REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-4182/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Neri Radas članice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Biočić, odvjetnik u Imotskom, protiv tuženika PĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Lovro Badžim, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-5433/2024-2 od 23. travnja 2025., kojima je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Povrv-2937/2020-79 od 3. listopada 2024., na sjednici održanoj 11. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Dopušta se tužitelju podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-5433/2024-2 od 23. travnja 2025. u dijelu pod točkom II. te rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-5433/2024-2 od 23. travnja 2025. u dijelu pod točkom III., u odnosu na povredu temeljnog prava na pravično suđenje.

II. O troškovima postupka nastalima u povodu prijedloga za dopuštenje revizije odlučit će se konačnom odlukom u ovoj pravnoj stvari.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-5433/2024-2 od 23. travnja 2025., kojima je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Povrv-2937/2020-79 od 3. listopada 2024. u dijelu u kojem nije uspio sa zahtjevom kao i u dijelu odluke o troškovima postupka, postavljajući sedam pitanja koja drži važnim za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi, a koja glase:

„1. Čini li drugostupanjski sud bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. t.11. Zakona o parničnom postupku kada za zaključak o postojanju navodnog dogovora između tuženika i pok. HĆ da pok. HĆ neće potraživati nagradu za zastupanje u postupku Općinskog suda u Imotskom, broj:P-68/2013 od tuženika ne daje jasne logične i uvjerljive razloge?

2. Čini li drugostupanjski sud bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. t.11. Zakona o parničnom postupku kada za zaključak o postojanju navodnog dogovora između tuženika i pok. HĆ da pok. HĆ neće potraživati nagradu za zastupanje u postupku Općinskog suda u Imotskom, broj:P-68/2013 od tuženika obrazlaže tako što ističe da taj zaključak proizlazi iz sadržaja iskaza svjedokinje VĆ i tuženika pritom pogrešno tumačeći sadržaj zapisnika u kojima su ti iskazi zabilježeni i selektivno i parcijalno tumačeći te iskaze ne dovodeći ih u vezu s drugim izvedenim dokazima?

3. Čini li drugostupanjski sud bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. t.11. Zakona o parničnom postupku kada za zaključak o vjerodostojnosti iskaza svjedokinje VĆ i tuženika daje razloge koji su proturječni sadržaju zapisnika u kojima su ti iskazi zabilježeni?

4. Čini li drugostupanjski sud bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. t.11. Zakona o parničnom postupku kada ne daje razloge zašto bitnima za odluku u sporu smatra iskaze tuženika i svjedokinje VĆ

5. Čini li drugostupanjski sud bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. t.11. Zakona o parničnom postupku kada za zaključak o ne/postojanju punomoći u spisu kojom je tuženik opunomoćio tužitelja na zastupanje u predmeta Općinskog suda u Imotskom, broj:P-68/2013 ne temelji na vlastitom opažanju/utvrđenju već na opažanju/utvrđenju prvostupanjskog suda?

6. Čini li drugostupanjski sud bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. t.11. Zakona o parničnom postupku kada za zaključak o postojanju navodnog dogovora između tuženika i pok. HĆ da pok. HĆ neće potraživati nagradu za zastupanje u postupku Općinskog suda u Imotskom, broj:P-68/2013 od tuženika daje razloge koji su u suprotnosti s izvedenim dokazima?

7. Je li drugostupanjski sud svoju odluku dužan obrazložiti jasnim, uvjerljivim i logičkim razlozima iz kojih bi se ista mogla provjeriti i svoje zaključke obrazložiti navodeći koje činjenice smatra bitnima i istinitima te zašto ih smatra bitnima i istinitima te istaknuti kojim dokazima poklanja odnosno ne poklanja vjeru i zašto im poklanja odnosno ne poklanja vjeru?“.

1.2. Kao razlog zbog kojeg pitanja smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, tužitelj se poziva na više odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, smatrajući da pobijana presuda odstupa od pravnih shvaćanja izraženim u tim odlukama.

1.3. Tužitelj je u prijedlogu naveo da su mu povrijeđena temeljna prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav), sadržana i u Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 1/06 i 13/17) - pravo na pravično suđenje (čl. 29. Ustava) u svom aspektu zabrane arbitrarnosti.

2. Tuženik u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije osporava navode iz prijedloga i predlaže prijedlog odbaciti, podredno odbiti uz nadoknadu troškova odgovora na prijedlog.

3. U skladu s odredbom čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskog postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.

