Poslovni broj: Usž-4539/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Željke Zrilić Ježek, članica vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice MŠČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Igor Ćurković, odvjetnik u Splitu, Ulica slobode 39, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB:18683136487, radi propuštanja donošenja pojedinačne odluke u propisanom roku, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv točke II. rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l- 1205/2024-6 od 19. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 11. veljače 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje se točka II. izreke rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-1205/2024-6 od 19. veljače 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Rješenjem Upravnog suda u Splitu točkom I. izreke upravni spor je obustavljen. Točkom II. izreke nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima ovog upravnog spora naknadi tužiteljici troškove ovog upravnog spora u iznosu od 1.000,00 eura, dok se za više zatraženi iznos zahtjev tužiteljice za naknadu troška ovog upravnog spora odbija kao neosnovan.

2. Tužiteljica je protiv točke II. izreke osporenog rješenja podnijela žalbu te prijedlog za ispravak rješenja. Tužiteljica ističe da je u osporenom rješenju došlo do očite greške u pisanju na način da je oznaka predmeta pogrešno navedena kao Usl- 1205/22, umjesto Usl-1205/24 te predlaže da ovaj Sud ispravi navedenu pogrešku. Vezano za točku II. izreke osporenog rješenja ističe da je podneskom od 11. rujna 2024. obavijestila sud kako je tuženik postupio po tužbenom zahtjevu te je uz podnesak sudu dostavila rješenje tuženika kojim je prvostupanjsko rješenje poništeno, a upravni postupak vraćen na ponovno rješavanje. Ističe da prvostupanjski sud u ovom sporu tužbu nije dostavio tuženiku na odgovor te stoga pobijano rješenje o obustavi spora nije utemeljeno na procesnim radnjama tuženika već na procesnim radnjama tužiteljice koja je sud predmetnim podneskom upoznala s činjenicom da je tuženik postupio po tužbenom zahtjevu. Tužiteljica zaključuje da bez navedenog podneska od 11. rujna 2024. sud ne bi imao saznanja o činjenici koja uvjetuje obustavu spora. Prigovara što prvostupanjski sud tužiteljici nije dosudio troškove upravnog postupka. Smatra da trošak upravnog postupka može potraživati i kao trošak upravnog spora i to pozivom na odredbu članka 144. Zakona o upravnim sporovima. Zaključuje da je podnošenje žalbe nužan preduvjet za pokretanje upravnog spora, pa stoga taj trošak predstavlja opravdani izdatak učinjen u povodu spora, a time i trošak spora. Predlaže da Sud preinači točku II. pobijanog rješenja te tužiteljici dosudi preostali zatraženi iznos naknade troškova upravnog spora. Potražuje i trošak za sastav žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužba tužiteljice podnesena radi šutnje uprave, odnosno jer o njenoj žalbi izjavljenoj na rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Supetar, klasa: UP/I-410-23/23- 02/1169, urbroj: 513-07-17-006-2024-12 od 26. veljače 2024. nije odlučeno u zakonskom roku. Tuženik je u tijeku spora odlučio o žalbi tužiteljice rješenjem klasa:

UP/II-410-18/24-01/176, urbroj: 513-04-24-3 od 26. srpnja 2024., stoga je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je predmetni upravni spor obustavio na temelju odredbe članka 103. stavka 1. u vezi s člankom 106. stavka 1. točke 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24.).

5. Naime, tužiteljica koja je povodom svoje tužbe uspjela ishoditi prestanak propuštanja tuženika, nesporno je uspjela u sporu pa ima pravo na naknadu opravdanih troškova, a imajući na umu kako se vrijednost predmeta spora u skladu s odredbom članka 144. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima smatra neprocjenjivom, to je sukladno odredbi članka 147. stavka 6. Zakona o upravnim sporovima te Tbr. 27/1. alineja 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23.) tužiteljici pravilno dosuđen trošak ovog upravnog spora i to za sastav tužbe u iznosu od 1.000, 00 eura.

6. Prema ocjeni ovoga Suda, pravilno od strane prvostupanjskog suda nije priznat trošak za sastav podneska od 11. rujna 2024. jer isti ni na koji način, suprotno žalbenim navodima tužiteljice, ne utječe na ishod spora, niti isti ne sadrži relevantna činjenična i pravna razlaganja tužiteljice. Nadalje, tužiteljici osnovano nije priznat trošak sastava žalbe od 5. ožujka 2024. i poštarine za slanje žalbe jer se ti troškovi odnose na upravni postupak te ih nije moguće priznati u upravnom sporu. Prema mišljenju ovoga Suda, tužiteljica u predmetnom upravnom sporu, kojeg je pokrenula radi šutnje uprave, ima pravo na naknadu troška sastavljanja tužbe u iznosu od 1.000,00 eura.

7. U odnosu na prijedlog tužiteljice za ispravak osporenog rješenja ističe se da u smislu odredbe članka 124. Zakona o upravnim sporovima prvostupanjski sud očite pogreške u pisanju može ispraviti rješenjem bez roka.

8. S obzirom da tužiteljica razlozima navedenim u žalbi nije dovela u sumnju zakonitost pobijane točke II. rješenja niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. u vezi s člankom 128. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u izreci.

9. Budući da tužiteljica nije uspjela sa žalbom u smislu odredbe članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima nema pravo na naknadu troškova sastava žalbe.

U Zagrebu 11. veljače 2026.

Predsjednik vijeća

Boris Marković