REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revr-1476/2016-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice RĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Goran Božić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika UNIQA Zagreb d.d., Zagreb, Planinska 13A, OIB 75665455333, kojeg zastupa punomoćnica Marija Herceg, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Posavec, Rašica & Liszt u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-539/16-2 od 10. svibnja 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1653/15-86 od 13. siječnja 2016., u sjednici održanoj 11. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se revizija tužiteljice.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti odluke tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu tužiteljice od 15. siječnja 2010., zbog poslovno uvjetovanih razloga te zahtjev za vraćanje na rad, podredno, na utvrđenje da je navedena odluka, kao i odluka u povodu zahtjeva za zaštitu prava, nedopuštena, kao i zahtjev za vraćanje tužiteljice na rad. Također odlučeno je i o troškovima postupka.
2. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja.
3. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je podnijela tužiteljica s prijedlogom ovom sudu preinačiti presudu suda drugog stupnja, prihvatiti tužbeni zahtjev , podredno, ukinuti presude nižestupanjskih sudova i predmet vratiti na ponovno suđenje.
4. U svom odgovoru na reviziju tuženik predlaže odbiti reviziju kao neosnovanu, traži trošak odgovora na reviziju.
5. Revizija je neosnovana.
6. Neosnovan je zahtjev tuženika za trošak odgovora na reviziju.
7. Sud drugog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11-proč. tekst, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP) u svezi s odredbom čl. 365. st. 2. ZPP. Naime, odluka tuženika o otkazu ugovora o radu tužiteljici nije ništetna. Slijedom toga, sud drugog stupnja nije bio u obvezi pozivom na odredbu iz čl. 365. st. 2. ZPP po službenoj dužnosti paziti na postojanje ništetnosti, čak i obzirom na činjenicu da je tužiteljica u svojoj žalbi propustila istaknuti navedeni materijalnopravni prigovor, koji će biti obrazložen u nastavku ove presude (stavci 9.-10. ovog Obrazloženja).
8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti, odnosno, podredno, nedopuštenosti redovitog otkaza ugovora o radu zbog organizacijskih i gospodarskih razloga i zahtjev za vraćanje na rad tužiteljice.
9. Tijekom postupka utvrđeno je:
- da je tužiteljica s tuženikom sklopila Ugovor o radu od 12. listopada 2007. radi obavljanja poslova radnog mjesta direktora Odjela za razvoj proizvoda;
- da je tužiteljica, nakon dovršetka porodiljskog dopusta 1. srpnja 2009., koristila pravo na zaštitu majčinstva do treće godine djetetova života, mirovanjem radnog odnosa;
- da je tužiteljica zahtjevom od 31. prosinca 2009. zatražila od tuženika kao poslodavca prestanak prava na korištenje mirovanja radnog odnosa i pravo na povratak na radno mjesto;
- da je tuženik je izjavom od 15. siječnja 2010. pozivom na odredbu čl. 70. st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09 - dalje: ZR) odbio dati suglasnost za povratak na rad obzirom da radno mjesto na koje je tužiteljica radila kod tuženika više ne postoji;
- istog dana tuženik je otkazao Ugovor o radu tužiteljici zbog poslovno uvjetovanog otkaza uz ponudu sklapanja novog (izmijenjenog) ugovora o radu radi obavljanja poslova radnog mjesta ovlaštenog aktuara, koju ponudu tužiteljica nije prihvatila;
- da je kod tuženika dok je tužiteljica bila izvan procesa rada zbog korištenja prava na zaštitu majčinstva do treće godine djetetova života , došlo do izmjene organizacijske strukture poslovanja, donošenjem nove organizacijske strukture koja je stupila na snagu 3. kolovoza 2009.;
- da u navedenoj organizacijskoj strukturi kod tuženika više nije postojalo radno mjesto direktora Odjela za razvoj proizvoda;
- da je u istoj organizacijskoj strukturi tuženika s opisom poslova u Sektoru razvoja proizvoda utvrđeno radno mjesto Voditelja razvoja proizvoda osiguranja imovine L4 s jednim izvršiteljem;
- da su poslovi radnog mjesta Voditelja razvoja proizvoda osiguranja imovine djelomično isti kao i poslovni radnog mjesta direktora Odjela za razvoj proizvoda uz dodatak poslova (kreiranje uvjeta i ponuda osiguranja za sve nove proizvode, izrada svih prodajnih materijala za nove tarife osiguranja imovine i izmjene postojećih po potrebi te suradnja s aktuarima u izradi tehničkih osnovica za nove tarife društva), a kako to proizlazi iz opisa poslova;
- da je tuženik odlukom od 22. prosinca 2009. koja je stupila na snagu istog dana ukinuo Sektor razvoja proizvodnje i Sektor reosiguranja kao i radno mjesto Voditelja razvoja proizvoda osiguranja imovine u Sektoru razvoja proizvoda.
