REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-588/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice CT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Mladen Vušković, odvjetnik u Splitu i II. tužiteljice HT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Irena Letica, odvjetnica u Velikoj Gorici, protiv tuženice JT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Zoran Vulović, odvjetnik u Supetru, radi uznemiravanja i uspostave prijašnjeg stanja, odlučujući o revizijama I. tužiteljice i II. tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-423/2022-6 od 24. rujna 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru poslovni broj P -1569/2018 od 15. prosinca 2021., u sjednici održanoj 11. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-423/2022- 6 od 24. rujna 2024. i presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru poslovni broj P-1569/2018 od 15. prosinca 2021., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod toč. I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Time što je, a nakon što joj je u ovršnom postupku Općinskog suda u Supetru Ovr-30/11 od 16. veljače 2011.g. i baš temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Supetru P-530/06 od 20.06.2007. porušen i uklonjen bespravno izgrađen zid na zemljištu tužiteljica označenom kao čest. zgr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji zid je u vještvu i skici sudskog vještaka za geodeziju Darka Burazina "Split, 18.11.2004.god." koja čini sastavni dio te pravomoćne i ovršne presude označen kao zid označen dužinama između točaka "J-K-L-M-J", dužine 1,20 m i prosječne širine 0,25 m i obojan zelenom bojom, kao i porušen i uklonjen bespravno izgrađen zid na zemljištu tužiteljica označenom kao čest. zgr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji zid je u vještvu i skici sudskog vještaka za geodeziju Darka Burazina "Split, 18,.11.2004. god." koja čini sastavni dio te pravomoćne i ovršne presude označen kao zid označen dužinama između točaka "A-B-C-D-A", dužine 3,85 m i prosječne širine 0,25 m, tužena je, u namjeri ponovnog zaprječivanja tužiteljicama pristupa s javnog puta označenog kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pa preko čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u vlasništvu tužiteljica na predmetno zemljište tužiteljica označeno kao čest. zgr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], i prolaz tim zemljištem prema jugu i daljnjoj nekretnini u vlasništvu tužiteljica označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao i zaprječivanja dijela predmetnog zemljišta tužiteljica označenog kao čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], započela, a zatim i dovršila djelomičnu dogradnju ovrhom porušenog zida prema zapadu i postavljenim bijelim drvenim vratima tužiteljica, te neposredno iza tih vrata tužiteljica zapriječila pristup i prolaz na i preko predmetnog zemljišta tužiteljica označenog kao čest. zgr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], i čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], postavljanjem pregrade od željezne građevinske mreže (tzv. "mate"), složenih građevinskih betonskih blokova, dasaka, kanti, starog namještaja, i drugog otpadnog materijala, kao i postavila željeznu građevinsku mrežu (tzv. "matu"), valovitu pokrovnu ploču, blokete i drugi otpadni materijal uz krajnji istočni zid tužiteljičine tzv. "jerule" za cvijeće, te posadila oleandre i druge biljke, a koje zemljište je u Nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za geodeziju Ante Mamića dipl. ing. geod. zaprimljenog kod suda 02.07.2021.g., i Dopuni vještva zaprimljenog kod suda 03.11.2021.g., označeno kao lik "A", površine 4,65 m2, omeđen dužinama između točaka 9-10-11-8-9 i obojan narančastom bojom i kao lik "B", površine 10,85 m2 i obojan plavom bojom, koji nalaz i mišljenje i Dopuna vještva čine sastavni dio ove presude, tužena je uznemirila tužiteljice u vršenju njihovih vlasničkih prava na njihovim nekretninama označenim kao čest. zgr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] i čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška], sve k. o. [katastarska općina], pa je dužna u roku od 15 dana i u cijelosti o svom trošku, te prema pravilima građevinske struke uspostaviti prijašnje stanje na način da kumulativno: a) poruši prema zapadu dograđeni dio ovrhom Općinskog suda u Supetru Ovr-30/11porušenog zida na zemljištu tužiteljica označenom kao čest. zgr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], koji zid je u Nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za geodeziju Ante Mamića dipl. ing. geod. zaprimljenog kod suda 02.07.2021.g., prikazan dužinama između točaka L-M-J-K-L, u dužini od 1,20 m i prosječnoj širini od 0,25 m, s odvoženjem otpada na gradski deponij, te time ponovo uspostavi prolaz u punoj dužini od 1,20 m. b) ukloni i odveze na gradski deponij željezne građevinske mreže (tzv. "mate"), složene građevinske betonske blokove, daske, kante, stari namještaj i drugi otpadni materijal, kao i zasađene oleandre i drugo raslinje, a kojima je zapriječila i zaposjela predmetne nekretnine tužiteljica označene kao čest. zgr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], i čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška], sve k. o. [katastarska općina], detaljno prikazane u Dopuni vještva stalnog sudskog vještaka za geodeziju Ante Mamića, dipl. ing. geod. zaprimljenog kod naslova 02.07.2021.g., kao Lik "A" omeđen dužinama između točaka 8 -9-10-11- 8, površine 4,65 m2, obojan narančastom bojom ( dio čest. zgr. [katastarska čestica]) i kao Lik "B" omeđen dužinama između točaka 8-11-2-1-7-8, površine 8,86 m2, obojan plavom bojom ( dio čest. zem. [katastarska čestica]) i preda to zemljište u posjed tužiteljicama, slobodan od osoba i stvari, te se ubuduće kloni svakog takvog ili sličnog uznemiravanja vlasničkih prava tužiteljica na njihovim nekretninama.“. Pod točkom II. izreke naloženo je tužiteljicama naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 15.680,00 kn/ 2.081,09 Eur.

