Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž Ovr-1341/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Vesni Žulj, sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Obala i lučice d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 92410865062, zastupanog po punomoćniku Marku Kuzmanoviću, odvjetniku u Puli, protiv ovršenika BC, [adresa], radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj Povrv-7614/2017-2 od 14. prosinca 2017., dana 12. veljače 2026.
r i j e š i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba ovrhovoditelja te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj Povrv- 7614/2017-2 od 14. prosinca 2017.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja za nadoknadom troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Rješenjem Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Povrv-7614/2017-2 od 14. prosinca 2017. ukinuto je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesene po javnom bilježniku Ivanu Kukučki iz Pule, poslovni broj Ovrv-266/17 od 30. siječnja 2017. i odbačen je prijedlog za ovrhu.
2. Ovrhovoditelj pobija žalbom rješenje suda prvog stupnja zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., - dalje: ZPP), koji se u ovom postupku primjenjuje na odgovarajući način na temelju odredbe članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017. -dalje: OZ) s prijedlogom da sud pobijanu odluku ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Ovrhovoditelj zahtijeva trošak sastava žalbe.
3. Žalba je neosnovana.
4. Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji je prethodio njegovu donošenju utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka propisane odredbom članka 354. stavka 2. ZPP, u vezi s odredbom članka 21. stavka 1. OZ, a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).
5. Sud prvog stupnja u pobijanom rješenju primjenjujući odredbu članka 279. stavka 1. OZ, a polazeći od činjenice da prebivalište ovršenika nije niti u jednoj od jedinica područne (regionalne) samouprave u Republici Hrvatskoj, već u inozemstvu, ocjenjuje da javni bilježnik u Republici Hrvatskoj uopće nije bio nadležan donijeti pobijano rješenje.
6. Suprotno navodima žalbe ovrhovoditelja, sud je odluku o nenadležnosti javnog bilježnika za donošenje rješenja o ovrsi protiv dužnika koji nema prebivalište u [adresa] donio pravilnom primjenom materijalnog prava.
7. Polazeći od utvrđenja iz presude Suda Europske unije od 9. ožujka 2017., [obrt], C-551/15 kojom je odlučeno je da Uredbu (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima treba tumačiti na način da javni bilježnici u Republici Hrvatskoj, kada postupaju u okviru ovlasti koje su im povjerene nacionalnim pravom u ovršnim postupcima na temelju „vjerodostojne isprave”, nisu obuhvaćeni pojmom „sud” u smislu te Uredbe (točka 2. izreke presude) te odredaba članka 16. stavka 1. ZPP, u vezi s odredbom članka 21. stavka 1. OZ i članka 279. stavka 1. OZ, kao i utvrđenja da prebivalište ovršenika nije niti u jednoj od jedinica područne (regionalne) samouprave u Republici Hrvatskoj, već u inozemstvu, sud prvog stupnja je ocijenio kako javni bilježnik u Republici Hrvatskoj uopće nije bio nadležan donijeti pobijano rješenje, zbog čega je primjenom odredbe članka 16. stavka 3. ZPP, u vezi s odredbom članka 21. stavka 1. OZ, donio pobijano rješenje.
8. Ovrhovoditelj u žalbi u bitnom upire kako je sud prvog stupnja povodom prigovora ovršenika s obzirom na to da u Republici Hrvatskoj nema niti prebivalište niti boravište mogao postupiti isključivo u smislu odredbe članka 58. stavka 3. OZ, dakle, staviti izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinuti provedene ovršne radnje te odrediti postupanje kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, a ako za to nije mjesno nadležan, dostaviti predmet nadležnom sudu, dok je postupanjem kao u konkretnom slučaju, pogrešno primijenio odredbe OZ. Pored navedenog, ističe kako se odredba članka 279. stavka 1. OZ primjenjuje u slučajevima kada javni bilježnik nije donio rješenje o ovrsi i rješava samo mjesnu nadležnost za osobe koje imaju prebivalište ili sjedište u [adresa], dok u odnosu za ostale osobe postoji pravna praznina koju bi trebalo popuniti tumačenjem namjere zakonodavca koja je vidljiva iz članka 20. stavka 3. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona („Narodne novine“, br. 93/2014.) kojim je u članku 39. dodan stavak 6. kojim je propisano da će sud odbaciti prijedlog za ovrhu, osim ako je ovršenik strana fizička ili pravna osoba kada će sud ili javni bilježnik donijeti rješenje o ovrsi bez osobnog identifikacijskog broja ovršenika.
9. Odredbom članka 279. stavka 1. i 3. OZ propisano je kako je za donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave nadležan javni bilježnik prema prebivalištu ovršenika i to javni bilježnik koji ima sjedište na području područne samouprave gdje ovršenik ima prebivalište, a sud će odbaciti prijedlog ako je on podnesen mjesno nenadležnom javnom bilježniku. Tako je prvostupanjski sud, budući da tuženik nema prebivalište na području sjedišta javnog bilježnika odnosno uopće nema prebivalište na području [adresa], zakonito odbacio ovršni prijedlog.
10. Nije sporno da je rješenjem o ovrsi javnog bilježnika određena ovrha na temelju vjerodostojne isprave općenito na imovini ovršenika, a radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja, protiv kojeg rješenja je ovršenik, strana fizička osoba s prebivalištem u državi članici Europske unije, podnio prigovor.
11. Nadležnost javnih bilježnika u ovršnim postupcima koji se vode radi izdavanja rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave uređena je Ovršnim zakonom, kao lex specialis u odnosu na ostale procesne zakone kojima se određuje nadležnost u postupcima radi isplate.
12. Mjesna nadležnost propisana Ovršnim zakonom je isključiva (članak 38. OZ) pa s obzirom na to da je odredbom članka 279. stavka 1. OZ, propisano da je za odlučivanje o prijedlogu za ovrhu isključivo mjesno nadležan javni bilježnik mjesta prebivališta ovršenika te kako u konkretnom slučaju ovršenik nema prebivalište na području [adresa], ne postoji niti nadležnost javnih bilježnika u Republici Hrvatskoj za odlučivanje o prijedlogu za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave. (Takvo pravno shvaćanje izraženo je i u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-419/16 od 15. ožujka 2017. te na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 27. studenog 2019.).
13. Slijedom navedenog, a budući da je, i prema shvaćanju ovog suda drugog stupnja, sud prvog stupnja u fazi postupka povodom prigovora ovršenika, pa i po službenoj dužnosti ovlašten odbaciti prijedlog za ovrhu podnesen mjesno nenadležnom javnom bilježniku, to je pobijano rješenje doneseno pravilnom primjenom materijalnog prava, zbog čega je žalba ovrhovoditelja u cijelosti, neosnovana.
14. Slijedom navedenog, valjalo je žalbu ovrhovoditelja odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje te odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
15. Kako ovrhovoditelj nije uspio sa žalbom, valjalo je zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška sastava žalbe odbiti kao neosnovan na temelju članka 14. stavka 4. OZ u vezi s člankom 166. stavkom 1. ZPP te odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
U Zagrebu 12. veljače 2026.
Sutkinja:
Vesna Žulj
