz i mišljenje ocijeni nedovoljno stručnim ili nevjerodostojnim.

16. Nije sporno da je tužitelj hrvatski branitelj i hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata s 30% oštećenja organizma po osnovi bolesti PTSP, za stalno . Međutim, da bi se bolovanje započeto 2018. godine, dakle, 26 godina nakon što je tužitelj prestao biti pripadnik VP 1077 Bjelovar, moglo smatrati neposrednom posljedicom sudjelovanja u Domovinskom ratu, mora postojati sasvim određeno ratno traumatsko iskustvo jakog intenziteta i medicinska dokumentacija o liječenju u kontinuitetu od prestanka sudjelovanja u obrani suvereniteta do otvaranja bolovanja, a za koje uvjete je dr. GM utvrdio da nisu ispunjeni, a što tužitelj svojim prigovorima nije doveo u sumnju.

16.1. Slijedom svega navedenoga, nakon saslušanja dr. GM sud ocjenjuje da, protivno prigovorima tužitelja, dr. GM nije površno pristupio ovom predmetu, na pregledu mu je postavljao razna pitanja (između ostaloga i kako se osjeća), na koja je tužitelj opširno odgovarao (razvidno iz str. 4-5 pisanog nalaza i mišljenja – str. 263-264 spisa), vještak je pročitao sva tri ratna puta koji prileže spisu, ali je samo jedan smatrao relevantnim (jer ostala dva ne navode neposredno sudjelovanje u obrani suvereniteta, već samo posredno), a od opširne medicinske dokumentacije nije proučio samo desetak nalaza koje mu je tužitelj dao na njegov zahtjev, već i ostalu dokumentaciju u spisu, ali je iz iste i neposrednog pregleda tužitelja došao do drugačijeg zaključka nego dr. Makarić i dr. Mimica u prethodno provedenim vještačenjima, ali je pritom za takvu razliku dao i logično obrazloženje na raspravi, a koje ne predstavlja omalovažavanje drugih liječnika specijalista, kako to tužitelj pokušava prikazati. Naime, dr. GM je zaključio (str. 5 nalaza i mišljenja) da je tužitelj fokusiran na subjektivnu problematiku, da ima histrionični poremećaj ličnosti s tendencioznim rentnim zahtjevima i agravacijom svog stanja duševnog zdravlja, u kojem nema simptoma PTSP -a niti ima simptoma i znakova dijagnoze F62 – Trajne promjene ličnosti (a što bi bilo temeljem katastrofičnih doživljaja, kojih naznaka nema kod tužitelja).

17. S obzirom da je Visoki upravni sud u svojoj presudi otklonio vještačenja provedena po dr. Makariću i dr. Mimici, a sudski vještak dr. GM je došao do istog zaključka kao i liječnička povjerenstva tuženika, to sud nalazi da nisu ispunjeni zakonski uvjeti da bi se tužitelju priznalo pravo na naknadu plaće u 100% iznosu od osnovice za naknadu za vrijeme korištenja privremene nesposobnosti za rad zbog rane, ozljede ili bolesti koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu, sukladno odredbi članka 39. stavka 1. točke 9., a u vezi s odredbom članka 55. stavka 2. točke 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine broj 80/13, 137/13 i 98/19).

17.1. Naime, liječničko povjerenstvo Direkcije Zavoda je ocijenilo da je dg. F62.0 (proizašla iz F43.1) postavljena 26 godina nakon prestanka sudjelovanja tužitelja u ratnim djelovanjima, a ne postoji niti jedan podatak o njegovoj izloženosti izrazitim ratnim stresogenim čimbenicima koji bi mogli uzrokovati ratni PTSP (posljedično i Trajne promjene ličnosti), pri čemu bolest pod dg. PTSP (F43.1) i Trajne promjene ličnosti (F62.0) ne udovoljavaju MKB-10 smjernicama da bi mogle biti uzročno- posljedično povezane sa sudjelovanjem osiguranika u Domovinskom ratu, jer postoje jasni alternativni psihički poremećaji (poremećaj prilagodbe, anksioznost i depresija, poremećaj spavanja) uzrokovani stresogenim čimbenicima obiteljske, laborarne i egzistencijalne naravi te izostaje tipična klinička slika ratnog PTSP-a. Liječničko povjerenstvo je zaključilo da su psihičke tegobe tužitelja polimorfne naravi, dok kod PTSP-a i Trajnih promjena osobnosti postoji vremenski odmak od 26 godina nakon prestanka sudjelovanja u ratnim djelovanjima. Navedene zaključke u bitom je potvrdio i sudski vještak dr. GM.

18. Stoga sud ocjenjuje da prigovori tužitelja nisu od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja te istim nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa je sud na temelju čl. 116. st. 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

19. S obzirom na neuspjeh u sporu, sud je na temelju čl. 147. st. 1. ZUS -a odbio zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

U Zagrebu 12. veljače 2026.

Sutkinja

Lidija Prica

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

DNA:

1. DM, [adresa]

2. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Direkcija, Margaretska 3, [adresa] Zagreb

3. U spis