Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-415/2022-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Vedranu Medakoviću, univ.spec.iur., kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja GK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Damiru Sajku, odvjetniku iz Odvjetničkog društava Anić i partneri iz Zagreba, protiv tuženika CENTRUS TIM d.o.o, OIB: 48888761547, Jasenik 18, Zagreb, radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika izjavljenim protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 8677/2020-20 od 25. studenog 2021., koja po sadržaju predstavlja rješenje o odbačaju tužbe, ispravljene rješenjem istoga suda poslovnog broja Pr-8677/2020-28 od 27. listopada 2022., dana 12. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se u cijelosti presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-8677/2020-20 od 25. studenog 2021., ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj Pr-8677/2020-28 od 27. listopada 2022., te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred drugog suca pojedinca tog suda.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom odlukom poslovnog broja Pr-8677/2020-20 od 25. studenog 2021., naslovljenom kao presuda, a koja sadržajno predstavlja rješenje o odbačaju tužbe, je navedeno da se odbacuje tužbeni zahtjev koji glasi, i to pod točkom I/1. u odnosu na utvrđenje da Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika od 29.09.2020. nije dopuštena te da radni odnos nije prestao, pod točkom I/2. da očitovanje poslodavca od 02.11.2020. nije dopušteno a radni odnos nije prestao. Pod točkom II. izreke je sadržan nalog tuženiku da tužitelja vrati na radno mjesto radnika za obavljanje poslova radnog mjesta Telekom operatera te da mu prizna sva prava iz radnog odnosa temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme od 4. 2. 2019., kao i da pobijana Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika od 29. 09. 2020. nije niti donesena. Pod točkom III. izreke je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn / 331.81 €[1] zajedno sa zateznom kamatom tekućom od donošenja presude pa do isplate.

2. Rješenjem prvostupanjskog suda broj Pr-8677/2020-28 od 27. 10. 2022. je ispravljena presuda poslovnog broja Pr-8677/2020-20 od 25. studenog 2021..

3. Protiv navedene odluke žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. točka 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - dalje: ZPP), te prijedlogom drugostupanjskom sudu da preinači pobijanu presudu na način da u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev te obveže tuženika da tužitelju naknadi parnični trošak a podredno da ukine presudu u cijelosti i vrati predmet sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Potražuje i trošak žalbenog postupka.

4. Protiv prvostupanjske odluke, sadržajno u dijelu kojom se odbacuje tužba, žali se i tuženik, zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. točka 1. do 3. ZPP, posebno ukazujući na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka propisane čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, i prijedlogom drugostupanjskom sudu da preinači pobijano rješenje te u cijelosti odbaci tužbu, a podredno odbije tužbeni zahtjev, odnosno da podredno ukine pobijano rješenje i vrati predmet na ponovno odlučivanje uz obvezu tužitelja da naknadi troškove postupka tuženiku. Potražuje i troškove žalbenog postupka.

5. U odgovoru na žalbu tužitelja, tuženik predlaže žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu, uz obvezivanje tužitelja na naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

6. Žalbe su osnovane.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja s osnove utvrđenja da Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu od 29. 9. 2020. i očitovanje poslodavca od 2. 11. 2020. nisu dopušteni te da radni odnos nije prestao, kao i nalog tuženiku da tužitelja vrati na radno mjesto Telekom operatera te da mu prizna sva prava iz radnog odnosa, te da pobijana odluka o redovitom otkazu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika nije donesena.

8. Ispitujući pobijanu odluku i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti. Međutim, ispitujući pobijanu odluku u preostalom dijelu, utvrđeno je da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka propisanu odredbom čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju izričito ukazuju obje stranke, budući da pobijana odluka ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati te je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi kao i razlozima presude.

9. Naime, prvostupanjski sud u izreci, bez označavanja rimskim brojem u smislu čl. 59. st. 2. Sudskog poslovnika ("Narodne novine" broj: 37/2014, 49/2014, 8/2015, 35/2015, 123/2015, 45/2016, 29/2017, 33/2017, 34/2017, 57/2017, 101/2018, 119/2018, 81/2019, 128/2019, 39/2020, 47/2020, 138/2020, 147/2020, 70/2021, 99/2021, 145/2021, 23/2022, 12/2023, 122/2023, 55/2024, 136/2024; dalje: Sudski poslovnik ), navodi da odbacuje tužbeni zahtjev, nakon čega navodi točke I., II. i III. izreke.

