Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
Poslovni broj: Kž-47/2026-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Sandre Juranović predsjednika vijeća, te Gordane Denona-Kusijanović i Mladenke Paro-Rudić članova vijeća, uz sudjelovanje Laure Pavlović zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika UF, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 3. u svezi st. 2. Kaznenog zakona (Narodne Novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – ispravak, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 144/22, 114/23 i 36/24 - dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika izjavljenoj po branitelju Damiru Vukmanoviću, odvjetniku iz Bjelovara podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru posl. br. K-377/2025-21 od 3. prosinca 2025., u javnoj sjednici održanoj 12. veljače 2026. u nazočnosti zamjenika branitelja okrivljenika odvjetnika Vladimira Margana, odvjetnika iz Rijeke i okrivljenika UF (putem video-linka), a u odsutnosti državnog odvjetnika,
p r e s u d i o j e
I. Povodom žalbe optuženika, po službenoj dužnosti preinačuje se pobijana presuda na način da se ukida posebna obveza iz članka 62. stavak 2. točka 5. KZ/11 izrečena optuženiku.
II. Žalba optuženika UF odbija se kao neosnovana te se u nepreinačenome dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski sud u Bjelovaru oglasio je krivim okrivljenika UF zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom, iz članka 139. stavak 3. u svezi sa stavkom 2. KZ/11 te je osuđen na kaznu zatvora od 6 (šest) mjeseci. Na temelju odredbe članka 58. stavka 1. KZ/11 optuženom je opozvana ranije izrečena uvjetna osuda iz presude Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj K - 239/2024 od 14. studenog 2024., pravomoćna 19. ožujka 2025. zbog kaznenih djela protiv osobne slobode – prijetnje, iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11 te mu je iz te presude uzeta kao utvrđena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a potom mu je temeljem odredbi iz članka 53. i 58. stavka 3. KZ/11 izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca. Temeljem odredbe članka 57. KZ/11 okrivljeniku UF izrečena je djelomična uvjetna osuda tako što je određeno da neuvjetovani dio kazne iznosi 6 (šest) mjeseci dok se dio kazne od 8 (osam) mjeseci neće izvršiti ako optuženik HF u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Temeljem odredbe članka 54. KZ/11 okrivljenom UF u izrečenu kaznu zatvora uračunato je vrijeme koje je optuženik proveo u istražnom zatvoru lišen slobode od 10. rujna 2025.
1.2. Optuženiku je temeljem čl. 56. KZ/11 uz uvjetnu osudu kao posebna obveza nalaženo da se podvrgne odvikavanju od ovisnosti o alkoholu uz stručnu pomoć nadležnog probacijskog ureda navedeno u čl. 62. st. 2. toč. 5.KZ/11.
1.3. Na temelju čl. 69. KZ/11 optuženom UF je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti od alkohola u trajanju uvjetne kazne, odnosno 3 (tri) godine. Ujedno je određeno da za vrijeme izdržavanja zatvorske kazne će se ova sigurnosna mjera izvršavati u okviru zatvorskog sustava, a nakon završetka kazne zatvora do isteka mjera u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi za liječenje ovisnosti izvan zatvorskog sustava pod uvjetima određenim posebnim propisima.
1.4. Temeljem članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – u nastavku ZKP/08) okrivljenik HF oslobođen je obveze da naknadi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08.
2. Protiv te presude žalbu je podnio okrivljenik HF putem branitelja Damira Vukmanovića, odvjetnika iz Bjelovara, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, sa prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, podredno , da ju preinači na način da odbije optužbu protiv okrivljenika ili ga oslobodi od kaznene odgovornosti.
3. Državno odvjetništvo nije podnijelo odgovor na žalbu.
4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci.
5. Na javnoj sjednici vijeća održanoj 12. veljače 2026. zamjenik branitelja okrivljenika odvjetnika Damira Vukmanovića iz Bjelovara, Vladimir Margan, odvjetnik iz Rijeke, naveo je da obrana ustraje pri navodima iz žalbe u cijelosti s time da se posebno ističe da je kritične zgode okrivljenik bio sam u kupaonici, nije znao ima li koga u kući ili je u kući sam te se nije obraćao oštećeniku. Stoga da činjenično stanje u pobijanoj presudi nije potpuno utvrđeno, već je utvrđeno i pogrešno, a time da je došlo i do pogrešne primjene materijalnog prava. Okrivljenik HF pridružio se navodima zamjenika branitelja odvjetnika Vladimira Margana iz Rijeke i nadodao da on uopće nije znao da je njegov sin u kući, a što da je on i sam u svojem iskazu kazao. Njegov sin da je rekao i kako ga se uplašio. Međutim, on da je vojnik pa da je teško za vjerovati da bi se uplašio, i to njega, svojeg oca. Njegov sin da je bio u trećoj prostoriji i da ga nije mogao vidjeti dok je bio u kupaonici, a da ga nije vidjela niti supruga. Da je bio ljut, bio je u zatvoru i da se nije obraćao sinu. Doista da ne zna zašto ga je sin prijavio. Nikada da mu nije prijetio.
6. Žalba okrivljenika UF nije osnovana.
7. U žalbi se navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka jer da pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, odnosno, ti razlozi da su nepotpuni i nejasni uslijed čega da se pobijana presuda ne može ispitati. Ispitujući presudu po službenoj dužnosti, kao i povodom žalbe okrivljenika UF, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bitna pov reda odredaba kaznenog postupka pa obzirom da pobijana presuda sadrži dostatne i jasne razloge o odlučnim činjenicama, koje razloge prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, to nije u pravu žalitelj kada upire na počinjenu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka. Također nije u pravu žalitelj niti kada upire da bi izreka pobijane presude bila nejasna u odnosu na sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti od alkohola u trajanju uvjetne osude, odnosno 3 godine u specijaliziranoj ustanovi (točka VI i VII izreke). Naime, izreka pobijane presude je u tome dijelu jasna budući ista sadrži zakonski tekst odredbe članka 69. st. 1. i st. 2. KZ/11 iz koje proizlazi da se sigurnosna mjera ima izvršavati u okviru zatvorskog sustava za vrijeme izdržavanja kazne zatvora, a nakon završetka kazne zatvora do isteka mjera, u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi za liječenje ovisnosti izvan zatvorskog sustava pod uvjetima određenim posebnim propisima.
8. Suprotno navodima žalitelja, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te je na tako potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo. Pravilno tako prvostupanjski sud ne prihvaća obranu okrivljenika obzirom je ista u bitnome obeskrijepljena iskazom žrtve s time da je okrivljenik svoju obranu tijekom postupka mijenjao pa takva obrana okrivljenog UF nije uvjerljiva. Žrtva OF predmetni događaj opisuje na isti način ispitan u ranijem rijeku postupka i ispitan na raspravi potvrdivši da mu je okrivljenik nakon kraćeg verbalnog napada u alkoholiziranome stanju uputio riječi : „ako me netko pipne završit će pod ledinom u roku od 24 sata“, „šta policija, sud, ako poludim sve ću ih riješiti“. Kraći verbalni napad žrtva opisuje na način da je okrivljenik, dok se on (žrtva) sa majkom nalazio u sobi vrijeđao ih da su lijenčine i da ih je psovao. Pogrdne riječi da su bile upućene svim ukućanima, dakle i njemu i majci. Time je ujedno obeskrijepljena obrana okrivljenika iznijeta na raspravi da on nije nikome upućivao prijetnje i da nije vidio nikoga od ukućana, te je time obeskrijepljen i žalbeni navod okrivljenika kako je mislio da je u kući sam. Naime, iz iskaza žrtve proizlazi da je okrivljenik bio svjestan da nije u kući sam, kao i da se žrtvi tom prilikom obraćao, a što obeskrjepljuje obranu okrivljenika u tome dijelu. Suprotno dosljednom iskazu žrtve, prilikom prvog ispitivanja okrivljenik HF iskazao je da je došlo do verbalnog sukoba sa sinom, sinu da je rekao da ga ne dira i ne odguruje i da neće biti dobro, upozorio ga da će se braniti, ali da mu nije prijetio. Dakle, i iz iskaza okrivljenika danog pred državnim odvjetnikom proizlazi da je predmetne zgode okrivljenik bio u verbalnom kontaktu sa sinom, dok na raspravi tvrdi da nije vidio nikog od ukućana s time da ne navodi da je mislio da je sam u kući jer je nastavno u obrani na raspravi iskazao kako ga sin iz svoje sobe nije mogao vidjeti dok je bio u kupaonici, te negira da bi uopće imao ikakav kontakt sa sinom. U žalbi okrivljenik, suprotno ovom navodu iz obrane na raspravi, ističe kako nije dokazano da bi bio svjestan da se u kući netko nalazi . Takvu obranu okrivljenika sud prvog stupanja s pravom ne prihvaća obzirom na njezinu neuvjerljivost i proturječnost, dok s pravom sud prvog stupnja poklanja vjeru iskazu žrtve koji je dosljedan i istovjetan tijekom postupka. Stoga je prvostupanjski sud pravilnom analizom izvedenih dokaza činjenično stanje utvrdio potpuno i pravilno pa nije u pravu žalitelj kada upire da ovaj žalbeni osnov, a time pogrešno smatra okrivljenik da bi u pobijanoj presudi prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo u odnosu na utvrđeno činjenično stanje. Nije u pravu žalitelj niti kada upire da u pobijanoj presudi nije dovoljno obrazloženo ostvarenje obilježja kaznenog djela jer je prvostupanjski sud u točkama 20., 21., 22. i 23. pobijane presude i odnosu na taj žalbeni navod dao jasne i dostatne razloge.
9. Pobijana je presuda ispitana povodom žalbe optuženika i po službenoj dužnosti pozivom na odredbu članka 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08. Naime, optuženiku UF je, kako to proizlazi iz izreke pobijane presude, izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu iz čl. 69. st. 1. KZ/11 te posebna obveza iz članka 62. stavak 2. točka 5. KZ/11 kojom je naloženo optuženiku da se podvrgne odvikavanju od ovisnosti o alkoholu uz stručnu pomoć nadležnog probacijskog ureda. Takvim je postupanjem prvostupanjski sud povrijedio kazneni zakon iz razloga što uz izrečenu sigurnosnu mjeru nije moguće izreći i posebnu obvezu iz članka 62. KZ/11. Stoga je pobijanu presudu valjalo preinačiti u dijelu u kojem je optuženiku određena posebna obveza iz čl. 62. KZ/11 na način da je ista ukinuta pa je odlučeno kao u točki I. ove presude.
10. U odnosu na kaznu, prvostupanjski je sud utvrdio i vrednovao sve okolnosti o kojima ovisi izbor, vrsta i mjera kazne, kada je okrivljenika, prethodno mu opozvavši ranije izrečenu uvjetnu osudu, osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca te mu potom na temelju članka 57. KZ/11 izrekao djelomičnu uvjetnu osudu na način da neuvjetovani dio kazne iznosi (šest) mjeseci, dok se dio kazne od 8 (osam) mjeseci neće izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo. Tako sud prvog stupnja okrivljeniku UF pravilno nalazi olakotne okolnosti, i to: njegovu bitno smanjenu ubrojivost tempore criminis te sudjelovanje u domovinskome ratu. Pravilno drugostupanjski sud otegotnim cijeni okrivljeniku dosadašnju osuđivanost u kaznenim postupcima zbog istovrsnih kaznenih djela prema žrtvi EF, kao i prema ocu i supruzi, kao i činjenicu da je istovrsno kazneno djelo počinio i prema sutkinji koja je vodila prekršajni postupak protiv njega. Pri tome ispravno prvostupanjski sud utvrđuje kako izrečene mu kazne za ta kaznena djela nisu djelovale odvraćajuće na okrivljenika da ubuduće kaznena djela ne čini. Stoga navedene olakotne okolnosti pored utvrđene otegotne okolnosti nisu od takvog značaja da bi opravdale primjenu uvjetne osude na okrivljenika. Prilikom odmjeravanja kazne prvostupanjski je sud imao u vidu sve relevantne okolnosti koje su od utjecaja za odlučivanje da kazna bude veća ili manja , kao i stupanj krivnje, jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, procjenu ličnosti okrivljenika, pri čemu je vodio računa i o ciljevima kažnjavanja, a kako je to ispravno obrazloženo u točki 34. pobijane presude.
11. Iz prednje iznijetih razloga, te obzirom da pobijana presuda ne trpi povreda na koje ovaj sud sukladno članku 476. stavku 1. ZKP/08 pazi po službenoj dužnosti, žalbu je valjalo kao neosnovanu odbiti.
U Rijeci 12. veljače 2026.
Predsjednik vijeća
Sandra Juranović
