REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-276/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. ŠZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2. PZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], koje zastupa punomoćnica Lidija Horvat, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Novom Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-118/2022-2 od 12. svibnja 2022., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn-83/2017-84 od 10. prosinca 2021., u sjednici održanoj 11. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se revizija tuženice.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„I. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB 52634238587, naknaditi I. tužitelju ŠZ, OIB [osobni identifikacijski broj] i II. tužiteljici PZ, OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 18.000,00 kn zajedno s zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena od 10. prosinca 2013. do 31. srpnja 2015., a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva za iznos od 32.000,00 kn sa zateznom kamatom od 9. prosinca 2013. do isplate, kao i za kamatu na iznos od 18.000,00 kn za dan 9. prosinca 2013.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi I. i II. tužiteljima trošak parničnog postupka u iznosu od 6.133,50 kn zajedno s zateznom kamatom od 10. prosinca 2021. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječene kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje.“

2. Drugostupanjskom presudom je suđeno:

„I. Žalba tužitelja djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se prihvaća kao osnovana, dok se žalba tuženice odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn-83/2017-84 od 10. prosinca 2021.:

- potvrđuje u točki I. izreke,

- potvrđuje u dijelu točke II. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu štetu u iznosu od 25.000,00 kn sa pripadajućom zateznom kamatom i radi naplate zatezne kamate na dosuđeni iznos od 18.000,00 kn za dan 9. prosinca 2013.,

- preinačuje u dijelu točke II. izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 7.000,00 kn i sudi:

Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj da tužiteljima ŠZ i PZ, pored dosuđenog iznosa od 18.000,00 kn, isplati i daljnji iznos od 7.000,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 10. prosinca 2013. do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“

2.1. Drugostupanjskim rješenjem je odlučeno:

„I. Žalba tužitelja prihvaća se te se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn-83/2017-84 od 10. prosinca 2021. preinačuje u točki III. izreke (odluci o trošku) i rješava:

Nalaže se tuženici naknaditi tužiteljima trošak parničnog postupka u iznosu od 8.518,75 kn sa zateznom kamatom tekućom od 12. svibnja 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženici naknaditi tužiteljima trošak žalbenog postupka u iznosu od 631,13 kn kn u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka odbija kao neosnovan.

III. Tuženici se ne dosuđuje trošak žalbenog postupka.“

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-3864/22-2 od 3. studenoga 2022. dopustio tuženici reviziju protiv dijela drugostupanjske presude zbog sljedećeg pravnog pitanja:

"Treba li sud odlučujući o povredi prava osobnosti na ljudsko dostojanstvo zbog uvjeta boravka u zatvoru uzeti u obzir da se manjak prostora i činjenica da je sanitarni čvor smješten unutar zatvorske ćelije, nadomještaju pogodnostima utvrđenim odredbama čl. 14., čl. 74. i čl. 76. ZIKZ i Pravilnika o standardima smještaja i prehrane zatvorenika ("Narodne novine" broj 92/02)."

4. Tuženica je zbog navedenog pravnog pitanja podnijela reviziju protiv dosuđujućeg dijela drugostupanjske odluke, sukladno odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se nižestupanjske odluke preinače, podredno ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Tužitelji su odgovorili na reviziju osporavajući istaknute navode tuženice, s prijedlogom da se revizija odbije kao neosnovana.

6. Revizija je neosnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP-a u povodu revizije iz čl. 382. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena. U reviziji prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti uzrokovane neprimjerenim smještajem za vrijeme izdržavanja kazne zatvora.

9. Tuženica naznačenim pitanjem osporava pravilnost primjene materijalnog prava iz odredbi čl. 1046. i čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO), Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine", broj 190/03 - pročišćeni tekst, 76/07, 27/08, 83/09, 18/11, 48/11, 125/11, 56/13 i 150/13 - dalje: ZIKZ) te Pravilnika o standardima smještaja i prehrane zatvorenika ("Narodne novine", broj 92/02).

10. U postupku pred prvostupanjskim sudom u bitnom je utvrđeno:

- da je prednik tužitelja sada pok. GZ temeljem presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj Kv-1553/2011 od 29. rujna 2011. izdržavao kaznu zatvora u razdoblju od 12. lipnja 2008. do 7. srpnja 2008. u Zatvoru u Zagrebu, u razdoblju od 7. srpnja 2008. do 30. travnja 2009. u Kaznionici u Glini, u razdoblju od 30. travnja 2009. do 19. siječnja 2011. u Zatvoru u Zagrebu, a u razdoblju od 19. siječnja 2011. do 1. ožujka 2013. u Zatvoru o Gospiću,

- da iz podataka Zatvora u Zagrebu proizlazi da je prednik tužitelja bio smješten u Centru za dijagnostiku od 12. lipnja 2008. do 7. srpnja 2008. na V. zatvoreničkom odjelu (Odjel za dijagnostiku i programiranje) u sobi 97 s 5-6 zatvorenika, površine 21,10 m2 i volumena 49,80 m3, sanitarni čvor odvojen je od ostatka sobe zidom visine 180 cm; od 30. travnja 2009. do 15. ožujka 2010. na VII. zatvoreničkom odjelu u sobi 121 s 5-6 zatvorenika, površine 21,10 m2 i volumena 49,80 m3, sanitarni čvor odvojen je od ostatka sobe zidom visine 180 cm i od 15. ožujka 2010. do 19. siječnja 2011. na VII. zatvoreničkom odjelu u sobi 125 s još jednim zatvorenikom, koja je površine 10,06 m2, volumena 21,65 m3, sanitarni čvor (toalet, umivaonik s priključcima na toplu i hladnu tekuću pitku vodu i ogledalo) površine 1,57 m2, odvojen je od ostatka sobe zidom visine 50 cm i tuš zavjesom, odnosno u sobama koje nisu ispunjavale standard po jednom zatvoreniku od 4 m2 kroz period koji se ne može smatrati kratkim niti povremenim, da predniku tužitelja za to vrijeme nisu bili osigurani adekvatni higijenski standardi jer je bio smješten u prostorijama u kojima se nalazio i WC koji nije bio u potpunosti zatvoren niti u cijelosti zaklonjen pa su se neugodni mirisi širili prostorijom a u istoj nije bilo ventilacije, a uz to se zatvorenicima posluživala i hrana u tim prostorijama, te da je predniku tužitelja pružana adekvatna zdravstvena skrb i liječenje zbog njegovih zdravstvenih problema,

- da je prednik tužitelja u Kaznionici u Glini bio uglavnom smješten u sobama koje udovoljavaju smještajnom kapacitetu od predviđenih 4m2 po zatvoreniku (prema podacima navedenim u točki 24. obrazloženja prvostupanjske presude), da sobe nisu bile zaključane i zatvorenici su mogli od ustajanja do 23,00 sata nesmetano izlaziti iz svojih soba, boraviti na hodnicima i TV salama, bio im je stalno dostupan sanitarni čvor u sklopu sobe (odvojen vratima od ostatka sobe) ili u odvojenim posebnim prostorijama, omogućen im boravak na otvorenom, omogućene sportske i druge slobodne aktivnosti, korištenje knjižnice, praćenje TV programa, pa kako je prenapučenost naknađena opisanim pogodnostima, predniku tužitelja nije povrijeđeno pravo iz čl. 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje: Konvencija)

- da je prema podacima Zatvora u Gospiću prednik tužitelja bio smješten od 19. siječnja 2011. do 15. veljače 2011. na II. zatvorenom odjelu, soba broj 6, kapacitet sobe 3 zatvorenika, površine 14,66 m2 i volumen 51,32 m3 (površina sanitarnog čvora 2,25 m2, površina spavaonice bez sanitarnog čvora 12,41 m2), od 16. veljače 2011. do 29. rujna 2011. na II. zatvorenom odjelu, soba broj 3, kapacitet sobe 3 zatvorenika, površine 16,03 m2 i volumen 56,13 m3 (površina sanitarnog čvora 2,55 m2, površina spavaonice bez sanitarnog čvora 13,48 m2), od 30. rujna 2011. do 8. veljače 2012. na I. zatvorenom odjelu, soba broj 6, kapacitet sobe 6 zatvorenika, površine 26,50 m2 i volumen 93,60 m3 (površina sanitarnog čvora 2,04 m2, površina spavaonice bez sanitarnog čvora 24,10 m2), od 9. veljače 2012. do 21. ožujka 2012. na poluotvorenom odjelu, soba broj 3, kapacitet sobe 3 zatvorenika, površine 13,34 m2 i volumen 35,08 m3, a sanitarni čvor odvojen od spavaonice, od 22. ožujka 2012. do 28. lipnja 2012. na II. zatvorenom odjelu, soba broj 9, kapacitet sobe 2 zatvorenika, površine 13,09 m2 i volumen 45,81 m3 (površina sanitarnog čvora 3,13 m2, površina spavaonice bez sanitarnog čvora 9,96 m2) i od 29. lipnja 2012. do 1. ožujka 2013. na II. zatvorenom odjelu, soba broj 8, kapacitet sobe 2 zatvorenika, površine 13,28 m2 i volumen 46,48 m3 (površina sanitarnog čvora 3,00 m2, površina spavaonice bez sanitarnog čvora 10,28 m2), da se nije vodila evidencija o broju zatvorenika smještenih po sobama pa se nije moglo točno utvrditi s koliko je zatvorenika prednik tužitelja bio smješten u sobi za vrijeme izdržavanja kazne zatvora u tom zatvoru, da se u zatvorenom odjelu u sklopu spavaonice nalazio sanitarni čvor u potpunosti odijeljen od ostatka spavaonice, da je predniku tužitelja omogućeno slobodno korištenje dnevnog boravka za praćenje TV programa i igranje društvenih igara, boravak na svježem zraku 2 sata dnevno, slobodne aktivnosti, sport i tjelovježba u zatvorskoj teretani, korištenje knjižnice, mogao je nabaviti proizvode iz prodavaonice, omogućen mu je kontakt sa vanjskim svijetom putem telefona, pisama i posjeta, pružana mu je kontinuirana i adekvatna opća i specijalistička zdravstvena zaštita, te da prednik tužitelja nije koristio izvanzavodske pogodnosti i nije bio radno angažiran

- da su postojanje takvih smještajnih uvjeta i rasporeda zatvorenika u svojim iskazima potvrdili svjedoci CZ (zaposlenik Zatvora u Gospiću, koji je između ostalog naveo da je prednik tužitelja bio smješten u zatvorenom odjelu u sobi za dva zatvorenika, ali je jedno vrijeme zbog prekapacitiranosti u sobama bilo i više od dva zatvorenika odnosno bio je smješten još jedan zatvorenik, da su sobe u zatvorenom odjelu zaključane tijekom cijelog dana te su zatvorenici morali pozvoniti i čekati pravosudnog policajca da im otključa vrata ukoliko su htjeli ići u dnevni boravak, knjižnicu, tuširanje ili neku drugu slobodnu aktivnost, kao i da se hrana posluživala u tim sobama); NZ i ĐZ (zaposlenici Zatvora u Zagrebu koji su potvrdili da je osnovni problem u tom razdoblju bila prenapučenost zatvorskih kapaciteta), UZ (liječnik u Zatvoru u Zagrebu, koji je potvrdio da je zatvorenicima bila dostupna svakodnevna zdravstvena zaštita).

11. Prvostupanjski sud, polazeći od utvrđenja da je prednik tužitelja u Zatvoru u Zagrebu u razdoblju od 12. lipnja 2008. do 7. srpnja 2008. i od 30. travnja 2009. do 19. siječnja 2011. bio smješten u sobama koje nisu ispunjavale standard od 4 m2 po zatvoreniku; da se radi o razdoblju koji se ne može smatrati kratkim i povremenim; da mu nisu bili osigurani adekvatni higijenski uvjeti (WC nije bio u potpunosti zatvoren i odijeljen od ostatka prostorije, pa su se po prostoriji širili neugodni mirisi, a istovremeno im se u toj prostoriji posluživala i hrana), zaključuje da je predniku tužitelja povrijeđeno pravo iz čl. 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i čl. 74. ZIKZ-a, slijedom čega tužiteljima dosuđuje pravičnu novčanu naknadu za neimovinsku štetu koju je prednik tužitelja pretrpio povredom prava osobnosti u iznosu od 2.389,01 € (18.000,00 kuna), dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja u iznosu od 4.247,13 € (32.000,00 kuna) odbio kao neosnovan.

11.1. Polazeći od utvrđenja da je prednik tužitelja u Zatvoru u Gospiću bio smješten u sobe koje su po kapacitetu sobe za predviđeni broj zatvorenika imale površinu koja bi odgovarala standardu od predviđenih 4 m2 po zatvoreniku, kao i da u tijeku postupka nije bilo moguće utvrditi koliko je zatvorenika bilo smješteno sa prednikom tužitelja, a koju činjenicu je trebala dokazati tuženica, imajući u vidu ostale pogodnosti koje je prednik tužitelja imao (dostupnost sanitarnog čvora i kupaonice, mogućnost odlaska u dnevni boravak i na druge aktivnosti, boravak na svježem zraku 2 sata dnevno) i koje su djelomično kompenzirale prenapučenost, prvostupanjski sud zaključuje da je za vrijeme boravka u Zatvoru u Gospiću smještaj prednika tužitelja bio odgovarajući i da nije došlo do povrede prava osobnosti tužitelja.

12. Drugostupanjski sud potvrđuje prvostupanjsku presudu u dosuđujućem dijelu, međutim preinačava prvostupanjsku presudu u odbijajućem dijelu te dosuđuje tužiteljima daljnji iznos od 929,06 € (7.000,00 kuna), uz obrazloženje:

- da je prednik tužitelja u vrijeme boravka u Zatvoru u Gospiću boravio u prostorijama na I. i II. zatvorenom odjelu, u kojima bi, prema predviđenom kapacitetu soba za tri odnosno dva zatvorenika, prednik tužitelja imao osobni prostor od 4 m2 do 5 m2,

- da se, imajući u vidu da je svjedok CZ (pomoćnik upravitelja zatvora u Gospiću) u svom iskazu naveo da je Zatvor u Gospiću bio prekapacitiran; da je u sobama koje su bile predviđene za dva zatvorenika stavljan po još jedan zatvorenik, a u sobama koje su bile predviđene za više zatvorenika stavljano je više zatvorenika ovisno o površini sobe jer su kreveti koncipirani na način da se mogu staviti kreveti na kat; da nije bilo moguće pouzdano utvrditi koliko je točno zatvorenika bilo smješteno sa prednikom tužitelja niti koliko je potrebnog minimalnog osobnog prostora imao na raspolaganju prednik tužitelja obzirom da Zatvor u Gospiću nije vodio preciznu i potpunu evidenciju smještaja zatvorenika po sobama te da je prednik tužitelja boravio u Zatvoru u Gospiću 772 dana, ne može smatrati da je prednik tužitelja u Zatvoru u Gospiću bio smješten u odgovarajućim uvjetima i da su smanjenja potrebnog minimalnog osobnog prostora bila kratka, povremena i minimalna,

- da ta smanjenja potrebnog minimalnog osobnog prostora nisu bila popraćena dovoljnom slobodom kretanja izvan sobe i prikladnim aktivnostima izvan sobe obzirom da su sobe u zatvorenom dijelu bile zaključane tijekom cijelog dana i da su zatvorenici za izlazak iz soba morali pozivati pravosudnog policajca da im otključa vrata, a i hrana im se dijelila u sobama,

- da je na tuženici bio teret dokazivanja da su kumulativno ispunjeni uvjeti utvrđeni u mjerodavnim načelima i standardima za ocjenu prenapučenosti zatvora koje je Europski sud za ljudska prava iznio u predmetu Muršić protiv Hrvatske (br. 7334/13, presuda od 20. listopada 2016., a što tuženica u ovom konkretnom slučaju nije dokazala, to je prema ocjeni ovog suda povrijeđeno pravo osobnosti prednika tužitelja i za vrijeme boravka u Zatvoru u Gospiću jer je tijekom izdržavanja kazne zatvora u tom Zatvoru imao na raspolaganju površinu manju od površine propisane odredbom čl. 74. st. 3. ZIKZ-a, a sloboda kretanja izvan sobe i ostale prikladne aktivnosti izvan sobe sa svim pogodnostima koje su mu omogućene nisu mogle prikladno nadomjestiti oskudnu dodjelu osobnog prostora,

- da je tužitelju za vrijeme izdržavanja kazne u Zatvoru u Zagrebu za razdoblje koje nije obuhvaćeno zastarom i u Zatvoru u Gospiću u smislu odredbe čl. 19. st. 1. i 2. ZOO-a povrijeđeno pravo osobnosti, te u smislu odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a pravičnu naknadu za neimovinsku štetu koju je prednik tužitelja pretrpio povredom prava osobnosti predstavlja iznos od 3.318,07 € (25.000,00 kuna).

13. Prema odredbi čl. 14. st. 1. ZIKZ-a svaki zatvorenik ima pod uvjetima predviđenim tim Zakonom pravo na smještaj primjeren ljudskom dostojanstvu i zdravstvenim standardima.

14. Smještaj zatvorenika treba odgovarati zdravstvenim, higijenskim i prostornim zahtjevima te klimatskim prilikama; prostorije u kojima borave zatvorenici moraju biti čiste, suhe i dovoljno prostrane, za svakog zatvorenika u spavaonici mora biti najmanje 4 m2 i 10 m3 prostora, te kaznionice i zatvori moraju imati sanitarne uređaje koji omogućuju obavljanje fizioloških potreba u čistim i primjerenim uvjetima kad god to zatvorenici žele (čl. 74. ZIKZ-a).

15. ESLJP u svojim odlukama polazi od toga da je dužnost suda uzeti u obzir sve odlučne okolnosti određenog predmeta prilikom procjene da li je došlo do povrede njegovih prava iz čl. 3. Konvencije. Pritom je taj sud naglasio da se ocjena o tome je li došlo do povrede čl. 3. Konvencije ne može svesti na numerički proračun kvadratnih metara dodijeljenih zatvoreniku, već je potreban sveobuhvatni pristup uvjetima boravka u zatvoru u svakom pojedinačnom slučaju (tako i spomenuti predmet Muršić protiv Hrvatske). Ako je zatvorenik u nekom razdoblju na raspolaganju imao manje od 3 m2 smatra se da postoji čvrsta pretpostavka povrede čl. 3. Konvencije. Taj manjak prostora može biti nadoknađen na drugi način (većom kvalitetom ostalih sadržaja ustanove u kojoj je zatvorenik smješten, mogućnošću provođenja vremena izvan ćelije odnosno raznim aktivnostima), ali je tu čvrstu pretpostavku moguće oboriti ako su kumulativno ispunjeni uvjeti koje navodi Sud, a teret dokaza da je taj manjak prostora bio nadoknađen na drugi način je na državi.

16. Imajući u vidu utvrđenja sudova, posebice duljinu vremena u kojem je prednik tužitelja bio smješten u neodgovarajućim uvjetima, proizlazi da tako dugo razdoblje smještaja u neodgovarajućim uvjetima nije u cijelosti kompenzirano na drugi način i da je prednik tužitelja u određenoj mjeri bio podvrgnut trpljenju ili poniženju takvog intenziteta koji prelazi neizbježnu razinu trpljenja ili poniženja koje je povezano s oblikom legitimnog lišenja slobode, a što bi predstavljalo povredu dostojanstva tužitelja u mjeri koja opravdava dosudu pravične novčane naknade (u tom smislu i odluka broj U-III-4719/2017 od 14. veljače 2019., U-III-2493/2017 od 19. listopada 2022. i U-III- 4573/2016 od 14. srpnja 2022.).

17. Slijedom navedenog, prema ocjeni ovog suda pravilno je drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz čl. 1046. i čl. 1100. ZOO-a kada je ocijenio da je predniku tužitelja nastala šteta povredom dostojanstva, te da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične naknade, koja naknada je, s obzirom na okolnosti slučaja, dosuđena u primjerenom iznosu.

18. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a reviziju tuženice odbiti kao neosnovanu, te odlučiti kao pod toč. I. izreke.

19. Trošak tužitelja koji je nastao povodom sastava odgovora na reviziju, nije bio potreban za vođenje ove parnice, slijedom čega je, na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a, odlučeno kao pod toč. II. izreke.

Zagreb, 11. veljače 2026.

Predsjednik vijeća

Đuro Sessa