10. Izreka presude u smislu čl. 338. st. 3. ZPP mora sadržavati odluku suda o prihvaćanju ili odbijanju pojedinih zahtjeva koji se tiču glavne stvari i sporednih traženja a tekst sudske odluke mora biti jasan ( čl. 59. st. 1. Sudskog poslovnika ). Iz navedenog dalje proizlazi zahtjev za transparentnošću izreke kao dijela sudske odluke koja u osnovi stječe status pravomoćnosti i ovršnosti, i koja mora biti razumljiva te pružati nedvosmislenu mogućnost razumijevanja onoga o čemu je odlučeno.

11. Također, zahtjev za transparentnošću i razumljivošću polazi od toga da izreka mora biti takva da isključuje mogućnost dvosmislenog ili različitog tumačenja odluke o tužbenom zahtjevu.

12. U tom smislu i tužitelj i tuženik u žalbenim navodima pravilno ukazuju da je izreka nerazumljiva i proturječna sama sebi, obzirom da nije razumljivo i jasno koji dio tužbenog zahtjeva je prvostupanjski sud odbacio ( da li sve tri točke, da li samo točku I/ ili pak točke I. i II. izreke ), pri čemu odgovor na takvo pitanje ne pruža niti obrazloženje prvostupanjske odluke (u sklopu kojega je navedeno da je tuženik donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu, da nije opravdao svoj izostanak s posla, da je naknadno poslodavcu dostavio doznaku po privremenoj nesposobnosti za rad, da je odbio potpisati odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu i napustio poslovne prostorije poslodavca pa da su netočni navodi tuženika da je tužitelj prekinuo rad za štetu poslodavca jer je tužitelj napustio prostorije poslodavca zbog odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, koja upućuje na okolnost da tuženiku više nije bilo uopće u interesu nastaviti rad s tužiteljem - točka 7. obrazloženja).

13. U odnosu na sam predmet postupka valja primijetiti da je tužitelj u skladu sa načelom dispozicije izraženim u odredbi čl. 2. st. 1. ZPP ograničio odlučivanje na utvrđenje dopuštenosti Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika od 29. 9. 2020. i očitovanja tuženika od 2. 11. 2020. da radni odnos nije prestao. Osim navedenog, tužbeni zahtjev predstavlja i kondemnatoran zahtjev tuženiku da tužitelja vrati na radno mjesto Telekom operatera i prizna mu sva prava iz radnog odnosa temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme od 4. 2. 2019., kao i zahtjev da pobijana Odluka o redovitom otkazu od 29. 09. 2020. nije niti donesena.

14. Osim otkaza ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika ( čiju osnovanost tužitelj propituje te usmjerava tužbeni zahtjev na dopuštenost iste), iz provedenog prvostupanjskog postupka proizlazi i postojanje Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 28. 09. 2020. ( str 67-69 spisa ) a koja je kao takva formalno pravno i sadržajno različita od Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu, te je prvostupanjski sud u skladu sa prigovorima tuženika razmatrao i sporno pitanje prava tužitelja na sudsku zaštitu te postojanje pravnog interesa za povratkom tužitelja na rad.

15. U odnosu na takvo sporno pitanje, valja ukazati da postojanje pravnog interesa za isticanjem deklaratornog zahtjeva mora postojati sve do zaključenja glavne rasprave, a ukoliko i nakon podnošenja tužbe za utvrđenje pravni interes za takvu zaštitu prestane postojati, sud je ovlašten takvu tužbu odbaciti, obzirom da postojanje pravnog interesa može provjeravati sve do donošenja odluke o tužbenom zahtjevu ( u tom smislu i Vrhovni sud RH u odluci broj: Rev 1330/2015-2 od 25. 11.2015.).

16. S druge strane, kod kondemnatornih tužbenih zahtjeva postojanje pravnog interesa se presumira, iz čega proizlazi da tužitelj u pravilu ima pravni interes tražiti takvu zaštitu te ju nije dužan posebno dokazivati ( tako i Vrhovni sud RH u odluci broj Rev 623/2021-2 od 17.05.2023.). Međutim, ukoliko stranka ne posjeduje objektivnu i opravdanu korist u odnosu na tužbeni zahtjev o kojem se odlučuje u određenom postupku, i u slučajevima postojanja tzv. negativnih procesnih pretpostavki, nedostatak pravnog interesa može rezultirati odbacivanjem tužbe kao nedopuštene.

17. Navedeno se ističe iz razloga jer iz provedenog prvostupanjskog postupka nije jasno i nedvosmisleno utvrđeno temeljem koje odluke je tuženiku stvarno i faktično otkazan ugovor o radu te zbog čega je tuženik nakon donošenja odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 28. 9. 2020. ( koji nije predmetom postupka ) donio 29. 09. 2020. formalno i sadržajno pobijanu odluku o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika te da li je potonjom konkludentno ili izričito stavio van snage odluku od 28. 09. 2020. .

18. Pri tome valja ukazati da svi žalbeni navodi kako tužitelja tako i tuženika a kojima se propituje zakonitost i pravilnost odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 28. 09. 2020., nisu odlučni niti od utjecaja jer takva odluka nije obuhvaćena tužbenim zahtjevom, ali je od utjecaja odgovor na pitanje da li je takva odluka u stvarnosti i faktično proizvela pravni učinak i posljedice u odnosu na radno pravni status tužitelja.

19. Međutim, kako pobijana prvostupanjska presuda ima nedostataka prije svega u odnosu na razumljivost izreke koja je proturječna sama sebi kao i razlozima presude, to je na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP presudu ( koja po sadržaju predstavlja rješenje u smislu čl. 288. st. 2. ZPP ) temeljem žalbi stranaka valjalo ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, time da će se nova glavna rasprava održati pred drugim sucem pojedincem (čl. 371. ZPP).

20. Budući je ukinuta odluka o glavnoj stvari, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima prvostupanjskog postupka o kojima će prvostupanjski sud odlučiti u odluci kojom završava postupak pred tim sudom (čl. 164. st. 4. ZPP).

21. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavljena je također za konačnu odluku, sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP ( točka II. izreke ).

22. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti povrede na koje je ukazano ovim rješenjem te će, odlučujući u granicama tužbenog zahtjeva, a uzimajući u obzir postojanje dvije sadržajno i formalno različite Odluke o otkazu ugovora o radu ( Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 28. 9. 2020. i Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu skrivljenim ponašanjem radnika od 29. 9. 2020. ) prije svega poći od odlučne činjenice i utvrđenja temeljem koje odluke je tužitelju stvarno i faktično prestao radni odnos kod tuženika odnosno koja je odluka proizvela učinak u odnosu na njegov radnopravni status, a potom i od međusobnog odnosa te dvije odluke, pri čemu će Odluku o izvanrednom otkazu razmatrati samo i isključivo u domeni odgovora na pitanje na koji način ista može utjecati na naknadno donesenu Odluku o redovitom otkazu ( ne i zakonitosti i pravilnosti Odluke o izvanrednom otkazu koja nije predmetom postupka), pa će u slučaju utvrđenja da je radni odnos prestao temeljem Odluke o izvanrednom otkazu donesene prije Odluke o redovitom otkazu, tek tada moći ocijeniti da li je riječ o negativnoj pretpostavci koja je takvog dosega da utječe na postojanje pravnog interesa za postavljenjem tužbenog zahtjeva kako je to u konkretnom slučaju učinjeno ( i u kojem slučaju se temeljem odredbe čl. 288. st. 2. ZPP-a donosi rješenje a ne presuda ), dok će u slučaju utvrđenja da je Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu imala utjecaj na radno pravni status tužitelja, isto tužitelju pridržati pravni interes za osporavanjem, pa će se u skladu sa dokaznim prijedlozima stranaka provesti dokazni postupak u sklopu kojega će se utvrditi sve pretpostavke od utjecaja na zakonitost i pravilnost takve odluke, nakon čega će se ocjenom svih izvedenih dokaza u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP-a, odlučiti meritorno o tužbenom zahtjevu i donijeti pravilna i zakonita odluka o sporu.

U Zagrebu, 12. veljače 2026.

Sudac

Vedran Medaković