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljica i potvrđena prvostupanjska presuda.

3. Ovaj sud rješenjem broj Revd-629/2025-2 od 18. veljače 2025., dopustio je tužiteljicama podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:

„1. Jesu li niži sudovi, u parničnom postupku po novoj vlasničkoj tužbi vlasnika radi ponovnog vlasničkog uznemiravanja od strane istog tuženika i na istoj nekretnini, vezani zabranom svakog takvog ili sličnog uznemiravanja iz pravomoćno pružene vlasničke zaštite u ranijoj parnici?

2. Da li se odredba čl. 12. st. 2. Zakona o parničnom postupku primjenjuje i u slučaju kada se, nakon što je uznemiravanje već pravomoćno utvrđeno uz rješenje prethodnog pitanja vlasništva, radi o ponovnom uznemiravanju vlasništva tužiteljica počinjenom od strane iste tužene prema istim tužiteljicama na istom predmetu spora, dakle na istim dijelovima nekretnine, ili se u tom slučaju primjenjuje st. 1. toga članka, odnosno uzima da je sud već donio odluku o tom pitanju?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tužiteljice su podnijele reviziju protiv drugostupanjske presude na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) zbog pitanja zbog kojih je revizija dopuštena. Predlažu da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu, a podredno da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troškova revizije.

5. Na reviziju nije odgovoreno.

6. Revizija je osnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Tužiteljice su podnijele vlasničku tužbu zbog uznemiravanja koja je regulirana odredbom čl. 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15-pročišćeni tekst - dalje: ZVDSP) i tužbenim zahtjevom traže prestanak uznemiravanja prava vlasništva i uspostavom prijašnjeg stanja kakvo je bilo prije uznemiravanja utemeljen na činjeničnim navodima:

- da je na istim nekretninama i od iste tuženice ponovljeno uznemiravanje vlasništva nakon što je tužiteljicama pravomoćnim presudama Općinskog suda u Supetru poslovni broj P-530/06 od 20. lipnja 2007. i presude poslovni broj P-571/10 (ex P- 530/06) od 12. rujna 2012. pružena zaštita od uznemiravanja;

- da je u navedenim postupcima kao prethodno pitanje rješavano pitanje stjecanja prava vlasništva na spornim nekretnina dosjelošću te utvrđeno da tuženica odnosno njen prednik nije stekao izvanknjižno vlasništvo dijela spornih nekretnina dosjelošću;

- da je pravomoćnim rješenjem poslovni broj Ovr-30/11 od 16. veljače 2011. naloženo tuženici, kao slijednici pok. GT da o svom trošku prema pravilima građevinske struke poruši i ukloni zid izgrađen na zemljištu tužiteljica označenom kao čest. zgr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te se ubuduće kani svakog takvog ili sličnog pačanja u vlasnička prava tužiteljica, a da je tuženica ponovno uznemirila tužiteljice u njihovom vlasničkom pravu na nekretnini čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

9. Prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev u bitnom s obrazloženjem da se u posjedu spornog dijela nekretnine tuženica putem svog prednika nalazi još od prije Domovinskog rata do podnošenja tužbe u ovom predmetu 2018., a čemu tužiteljice odnosno njihovi pravni prednici nisu prigovarali, slijedom čega ima pravo poduzimati ono što uznemirava tužiteljice.

10. Drugostupanjski sud prihvaća takav zaključak suda prvog stupnja te utvrđuje:

- da posjed tuženice i njenih prednika na spornom zemljištu traje barem od isteka 1960., a koji posjed je pošten jer se poštenje pretpostavlja po čl. 18. st. 5. ZVDSP -a (ali i po odredbama OGZ i ZOVO), a da niti jedan izvedeni dokaz ne ukazuje na zaključak da bi prednici tuženice, prije nego su započeli sporovi oko graničnog zemljišta 1998., kad su ga stekli znali, niti su s obzirom na okolnosti imali dovoljno razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed, te je prednik tuženice pok. GT još 1980. ispunio pretpostavke za stjecanje vlasništva nekretnine izvanrednim dosijedanjem i to prema odredbama OGZ, odnosno Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Službeni list SFRJ“, broj 6/80, 36/90, „Narodne novine“, broj 53/91 - dalje: ZOVO) koji je tad bio na snazi.

11. U odnosu na raniju pravomoćnu presudu Općinskog suda u Supetru poslovni broj P-571/10 od 12. rujna 2012., kojom je tužiteljica pružena vlasnička zaštita od uznemiravanja, a u kojoj je kao prethodno pitanje rješavano pitanje stjecanja prava vlasništva na spornim nekretnina dosjelošću od strane prednika tuženice i utvrđeno da su „sporni zidovi izgrađeni na nekretninama u vlasništvu tužiteljica te da na strani tužene nisu ostvarene pretpostavke za stjecanje vanknjižnog vlasništva (na temelju dosjelosti) na tim dijelovima nekretnina“ drugostupanjski sud iznosi shvaćanje da je pitanje vlasništva tuženice u tom predmetu rješavano kao prethodno pitanje, a da u ovom drugom postupku ne postoji vezanost ovog suda da ponovno odlučuje o spornom pitanju vlasništva.

12. Nesporna je činjenica da su tuženice vlasnice spornih nekretnina i da im vlasništvo nikada nije osporavano (tužbom tuženice radi utvrđenja prava vlasništva) niti je osporeno od 1998. kada su započeli sporovi oko graničnog zemljišta i u ranijim postupcima kao prethodno pitanje utvrđeno da na strani tuženice nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

13. U odnosu na drugo postavljeno pitanje, valja ukazati da o navedenom postoji već ustaljena praksa revizijskog suda i ovaj sud ne nalazi razloga odstupati od zauzetih pravnih shvaćanja izraženim primjerice u odlukama ovog suda Rev-2212/88 od 5. travnja 1989. i Rev-823/2020 od 1. veljače 2023. po kojima „stavovi suda o prejudicijelnom pitanju izneseni u obrazloženu presude ne postaju pravomoćni“. Takva sudska praksa se nije mijenjala što je i razumljivo jer prema jasnoj i nedvosmislenoj odredbi čl. 12. st. 2. ZPP-a odluka suda o prethodnom pitanju ima pravni učinak samo u parnici u kojoj je to pitanje riješeno. Naime, presuda koja se više ne može pobijati žalbom postaje pravomoćna ako je njome odlučeno o zahtjevu tužbe ili protutužbe (čl. 333. st. 1. ZPP-a), a odluka suda o tužbenom ili protutužbenom zahtjevu nalazi se u izreci presude, a ne u obrazloženju presude. Stoga odluka suda o stjecanju vlasništva dosjelošću koja nije bila predmet izreke sudske presude, nego je o njoj odlučeno kao o prethodnom pitanju, ne stječe svojstvo pravomoćnosti i ima ograničen učinak i taj učinak se ograničava samo na parnicu u kojoj je donesena odluka o prethodnom pitanju. Time je odgovoreno na drugo postavljeno pitanje.

14. Iako je ranijem postupku tužiteljicama pružena zaštita u smislu odredbe čl. 167. ZVDSP-a koja je i realizirana u ovršnom postupku 2016. uspostavom stanja kakvo je bilo prije uznemiravanja to se u slučaju ponovnog uznemiravanja vlasništva radi o novom spornom odnosu stranaka za koji bi vlasnik mogao putem suda zahtijevati zaštitu odnosno da to uznemiravanje prestane te sud nije vezan zabranom svakog takvog ili sličnog uznemiravanja iz pravomoćno pružene vlasničke zaštite u ranijoj parnici, jer je nakon provedene ovrhe po pravomoćnoj presudi prestalo uznemiravanje, a za počinjeno novo uznemiravanje vlasnik može tražiti pravnu zaštitu sukladno čl. 167. ZVDSP-a, kako su to tužiteljice i zatražile u ovom postupku. Navodi tužiteljica da se radi o istom uznemiravanju od strane iste tuženice i na istoj nekretnini valja ukazati da iz sadržaja navedenog u izrekama presuda Općinskog suda u Supetru poslovni broj P-530/06 od 20. lipnja 2007. i poslovni broj P-571/10 (ranije P-530/06) od 12. rujna 2012. ne proizlazi da se radi o identičnoj činjeničnoj situaciji čina uznemiravanja kakva se zaštita traži u ovoj parnici. Time je ujedno odgovoreno i na prvo postavljeno pitanje.

15. Tužbeni zahtjev je odbijen jer su nižestupanjski sudovi utvrdili da je tuženica (tek sada i u ovom postupku pokrenutom tužbom dvije godine nakon provedene ovrhe po ranijoj pravomoćnoj presudi) putem svog prednika u poštenom posjedu spornih nekretnina čime je stekla vlasništvo spornih nekretnina dosjelošću i time dokazala da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari (čl. 167. st. 2. ZVDSP -a) i to na način:

- da prvostupanjski sud u ocjeni roka dosjelosti ne cijeni činjenicu da su 1998. tužiteljice podnijele prvu tužba radi zaštite od uznemiravanja slijedom čega je pretpostavka poštenog posjeda prednika tuženice tada prekinuta. Ovo stoga, jer se ne može smatrati da od tog trenutka i dalje prednik tuženice nije znao da mu ne pripada pravo na posjed, a samim tim i vlasništvo na spornim nekretninama za koje je kao prethodno pitanje utvrđeno da nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću. Stoga je sasvim pogrešan zaključak da se rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću računa od prije Domovinskog rata sve do podnošenja tužbe u ovom predmetu 2018.;

- da drugostupanjski sud utvrđuje da je pošteni posjed započeo 1960. i da je vlasništvo dosjelošću stečeno 1980., dok iz stanja predmeta spisa, a kako to osnovano ukazuju i tužiteljice u revizijama, nije jasno na temelju čega drugostupanjski sud utvrđuje da je posjed prednika tuženice započeo istekom 1960. Naime, navodi drugostupanjskog suda svode se na to da „iz izvedenih dokaza proizlazi kako je kameni suhozid sagrađen 1960. te kako posjed tuženice i njenih prednika na spornom zemljištu traje barem od isteka te godine.“, a da nije navedeno iz kojih se to izvedenih dokaza (jer o stjecanju prava vlasništva od 1960. sud prvog stupnja ništa ne navodi) izvodi takav zaključak.

16. Iako drugostupanjski sud iznosi pravilno shvaćanje da nije vezan odlukom suda o prethodnom pitanju o kojem je odlučeno u ranijoj parnici ne može se zanemariti da do podnošenja prve tužbe radi uznemiravanja prava vlasništva iz 1998. nikada nije bilo upitno vlasništvo tužiteljica na spornim nekretninama, kao što nije bilo upitno ni u vrijeme podnošenja tužbe 2018. u ovoj pravnoj stvari. Stoga i neovisno o tomu što odluka suda o prethodnom pitanju ima pravni učinak samo u parnici u kojoj je to pitanje riješeno nižestupanjski sudovi, u takvoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, nisu ocijenili i utvrdili što se to u odnosu na stjecanje prava vlasništva dosjelošću na strani tuženice promijenilo u vremenu od donošenja ranije presude kojom je pružena zaštita radi uznemiravanja do donošenja presude u ovom predmetu u kojoj je prethodno pitanje sasvim drugačije riješeno. Kada se s tim u vezi ima na umu da nižestupanjski sudovi utvrđuju dva roka dosjedanja osnovano tužiteljice ukazuju da nije jasno na temelju čega su nižestupanjski sudovi utvrdili da je tuženica na temelju dosjelosti dvije godine nakon provedene ovrhe postala vlasnica spornih nekretnina.

17. Kako sudovi nižeg stupnja nisu utvrdili sve činjenice odlučne za pravilnu primjenu materijalnog prava, valjalo je ukinuti presude suda prvog i drugog stupnja i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje sukladno odredbi čl. 391. st. 7. ZPP -a.

18. Odluka o troškovima revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP -a (točka II. izreke).

Zagreb, 11. veljače 2026.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić