Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kžzd-22/2023-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca, mr.sc. Ljiljane Stipišić predsjednice vijeća te dr.sc. Lane Petö Kujundžić i mr.sc. Zorislava Kaleba, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Janković, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŽČ zbog kaznenog djela iz članka 166. stavka 1. u vezi članka 158. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenima protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru od 17. veljače 2023., broj Kzd-9/2021-105, u sjednici vijeća održanoj 12. veljače 2026., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice branitelja Eugena Duka, odvjetnika u Kutini,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog ŽČ kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Bjelovaru od 17. veljače 2023., broj Kzd- 9/2021. optuženi ŽČ proglašen je krivim za kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, teško kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavka 1. u vezi članka 158. stavka 1. KZ/11. činjenično i pravno pobliže opisanog u izreci prvostupanjske presude.
1.1. Optuženi ŽČ je za kazneno djelo za koje je proglašen krivim, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine.
1.2. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. dalje: ZKP/08.) nalaže se optuženom ŽČ da ovome sudu podmiri troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 5. Zakona o kaznenom postupku te paušalnu svotu iz članka 145. stavka 2. točke 6. i stavka 3. ZKP/08. u iznosu 132,72 Euro / 1.000,00 kuna, kao i troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 7. ZKP/08. na ime nužnih izdataka i nagrade branitelja po službenoj dužnosti te troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 8. ZKP/08. na ime nužnih izdataka i nagrade opunomoćenika oštećene, u roku od petnaest dana.
2. Protiv pobijane presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik i optuženik.
2.1. Državni odvjetnik se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni s prijedlogom da se „pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda“, a sa navodima da je „potrebno inkriminirati vrijeme od 19. rujna 2009.godine cijeneći odredbu članka 32. stavak 1. ZSM“ i „osuditi optuženika na strožu kaznu“.
2.2. Optuženi ŽČ po branitelju Eugenu Duku odvjetniku u Kutini žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni te troškovima kaznenog postupka s prijedlogom da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Spis je na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08. prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4.1. Postupajući po zahtjevu optuženika na temelju članka 475. stavka 1. ZKP/08. o sjednici su izvješteni optuženik i njegov branitelj, kao i nadležni državni odvjetnik. Sjednica je održana u prisutnosti branitelja optuženika Eugena Duka, te u odsutnosti optuženika i državnog odvjetnika u skladu sa odredbom članka 475. stavka 3. ZKP/08.
5. Žalbe nisu osnovane.
6. Nije u pravu optuženik, da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, jer da je izreka presude proturječna razlozima presude i nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Niti navodi u žalbi da su dokazni prijedlozi optuženika odbijeni ne dovode u pitanje pravičnost suđenja, a vezano za prijedlog neposrednog ispitivanje svjedoka, odlazak na lice mjesta, pribave podataka o vođenju postupka protiv FČ i vršenja uvida u spis KOVM-7/22 Općinskog suda u Bjelovaru. Također se ne radi o bitnoj povredi kako se u žalbi ističe„ da je prvostupanjski sud izvršio bitnu intervenciju u činjenični opis kaznenog djela“.
6.1. Nasuprot tome, ovaj žalbeni sud nalazi da su razlozi obrazloženja pobijane presude u svemu jasni i razumljivi te nema proturječnosti između izreke i obrazloženja presude u pitanju odlučnih činjenica.
6.2. Također, nije počinjen niti drugi vid bitne povrede odredaba kaznenog postupka i to povreda načela jednakosti oružja, kao jedna od sastavnica prava na pravično suđenje, jer je sud odbio dokazne prijedloge obrane. Naime, prvostupanjski sud iznio je razloge za odbijanje dokaznih prijedloga obrane (3.1. prvostupanjske presude) sukladno ovlasti iz članka 421. stavak 1. ZKP/08. Nadalje, odbijanje dokaznih prijedloga obrane samo za sebe, bez pomnog razmatranja kako je vođen cjelokupni postupak i kako je prvostupanjski sud ocijenio dokazni materijal, ne predstavlja povredu prava na obranu na raspravi odnosno povredu načela jednakosti oružja. Naime, bilo bi neprihvatljivo da je prvostupanjski sud, formalno, samo da bi se ipak prihvatio bar neki od očito neosnovanih prijedloga obrane, te dokaze izveo, a potom ih ocijenio kao nevažne, jer bi se na taj način postupak nepotrebno odugovlačio. Prema tome, prvostupanjski sud odbijanjem navedenih dokaznih prijedloga optuženika nije povrijedio njegovo pravo na obranu, postupak u cjelini nije bio nepošten i nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08.
6.3. Prvostupanjski sud je prema utvrđenom činjeničnom stanju izmijenio činjenični opis djela skraćujući vrijeme inkriminacije optuženiku, što mu je u korist, kao i promijenio izričaj „u velikom broju navrata“ u „više navrata“ što ne dovodi do proturječnosti niti je time počinjena bitna povreda kaznenog postupka.
6.4. Neosnovano žalitelj smatra da sud nije postupio po odredbi članka 3. ZKP/08. i da je time počinjena relativno bitna povreda kaznenog postupka jer je sud upravo u dvojbi o postojanju činjenica i izmijenio činjenični opis koji je povoljniji za optuženika. Dvojbe u počinjenje kaznenog djela sud nije imao i to je jasno i vrlo opsežno obrazložio.
6.5. Ispitujući presudu po službenoj dužnosti, na temelju članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bila ostvarena bitna povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, u kojoj navodi i analizira iskaze svjedoka UČ, KČ, GČ i žrtve IČ jer smatra da je nevjerodostojan iskaz djeteta žrtve. Navođenje u žalbi da je nevjerojatno da su dvije djevojke u domu i u istoj sobi zlostavljane te da su se one htjele riješiti svojih roditelja i raditi što žele je neosnovano vrijeđanje žrtava kaznenih djela protiv spolne slobode i isti ne dokazuje da se radi o neistinitom iskazu žrtve. Upravo povjeravanje i razgovor djece i adolescenata su često okidač za povjeravanje o takvim intimnim, bolnim i skrivenim temama za koje često žrtve smatraju sramoćenjem.
7.1. Međutim, suprotno žalbenim navodima ispravno je prvostupanjski sud zaključio na temelju povedenih dokaza da je optuženi počinio kazneno djelo na štetu žrtve na način sada naveden u izreci prvostupanjske presude i to na temelju iskaza same žrtve i drugih dokaza kada se ti dokazi dovedu u vezu sa iskazom žrtve i koji dokazi podupiru iskaz žrtve, vezano za život optuženog u zajedničkom kućanstvu i vezano za radnje koje je optuženi poduzimao prema žrtvi. Ujedno, provedenim psihijatrijsko- psihologijsko vještačenjem žrtve, prema kojem je utvrđeno postojanje seksualne traumatiziranosti žrtve, koja se može dovesti u vezu sa postupanjem optuženog, a isključuje se motiviranost za lažno prijavljivanje uz mogućnost percepcije, pamćenja i iskazivanja o događajima, potvrđuje se iskaz djeteta. Prvostupanjski sud je osnovano utvrdio da je optuženi ŽČ postupao na način kako se tereti optužbom i to da je točno neutvrđenih dana u razdoblju između 19. rujna 2011. i 10. travnja 2014. u [adresa], u obiteljskoj kući broj 120, tijekom života u istom domaćinstvu s djetetom IČ, rođenom **.**.2004., u cilju zadovoljenja svog spolnog nagona, u više navrata kada bi ostajali sami prilazio djetetu IČ, svjestan njezine mlade dobi, te joj skidao odjeću i stavljao prste u njezin spolni organ, kao i tražio da ga oralno zadovolji i da ga dodiruje po spolnom organu, što je dijete IČ odbijala, nakon čega joj je stavljao svoj spolni organ u usta i uzimao njezinu ruku te dodirivao njome svoj spolni organ.
7.2. Neosnovana je žalba državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer da prvostupanjski sud nije mogao izmijeniti činjenični opis vremena počinjenja kaznenog djela od 19. rujna 2009. na 19. rujna 2011. kao i riječi „u velikom broju navrata“ sa riječima u „više navrata“ jer utvrđujući činjenično stanje ispravno prvostupanjski sud analizira iskaz žrtve i posrednih svjedoka kojima je pričala kao i iz iskaza osoba koje su u to vrijeme živjeli u kući pa je i utvrđenje da je dijete govorilo o ujaku kada je radio i bio punoljetan kao i ispravno utvrđenju uz primjenu članka 3. ZKP/08. Izričaj u više navrata ima samo značaj da se ne može reći točan broj, međutim mora biti više od jedan ili dva, a gornja brojka je neodređena, dakle ne 10 kako sugerira u žalbi državni odvjetnik. Kako je nemoguće po proteku vremena od djeteta žrtve dobiti točan broj počinjenja kaznenih djela osnovano je sud proglasio krivim optuženika da je u više navrata činio kazneno djelo sa opisom radnji. Naime, državni odvjetnik je optužnicom stavio na teret počinjenje jednog kaznenog djela iz članka 166. stavak 1. KZ/11 u vremenskom razdoblju od nešto više od 4 godine dok je prvostupanjski sud ograničio vrijeme na dvije godine, opisujući ih kao počinjenje radnji više puta, što ne čini pogrešno utvrđeno činjenično stanje.
7.3. Također je neosnovan navod optuženika da mu se stavlja na teret zlostavljanje djeteta više od 50 puta, jer je proglašen krivim da je više puta izvršio sa spolnim odnošajem izjednačenu spolnu radnju, a u pravnom opisu i pravnoj kvalifikaciji je osuđen za jedno kazneno djelo iz članka 166. stavak 1. u vezi članak 158. stavak 1. KZ/11.
8. Žalbenim navodima, kojima se osporava pobijana presuda, jer nisu izvedeni dokazi koji je predložila obrana, ustvari je osporavanje presude zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
8.1. Međutim, prvostupanjski sud je odbio dokazne prijedloge obrane za provođenjem neposrednog ispitivanja svjedoka, odlazak na lice mjesta, pribave podataka o vođenju postupka protiv FČ i vršenja uvida u spis KOVM-7/22 Općinskog suda u Bjelovaru kao nevažne dokaze (obrazloženo u točki 3.1. prvostupanjske presude) jer ponovno ispitivanje svjedokinje, odlazak na mjesto događaja i pribavljanje spisa koji se odnosi na oca žrtve su doista nevažni prijedlozi i kojim provođenjem se ne mogu utvrđivati činjenice koje se odnose na ovo kazneno djelo. Stoga činjenično stanje nije nepotpuno utvrđeno.
9. Iako je optuženik isticao i osnovu povrede kaznenog zakona isto nije obrazložio, a niti po službenoj dužnosti ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio povrede na temelju članka 476. stavka 1. točka 2. ZKP/08.
10. Neosnovane su žalbe državnog odvjetnika i optuženika zbog odluke o kazni, za koju optuženik smatra da je potrebno da se ublaži, dok državni odvjetnik traži strože kažnjavanje.
10.1. Međutim, prvostupanjski sud je cijenio kaznenu neosuđivanost optuženog, njegovu relativno mladu životna dob (1993. g.), a u vrijeme počinjenja kaznenog djela u dobi od osamnaest do dvadeset godina kao mlađi punoljetnik, a nakon počinjenja kaznenog djela proteklo je devet godina, a optuženi nije činio nova kaznena djela i nije imao kontakt sa žrtvom. Optuženi je otac dvoje djece koje je dužan po zakonu uzdržavati i lošijeg je imovinskog stanja jer je trenutno nezaposlen, bez stalnih i redovitih prihoda, bez imovine, ali je pritom isto tako, optuženi, iako bez stručne spreme, zvanja i zanimanja, sa završenom osnovnom školom, relativno dobrog zdravlja, radno sposobna osoba, sa iskazanom spremnošću i voljom za rad i stjecanje prihoda za uzdržavanje svoje obitelji. Prvostupanjski sud je cijenio otegotne okolnosti a to su da se optuženi pokušava prikazati u što boljem svjetlu, kao obiteljskog čovjeka koji ima vlastitu djecu, a pritom je bez imalo kritičnosti za svoje ponašanje i postupanje, da je optuženi od žrtve stariji punih deset godina i kao punoljetna osoba postupao je na štetu žrtve djeteta, spolno zlostavljajući dijete tako niske kronološke dobi od sedam do deset godina i to u razdoblju više godina, koristeći i zlorabeći povjerenje, dobrotu i gostoprimstvo oca žrtve koji ga je kao brata svoje supruge, dakle, blisku osobu, primio u kuću, omogućio mu i dopustio da boravi u njegovom zajedničkom kućanstvu, u kojem je zajedno živio i sa žrtvom, prema kojoj je postupao uporno kroz više godina na tako grub, neprimjeren i nedopustiv način, spolno zlostavljajući i iskorištavajući žrtvu dijete. Optuženi je osim spolnih radnji izjednačenih sa spolnim odnošajem, prema žrtvi počinio još i prethodno opisane bludne radnje što je osnovano prvostupanjski sud cijenio kao otegotne okolnosti. Upravo dobra ocjena prvostupanjskog suda je dovela do ispravne odluke o kazni.
10.2. Stoga, utvrđene kazna zatvora odgovara kako samom kaznenom djelu tako i počinitelju, pa se radi o individualno određenoj kazni koja će ostvariti svrhu kažnjavanja. Kaznom zatvora u trajanju od tri godine, će se izraziti društvena osuda zbog učinjenog kaznenog djela te utjecati na optuženika da shvati zabranjenost i nedopustivost ovakvih ponašanja te će se utjecati na druge da usklade svoja ponašanja s propisima i ne čine kaznena djela.
11. Iz gore navedenih razloga odučeno je na temelju članka 482. ZKP/08., kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 12. veljače 2026.
Predsjednica vijeća:
mr.sc. Ljiljana Stipišić