4. Prema odredbi čl. 389.b st. 3. ZPP u rješenju kojim se revizija dopušta Vrhovni sud Republike Hrvatske navest će u odnosu na koje pravno pitanje ili u odnosu na koju povredu temeljnog ljudskog prava te u odnosu na koji dio odluke dopušta podnošenje revizije. Za ostala će se pravna pitanja i povrede temeljnih ljudskih prava iz prijedloga za dopuštenje revizije uzeti da je prijedlog u odnosu na njih povučen.

5.1. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a st. 2. ZPP revizijski je sud ocijenio da je tužitelj učinio vjerojatnim da mu je u drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredbe parničnog postupka sadržane u čl. 375. st. 1. ZPP i čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, povrijeđeno ustavno i konvencijsko temeljno pravo na pošteno (pravično) suđenje, koje obuhvaća i pravo na obrazloženu sudsku odluku i zabranu proizvoljnosti. Prema shvaćanju revizijskog suda izraženom u nizu odluka, primjenom odredbe iz čl. 373.a ZPP, drugostupanjski sud jest načelno ovlašten sam preinačiti činjenično utvrđenje prvostupanjskog suda, ali se to odnosi samo na situacije ako bi zaključak drugostupanjskog suda o drukčijem činjeničnom stanju bio toliko uvjerljiv da bi sasvim isključivao činjenično utvrđenje i zaključak prvostupanjskog suda. Drugostupanjski je sud, na temelju odredbe čl. 373.a ZPP, ovlašten odlučivati o dokaznoj vrijednosti dokaznih sredstava iako nije sud koji neposredno zapaža procesni materijal, ali ipak drugostupanjski sud izvedene dokaze mora, jednako kao i prvostupanjski sud, ocjenjivati u skladu s odredbom čl. 8. ZPP. Osim toga, treba dati i dodatne razloge o tome zbog čega ne prihvaća ocjenu dokaza prvostupanjskog suda kao suda koji je neposredno zapažao procesni materijal. U konkretnom slučaju, drugostupanjski je sud prilikom primjene odredbe čl. 373.a ZPP samo paušalno utvrdio da sud prvog stupanja „pogrešno vjeruje iskazu tužitelja“, a da pri tome nije sam saslušao tužitelja čime je činjenično stanje samostalno utvrdio na temelju manje pouzdanog dokaznog sredstva, arbitrarno ocjenjujući da su zaključci prvostupanjskog suda paušalni. Na jednak je način postupio i prilikom (pre)ocjene iskaza svjedoka i tuženika.

5.2. Valja ukazati i na to da je temeljno pitanje ocjene dokaza pitanje dovodi li izvođenje pojedinog dokaza do utvrđenja odlučne činjenice i s kojim stupnjem uvjerljivosti, a posebice ako je više dokaza izvedeno radi utvrđivanja iste odlučne činjenice. Načelno, da bi se neka činjenica smatrala utvrđenom, sud mora utvrditi činjenicu na razini izvjesnosti. Argumentacija suda u ocjeni pojedinih dokaza stoga treba biti slobodna, ali ne proizvoljna, već u skladu s metodologijom iz čl. 8. ZPP-a; izneseni argumenti moraju se odnositi na dokaznu snagu pojedinog dokaza te sadržaj i kvaliteta iznesenih argumenata moraju biti takvi da bi potencijalno uvjerila svakog nepristranog suca (koji se nađe u poziciji da ih kontrolira) u njihovu prihvatljivost i uvjerljivost.

5.3. Kako drugostupanjski sud u konkretnoj pravnoj stvari svoj zaključak s jedne strane temelji na pukom navodu poput onoga da sud prvog stupnja „pogrešno vjeruje iskazu tužitelja“ dok s druge strane navodi da je pobijana presuda u suprotnosti sa sadržajem isprava u spisu ne navodeći pri tome kojim ispravama i u čemu se točno ta suprotnost sastoji do mjere da dovodi do potpuno suprotnih činjeničnih utvrđenja to drugostupanjska odluka nema uporište utemeljeno na zakonu, a ocjena dokaza nije u skladu sa smislom odredbe čl. 8. ZPP.

6. Stoga je, u skladu s odredbom čl. 389.b st. 3. ZPP, u izreci ovog rješenja određeno u odnosu na koju povredu temeljnog ljudskog prava se revizija dopušta (točka I. izreke rješenja), dok se u odnosu na postavljena pitanja uzima da je prijedlog za dopuštenje revizije povučen, u smislu odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP.

7. Odluka o troškovima postupka nastalima u povodu prijedloga za dopuštenje revizije temelji se na primjeni odredbe čl. 166. st. 2. ZPP.

Zagreb, 11. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud