Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-365/2024-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić -Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Sanja Radolović Kuprešak, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, OIB 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-601/2022-2 od 10. svibnja 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Pr-44/2017-37 od 25. ožujka 2022., u sjednici održanoj 11. veljače 2026.,

r i j e š i o j e:

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-601/2022-2 od 10. svibnja 2023. u toč. I. izreke u dijelu u kojem je potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Pr-44/2017-37 od 25. ožujka 2022. u dosuđenom bruto iznosu od 30.426,88 kn sa zakonskim zateznim kamatama osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći i presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Pr-44/2017-37 od 25. ožujka 2022. u dijelu pod toč. II. izreke te se predmet vraća tom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, Ministarstvu obrane, da tužitelju IU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime rada na izdvojenom objektu umanjenom za 8 sati odmora dnevno u razdoblju od 16. prosinca 2011. do 16. lipnja 2013. isplati iznos od 35.129,97 kn bruto uvećan za iznos zakonske zatezne kamate kako slijedi:

• na iznos od 1.951,72 kn od 16. prosinca 2011. pa do isplate, • na iznos od 2.073,32 kn od 16. siječnja 2012. pa do isplate, • na iznos od 1.760,67 kn od 16. veljače 2012. pa do isplate, • na iznos od 2.059.69 kn od 16. ožujka 2012. pa do isplate, • na iznos od 2.139,10 kn od 16. travnja 2012. pa do isplate, • na iznos od 1.339,21 kn od 16. svibnja 2012. pa do isplate, • na iznos od 2.839,86 kn od 16. lipnja 2012. pa do isplate,

• na iznos od 441,89 kn od 16. srpnja 2012. pa do isplate, • na iznos od 1.325,09 kn od 16. kolovoza 2012. pa do isplate, • na iznos od 2.329,24 kn od 16. rujna 2012. pa do isplate,

• na iznos od 3.358,01 kn od 16. listopada 2012. pa do isplate, • na iznos od 2.598,05 kn od 16. prosinca 2012. pa do isplate, • na iznos od 2.618,41 kn od 16. siječnja 2013. pa do isplate, • na iznos od 1.205,88 kn od 16. veljače 2013. pa do isplate, • na iznos od 4.091,64 kn od 16. ožujka 2013. pa do isplate, • na iznos od 1.796,77 kn od 16. travnja 2013. pa do isplate, • na iznos od 1.201,42 kn od 16. lipnja 2013. pa do isplate,

osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći, i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, Ministarstvu obrane, da tužitelju IU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] po osnovu neiskorištenih slobodnih dana uključujući i subote i nedjelje isplati iznos od 30.426,88 kn bruto sa zakonskim zateznim kamatama

• na iznos od 736,32 kn od 16. lipnja 2014. pa do isplate,

• na iznos od 1.344,64 kn od 16. srpnja 2014 pa do isplate, • na iznos od 1.405,76 kn od 16. rujna 2014. pa do isplate,

• na iznos od 1.368,00 kn od 16. listopada 2014. pa do isplate, • na iznos od 2.359,68 kn od 16. studenoga 2014. pa do isplate, • na iznos od 1.368,00 kn od 16. prosinca 2014. pa do isplate, • na iznos od 357,52 kn od 16. siječnja 2015. pa do isplate, • na iznos od 1.580,16 kn od 16. veljače 2015. pa do isplate, • na iznos od 2.513,84 kn od 16. ožujka 2015. pa do isplate, • na iznos od 718,24 kn od 16. travnja 2015. pa do isplate, • na iznos od 1.504,96 kn od 16. svibnja 2015. pa do isplate, • na iznos od 1.436,48 kn od 16. lipnja 2015. pa do isplate,

• na iznos od 1.374,08 kn od 16. srpnja 2015. pa do isplate, • na iznos od 1.436,48 kn od 16. rujna 2015. pa do isplate, • na iznos od 718,24 kn od 16. listopada 2015. pa do isplate, • na iznos od 1.504,96 kn od 16.studenoga 2015. pa do isplate, • na iznos od 687,04 kn od 16. prosinca 2015. pa do isplate, • na iznos od 756,00 kn od 16.veljače 2016. pa do isplate, • na iznos od 690,24 kn od 16. ožujka 2016. pa do isplate, • na iznos od 756,00 kn od 16. travnja 2016. pa do isplate, • na iznos od 721,60 kn od 16. svibnja 2016. pa do isplate, • na iznos od 1.443,20 kn od 16. lipnja 2016. pa do isplate,

• na iznos od 756,00 kn od 16. srpnja 2016. pa do isplate, • na iznos od 690,24 kn od 16. kolovoza 2016. pa do isplate, • na iznos od 756,00 kn od 16. listopada 2016 pa do isplate, • na iznos od 721,60 kn od 16. studenoga 2016. pa do isplate, • na iznos od 721,60 kn od 16. prosinca 2016. pa do isplate,

III. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, Ministarstvu obrane, da tužitelju IU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] po osnovi potraživanja za neiskorištenu dnevnu stanku isplati iznos od 28.971,13 kn bruto sa zakonskom zateznom kamatom

• na iznos od 351,12 kn od 16. prosinca 2011. pa do isplate, • na iznos od 263,34 kn od 16. siječnja 2012. pa do isplate, • na iznos od 369,54 kn od 16. veljače 2012. pa do isplate,

• na iznos od 573,21 kn od 16. ožujka 2012. pa do isplate,

• na iznos od 508.12 kn od 16. travnja 2012. pa do isplate,

• na iznos od 463,93 kn od 16. svibnja 2012. pa do isplate,

• na iznos od 600,50 kn od 16. lipnja 2012. pa do isplate,

• na iznos od 686,86 kn od 16. kolovoza 2012. pa do isplate • na iznos od 394,95 kn od 16. rujna 2012 pa do isplate,

• na iznos od 343,43 kn od 16. listopada 2012. pa do isplate, • na iznos od 359,04 kn od 16. studenoga 2012. pa do isplate, • na iznos od 752,28 kn od 16. prosinca 2012. pa do isplate, • na iznos od 376,14 kn od 16. siječnja 2013. pa do isplate, • na iznos od 474,39 kn od 16. veljače 2013. pa do isplate,

• na iznos od 625,29 kn od 16. ožujka 2013. pa do isplate,

• na iznos od 366,47 kn od 16. travnja 2013. pa do isplate,

• na iznos od 334,60 kn od 16. lipnja 2013. pa do isplate

• na iznos od 384,79 kn od 16. srpnja 2013. pa do isplate,

• na iznos od 543,73 kn od 16. kolovoza 2013. pa do isplate, • na iznos od 437,26 kn od 16. rujna 2013. pa do isplate,

• na iznos od 366,47 kn od 16. listopada 2013. pa do isplate, • na iznos od 543,73 kn od 16. studenoga 2013. pa do isplate, • na iznos od 503,89 kn od 16. prosinca 2013. pa do isplate, • na iznos od 501,90 kn od 16. siječnja 2014. pa do isplate, • na iznos od 193,28 kn od 16. veljače 2014. pa do isplate,

• na iznos od 368,15 kn od 16. ožujka 2014. pa do isplate,

• na iznos od 702,83 kn od 16. travnja 2014. pa do isplate,

• na iznos od 351,42 kn od 16. svibnja 2014. pa do isplate,

• na iznos od 690,28 kn od 16. lipnja 2014. pa do isplate,

• na iznos od 714,29 kn od 16. srpnja 2014. pa do isplate,

• na iznos od 230,09 kn od 16. kolovoza 2014. pa do isplate, • na iznos od 790,69 kn od 16. rujna 2014. pa do isplate,

• na iznos od 683,95 kn od 16. listopada 2014. pa do isplate, • na iznos od 786,54 kn od 16. studenoga 2014. pa do isplate, • na iznos od 683,95 kn od 16. prosinca 2014. pa do isplate, • na iznos od 312,83 kn od 16. siječnja 2015. pa do isplate

• na iznos od 790,13 kn od 16. veljače 2015. pa do isplate,

• na iznos od 718,30 kn od 16. ožujka 2015. pa do isplate,

• na iznos od 493,83 kn od 16. travnja 2015. pa do isplate,

• na iznos od 893,60 kn od 16. svibnja 2015. pa do isplate,

• na iznos od 448,94 kn od 16. lipnja 2015. pa do isplate,

• na iznos od 343,54 kn od 16. srpnja 2015. pa do isplate,

• na iznos od 329,22 kn od 16. kolovoza 2015. pa do isplate, • na iznos od 448,94 kn od 16. rujna 2015. pa do isplate,

• na iznos od 448,94 kn od 16. listopada 2015. pa do isplate, • na iznos od 611,41 kn od 16. studenoga 2015. pa do isplate, • na iznos od 386,48 kn od 16. prosinca 2015. pa do isplate, • na iznos od 376,25 kn od 16. siječnja 2016. pa do isplate, • na iznos od 425,21 kn od 16. veljače 2016. pa do isplate,

• na iznos od 690,20 kn od 16. ožujka 2016. pa do isplate,

• na iznos od 425,21 kn od 16. travnja 2016. pa do isplate,

• na iznos od 676,47 kn od 16. svibnja 2016. pa do isplate,

• na iznos od 496,08 kn od 16. lipnja 2016. pa do isplate,

• na iznos od 566,95 kn od 16. srpnja 2016. pa do isplate,

• na iznos od 172,55 kn od 16. kolovoza 2016. pa do isplate, • na iznos od 450,98 kn od 16. rujna 2016. pa do isplate,

• na iznos od 377,96 kn od 16. listopada 2016. pa do isplate, • na iznos od 405.88 kn od 16. studenoga 2016. pa do isplate, • na iznos od 360,78 kn od 16. prosinca 2016. pa do isplate,

IV. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, Ministarstvu obrane, da tužitelju IU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi parnični trošak u iznosu od 15.862,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 25. ožujka 2022. pa do isplate, u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 2.812,50 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 25. ožujka 2022. do isplate kao neosnovan.

VI. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 11.000,00 kn kao neosnovan.“.

2. Drugostupanjski sud je odbio žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu u toč. II. izreke, a djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženice je preinačio prvostupanjsku presudu u toč III. izreke i odbio tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženici isplatiti tužitelju iznos od 28.971,13 kn bruto sa zakonskom zateznom kamatom po osnovi potraživanja za neiskorištenu dnevnu stanku, te ukinuo prvostupanjsku presudu u točkama I., IV. i VI. izreke.

3. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Revd-3152/2023-2 od 28. studenoga 2023. dopustio tuženici podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-601/2022-2 od 10. svibnja 2023., kojom je pod stavkom I. izreke potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Pr-44/2017-37 od 25. ožujka 2022. u točki II. izreke, u odnosu na u prijedlogu naznačena pravna pitanja :

„1. Je li ispravno rad tužitelja u aktivnom dežurstvu priznati kao višednevni rad u društvu unutarnje službe odnosno kao 24 sata nazočnih na radnom mjestu, uz odbijanje 8 sati na ime odmora, kada je propisima koji se primjenjuju kao lex specialis, Odluci o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika (“Narodne novine” broj 118/09 i 118/12) i Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (”Narodne novine” broj 118/09), propisano da se dežurstvo kao rad dulji od punog radnog vremena ne smatra se prekovremenim radom, a dijeli se na aktivno dežurstvo i dežurstvo unutarnje službe, te da pripadnici OS RH koji zbog potreba službe provode 24 sata na radnom mjestu u tijeku 24 sata mogu raditi najviše 12 sati, a preostalo vrijeme im se računa kao aktivno dežurstvo?

2. Je li osnovano potraživanje tužitelja, kao djelatne vojne osobe, na ime naknade za neiskorištene slobodne dane uključujući i subote i nedjelje koji su mu bilježeni kao slobodni dani nakon dežurstva odnosno nakon rada na izdvojenom objektu obzirom da se u konkretnom slučaju radi o posebnoj organizaciji rada u turnusima, sukladno odredbi članka III. stavak 1. i 2. Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (Narodne novine broj 118/09 i 118/12) a koja organizacija rada podrazumijeva sedam dana rada na izdvojenom objektu i izoliranoj lokaciji i sedam dana odmora od rada?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tuženica je podnijela reviziju u odnosu na pravna pitanja zbog kojih je dopuštena. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno suđenje ili podredno da preinači pobijanu presudu.

5. Tužitelj nije odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije.

6. Revizija je osnovana.

7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl . 385.a ovoga Zakona zbog kojih je dopuštena.

8. Predmet spora u revizijskom stadiju postupka je zahtjev tužitelja kao djelatne vojne osobe za isplatu naknade plaće na ime rada na izdvojenom objektu umanjeno za 8 sati dnevnog odmora, potraživanje na osnovu neiskorištenih slobodnih dana , uključujući i subote i nedjelje, te potraživanje za neiskorištenu dnevnu stanku.

9. Nižestupanjski sudovi su u postupku koji je prethodio reviziji utvrdili:

- da je tužitelj bio djelatna vojna osoba raspoređen u ustrojstvenu jedinicu u [adresa],

- da je u predmetnom razdoblju tužitelj radio u izdvojenom objektu po sustavu rada 7 dana uzastopce nakon čega je imao pravo na sedam dana odmora, s tim što je poslodavac tih sedam dana odmora računao kronološki tako da su oni uključivali subote i nedjelje;

- da je tužitelj za vrijeme radnog turnusa radio u smjenama (jutarnja, poslijepodnevna, noćna);

- da nakon završetka radne smjene tijekom rada u izdvojenom objektu tužitelj nije smio napustiti izdvojeni objekt;

- da tužitelj smatra kako mu na ime rada na izdvojenom objektu, umanjeno za 8 sati odmora, u razdoblju od 16. prosinca 2011. do 16. lipnja 2013. pripada pravo na isplatu iznosa 35.129,97 kuna bruto;

- da su tužitelju u slobodne dane na koje je imao pravo uračunavane subote i nedjelje, mada su ti dani i inače neradni, pa je u razdoblju od svibnja 2014. do prosinca 2016. uskraćen za slobodne dane, a vještačenjem je utvrđeno kako to potraživanje iznosi 30.426,88 kuna bruto;

- da tužitelj tvrdi kako mu za vrijeme rada u turnusima poslodavac nije osigurao pripadajuću dnevnu stanku od 60 minuta, a vještačenjem je utvrđeno kako, pod pretpostavkom istinitosti tužiteljevih navoda, to potraživanje iznosi 28.971,13 kuna bruto u razdoblju od svibnja 2011. do prosinca 2016.

10. Na tako utvrđeno činjenično stanje sudovi su primijenili kao mjerodavno pravo odredbe Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 32/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09 i 124/09 - dalje: ZSOS), te odredbe Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 73/13, 75/15 i 50/16 - dalje: novi ZSOS-koji je stupio na snagu 26. lipnja 2013.), kao i odredbe Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“, broj 118/09 i 118/12 - dalje: Odluka/09) koja je stupila na snagu 1. listopada 2009. i primjenjivala se do 1. lipnja 2014., kada je stupila na snagu nova odluka o rasporedu radnog vremena („Narodne novine“, broj 66/14, 23/15 i 84/15), Pravilnik o dodatku na plaću i načinu isplate plaće („Narodne novine“, broj 118/09 i 99/12) koji je stupio na snagu 1. listopada 2009. te Pravilnik o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“, broj 33/14, 41/14, 53/14, 114/14 i 71/15 - dalje: Pravilnik/14) koji je stupio na snagu 1. travnja 2014. i prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja.

11. Pobijana presuda je, sukladno čl. 391. st. 3. ZPP-a, ispitana samo u dijelu kojom se pobija revizijom i samo zbog istaknutih pitanja koja su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojih je revizija podnesena.

12. Odredbom čl. 96. st. 1. ZSOS/02 propisano je da raspored tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika uređuje ministar obrane, a odredbom čl. 153. st. 3. ZSOS/13 propisano je da raspored radnog vremena odlukom određuje ministar obrane.

12.1. Prema odredbi čl. 97. st. 7. ZSOS/02 dežurstvo kao rad dulji od punog radnog vremena koji se ne smatra prekovremenim radom uredit će se rasporedom tjednog i dnevnog radnog vremena, a dodaci za dežurstvo uredit će se posebnim propisom kojim se uređuju dodaci na plaću.

12.2. Nadalje, odredbom čl. 154. ZSOS/13 propisano je:

(1) Puno radno vrijeme utvrđuje se u pravilu u trajanju od 40 sati tjedno raspoređeno u pet dana.

(2) Radno vrijeme zbog specifičnosti vojne službe ne mora biti ravnomjerno raspoređeno po tjednima te se može preraspodijeliti unutar razdoblja koje ne može biti dulje od četiri mjeseca, tako da u jednom razdoblju traje dulje, a u drugom razdoblju kraće od propisanoga punog radnog vremena.

(3) Kada je radno vrijeme preraspodijeljeno na način iz stavka 2. ovoga članka ne smije biti dulje od 48 sati tjedno.

(4) Odredbe stavaka 1., 2. i 3. ovoga članka ne odnose se na rad u vrijeme vojnih vježbi, funkcionalnih tečajeva, školovanja, izobrazbe i obuke u vojnim lokacijama i građevinama, dežurstava, stražarske službe, unutarnje službe, operacija potpore miru, rada na terenu, taborovanja i obveznog smještaja u vojnim lokacijama i građevinama zbog potreba službe i sl. (5) Rad iz stavka 4. ovoga članka uključuje rad subotom, nedjeljom, blagdanom, noću, u smjenama i turnusima.

(6) Radno vrijeme može se za pojedine ustrojstvene jedinice Oružanih snaga rasporediti na način da vojne osobe kontinuirano vrijeme borave na vježbalištu, poligonu i u vojarni zbog specifičnosti vojne službe, a određeno vrijeme su izvan službe u stanju pripravnosti.

12.3. Prema odredbi čl. 155. ZSOS/13. djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanju plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju posebne dodatke na plaću u skladu s čl. 139. ovoga Zakona.

U odnosu na prvu osnovu - isplatu za neiskorištene slobodne dane uključujući subote i nedjelje

13. Za odgovor na drugo postavljeno pitanje, s obzirom na utuženo razdoblje za isplatu po osnovu naknade za neiskorištene slobodne dane uključujući subote i nedjelje za razdoblje od prosinca 2011. do prosinca 2016., mjerodavni propisi su (pored naprijed citiranih odredbi ZSOS/02 i ZSOS/13) i Odluka/09, Odluka/14, Pravilnik/08 i Pravilnik/14.

14. Odredbom točke II. Odluke/09 propisano je da se tjedno radno vrijeme u trajanju od 40 sati redovno raspoređuje po osam sati na pet radnih dana od ponedjeljka do petka i u pravilu traje od 8.00 do 16.00 sati.

14.1. Prema odredbi točke III. st. 1. Odluke/09 radno vrijeme u pojedinim ustrojstvenim jedinicama u skladu s potrebama službe može biti organizirano kao rad u smjenama, rad u turnusima ili na drugi odgovarajući način, a prema mjesečnom fondu sati može biti puno, skraćeno ili dulje od punog radnog vremena (prekovremeni rad). Kada se radno vrijeme organizira na drugi odgovarajući način, može biti preraspodijeljeno tako da tijekom jednoga razdoblja traje dulje, a tijekom drugoga razdoblja kraće od punoga radnog vremena s tim da ne smije biti dulje od 60 sati tjedno (st. 2.). Preraspodijeljeno radno vrijeme u okviru mjesečnog fonda sati ne smatra se prekovremenim radom (st. 3.).

14.2. Odredbom točke V. st. 1. Odluke/09 propisano je da se dežurstvo kao rad dulji od punog radnog vremena ne smatra prekovremenim radom, a dijeli se na aktivno dežurstvo i dežurstvo unutarnje službe, a točkom V. st. 2. propisano je da se pod aktivnim dežurstvom smatra vrijeme provedeno u službi na radnom mjestu i vrijeme odmora provedeno na radnom mjestu tijekom obaveznog 24-satnog ili višednevnog boravka na radnom mjestu zbog potreba službe (rad na izdvojenom objektu, rad u operativnom dežurstvu, snage brzog odgovora, postaje obalnog motrenja i sl.).

14.3. Prema odredbi točke VI. Odluke/09 pripadnici OS RH koji zbog potreba službe provode 24 sata na radnom mjestu u tijeku 24 sata mogu raditi najviše 12 sati, a preostalo vrijeme im se računa kao aktivno dežurstvo (st. 1.), dodatak na plaću za svaki sat aktivnog dežurstva uredit će se posebnim propisom kojim se uređuju dodaci na plaću (st. 2.), a za vrijeme aktivnog dežurstva pripadniku OS RH ne pripada uvećanje plaće iz točke XIII. ove Odluke (st. 3.).

14.4. Odredbom točke XIII. Odluke/09 propisano je za koje sve dodatke se uvećava osnovna plaća, s tim da je određeno da se ti dodaci međusobno ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni.

14.5. Prema odredbi točke XI. Odluke/09 iznimno, kada rad u operativnom središtu, operativnom dežurstvu Vojne policije, snagama brzog odgovora, na izdvojenom objektu i drugi oblik straže (osim stražarske), koji zahtijeva 24-satni boravak na radnom mjestu, nije organiziran u smjenama ili turnusima, može se organizirati dnevnom kombinacijom radnog vremena i aktivnog dežurstva (st. 1.). Nakon 24satnog boravka na radnom mjestu zbog potreba službe pripadnik OS RH ostvaruje pravo na 24 -satni odmor (slobodan dan), odnosno u slučaju višednevnog boravka na radnom mjestu ostvaruje pravo na proporcionalni višednevni odmor u omjer 1:1 (st. 2.).

15. Odredbom točke II. Odluke/14. (koja je stupila na snagu od 1. lipnja 2014.) propisano je da je radno vrijeme razdoblje u kojem su djelatne vojne osobe obvezne obavljati poslove dužnosti koju obnašaju prema utvrđenom rasporedu radnog vremena i nalozima nadređene osobe, a točkom III. je propisano da se pod radnim vremenom iz točke II. te Odluke podrazumijeva redovno radno vrijeme i radno vrijeme prema posebnom rasporedu.

15.1. U Glavi II. Odluke /14 propisano je redovno radno vrijeme (točka V. do XII.), au glavi III. radno vrijeme prema posebnom rasporedu (točka XIII. do XX.).

15.2. Prema Odluci/14 redovno radno vrijeme, koje se u smislu te Odluke smatra punim radnim vremenom, utvrđuje se u trajanju od 40 sati tjedno raspoređeno na pet dana, u pravilu od ponedjeljka do petka od 8,00 do 16,00 sati, uz iznimke kada pojedini zapovjednici mogu (uz određene pretpostavke) odrediti drugačije (točka V. Odluke). U slučaju potrebe za radom koji je dulji od redovnog radnog vremena s propisanim maksimalnim trajanjem takvog rada, redovno radno vrijeme će se preraspodijeliti prema odredbama točke VI. i VII. Odluke. U slučaju kada se steknu okolnosti koje su osnova za obavljanje rada duljeg od redovnog radnog vremena, pa se zbog tih okolnosti zadaća ne može izvršiti, zapovjednik propisane razine može odrediti radno vrijeme prema posebnom rasporedu (točka VII. st. 4. Odluke/14).

15.3. Odredbom točke IX Odluke/14, (st. 1.) propisano je da osim rada u redovnom radnom vremenu, rad u pojedinim ustrojstvenim jedinicama ovisno o potrebama službe može biti organiziran i kao rad u smjenama i rad u turnusima, time da rad u turnusu postoji i kao posebna inačica koju Odluka definira kao „poseban oblik rada u turnusu“ (točka XII. st. 1. Odluke/14).

Naime, točka XII. Odluke/14. glasi:

(1) Poseban oblik rada u turnusu je višednevni kontinuirani rad i boravak na izdvojenim objektima (radarske postaje, objekti elektroničkog izviđanja i slično) te na izoliranim lokacijama.

(2) Poseban oblik rada iz stavka 1. ove točke je rad djelatnih vojnih osoba u ciklusima sedam dana rada - sedam dana odmora.

(3) Za vrijeme prvoga ciklusa iz stavka 2. ove točke smatra se da djelatna vojna osoba radi najviše 12 sati dnevno, a preostalih 12 sati djelatna vojna osoba ne može bez dopuštenja nadređenoga napustiti mjesto rada ili drugo mjesto koje je nadređeni odredio odnosno obvezna je boraviti na izdvojenim objektima iz stavka 1. ove točke te se u smislu mjesečnog fonda sati smatra da radi sedam dana u redovnom radnom vremenu.

(4) Kada djelatna vojna osoba radi mjesec dana u turnusu u skladu s ovom točkom, smatra se da ima redoviti mjesečni fond radnih sati utvrđen u skladu s točkom V. ove odluke.

(5) Za rad u turnusu iz stavka 1. ove točke djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće, nego za to ostvaruju pravo na dodatak za vojnu službu u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba.

15.4. Prema točki IV. Odluke/14 djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službe, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba.

16. Poseban propis iz čl. VI. st. 2. Odluke/09, te točke IV. Odluke/14 kojim se uređuju dodaci na plaću je Pravilnik/08 koji je bio na snazi do 31. ožujka 2014., te Pravilnik/14 koji je bio na snazi od 1. travnja 2014.

17. Odredbom čl. 17.b Pravilnika/08 propisano je da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme provedeno na aktivnom dežurstvu pripada dodatak za aktivno dežurstvo za svaki sat aktivnog dežurstva, te je propisan način na koje se ostvaruje pravo na taj dodatak.

18. Pravilnik/14 propisuje u čl. 3. st. 1. da su dodaci na plaću dodaci koje ostvaruju djelatne vojne osobe za posebne uvjete vojne službe te za deficitarna zvanja i struke, a u Glavi II. Pravilnika/14 propisani su dodaci za posebne uvjete vojne službe koji se dijele na dodatak za vojnu službu i dodatak za otežane uvjete rada.

18.1. Člankom 6. Pravilnika/14 propisano je da dodatak za vojnu službu ostvaruju sve osobe raspoređene na dužnosti djelatne vojne osobe te su propisani iznosi dodatka za pojedinu vojnu službu, koji djelatna vojna osoba može ostvariti s tim da ima pravo samo na jednu stopu dodatka za vojnu službu, a u čl. 7. Pravilnika/14 propisan je dodatak za otežane uvjete rada djelatnih vojnih osoba raspoređenih na sljedećim dužnostima: 1. letačkim, 2. roditeljskim, 3. padobranskim, 4. plovidbenim, 5. pirotehničkim, 6. u specijalnim i zaštitnim postrojbama, 7. vojnopolicijskim, 8. štetnima za zdravlje, 9. zrakoplovno-tehničkog održavanja, opsluživanja i potpore letanja, s tim da djelatna vojna osoba može ostvariti pravo samo na jedan, najpovoljniji dodatak.

19. Među strankama nije sporno da je tužitelj radio na izdvojenom mjestu rada uz obvezan smještaj u vojnoj lokaciji neprekidno sedam dana, te da je nakon svakog 7 - dnevnog boravka na lokaciji tužitelj koristio sedam slobodnih dana u koje je uvijek bila ubrojena jedna subota i jedna nedjelja.

20. Sporno je bilo tijekom postupka kao i u revizijskom stupnju postupka pripada tužitelju isplata naknade za slobodne dane koji su padali na subotu i nedjelju nakon 7- dnevnog neprekidnog rada na izdvojenom mjestu rada.

21. Imajući na umu utuženo razdoblje za koje tužitelj traži naknadu za neiskorištene neslobodne dane (od 16. prosinca 2011. do 16. prosinca 2016.), kao i naprijed citirane odredbe Odluke/09 i Pravilnika/08, te Odluke/14 i Pravilnika/14, proizlazi da za oblik rada koji je tužitelj obavljao na izdvojenom objektu kontinuirano 7 dana po 24 sata, nakon tako odrađenih sedam dana tužitelju pripada proporcionalni odmor u omjeru 1:1, odnosno za sedam dana rada pripada mu sedam dana odmora.

22. Nadalje, s obzirom da se u konkretnom slučaju radi o radu koji je obavljan na izdvojenom objektu i izoliranoj lokaciji i za koji su propisani naprijed navedeni dodaci na plaću, koji su ostvaruju samo za takav rad, to za takav rad vrijedi i poseban režim korištenja slobodnih dana, koji se ne može sagledavati (samo) kroz odredbe o redovnom radnom vremenu u smislu odredbe točke II. Odluke/09 i točke V. Odluke/14 (kojima je propisano radno vrijeme u trajanju od 40 sati tjedno raspoređeno na pet dana, od ponedjeljka do petka od 8,00 do 16,00 sati), već (i) kroz odredbe koje se odnose na rad organiziran kao posebni oblik rada u turnusu propisan točkom XI.

Odluke/09 i točkom XII. Odluke/14.

22.1. Stoga iako u redovnom radnom vremenu iz točke II. Odluke/09 i točke V. Odluke/14 subota i nedjelja ne spadaju u radne dane, to ne znači da djelatna vojna osoba kod rada u slučaju višednevnog boravka na radnom mjestu, odnosno u obliku rada na izdvojenom objektu (kao posebnom obliku rada u turnusu) kada nakon 7 dana rada u kontinuitetu koristi 7 dana odmora u kontinuitetu, ima pravo na naknadu za subote i nedjelje koji su bilježeni kao slobodni dani.

22.2. Navedeno stoga što, ne samo da djelatna vojna osoba za takav oblik rada prima i posebne dodatke na plaću, već i stoga što kada djelatna vojna osoba kod rada u slučaju višednevnog boravka na radnom mjestu, odnosno kada radi u posebnom obliku rada u turnusu (PORT) radi u kontinuitetu 7 dana i nakon toga se u kontinuitetu i odmara 7 dana. Stoga, u takvoj situaciji kod takvog posebnog oblika rada, subote i nedjelje ulaze u 7 dana odmora, jer odmor nakon takvog višednevnog boravka na radnom mjestu u trajanju od 7 dana, odnosno posebnog oblika rada u turnusu čini jedinstvenu cjelinu rada u turnusu (kako to osnovano tuženik navodi u reviziji). Pri tome valja reći da na to ukazuje i točki XII. Odluke/14, kojom je propisano da kada djelatna vojna osoba radi u takvom obliku rada u turnusu mjesec dana, da se smatra da ima redoviti mjesečni fond radnih sati. Stoga su prema shvaćanju ovog suda, djelatnim vojnim osobama koje kada rade u posebnom obliku rada u turnusu u ciklusima sedam dana rada - sedam dana odmora, subote i nedjelje uključene u 7 dana odmora u kontinuitetu, te istima za 7 dana koliko su provele u kontinuitetu na radu na izdvojenom objektu pripada isto toliko slobodnih dana u kontinuitetu neovisno o tome što u te dane padaju subote i nedjelje. Time je ujedno i odgovoreno na prvo postavljeno pitanje. Slijedom svega navedenog, a s obzirom na shvaćanje ovog suda i utvrđenja nižestupanjskih sudova na temelju kojih je tužitelju dosuđena naknada „po osnovi neiskorištenih slobodnih dana uključujući i subote i nedjelje“ nije jasno što je tužitelju i za koje razdoblje dosuđeno, odnosno, nije jasno (s obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev, izreku sudova te nalaz i mišljenje vještaka financijske struke) pripada li tužitelju (i za koje razdoblje) pravo na naknadu za dane koji nisu iskorišteni, a spadaju u 7 dana kontinuiranog odmora nakon 7 dana rada na izdvojenom objektu, ili se radi i o nekim drugim neiskorištenim slobodnim danima osim subota i nedjelja kao slobodnih dana nakon 7-dnevnog neprekidnog rada na izdvojenom objektu, jer nižestupanjski sudovi bezuvjetno prihvaćaju pravilnost izračuna sačinjenog po vještaku financijske struke bez utvrđenja što čini (i za koje razdoblje) obračun za koji se navodi da potraživanje čine „neiskorišteni slobodni dani uključujući subote i nedjelje koje su evidentirane kao slobodni dani“, u odnosu na mjesečni fond sati.

23. Izneseno materijalnopravno shvaćanje u pobijanim nižestupanjskim odlukama odstupa od prakse revizijskog suda. Naime ovaj sud je u odluci broj Rev-130/2023-2 od 12. rujna 2023. izrazio shvaćanje koje je ujedno i odgovor na pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija:

U razdoblju nakon 1. listopada 2009. djelatna vojna osoba za vrijeme obavljanja stražarske službe i dežurstva nema pravo na uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada, noćnog rada, rada subotom, nedjeljom i blagdanima, već za to ima pravo na dodatke sukladno odredbama Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće („Narodne novine“, broj 118/09). Djelatna vojna osoba za vrijeme obavljanja stražarske službe i dežurstva nema pravo na uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada, noćnog rada, rada subotom, nedjeljom i blagdanima, neovisno o tome jesu li stražarska služba ili dežurstvo obavljani na terenu.

24. Jednako pravno shvaćanje je izneseno i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-25/2024-4 od 21. siječnja 2025.

25. Zbog svega navedenog, a s obzirom da shvaćanja nižestupanjskih sudova nisu u skladu s navedenim shvaćanjima ovog suda, te s obzirom da zbog pogrešnog pravnog pristupa (pogrešne primjene materijalnog prava) u pogledu osnovanosti zahtjeva tužitelja po osnovu neiskorištenih slobodnih dana uključujući subote i nedjelje sudovi nisu razmotrili druge okolnosti i činjenice odlučne za odluku o predmetu spora, nema uvjeta za preinaku pobijane presude, slijedom čega je na temelju čl. 391. st. 7. ZPP -a valjalo ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (točka I. izreke).

26. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a (točka II. izreke).

27. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

28. U odnosu na prvo postavljeno pitanje valja reći da odgovor na njega nije od odlučnog značaja za odluku o sporu, jer se odgovor na postavljeno pitanje ne odnosi na pravomoćni dio odluke.

29. Odluka o troškovima revizijskog postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP- a (toč. II. izreke).

Zagreb, 11. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte