REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

STALNA SLUŽBA U ZABOKU

MATIJE GUPCA 22, P.P. 35, ZABOK

Poslovni broj: Pp-907/2025-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, po sucu Mariji Bračun, uz sudjelovanje zapisničara Ivanke Vinković u prekršajnom postupku protiv okrivljenika 1. ČI i 2. JI, oboje državljani RH, radi prekršajnog djela iz članka 22.st.1. i 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN 70/17, 126/19, 84/21, 114/22 i 36/24, dalje: ZZNUO-a), povodom Optužnog prijedloga Policijske postaje Zabok, broj:

Klasa:211-07/24-5/35344, Urbroj:511-17-05-24-1 od 11.2.2025., nakon glavne rasprave provedene javno i dovršene 11. veljače 2026., u prisutnosti 1. i 2. okrivljenika, a u odsutnosti punomoćnika ovl. tužitelja, te presude javno objavljene istog dana u odsutnosti 1. i 2. okrivljenika, te punomoćnika ovl. tužitelja,

p r e s u d i o  j e

I.

Okrivljenik: 1. DI, bez nadimka, sin Č i J, djev. ŠI,  rođ. **.**.1991.  u [adresa],  državljanin  RH, OIB: [osobni identifikacijski broj],  s  prebivalištem  u [adresa],  pismen,  SSS,  po  zanimanju strojarski tehničar i bolničar, zaposlen u KBC Rebro, sa sjedištem u [adresa], neoženjen, bez d jece, s mjesečnim  primanjima  od  1.000,00  eura,  bez  vrijednije imovine, prekršajno osuđivan, kazne djelomično podmirio, protiv njega se ne vodi drugi prekršajni niti kazneni postupak,

k r i v  j e

što je:

24. prosinca 2024., utorak, u 20,15 sati, u mjestu [adresa], u obiteljskoj kući, u alkoholiziranom stanju (0,90 g/kg), počinio nasilje u obitelji prema svome polubratu, 2. okr. JI, u nazočnosti svoje majke LI, koja je osoba starije životne dobi, na način da je svojeg polubrata rukama naguravao u obiteljskoj kući, u kuhinji, a što je kod 2. okr. JI prouzročio povredu dostojanstva i osjećaj uznemirenosti,

dakle, kao punoljetni član obitelji, polubrat, u nazočnosti svoje majke, osobe starije životne dobi, primijenio je fizičku silu prema polubratu, uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda, a što je kod žrtve prouzročilo uznemirenost i povredu dostojanstva,

čime je 1. okr. počinio prekršaj iz čl. 10.t.1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kažnjivo po čl. 22.st. 3. istog Zakona,

II. pa mu se na osnovu istog propisa, uz primj. čl. 37.st.1. i 3.t.1. Prekršajnog zakona,

i z r i č e

novčana kazna u iznosu od 700,00 eura (sedamsto eura).

III. Temeljem članka 40. Prekršajnog zakona okrivljeniku 1. ČI, u r a č u n a v a s e vrijeme smještaja u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opojnog sredstva po policiji od 24.12.2024. u 22,50 sati do 25.12.2024. u 05,25 sati, kao 79,64 eura u izrečenu novčanu kaznu, tako da okrivljenik ima još za platiti 620,36 eura izrečene novčane kazne.

IV. Okrivljenik 1. je dužan novčanu kaznu, temeljem članka 33.st.10. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15,70/17,118/18, 114/22), platiti u roku od 90 dana od pravomoćnosti ove presude.

V. Temeljem čl. 152.st. 3. Prekršajnog zakona smatrat će se da je okrivljenik 1. u cjelini platio novčanu kaznu ako plati dvije trećine izrečene novčane kazne, odnosno u iznosu od 413,57 eura novčane kazne, u određenom mu roku.

VI. Ukoliko okrivljenik 1. novčanu kaznu u iznosu od dvije trećine izrečene novčane kazne ne plati u roku 90 dana, izrečena novčana kazna u cijelom iznosu će se u smislu odredbe čl. 34.st.1. Prekršajnog zakona naplatiti prisilno, a ako se ne naplati prisilno u roku od dvije godine, postupit će se prema pravilima iz čl. 34.st.2. Prekršajnog zakona.

VII. Okrivljenik 1. DI je dužan, temeljem čl. 138.st. 1. i st. 2. t. 1., 2. i 3. u svezi s čl. 139. Prekršajnog zakona, u svezi s Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13), platiti troškove ovog postupka u UKUPNOM iznosu od 55,96 eura (pedeset pet eura i devedeset šest centa), a koji se u iznosu od 30,00 eura odnose na paušalne troškove ovog postupka, dok se u iznosu od 10,62 eura odnose na troškove alkotestiranja, te u iznosu od 15,34 eura se odnose na troškove prijevoza svjedoka, a imaju se uplatiti uplatom na državni proračun u istom roku kao i kaznu, jer će se u protivnom naplatiti ovrhom, temeljem čl. 152.st.4. Prekršajnog zakona, dok u odnosu na 2. okr. JI troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda temeljem odredbe čl. 140.st.1. i 2. Prekršajnog zakona.

VIII. Odbija se tužitelj PP Zabok sa zahtjevom da se okrivljeniku 1. ČI

DI izrekne zaštitna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana.

IX.

Okrivljenik: 2. ĆI, bez nadimka, sin D i LI, djev. ŠI, rođ. **.**.1980. u [adresa], državljanin RH, OIB: [osobni identifikacijski broj],  s  prebivalištem  u [adresa], a boravištem u [adresa],

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

(temeljem čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona)

da bi:

24. prosinca 2024., utorak, u 20,15 sati, u mjestu [adresa], počinio nasilje u obitelji na način da bi ispred obiteljske kuće rukama naguravao svog polubrata 1. okr. ČI kojom prilikom kod istog nisu nastale vidljive ozljede, a liječničku je pomoć odbio, a što da je kod 1. okr. ČI prouzročio osjećaj uznemirenosti i povredu dostojanstva,

čime da bi počinio prekršaj iz čl. 10.t.1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

Obrazloženje

1. Policijska postaja Zabok, pod brojem: Klasa: 211-07/24-5/35344, Urbroj: 511- 17-05-24-1 od 11.2.2025., podnijela je Optužni prijedlog protiv okrivljenika 1. i 2. zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.

2. Okrivljenik 1. DI, očitujući se na navode optuženja očitovao se da se ne smatra krivim za djelo prekršaja koje mu se stavlja na teret. U obranu je iskazao da je 24.12.2024. došao brat MI sa svojom prijateljicom TI, te je on doista rekao da će okititi bor i da nakon toga izlazi, a da majku sa sobom povedu MI i TI, a to zbog toga što je majka izrazila želju da ide sa polubratom MI kod bratića Š. Pokušao je nagovoriti brata MI da uzme majku sa sobom, ali nakon toga brat mu je rekao vičući "da koji k…. sam ja tu", a on se brine o majci starije životne dobi i s njom živi u zajedničkom kućanstvu, te je majci neophodna njegova pomoć jer ne može živjeti sama. Majka se i sama obukla i obula da bi išla sa bratom, ali nisu je željeli povesti sa sobom. To se sve događalo unutar obiteljske kuće u hodniku između dnevnog boravka i kuhinje. Iskazao je da nije odgurnuo majku i nije istina da bi zbog toga pala na pod, već je mama sama sjela na pod dnevnog boravka, ali pri tome nije plakala. Posebno je iskazao da se sa bratom naguravao u dnevnom boravku, jer je htio da majka ide s bratom među ljude, da ide svome nećaku, brat nije na to pris tao, pa ga je rukama naguravao kao i on njega, ali ništa od toga se nije dešavalo izvan dnevnog boravka obiteljske kuće. Nadalje je iskazao da je istina da nije htio maknuti svoj auto da bi brat mogao otići svojim vozilom, bio je uzrujan, jer on brine o majci, sve u kući sređuje svojim novcima, brat ne doprinosi uzdržavanju majke, even tualno vrši usluge prijevoza majke kod liječnika. Iskazao je da nije htio baciti ciglu u auto brata, to ne može reći, zna da je bio uzrujan. Posebno je istakao da niti u kom slučaju on ne bi odgurnuo majku da bi je povrijedio ili da bi je uzrujao. Dodao je da se radilo o jednom izoliranom događaju, jer je on u dobrim odnosima sa svojim polubratom, majka mu je jedini član u obitelji zajedničkog kućanstva, prije toga su se MI i on družili i samo su se porječkali bez namjere da jedan drugome učine zlo ili da se povrjeđuje čije dostojanstvo ili da se članovi obitelji uznemire. Iskazao je da je točno da je nakon toga bio na trežnjenju, međutim, mora reći da je na kraju, nakon što je brat sa prijateljicom otišao kod nećaka ŠI bez majke, popustio molbi majke pa ju je on odveo svojim vozilom i već ga je čekala policija na dvorištu bratića, te su ga tražili vozačku da ju ostavi, a to nije mogao jer radi u Zagrebu pa je pristao da ga otrijezne u PP Zabok. U nastavku svoje obrane 11.2.2026. u obranu je dodao da i danas nakon svega i ustvrdio da se radilo o izoliranom događaju u obitelji koji se nije ponovio niti se neće ponoviti, a sa bratom JI nakon tog događaja kao i prije, u dobrim je odnosima.

Na poseban upit suda da li smatra opravdanim prijedlog tužitelja da mu se izrekne zaštitna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana kojemu je svrha popravljanja odnosa u narušavanju obitelji, iskazao je da ne vidi potrebe za istom mjerom, pogotovo iz razloga što majci nije učinio ništa nažao, a inače je emotivna osoba, on skrbi o majci u zajedničkom kućanstvu više od 13 godina, nikada prije nije bilo takvog izoliranog događaja, a i zdravstveni je radnik pa su mu i te postavke za sprečavanja nasilja u obitelji poznate, te nema doista razloga da mu se ista mjera izrekne, dok u odnosu na novčanu kaznu je iskazao da je ona prestroga s obzirom na plaću i troškova uzdržavanja zajedničkog kućanstva pa da za isto moli ublažavanje.

3. Okrivljenik 2. okr. ĆI, očitujući se na navode optuženja očitovao se da se ne smatra krivim za djelo prekršaja kako mu se stavlja na teret. U obranu je iskazao da može reći i potvrđuje da se to dogodilo 24.12.2024., ističući da je došlo samo do verbalne rasprave, svađe povišenim tonom između brata ČI i njega u kuhinji obiteljske kuće. Nikakvog fizičkog sukoba između ČI i njega nije bilo, to izričito tvrdi. Iskazao je da je DI vičući u kuhinji gdje je i on stajao, potaknuo svađu, svađali su se i prepirali oko toga tko će ostati uz majku, odnosno da majku uzmu on i TI sa sobom. Majka je plakala, ali mora reći da je plakala zbog toga što je emotivna i što su se brat i on svađali. Iskazao je da brat nije odgurnuo majku i majka nije pala na tlo i nije zbog toga plakala. Dodao je da je to bio jedan izolirani događaj svađe, jer su brat i on i prije tog događaja i nakon tog događaja u dobrim odnosima. Posebno je iskazao da brat DI nije njega fizički odgurnuo, to su samo bile prijetnje riječima, isto tako kao i da će mu razbiti staklo, ali nije razbio nikakvo staklo na vozilu i ne zna od kud svjedokinji saznanja da je DI razbio staklo, jer o tome policija ništa nije utvrdila. Iskazao je da ne može reći što je policija zapisala u zapisniku u odnosu na tu ciglu, ali ustvrdio je da mu nije bilo polupano staklo, samo je verbalno bilo prijetnji od strane ČI da će mu razbiti staklo na autu.

Na poseban upit suda zašto svjedokinja tvrdi da je vidjela "da je EI grubo uhvatio za jaknu tako da mu je jakna pukla", okrivljenik je iskazao da on ne može tumačiti što je svjedokinja mislila, ali je ustvrdio da joj se možda tako činilo, a misli da nije niti bila prisutna tom događaju svađe između njega i brata, jer joj je brat EI rekao da izađe iz kuće. Također ne može tvrditi kako je mislila svjedokinja da im je razbijeno staklo na autu, jer ono nije razbijeno i sve je to bilo samo verbalno izrečeno od strane ČI, te na njegovom vozilu nema nikakvog oštećenja vezano uz taj događaj. Nadalje je iskazao da je doista bio u događaju prisutan L, prijatelj ČI , ali se isti nije uključivao u događaj, ostao je sjediti na trosjedu, a uključila se majka i stala između njih dvoje te je i plakala potresena svađom svojih sinova, ali ne da b i je EI odgurnuo. Istakao je da je majka jako nestabilna na nogama pa se sama spotaknula, ne vidi, pa je zbog toga sama pala na pod, a nije je nitko odgurnuo. Dodao je da se u toj svađi sa bratom osjećao nelagodno, ali nije bio uznemiren i ne smatra da se radilo o nasilju. Iskazao je posebno da je policiju za taj događaj zvao iz kuće ČI i majke, pol. službenici nisu dolazili, došli su na drugu adresu kod ŠI, ali on nije policiju zvao zbog nasilja u obitelji, jer smatra da se radilo o svađi, već zbog prevencije da se ne bi nešto dogodilo.

4. Na glavnoj raspravi provedenoj javno i dovršenoj 11. veljače 2026. proveden je dokazni postupak ispitivanjem svjedokinje-oštećenice BI i svjedokinje TI, te je izvršen uvid i čitan je Optužni prijedlog (list spisa br. 1-4), Obavijest žrtvi nasilja u obitelji, Obrazac o provedenom postupku pojedinačne procjene potreba žrtve za zaštitom i Obrazac rizičnih faktora za ponavljanje nasilničkog ponašanja(list spisa br. 5-17), Obavijest počinitelju prekršaja (list spisa br. 18-19), Izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji (list spisa br. 20-22), Zapisnik o ispitivanju svjedokinje BI (list spisa br. 31-32), Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola na ime DI (list spisa br. 33), Naredba o smještaju u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opojnog sredstva na ime DI (list spisa br. 34-35), Potvrde iz prekršajne evidencije MP za 1. i 2. okr. (list spisa br. 36 -39) i Zapisnik o izvanraspravnom ispitivanju svjedokinje TI od 2.2.2026. (list spisa br. 61- 63).

5. Svjedokinja-oštećenica LI iskazala je da se sjeća događaja, ne može točno reći datum, o tome je davala i iskaz policiji, ali smatra da to nije bilo nasilje niti između braće jer nisu jedan drugoga željeli povrijediti, svađali su se i prepirali zbog nje, te su se i naguravali u dnevnoj sobi. Nije istina da bi je sin DI pogurnuo i da bi ona pala na beton, to je krivo zapisano u pročitanom joj Zapisniku, sama se spotaknula i pala na pod dnevnog boravka, jer jako teško hoda i pri tome je slijepa i to je razlog zašto je pala, a ne da bi je sin DI ili sin EI pogurnuo, nije je nitko gurnuo. Posebno je iskazala da živi sa sinom ČI u zajedničkom kućanstvu, a o kućanstvu brine sin DI, dok sin EI dolazi povremeno u posjetu i goste. Iskazala je da poznaje osobu TI, prijateljica je njenog sina EI, vidjela ju je svega dva puta. Istakla je da se njeni sinovi nisu naguravali na dvorištu, svađali su se u kući, prepirali, zbog toga što je ona htjela ići sa EI do ŠI, njenog nećaka, a EI je nije želio odvesti sa sobom, iako se već sama obukla i spremila. Nakon toga je molila sina ČI u više navrata i kroz duže vremensko razdoblje pa ju je on odvezao kod nećaka ŠI, gdje ih je pričekala policija oko 22,00 sata. Posebno je iskazala da je to bio jedan jedini događaj svađe između ČI i EI, polubraće, jedan ekscesni događaj, bio je Badnjak i prije tog događaja su se družili u dnevnoj sobi, ništa od navedenog se nije događalo na dvorištu.

5.1. Na pročitani iskaz svjedokinje danog u predsudskom postupku 24.12.2024. svjedokinja je iskazala da se nije tako dogodilo kako je u istome navedeno, nije ju odgurnuo sin DI i nije zbog toga pala na pod te nije istina da bi je odgurnuo sin i da bi bila uzrujana i uznemirena, već kako je iznijela danas kod suda.

Na poseban upit 1. okr. da li je itko od njezinih sinova EI ili on prema njoj počinio kakvo nasilje, da bi bio grub, zločest ili povrijedio je uvrjedljivim riječima ili uznemiravao, svjedokinja je iskazala da to nije istina, da nikada od svojih sinova unatrag 10 godina nije doživjela nikakvo zlo.

6. Svjedokinja TI iskazala je da događaj može smjestiti na Badnjak 2024., što je upamtila po tome jer je sa prijateljem JI došla u nakani upoznati njegovog polubrata i njegovu majku u [adresa]. Pripremili su EI i ona na Badnjak i za Božić hranu, te zna da je u jedno doba došao brat DI sa prijateljem L, ne zna kako se točno preziva, došao je pripit, a kad je čuo da se EI i ona spremaju kod bratića ŠI, bio je ustrajan u tome da sa njima ide majka, jer da on sa L izlazi da majka ne bude sama. Pokušali su ČI objasniti EI i ona da će biti tek kratko vrijeme kod ŠI da se moraju vratiti brzo, ali onda im je DI počeo prigovarati zašto ne žele sobom povesti majku, da neka vide kako se brinuti o majci, te je ustao onako pripit i nasrnuo i na EI i na nju, naguravao ih je i nju je odgurnuo. Kad je vidjela da se nagurava sa bratom ona se uznemirila i prestrašila, jer se njoj vratilo nasilje koje je već prije doživjela od svog partnera i majka je počela plakati kada je vidjela da se njeni sinovi naguravaju u hodniku do boravka i kuhinje, unutar obiteljske kuće. Nakon toga je EI utvrdio da mu je na vozilu polupano staklo, s lijeve strane na zadnjoj klupi pa je pozvao Š da dođe po njih, tako da su EI i ona otišli do Š, a prije nego što su otišli vidjela je da je majka plakala, govorila je da ona ne bi htjela biti sama, govorila je da treba okititi bor. Cijelo to vrijeme uz ČI bio je i njegov prijatelj L i ostao je s njim dok EI i ona nisu otišli sa Ć. Posebno je iskazala da nije vidjela da bi DI odgurnuo majku da bi ona pala, ali je vidjela da je brata EI grubo uhvatio za jaknu, tako da mu je jakna pukla, a više puta ga je uhvatio rukama i za vrat, baš agresivno i ljuto. Istakla je da je bila jako uznemirena i ustrašena zbog svojih loših iskustava, djelovalo je na nju i plač majke, bilo joj je žao, ali ne može reći da bi EI odguravao u zloj namjeri ČI, jer je između ČI i EI bio L, koji je razdvajao ČI i EI. Posebno je iskazala da se na dvorištu ispred obiteljske kuće niša nije događalo, kad je DI počeo vrištati u kuhinji, vikati, govorila je EI da ga pusti, da je došao ŠI i da idu s njim, tako da EI nije niti bio sa ČI na dvorištu. Iskazala je da može samo reći da je DI bio doista "crven kao rak" ljutit i pripit, te je vikao i bio je fizički nasilan prema EI na način da ga je lovio rukama za vrat, za odjeću na prsima i poderao mu je jaknu. Dodala je da EI nije nikako agresivna osoba, smiren je i razuman i nikakvo zlo nije počinio prema ČI, to odgovorno tvrdi. Dodala je da su oboje došli s dobrim namjerama za blagdane u tu kuću.

6.1. Okrivljenik 1. DI prigovorio je iskazu svjedokinje u dijelu u kojem je svjedokinja iskazala da je fizički bio nasilan prema EI, da ga je lovio rukama za vrat i da mu je poderao jaknu, iz razloga što i EI može potvrditi , dok pak je 2. okr. ĆI prigovorio iskazu svjedokinje u dijelu kojim opisuje da je sa bratom ČI imao fizički kontakt, da to nije istina, da ga nije uhvatio za vrat, a u odnosu da mu je poderana jakna, iskazao je da je tek drugi dan primijetio da mu je jakna poderana, ali ne može reći da mu je u tom kontaktu sa ČI, DI poderao jaknu.

7. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, obrane 2. okr. JI, čijoj je obrani Sud poklonio svoju vjeru, jer je u bitnome potkrijepljena i iskazima svjedoka, posebno iskaza svjedokinje-oštećenice BI i svjedokinje TI, koje iskaze je Sud analizirao svakog posebno i u ukupnosti temeljem odredbe čl. 88. Prekršajnog zakona, iste je iskaze Sud prihvatio u cijelosti, ocijenio ih je objektivnim, logičnim i uvjerljivim, istinitim u dijelovima kako je koji svjedok vidio osobno i čuo, osobito u dinamici i tijeku opisa i mjestu odvijanja događaja, te uvida u cjelokupni spis, ocjenjujući i analizirajući brižljivo svaki dokaz posebno i u njihovoj ukupnosti, Sud je našao činjenično stanje dovoljno utvrđenim i prekršajno djelo 1. okr. ČI dokazanim kako mu se stavlja na teret, našavši u njegovom djelu sva bitna obilježja prekršaja iz odredbe čl. 22.st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

7.1. Stoga je Sud 1. okr. ČI proglasio krivim, a pri izboru vrste i visine kazne za počinjeno prekršajno djelo, izabrana je i izrečena novčana kazna u ublaženom iznosu, primjenom odredbe čl. 37.st.1. i 3.t.1. Prekršajnog zakona, u koju je uračunato vrijeme smještaja po policiji, a za izrečenu novčanu kaznu kao u izreci, Sud uzima da je razmjerna težini počinjenog djela i stupnju ugroženosti zaštićenog dobra, načinu počinjenja djela, kao i okolnosti počinjenja djela, ocijenivši da će se izrečenom novčanom kaznom postići svrha kažnjavanja te djelovati na 1. okrivljenika da ne čini ista ili istovrsna djela.

8. U konkretnom slučaju, nesporno je da je 1. okr. DI primijenio fizičku silu odguravanjem svog polubrata 2. okr. GI, uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda, na način da ga je rukama naguravao, a u nazočnosti njihove majke , koja je osoba starije životne dobi, rođ. 1953., što djelomično i sam priznaje 1. okr. u obrani kada navodi "da sam se s bratom naguravao u dnevnom boravku jer ja sam htio da majka ide s bratom među ljude", a potvrdila i iskazom svjedokinja BI koja je iskazala da su se sinovi DI i EI svađali i prepirali zbog nje, te da su se i naguravali u dnevnoj sobi, a i svjedokinja TI iskazavši …"ja nisam vidjela da bi DI odgurnuo majku da bi ona pala, ali sam vidjela da je brata EI grubo uhvatio za jaknu, tako da mu je jakna pukla, a više puta ga je uhvatio rukama i za vrat, baš agresivno i ljuto"…, pa kako je našao suglasne iskaze upravo u dijelu primjene fizičke sile 1. okrivljenog i odnosu na 2. okrivljenog u nazočnosti majke, kao osobe starije životne dobi, zbog čega je Sud svoju vjeru poklonio iskazima svjedoka, pa je u radnji 1. okrivljenika u ukupnosti prema utvrđenoj dinamici i tijeku događaja utužene zgode prepoznate sa svim bitnim obilježjima djela nasilja i to primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda prema odredbi čl. 10.t.1. ZZNUO-a, u nazočnosti osobe starije životne dobi, koja je i reagirala stresno plakanjem na intenzitet događaja između sinova, pa je životno i logično takva radnja gruba i agresivna u naguravanju po kuhinji, odnosno dnevnom boravku kuće, kako ju je učinio 1. okrivljeni prouzročilo osjećaj straha, uznemirenosti i povredu dostojanstva 2. okrivljenika, zbog čega je nesporno dokazano da je 1. okr. djelo počinio sa svim bitnim obilježjima iz odredbe čl. 22.st.3. ZZNUO-a, te mu je isto djelo u potpunosti dokazano i utvrđena krivnja za što mu je izrečena kazna kao u izreci.

8.1. Valja reći da je iz činjeničnog opisa djela na teret 1. okr. ČI ispušteno optuženje da je u kuhinji obiteljske kuće u istom događaju utužene zgode "odgurnuo i svoju majku koja je pala na tlo i tom prilikom kod iste nisu nastale vidljive ozljede, a liječničku pomoć je odbila", a zbog toga jer nije nađeno dokazanim da bi 1. okr. DI djelo prema žrtvi BI to učinio, prije svega iz razloga što to BI poriče, navodeći da se sama spotaknula i pala na pod dnevnog boravka, jer jako teško hoda i još k tome da je slijepa i to je razlog zašto je pala, da je nitko nije gurnuo, nije to vidjela niti svjedokinja TI, a 2. okr. također ponavlja iskaz svjedokinje BI da se majka spotaknula nestabilna na nogama da ne vidi zbog toga je sama pala na pod, a nije je nitko gurnuo, pa taj dio optuženja očito nema dokaza.

9. Obrana 1. okr. ČI, smišljena je za izbjegavanje za odgovornosti, a iako sam ističe da se naguravao sa bratom u dnevnom boravku, da je naguravao on brata i brat njega, ali da to učinjeno bez namjere da jedan drugoga povrijede, da se radi o izoliranom događaju nije prihvaćena iz razloga što je opisani događaj na majku, kao osobu starije životne dobi djelovalo stresno, plakala je, što je potvrdila i svjedokinja TI, a i 2. okr. ĆI jer je naveo da je majka plakala jer su se brat i on svađali, potresena svađom svojih sinova, 2. okr. je iskazao da mu je bilo "neugodno", ublažavajući radnju i posljedice djela 1. okrivljenika, zbog čega je Sud našao da je 1. okr. u cijelosti odgovoran za primjenu fizičke sile bez nastupa tjelesnih ozljedi, te obrana nije prihvaćena.

10. Pri odmjeravanju vrste i visine kazne 1. okrivljeniku, uzete su u obzir sve okolnosti koje utječu na visinu kazne, prema članku 36. Prekršajnog zakona, izrečena je novčana kazna u ublaženom iznosu, u koju je uračunato vrijeme smještaja u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opojnog sredstva po policiji u trajanju od dva dana, odnosno 79,64 eura, a pri izricanju novčane kazne cijenjeno je stupanj krivnje koji se očituje u težini djela, vrijednosti zaštićenog dobra, te da u djelu nasilja nema posebnog povoda i razloga da bi rješavao obiteljsku problematiku na nasilan način, od olakotnih okolnosti nađena je neosuđivanost za istovrsno djelo prekršaja i materijalna situacija okrivljenika, dok otegotne okolnosti nisu nađene, pa je 1. okrivljeniku odmjerio i izrekao ublaženu novčanu kaznu temeljem čl. 37.st.1. i 3.t.1. Prekršajnog zakona, za koju uzima da je razmjerna težini počinjenog prekršajnog djela i stupnju odgovornosti 1. okrivljenika, nalazeći da će se istom kaznom ostvariti cilj i svrha kažnjavanja.

11. Također, nedvojbeno je da je 1. okrivljenik počinio djelo pod utjecajem alkohola, kako to proizlazi iz Zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, list spisa br. 33, u koncentraciji od 0,90 g/kg alkohola, no utjecaj alkohola u konkretnom slučaju nije utjecao na 1. okrivljenika na način da ne bi bio ubrojiv, odnosno da u vrijeme ostvarenja propisanog obilježja prekršaja ne bi mogao i bio u mogućnosti shvatiti značenje svog postupanja ili vladati svojom voljom, da nije mogao biti svjestan da je njegovo djelo zabranjeno, a osim toga u takvo stanje dovodi se samoskrivljeno konzumiranjem alkohola, zbog čega se primjenom čl. 27. Prekršajnog zakona uzima da je u trenutku počinjenja prekršaja bio ubrojiv.

12. Sud je u konkretnom slučaju na 1. okrivljenika primijenio odredbu čl. 152.st.3. Prekršajnog zakona, tako da će se, ukoliko 1. okrivljenik u roku ostavljenom za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine novčane kazne ista smatrati plaćenom u cijelosti, u roku od 90 dana od dana primitka ove Presude.

13. Izreka o troškovima postupka temelji se na odredbama zakona kao u izreci te Odluci Vlade RH o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka koji se odnose na troškove suda učinjene u ovom postupku, a izrečeni su u paušalnom iznosu ovisno o složenosti i trajanju postupka, kao i na troškove alkotestiranja i prijevoz svjedoka, a 1. okr. DI ih je dužan platiti jer je proglašen krivim za prekršaj, dok u odnosu na 2. okr. JI troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda, jer se 2. okr. oslobađa od optužbe, a temeljem citirane odredbe kao u izreci.

14. U odnosu na točku pod IX. izreke, da se 2. okr. ĆI oslobađa optužbe, temeljem odredbe čl. 182.t.3. Prekršajnog zakona, valja reći da Sud prihvaćajući navode obrane 2. okrivljenika, kao što je rečeno pod točkom 8. Obrazloženja, nije utvrdio s nespornom izvjesnošću počinjenje radnje 2. okrivljenika ispred obiteljske kuće, već isključivao je naguravanja bilo u prostoriji kuhinje i dnevne sobe, gdje je bila i svađa, u čemu su suglasni 1. i 2. okrivljeni i svjedokinja BI koja navodi da se ništa od navedenog nije događalo na dvorištu. Iz iskaza svjedokinje TI također proizlazi da se na dvorištu ispred obiteljske kuće nije ništa događalo, da EI i DI nisu bili na dvorištu, kao nezainteresirane svjedokinje za ishod postupka, to je Sud zaključio da nema nedvojbenih dokaza da bi 2. okr. ĆI počinio nasilje prema bratu 1. okr. ČI, da bi istoga naguravao ispred obiteljske kuće, a pri tome 2. okrivljeni odlučno i dosljedno poriče da bi počinio to djelo.

15. U ukupnosti Sud je poklonio svoju vjeru 2. okrivljeniku na temelju provedenog dokaznog postupka i utvrđenog činjeničnog stanja po slobodnom sudačkom uvjerenju na temelju odredbe čl. 88. Prekršajnog zakona, u nedostatku drugih dokaza, Sud nalazi da nije dokazano da bi 2. okrivljeni počinio prekršajno djelo kako mu se stavlja na teret, primjenjujući načelo „in dubio pro reo“, u korist 2. okrivljenika, odnosno presuđenja u korist 2. okrivljenika.

Temeljem iznijetog valjalo je presuditi kao u izreci.

U Zaboku  11. veljače 2026.

Sutkinja

Zapisničar

Marija Bračun,v.r.

Ivanka Vinković,v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke, odnosno ovlaštenici pravo na žalbu, prema čl. 192. Prekršajnog zakona, imaju pravo podnijeti žalbu u roku od osam dana od dana dostave prijepisa presude, zbog svih osnova prema odredbi čl. 194.st.1. Prekršajnog zakona. Žalba se podnosi Visokom prekršajnom sudu RH, u 3 istovjetna primjerka, putem ovog suda.

Dostaviti:

1. Okrivljeniku 1. i 2.,

2. Svjedokinji-oštećenici,

3. Ovlaštenom tužitelju,

4. Pismohrana, ovdje.-

Po pravomoćnosti:

1. Ovlaštenom tužitelju,

2. Referadi za izvršenje ovog Suda.-