Na temelju navedenog sudovi nižeg stupnja zaključili su da su zahtjevi tužiteljice neosnovani.
10. Svoj zahtjev za utvrđenje ništetnosti otkaza tužiteljica temelji na odredbi čl. 71. st. 1. ZR koji propisuje:
„Za vrijeme trudnoće, korištenja rodiljnog, roditeljskog, posvojiteljskog dopusta, rada s polovicom punog radnog vremena, rada u skraćenom radnom vremenu zbog pojačane njege djeteta, dopusta trudnice i majke koja doji dijete, te dopusta ili rada u skraćenom radnom vremenu radi skrbi i njege djeteta s težim smetnjama u razvoju, odnosno u roku od 15 dana od prestanka trudnoće ili prestanka korištenja tih prava, poslodavac ne može otkazati ugovor o radu trudnici i osobi koja se koristi nekim od spomenutih prava.“.
11. Iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je tužiteljica bila korisnik prava na rodiljne i roditeljske potpore iz čl. 9. st. 1. toč. 10. Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama („Narodne novine“, broj 110/08, 85/08 - dalje: ZRRP), prava na mirovanje radnog odnosa do treće godine života djeteta.
11.1. Iz odredbe čl. 71. st. 1. ZR ne proizlazi da je tužiteljica kao korisnica ovog prava zaštićena od zabrane otkaza za vrijeme njegovog korištenja , jer to nije propisano u gore navedenoj odredbi. Nasuprot tome u čl. 72. st. 1. ZR propisano je pravo radnika da izvanrednim otkazom otkažu ugovor o radu u slučajevima među kojima je i slučaj kada radnica koristi pravo da joj ugovor o radu miruje do treće godine života djeteta, sukladno posebnom propisu, odnosno ZZRP.
11.2. Iz toga možemo zaključiti da je ZR jasno razlikovao pravo radnika da izvanrednim otkazom otkaže ugovor o radu u slučaju korištenja gore navedene rodiljne potpore, od zabrane poslodavcu da otkaže ugovor o radu određenim kategorijama radnika pozivom na odredbu čl. 71. ZR. Pri tome, krug osoba koje su zaštićene od zabrane otkaza, nije naveden primjerice, pa da bi postojala mogućnost tumačenja da je i tužiteljica bila zaštićena od otkaza, nego se radi o tzv. zatvorenoj pravnoj normi, gdje je točno navedeno na koji se krug osoba navedeno pravo odnosi. Zbog toga se norma ne može tumačiti prošireno jer nositelji prava nisu navedeni primjerice.
12. Nadalje, tužiteljica tek u reviziji ističe činjenicu da je tuženik organizacijsku strukturu promijenio na nezakoniti način. Tu činjenicu, tužiteljica nije niti spomenula u svojoj žalbi (list 453 do 455 spisa) pa navedene razloge ne može s uspjehom po prvi put isticati u reviziji.
13. Dakle, novom organizacijskom strukturom tuženika, prestala je potreba za obavljanjem poslova direktora Odjela za razvoj proizvoda, čime su se ostvarili razlozi za dopuštenost redovitog otkaza ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga, nove organizacije poslova, iz čl. 107. st. 1. toč. 1. ZR. Zato, pravilan je zaključak suda drugog stupnja da su ispunjene pretpostavke za otkaz ugovora o radu zbog čega je i tuženik ponudio sklapanje novog ugovora tužiteljici iz čl. 115. ZR, što je tužiteljica odbila. Zaključno valja navesti, da je samostalno pravo poslodavca da organizacijsku strukturu svog rada prilagođava potrebama obavljanja radnih zadataka.
14. Slijedom navedenog, pozivom na odredbu čl. 393. ZPP presuđeno je kao u izreci.
15. Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na reviziju pozivom na odredbu iz čl. 155. st. 1. ZPP (argumentum a contrario). Naime, svojim navodima iz odgovora na reviziju tuženik nije doprinio ovoj odluci.
16. Slijedom navedenog riješeno je kao u izreci.
Zagreb, 11. veljače 2026.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
