REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-612/2026-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Butković, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice JO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Marko Fuštin, odvjetnik u Šibeniku, radi isplate, odlučujući o tužiteljevom i tuženičinom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-528/2024-3 od 17. lipnja 2025., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4460/2022-57 od 9. studenoga 2023., na sjednici održanoj 11. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Dopušta se tužitelju podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-528/2024-3 od 17. lipnja 2025. pod točkama I.a, alineja druga, I.b, I.c i II., zbog pravnog pitanja:

„Je li drugostupanjski sud ovlašten primijeniti pravila o teretu dokazivanja iz čl. 219. i 221.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) ako prethodno nisu izvedeni dokazi predloženi radi utvrđenja činjenica o čijem se postojanju zaključuje na temelju čl. 221.a ZPP?“.

II. Dopušta se tuženici podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-528/2024-3 od 17. lipnja 2025. pod točkom I. a, alineja prva i

I. c, zbog pravnog pitanja:

„Mora li odvjetnik koji u postupku potražuje isplatu troškova zastupanja te isplatu iznosa poreza na dodanu vrijednost na iznos tih troškova, dokazati da je obveznik plaćanja poreza na dodanu vrijednost ako suprotna stranka to osporava?“.

Obrazloženje

1.1. Tužitelj i tuženica su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-528/2024-3 od 17. lipnja 2025. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4460/2022-57 od 9. studenoga 2023.

1.2. Tužitelj postavlja četiri pitanja koja drže važnim za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi, a koje glase:

„1. Je li drugostupanjski sud ovlašten primijeniti pravila o teretu dokazivanja iz čl. 219. Zakona o parničnom postupku i utvrditi na taj način da tužitelj nije dokazao vrijednost ostavinske imovine koju je tuženica osporila, ako prethodno nisu izvedeni dokazi predloženi po tužitelju?

2. Je li na štetu tužitelja pogrešno primijenjeno pravilo o teretu dokazivanja ako se tužitelju stavlja na teret da nije dokazao ukupnu vrijednost ostavinske imovine, a tuženica nije određeno osporila iznose na koje je tužitelj procijenio vrijednost predme t spora, već je osporila tužitelju pravo izvršiti procjenu vrijednosti spora, jer to pravo ima samo ostavinski sud, kao i tvrdeći da se radi utvrđivanja vrijednosti spora za potrebe tužiteljeva obračuna nagrade ima primijeniti Zakon o sudskim pristojbama?

3. Je li drugostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo, u primjeni Tbr 16. i 17. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, koje odredbe predviđaju obračun nagrade u procjenjivim predmetima, kada ,ocjenjujući da je tužitelj zastupao tuženicu u svezi nasljednopravnog zahtjeva za nužni dio koji joj pripada po zakonu kao izvanbračnoj supruzi ostavitelja, ukazuje na potrebu utvrđivanja vrijednosti ostavine na temelju koje se izračunava vrijednost nužnog dijela u smislu odredbe čl. 71. Zakona o nasljeđivanju, ili je u primjeni navedenih odredbi Tarife, za potrebe obračuna, na procijenjenu vrijednost ostavine pravilno primijeniti zakonom propisani omjer od jedne polovine cijelog iznosa procijenjene vrijednosti ostavine?

4. Je li na tužitelju, koji prije završetka ostavinskog postupka, a zbog opoziva punomoći, potražuje naplatu za obavljene radnje u zastupanju tuženice koja tvrdi da je izvanbračna supruga ostavitelja i polaže pravo na zakonsko nasljeđivanje nužnog dijela, iako je ta činjenica u trenutku opoziva punomoći sporna, radi dokazivanja vrijednosti predmeta spora za obračun obavljenih radnji zastupanja, teret dokaza za činjenice na koje ukazuje odredba čl. 71. Zakona o nasljeđivanju, kojom je propisan način izračunavanja nužnog dijela, o kojem odlučuje sud, ili je u toj situaciji tužitelj ovlašten za potrebe obračuna na procijenjenu vrijednost ostavinske imovine primijeniti zakonom propisani omjer od ½ cijele ostavine?“.

1.3. Tužitelj je naveo da su mu povrijeđena temeljna prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/14 - dalje: Ustav), sadržana i u Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99-proč. tekst, 8/99- ispr., 14/02, 1/06 i 13/17 - dalje: EKLJP) na pravično suđenje.

1.4. Tuženica je u svom prijedlogu za dopuštenje revizije postavila dva pitanja koja drži važnim za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koja glase:

„1. Ako tužitelju, koji nije izdao račun i koji u postupku potražuje i naknadu s osnova poreza na dodanu vrijednost, tuženik ospori da je ovlašten potraživati PDV, je li onda pitanje je li tužitelj ovlašten potraživati PDV ili ne, podložno dokazivanju sukladno čl. 219. st. 1., čl. 220. st. 1. i čl. 221. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Zakon o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77., 36/77., 36/80., 6/80., 69/82., 43/82., 58/84., 74/87., 57/89., 20/90., 27/90., 35/91., "Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.) i postoji li tu ili ne postoji iznimka od primjene pravila o teretu dokazivanja sukladno čl. 221.a Zakona o parničnom postupku?

2. Da li se pri primjeni i u tumačenju odredbe čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Zakon o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77., 36/77., 36/80., 6/80., 69/82., 43/82., 58/84., 74/87., 57/89., 20/90., 27/90., 35/91., "Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.) uvijek mora primijeniti ustaljena formula koja je u praksi revizijskog Suda izražena (npr. VSRH, Rev-366/24) kako slijedi:

„Aritmetičkom sredinom između uspjeha glede osnove i omjera glede visine dobiva se omjer uspjeha u sporu tužitelja (Z1=X+Y: 2). Na jednak način izračunava se i omjer tuženika u sporu (Z2). Konačan uspjeh stranke u sporu dobiva se razlikom između omjera uspjeha tužitelja u odnosu na omjer uspjeha tuženika (Z1-Z2).” pri čemu se uspjeh u osnovi uvijek valorizira u 100%-tnom iznosu, ili je od navedene formule iznimno dopušteno odstupiti na način da se uspjeh u dokazivanju osnove tužbenog zahtjeva valorizira u bitno manjem postotku, sve ovisno o osobitim okolnostima konkretnog slučaja, na primjer kad je očito nesavjesno postupanje tužitelja koje se očituje u postavljanju nerazumno visokog zahtjeva i kad bi primjena navedene formule dovela do očito nerazumnog i nepravednog ishoda?“.

1.5. Tuženica je navela da su joj povrijeđena temeljna prava zajamčena Ustavom, sadržana i u Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda) - pravo na djelotvoran pravni lijek (čl. 13. 1. Konvencije), pravo na pravično suđenje (čl. 29. Ustava RH), pravo na jednakost pred zakonom (čl. 14. Ustava), na uživanje blagodati vladavine prava (čl. 3. Ustava), pravo na jednakost pred sudovima (čl. 26. Us tava), pravo na zaštitu dostojanstva (čl. 35. Ustava RH) i pravo na žalbu (čl. 18. Ustava Republike Hrvatske).

2. Odgovori na prijedloge za dopuštenje revizije nisu podneseni.

3.1. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. st. 1. ZPP, revizijski sud je ocijenio da je prvo postavljeno pitanje po tužitelju, koje se u bitnom svodi na pitanje navedeno u izreci ovog rješenja, važno u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Riječ je, naime, o pravnom pitanju o kojem pobijana odluka odstupa od ustaljene prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-836/2022 od 7. veljače 2023., Revt-366/2013 od 24. veljače 2016. i dr.).

3.2. Postupajući u skladu s prethodno citiranim odredbama revizijski sud je ocijenio da je i prvo postavljeno pitanje tuženice, koje u biti problematizira obvezu dokazivanja prava tužitelja na isplatu poreza na dodanu vrijednost, važno u smislu odredaba čl . 385.a st. 1. ZPP za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te razvoj prava u sudskoj praksi jer praksa viših sudova o tom pitanju nije jedinstvena (Županijski sud u Rijeci poslovni broj Gž- 3733/2015 od 17. svibnja 2017.).

4. S obzirom na sve izneseno, u skladu s odredbom čl. 389.b st. 3. ZPP, revizija je dopuštena zbog pravih pitanja navedenih u izreci ovog rješenja, dok se u odnosu preostala pravna pitanja iz prijedloga tužitelja i tuženice, kao i na povredu temeljnog ljudskog prava, uzima da su njihovi prijedlozi za dopuštenje revizije povučeni, u smislu odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP.

Zagreb, 11. veljače 2026.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić